Nikad prežaljeni Gilles Villeneuve je svoju karijeru započeo vožnjom za momčad McLaren na utrci za VN Velike Britanije 1977. godine. Vrlo brzo je potpisao ugovor s Ferrarijem kako bi zamijenio Nikija Laudu, i cijelu svoju karijeru ostao je dio ove momčadi. Gilles je od malena pokazivao sklonosti ka utrkivanju i do svog dolaska u Formulu 1 pokazivao je talenat gdje god da se natjecao. Prve utrke vozio je u nježnim skuterima i govorio je kako su ta iskustva mnogo doprinijela da dobro nauči kontrolirati bolid.

Njegova najbolja godina bila je 1979., kad je pobijedio u tri utrke i sezonu završio drugi u borbi za naslov svjetskog prvaka. Naslov prvaka izgubio je zbog poslušnosti prema momčadskim odredbama, pa nije napao kolegu iz momčadi Jodyja Schecktera na VN Italije koji je od njega imao samo četiri boda više. U Formuli 1 je pobijedio još dva puta, za momčad koju je nazivao svojom malom obitelji.

A special tribute to Gilles Villeneuve, who left us 38 years ago in Zolder. An iconic driver who will forever occupy a unique place in the hearts of all @F1 fans. #F1 #gillesvilleneuve pic.twitter.com/niqZAwSrPb

— Jean Todt (@JeanTodt) May 8, 2020

I danas se priča o maestralnim izvedbama Gillesa Villeneuvea u tada ne tako dobrom Ferrariju. Sezona 1982. izgledala je obećavajuće. Bilo je nemilih situacija, odustajanja i diskvalifikacija, ali i okršaja s kolegama vozačima na stazi, sve do tužne VN Belgije i kvalifikacija na stazi Zolder. Pokušavajući popraviti vrijeme u kvalifikacijama, Gilles je gurao svoj bolid do krajnjih granica. Osam minuta prije kraja kvalifikacija, Villeneuve je sustigao prilično sporog Jochena Massa, koji se sklonio s trkaće putanje kako bi bržem Villeneuveu oslobodio put. Međutim, u istom trenutku je i Villeneuve prešao na drugu stranu staze kako bi pretekao sporiji bolid, udario u stražnji kraj Massovog bolida i poletio u zrak.

Udar je Villeneuvea, još uvijek vezanog za sjedalo ali sada bez kacige, izbacio iz bolida dalje od olupine prema zaštitnoj ogradi. Vozači su se zaustavljali pored staze, a John Watson i Derek Warwick su izvukli Gillesa od ograde. Prvi liječnik je stigao samo 35 sekundi nakon sudara, ali Gilles nije disao iako je još uvijek imao puls. Nažalost, nakon što su ga prevezli u bolnicu ustanovljen je fatalan prijelom vrata, pa je Gilles po dolasku supruge u bolnicu uz pomoć aparata bio u životu. Preminuo je u 21 sat i 12 minuta, 8. svibnja 1982. godine u bolnici St. Raphael u Leuvenu. Gillesova ostavština u Formuli 1 je mnogo veća od statistike koja u njegovu korist stavlja 6 pobjeda u 68 nastupa, 13 pobjedničkih postolja i 101 osvojeni bod.

Honoring Gilles Villeneuve. 42 years later, his unmatched bravery and passion continue to fuel our love for motorsport. Forever remembered, forever missed. #FIA120 pic.twitter.com/un7Z4iBG5O

— FIA (@fia) May 8, 2024

Gillesov sin Jacques imao je samo 11 godina kad je izgubio oca i nažalost, njegov otac nije imao priliku vidjeti njegove automobilističke uspjehe koji će uslijediti. Jacques je imao uspješnu karijeru u IndyCaru, pobijedivši 1995. godine na utrci Indianapolis 500, kad je došao do Formule 1. 1996. godine postao je vozač momčadi Williams, i zamalo pobijedio već u svom prvom nastupu. Već u svojoj debitantskoj sezoni je ostvario četiri pobjede i sezonu završio na drugom mjestu u ukupnom poretku vozača.

Naredne godine je bio još bolji, te je okrunjen naslovom prvaka, u kontroverznoj borbi za prvaka protiv Michaela Schumachera. Jacquesova karijera trajala je do 2006. godine, no do odlaska u mirovinu nije uspio više niti jednom pobijediti. Do kraja karijere najbolji rezultati će mu biti četiri treća mjesta u periodu od 1998. do 2001. godine.

The original @WilliamsRacing JV

1997 World Champion – Jacques Villeneuve pic.twitter.com/9mpkanUhmV

— Williams Racing Duck (@WilliamsF1Duck) March 25, 2024

Osim oca i sina Villeneuvea, koji su i ispisali najuspješnije stranice o Kanadi o Formuli 1, još jedan član njihove obitelji se okušao u utrkivanju. Gillesov brat Jacques se nekoliko puta početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća pokušao kvalificirati za utrku, no bez uspjeha.

George Eaton je nastupio na 13 utrka za momčad BRM, a većinu svojih nastupa imao je 1970. godine. Debitirao je na VN SAD-a 1969. godine, i te godine je nastupio još samo jednom. Karijeru je završio 1971. godine, bez osvojenih bodova. Bez značajnih uspjeha pod kanadskom zastavom su nastupali su još Peter Ryan, Peter Broeker, John Cordts, John Cannon s po samo jednim nastupom. Al Pease je nastupio u dvije utrke, a za jednu se nije kvalificirao, a Allen Berg je uspio voziti na devet utrka. Nijedan od ovih vozača nije imao zapažen nastup, i nisu osvojili niti jedan prvenstveni bod.

Bodove će Kanađani osvajati tek u novijem dobu. Nicholas Latifi se za momčad Williams utrkivao u periodu do 2020. do 2022. godine, te je tijekom te tri godine skupio 9 bodova. Latifija ljubitelji Formule 1 ipak više pamte po njegovim greškama na stazi, nego po osvojenim bodovima.

Za vikend će na domaćem terenu nastupati samo Lance Stroll, čija je karijera započela 2017. godine, većim dijelom zaslugama njegovog oca, nego njegovim. Karijeru je počeo u Williamsu, te se tijekom svoje prve sezone uspio popeti na pobjedničko postolje, osvojivši treće mjesto na VN Azerbajdžana. 2019. godine je prešao u momčad Racing Point, a danas se utrkuje za Aston Martin, što je zapravo ista momčad drugog imena. Stoll se još dva puta penjao na pobjedničko postolje, a nalazi se na vrhu ljestvice po broju osvojenih bodova od svih Kanađanina koji su nastupali u Formuli 1.

Naslovna fotografija: By ideogibs – https://www.flickr.com/photos/ideogibs/2113890097/, CC BY-SA 2.0

Objava Hometown heroes: Kanada pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Originalni naziv staze bio je Ile Notre-Dame Circuit prema otoku na kojem se i nalazi, no 1982. godine preimenovana je nakon tragične smrti miljenika domaće publike, Gillesa Villeneuvea, koji je pobijedio na prvoj utrci održanoj na ovoj stazi 1978. godine.

Otok na kojem se nalazi ova staza bio je domaćin Svjetske izložbe (World Expo) 1967. godine od koje je ostala prepoznatljiva znamenitost otoka, Biosphere Dome, danas muzej okoliša. Ova lokacija je također bila korištena i tijekom Ljetnih olimpijskih igara 1976. godine u Montrealu, tu su se održavala natjecanja u kanuu i veslanju.

Od svog debija u kalendaru Formule 1 1978. godine do 2019. godine, staza Gilles Villeneuve bila je samo dva puta odsutna iz kalendara, 1987. i 2009. godine kad je uslijed problema s ugovorom za organiziranje utrke svoje mjesto izgubila u korist Abu Dhabija. U ožujku 2017. godine potpisan je ugovor za organizaciju utrke do 2029. godine, no uslijed pandemije preskočena su još dva izdanja, 2020. i 2021. godine.

Utrka se trebala održati 2021. godine, no radi ograničenja vezanih za ulazak u zemlju i putovanja ipak je otkazana. Utrka se 2022. godine vratila u velikom stilu, kad je tijekom vikenda stazu Gilles Villeneuve pohodilo 338.000 obožavateljima kojima je ovaj sport očito nedostajao.

U Kanadi su najuspješniji Michael Schumacher i Lewis Hamilton s po sedam pobjeda. Schumacher je pobjeđivao u periodu od 1994. do 2004. godine, a Hamilton je njegov kanadski rekord izjednačio pobjedom 2019. godine. Svoju jedinu pobjedu u karijeri u Kanadi je ostvario Robert Kubica 2008. godine, što je ujedno i jedina pobjeda za Poljsku u povijesti Formule 1. Alan Jones, Michael Schumacher i Lewis Hamilton jedini su vozači koji su u Kanadi ostvarivali uzastopne pobjede. Od 1978. godine samo je jedan vozač osigurao naslov svjetskog prvaka.

Alan Jones je svoju titulu osigurao u Kanadi 1980. godine, ali tada se utrka održavala krajem sezone. U Kanadi su po prvi put u povijesti i dva brata zauzela prve dvije stepenice pobjedničkog podija. 2001. godine su najuspješnija bila braća Schumacher, pobjedu je ispred starijeg brata Michaela odnio Ralf.

Jacques Villeneuve, po čijem ocu staza na kojoj se vozi utrka za VN Kanade nosi ime, nikad nije pobijedio na ovoj stazi. Jacques se naslovom svjetskog prvaka okitio 1997. godine i tako postao jedini Kanađanin kome je to pošlo za rukom, a na domaćoj stazi mu je najbolji rezultat tijekom karijere ostalo drugo mjesto koje je ostvario na svom prvom nastupu u Kanadi 1996. godine.

Posljednji zavoj na stazi Gilles Villeneuve poznat je po sudarima koje su tu imali bivši svjetski prvaci. Naime, 1999. godine su se na istom mjestu na kome se nalazio slogan „Dobrodošli u Quebec“ slupali Damon Hill, Michael Schumacher i Jacques Villeneuve. Zid je tada dobio naziv ‘Zid prvaka’. Ovaj zid je također iz utrke izbacio i Ricarda Zontu, tadašnjeg aktualnog prvaka FIA GT sports car natjecanja, a kasnijih godina i druge prvake različitih serija.

Tijekom svoje povijesti u Formuli 1 niz je uzbudljivih trenutaka donijela utrka za VN Kanade. Mnogi se sjećaju kako je Nigel Mansell slavodobitno ušao u svoj posljednji krug na VN Kanade 1991. godine kad je njegov Williams iznenada počeo usporavati. Mansell je ostao bez goriva, a Nelson Piquet, koji je za njim kasnio 57 sekundi je pobijedio. Bila je to posljednja pobjeda u Brazilčevoj karijeri. Jean Alesi je 1995. godine dobio najbolji rođendanski poklon ikad. Započevši utrku s petog mjesta, napredovao je do vrha poretka i ostvario jedinu pobjedu svoje karijere.

Lewis Hamilton je također po prvi put u karijeri pobijedio u Kanadi, na utrci 2007. godine, koja se također pamti i po strahovitom udesu koji je pretrpio Robert Kubica. U utrci 2014. godine pobijedio je Daniel Ricciardo, tada vozač momčadi Red Bull, za koga je to također bila prva pobjeda karijere. Osim toga bila je to prva pobjeda u hibridnoj eri utrkivanja koju nisu osvojili vozači momčadi Mercedess, tada Lewis Hamilton i Nico Rosberg.

Ljutih i nezadovoljnih bilo je 2019. godine. Tijekom cijele utrke vodio se duel između Hamiltona i Sebastiana Vettela, da bi Hamiltonovu borbu znatno olakšala kazna koju je zaradio Sebastian Vettel. On je kažnjen zbog povratka na stazu koji su suci ocijenili kao nesiguran. Vettel je prvi prošao kroz cilj, ali kako je Hamilton bio manje od 5 sekundi iza njega, koliko je koštala Sebova kazna, pobjeda je ipak završila u Lewisovim rukama. Vettel je odbio svoj bolid parkirati na za to predviđeno mjesto i zamijenio je oznake pozicija ispred bolida, postavljajući broj jedan uz svoj bolid.

Upravo je u Kanadi odvezena i najduža utrka Formule 1 koja je trajala preko četiri sata, a bitka za pobjedu je riješena na samom kraju. Teška kiša, koja nije nepoznanica za Kanadu u ovo doba godine, učinila je uvjete na stazi zahtjevnim i samim tim donijela mnogo drame. Za utrku se na najbolju startnu poziciju kvalificirao Red Bullov Sebastian Vettel, a društvo u prvom startnom redu pravio mu je Ferrarijev vozač Fernando Alonso. Dvojac McLaren Mercedesa, Lewis Hamilton i Jenson Button su se smjestili na peto i sedmo mjesto.

Utrka je započela pod vodstvom sigurnosnog automobila, no vozači su se i dalje patili na mokroj podlozi. Nakon pet krugova sigurnosni automobil se maknuo sa staze i parada je počela. Button i Hamilton su se sudarili na startno ciljnoj ravnini i Hamilton je bio izvan utrke. Sigurnosni automobil je ponovo bio na stazi, a Button je vrlo brzo zaradio kaznu prolaska kroz boks za nedozvoljenu brzinu iza sigurnosnog automobila.

Nakon odslužene kazne vratio se na stazu na 15. poziciju. U 19. krugu je oluja praćena kišom pogodila stazu, uvjeti su se znatno pogoršavali i nakon pokušaja da se utrka nastavi pod sigurnosnim automobilom, utrka je ipak prekinuta. Kiša je utrku zaustavila na skoro dva sata, no kasnije je ipak nastavljena pod sigurnosnim automobilom prema pozicijama prije prekida utrke.

Vettel je bio prvi, a iza njega Kobayashi, Massa, Heidfeld, Petrov i di Resta. Na sedmom mjestu bio je Webber, ispred Alonsa, de la Rose i tek onda na desetom mjestu Jenson Button. Dio vozača odlučio se za intermediate gume, borbe na stazi su ponovo dovele do incidenata, još jednom smo na stazi imali sigurnosni automobil.

Naznaka za kraj kaosa nije bilo. Buttonu je u 21. krugu pukla guma, pa se ponovo morao probijati kroz poredak. Do 44. kruga stigao je do 14. mjesta. No sav ovaj cirkus i izazovi s kojima se susreo nisu zaustavili Britanca. Kaotična i dugotrajna utrka imala je epilog kakav je zaslužila.

Button je unatoč svim prognozama do posljednjeg kruga napredovao kroz poredak, uz malu pomoć događanja u režiji ostalih vozača, i u posljednjem krugu je bio u repu vodećeg Sebastiana Vettela. Pod pritiskom, Vettel je u zavoju broj šest otišao preširoko i otvorio vrata Buttonu za preuzimanje prve pozicije i jednu od nevjerojatnijih pobjeda u Formuli 1. Najbolju svoje karijere zasigurno.

Kanada je svijetu dala 15 vozača Formule 1 od kojih se posebno ističu otac i sin Villeneuve. Otac, Gilles Villeneuve smatra se jednim od najboljih vozača u povijesti Formule 1 koji nažalost nije uspio osvojiti naslov svjetskog prvaka. Gilles je tragično poginuo u kvalifikacijama za svoju 68. utrku karijere, a njegov sin Jacques se 1997. godine na vječnu listu upisao kao svjetski prvak. Jacques je Formulu 1 napustio 2006. godine i na gridu do 2017. godine nije bilo vozača iz Kanade.

Od 2017. godine kanadske boje brani Lance Stroll, trenutno vozač momčadi Aston Martin. Osim Gillesa i Jacquesa Villeneuvea i Lancea Strolla samo je još jedan Kanađanin osvajao bodove u Formuli 1. Radi se o Nicolasu Latifiju koji je proveo dvije godine u momčadi Williams i osvojio 9 bodova. Najviše nastupa još uvijek ima Jacques Villeneuve.

On je u Formuli 1 nastupio 165 puta, no sve su prilike da će ga Stroll prestići. Naime, Stroll je u Formuli 1 nastupio 130 puta, a vrlo je izvjesno da ćemo ga još neko vrijeme pratiti u izvedbama na stazi. Stroll je ujedno i jedini aktivan vozač iz Kanade na gridu trenutno.

„Ovo je Kanada, gdje se tu i tamo vozi prilično blizu zida, često i bliže nego što bih želio“, svojevremeno je izjavio Sebastian Vettel, jedna od žrtava zida prvaka.

Objava Formula 1 u Kanadi: O utrkivanju na stazi Gilles Villeneuve pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Saint-Jean-sur-Richelieu, grad u okolici Montreala, sa svojih 100.000 duša po ničemu se ne razlikuje od ostalih satelitskih naselja u okolici kanadskog velegrada, osim po jednoj distinktivnoj okolnosti. Baš u tom gradu rođena su dva najveća kanadska vozača motornih utrka. Da bi stvar bila zanimljivija, radi se o ocu i sinu. Na današnji dan, 9. travnja 1971., svijet je ugledao mali Jacques Joseph Charles Villeneuve. Rođen od majke Joann i oca Gillesa, Jacques, koji je ime dobio po svom stricu, Jacquesu-Josephu Villeneuveu, od malih nogu je ubačen u “ringišpil” moto-utrka. To i ne čudi kad se zna da mu je otac bio legendarni Gilles Villeneuve, ime koje i dan-danas izaziva poštovanje kod pratitelja Formule 1. Već sa sedam godina, Villeneuve mlađi svjedočio je kako Gilles pobjeđuje na Velikoj nagradi Kanade za sezonu 1978. u bolidu Ferrarija. Nažalost, idila nije dugo potrajala.

Odrastanje bez oca

Jacques je u više prilika izjavio da mu je najveći uzor, naravno, bio otac. Navedeno je najviše vidljivo u okolnosti da je dizajn svoje kacige preuzeo od oca. Villeneuve mlađi se i dalje sjeća kako je Gilles pastelama obojao običnu bijelu kacigu i time stvorio povijest. Formula 1 ranih osamdesetih je nezamisliva bez ikonske kombinacije boja, a tu uspomenu na Gillesa kroz svoju karijeru je prenosio i Jacques. Jacques je radi toga kroz karijeru odbijao unosne ponude kako bi promijenio boju kacige radi sponzorskih boja pa su se sponzori prilagođavali tvrdoglavom Jacquesu.

Vratimo se međutim još malo u prošlost. 1982., najtragičnija sezona u povijesti Formule 1, odrazila se i na samog Jacquesa. 8. svibnja 1982., na stazi Zolder u Belgiji, nakon stravične nesreće u kvalifikacijama, prestalo je kucati srce Gillesa Villeneueva i time je mali Jacques u formativnim godinama ostao bez svog uzora. Iako je tragedija utjecala na Jacquesa na način da ga je na dvije godine udaljila od pomisli na utrkivanje, gen Villeneuveovih je bio prejak i Jacques se počeo lagano kaliti u karting serijama, počevši od 1984. Ipak, postojao je i jedan uvjet. Naime, 1983. Jacques je počeo pohađati prestižnu privatnu školu u Švicarskoj. Prije nego što se počeo utrkivati, Jacques je, na zahtjev majke, morao popraviti ocjene iz matematike, što mu je naravno i uspjelo, jer je želja za utrkivanjem očito bila prejaka. Nakon godina kaljenja i impresioniranja kroz karting utrke, Gillesov nasljednik se 1987. odlučio u potpunosti posvetiti utrkivanju.

Mladi Jacques na putu prema zvijezdama

1987. je bila prekretnica u životu mladog Kanađanina. Jacques je, kao i svaki tinejdžer, iskazao svoj bunt na način da je nagovorio majku da ga ispiše iz škole kako bi se mogao početi utrkivati. Ipak, majka je postavila uvjet da će sin sam financirati svoju trkaću karijeru. Poduzetni Villeneuve je odlučio biti pomoćni radnik u garaži Richarda Spenarda, a Spenard mu je zauzvrat pružio podršku u razvijanju vozačkih vještina. Iz tog doba proizlazi i anegdota da je 17-godišnji Villeneuve svoju prvu trkaću licencu dobio ni manje ni više nego u Andori, a s obzirom na to da je bio premlad da dobije licencu u rodnoj državi.

Iako je Jacques impresionirao svojim predstavama u karting utrkama, početak karijere u Formuli 3 je bio najblaže rečeno trnovit. U jednom trenutku, razočaran svojim lošim nastupima, tvrdoglavi Kanađanin je odlučio upisati vozačku školu Magione te je ipak uspio napredovati, ali ne dovoljno da bi osvajao naslove. Jacques kao Jacques, 1992. je odlučio u potpunosti promijeniti okružje pa je svoju bujajuću trkaću karijeru nastavio ni manje ni više nego u Japanu. Tu putešesvije nisu stale, pa se 1994. „globetrotter“ Jacques prebacio na drugu stranu svijeta, točnije SAD.

Pozornost trkaćeg svijeta Villeneuve mlađi je skrenuo na sebe fenomenalnim nastupom na najvećoj utrci u Sjevernoj Americi, legendarnom Indianapolisu 500. Drugo mjesto u prvom nastupu na ikonskoj stazi „Brickyard“ donijelo mu je nagradu za novaka godine. U to doba Jacques je također počeo nositi kontaktne leće tijekom utrka, jer je na treningu za Indianapolis 500 shvatio da pri brzini od 380 kilometara na sat nositi naočale i nije baš najpametnija ideja. 1995. su već došle ponude od nekih Formula 1 momčadi, međutim Jacques je odlučio ostati još jednu sezonu u CART seriji i to se pokazalo kao ispravna odluka. 1995. Villeneuve uzima Indianapolis 500 i postaje prvak CART serije, a time privlači pažnju legendarnog Franka Williamsa. Na prijedlog Renaulta, Williams gura mladog Kanađanina u vatru, rame uz rame s iskusnim Damonom Hillom.

Formula 1 – preko zvijezda do trnja

Ovaj uvod je poslužio kao referenca da se shvati mindset Jacquesa Villeneuvea. Jacques Villeneuve će ostati upamćen kao jedan od najmlađih prvaka Formule 1 u povijesti. Jacques Villeneuve će također ostati upamćen kao čovjek koji je donio niz krivih odluka koje su mu okrenule karijeru naglavačke.

O njegove prve dvije godine u Formuli 1, koje je završio na drugom i prvom mjestu, kao i dvoboju s Michaelom Schumacherom u Jerezu 1997. ne treba trošiti previše riječi, to su već drugi učinili. U tom trenutku, Villeneuve je u 33 utrke imao 11 pobjeda i 13 pole positiona, naslov svjetskog prvaka i svjetlu budućnost pred njim. Nakon senzacionalne prve dvije sezone, vjerojatno i radi slabijeg Williamsovog bolida, Jacques je počeo iskazivati svoj legendarni temperament.

Villeneuve, koji je oduvijek bio poznat da se ne libi reći svoje mišljenje, u 1998. sezonu je ušao s prijetnjama da će napustiti Formulu 1 ako FIA ne odustane od uvođenja guma s utorima i užih bolida. Villeneuve je javno izrazio da su navedene promjene “sr**je” pa je za “nagradu” bio pozvan na saslušanje u Parizu kako bi objasnio svoje izjave. Začudo, FIA je odustala od tih namjera i Jacques se mogao posvetiti daljnjem utrkivanju. Iz današnje perspektive, za Kanađanina bi možda bilo i bolje da je napustio Formulu 1, ali u tom slučaju bi ostali zakinuti za neke od najkomičnijih situacija u povijesti omiljenog nam sporta.

Jacques je u to doba umjesto vožnjama počeo skretati pozornost na sebe osebujnim stilom, pogotovo bojom kose i širokim trkaćim odijelima. Villeneuve je svoj odabir odijela dva put većih od njegove veličine objasnio na način da se uvijek želio osjećati ugodno prilikom utrkivanja, kao i da bi u slučaju nesreće olakšao osoblju na stazi da ga izvuku iz bolida. Vizionar, nema što.

Nakon gorkog završetka avanture s Williamsom, Jacques je 1999., na nagovor svog menadžera, Craiga Pollocka, odlučio potpisati višegodišnji ugovor s British American Racingom (BAR). Tijekom pregovora, Villeneuve je odbio ponudu Adriana Neweyja, s kojim je surađivao u Williamsu, da mu se pridruži u McLarenu. Naime, Villeneuve je htio momčad koja bi se fokusirala samo na njega, kao što je Ferrari učinio s njegovim vječitim rivalom Schumacherom. Očekivanja su u novoj momčadi bila visoka, izvedbe su bile solidne, ali pouzdanost bolida je bila katastrofalna. Iz te sezone ostaje upamćena situacija s kvalifikacija za Veliku nagradu Belgije. Naime, Jacques se okladio s momčadskim kolegom, Ricardom Zontom, da će uspjeti proći kroz legendarni kompleks zavoja Eau Rouge s punim gasom. S obzirom da u to doba bolidi nisu bili još toliko razvijeni da bi se Eau Rouge prošao bez otpuštanja papučice gasa, ne čudi da su i Villeneuve i Zonta svoje kvalifikacije završili u zidu od guma, razbivši bolide. Također će se pamtiti i neslavna okolnost da je Jacques bio prisiljen odustati u prvih 11 utrka kao vozač BAR-a.

Sljedeće sezone su ipak bile nešto bolje za Villeneuvea, koji je tu i tamo uspio uhvatiti postolje, ali je kroz grid počeo stjecati reputaciju svojeglave i incidentima sklone osobe. Tako se pamti i priča iz rujna 2001., kad su prije Velike nagrade Italije vozači dogovorili da u prve dvije šikane neće biti pretjecanja, kako bi na svoj način odali žrtvama terorističkog napada na tornjeve u New Yorku. Ipak, uvjet za to je bio da svi vozaču na to pristanu. I svi vozači su na to pristali, osim, pogađate, našeg junaka Jacquesa. Naravno da Jacques nije pristao na dogovor ostalih vozača, tako da tog dogovora na kraju nije bilo ništa.

U 2003. sezonu, BAR je ušao s novom vozačkom postavom, a Jacquesu je društvo pravio budući svjetski prvak, Jenson Button. U to doba BAR je napustio i Jacquesov pajdaš, Craig Pollock, tako da Kanađanin više nije bio neprikosnoveni broj 1 u momčadi. Radi toga, Villeneuve je i prije početka sezona na svoj način dao svoje mišljenje o Buttonu, rekavši da se Jenson prvo mora dokazati na stazi, a usput je i dolio ulje na vartu, usporedivši Buttona s članom boy banda. U prvoj utrci sezone u Australiji, Jacques je, barem po Buttonovom riječima, namjerno stao u boksu u krugu kad je bio predviđeno Jensonovo stajanje. Villeneuve je svoje postupke opravdao “problemima s radijom”. Iako su se zaraćene strane uspjele pomiriti (barem javno), Villeneuveu je pred kraj sezone uručena “cipela”.

Nakon stanke od Formule 1, Villeneuve je zadnje tri utrke 2004. vozio za Renault, koji je nakon uručivanja otkaza Jarnu Trullija, trebao vozača koji bi im pomogao osigurati drugo mjesto u poretku konstruktora i to ironično protiv Jacquesove bivše momčadi, BAR-a. Villeneuve nije impresionirao, no uspio je postići da ga momčad Saubera uzme kao vozača na dvogodišnji ugovor. Nažalost, u Sauberu 2005., odnosno BMW-u 2006., Jacques nije uspio postići razinu vožnji radi kojih je nekada bio svjetski prvak i njegova karijera u Formuli 1 je završila neslavno, na način da je odbio testiranje protiv Roberta Kubice za mjesto u bolidu BMW-a. Villeneuve je svoju karijeru zaključio riječima: “Za**bi ovo, vrijeme je da nastavim s ostatkom života”.

Villeneuve je u Formuli 1 ostvario 11 pobjeda,23 plasmana na postolje i uzeo je jedan naslov svjetskog prvaka, 1997. godine. Ostaje osjećaj da je Jacques mogao ostvariti i veće uspjehe, ali nakon što se sagleda cijela situacija, Villeneuve će vječno ostati upisan u povijest sporta kao jedan od prvaka Formule 1.

Život nakon Formule 1

Jacquesova karijera nakon odlaska iz Formule 1 se može opisati kao rollercoaster. Villeneuve je tako sudjelovao u NASCAR utrkama (i s automobilima i kamionima), na 24 sata Le Mansa, ponovno se okušao u Indy 500, jednu sezonu je vozio rallycross, isprobao je Formulu E i tako dalje i tako dalje. Kanađanin je i dalje aktivan na trkaćoj sceni te ne pokazuje namjeru da tako skoro stane s utrkivanjem, a usput se bacio i u komentatorske vode, te je i dalje poznat po tome što nema dlake na jeziku. Što se tiče drugih interesa osim utrkivanja, Jacques je 2007. izbacio glazbeni album, u žanru acoustic rocka, a koji glazbeni kritičari nisu popratili s prevelikim entuzijazmom. Villeneuve je također bio nositelj olimpijske baklje na Zimskim olimpijskim igrama održanim 2010. u Vancouveru.

U privatnom životu Jacques je otac petero djece s tri različite žene i posljednjeg sina je nazvao Gilles, čime je na najljepši mogući način dao posvetu pokojnom ocu. S obzirom na hiperaktivnost, i u budućnosti možemo očekivati Jacquesovo sudjelovanje u raznim automobilističkim serijama, kao i pokoji posjet gridu, a što je već radio i u prošlosti. Ukoliko želite vidjeti beskompromisno, ali fer utrkivanje, na YouTubeu postoji mnoštvo videa koji će vas uvjeriti u genijalnost jednog jedinog Jacquesa Villeneuvea. Ako bude sreće, možda se Villeneuve ponovno vrati na Grobnik, pa se možete i uživo uvjeriti da se radi o iznimno kvalitetnom vozaču, legendi motosporta, a i iz tog razloga mu je posvećena ova priča.

Naslovna fotografija: TMWolf – FLickr.com (izvor: Wikipedia)

Objava Jacques Villeneuve – enfant terrible Formule 1 pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Dvostrukom pobjedom u Bakuu, Red Bull je došao u izvrsnu poziciju i ima velikih 80 bodova prednosti u poretku konstruktora, dok je u prvenstvu vozača situacija sljedeća: Verstappen 150, Perez 129, Leclerc 116, Russell 99, Sainz 83.

U našoj rubrici “Pit Wall” tijekom trkaćeg vikenda možete pratiti F1 aktualnosti, novosti i reakcije koje pristižu sa staze. Objava će se ažurirati tako da su uvijek na vrhu najnovije vijesti.

Utrka je u 20:00 po našem vremenu.

VN Kanade – Nedjelja, 19. lipnja

23:30 – Alonso dobio 5 sekundi kazne

Fernando Alonso dobio je 5 sekundi kazne i 1 kazneni bod zbog nepravilne vožnje na ravnom dijelu staze (zatvaranje lijevo-desno), te se spustio na deveto mjesto u poretku iza Bottasa i Zhoua

21:40 – Max Verstappen pobjednik utrke

17:47 – Sainz ima priliku za iskupljenje u utrci

14:37 – Vrijeme je za nove bodove

12:17 – Bit će to teška borba ‘lava koji se bori’

10:28 – Metu na leđima ima Nicholas Latifi

08:30 – Gasly ostaje u AlphaTauriju

VN Kanade – Subota, 18. lipnja

23:15 – Verstappen prvi, Alonso drugi, Sainz treći…

22:55 – Vozači koji su eliminirani nakon Q2: Bottas, Albon, Perez, Norris i Leclerc

U završnoj rundi kvalifikacija gledat ćemo po dva Mercedesa, Alpinea i Haasa, Verstappena u Red Bullu, Sainza u Ferrariju, Ricciarda u McLarenu i Zhoua u Alfi.

22:35 – Sergio Perez izazvao crvenu zastavu u Q2!

Meksikanac je izletio sa staze u zavoju broj 3 i nije uspio vratiti svoj Red Bull na stazu. Crvena zastava i kraj kvalifikacija za Meksikanca.

22:20 – Završena je prva runda kvalifikacija

Ostali smo bez oba Aston Martina, oba AlphaTaurija i Latifija u Williamsu. Nema dobrih vijesti za domaće vozače i njihove navijače.

21:55 – Kišne kvalifikacije kreću za pet minuta…

21:35 – Tost tvrdi da Gasly ostaje u AlphaTauriju za 2023.

Šef momčadi AlphaTauri izjavio je da nema nikakvih upitnika oko toga za koga će Gasly voziti iduće godine.

“Pierre će ostati vozač AlphaTaurija u 2023. To je 100 posto potvrđeno. Ima važeći ugovor i tome ništa ne treba dodati”, poručio je Franz Tost.

20:35 – Leclercu ipak dodatna kazna, sutra starta sa začelja. Opširnije na poveznici…

20:10 – Detaljnije o trećem slobodnom treningu na poveznici…

20:05 – Alonso najbrži po kiši…

Završen je treći slobodni trening, a najbolje vrijeme postavio je Fernando Alonso u bolidu Alpinea.

18:55 – Još pet minuta do posljednjeg treninga…

U Montrealu je danas kišovito. Hoćemo li kasnije gledati i kišne kvalifikacije?

17:20 – Bottas standardno u problemima petkom

Jedini vozač koji na drugom slobodnom treningu u Montrealu nije uspio odvoziti mjereni krug bio je Valtteri Bottas. Finac je već navikao na propuštanje treninga u petak jer ga loša sreća prati kroz cijelu sezonu. Već se šalio da će prestati dolaziti na treninge petkom.

“Razočaravajuće je propustiti drugi trening. Imali smo problem s elektronikom i svaki put kad bih šaltao u nižu brzinu, bolid bi otišao u neutral. Nismo mogli pronaći uzrok za vrijeme sesije, tako da smo morali stati. Naravno, sredit ćemo to, ali nije idealno. Treba nam čista vožnja i trebamo smanjiti te probleme. Nadam se da ćemo moći nadoknaditi izgubljeno u subotu.”

Valtteri Bottas, Alfa Romeo

16:45 – Gasly dosta nezadovoljan, iako AlphaTauri ima brzinu

Pierre Gasly imao je šesto vrijeme na drugom slobodnom treningu, ali nije bio pretjerano zadovoljan. Ovako je prokomentirao zbivanja u petak:

“Bio je to ekstremno težak dan. Na kraju, performanse u jednom krugu bile su dobre, ali ne osjećam se odlično u bolidu. Stvarno sam se mučio s balansom, kao i s degradacijom guma u simulacijama utrke, tako da je dosta nezgodno. Vidjet ćemo što možemo napraviti u subotu, čini se da bismo mogli imati kišovito vrijeme za kvalifikacije, što bi moglo učiniti stvari zanimljivima. Ohrabruje što rezultati pokazuju da brzinu imamo, no u poretku je vrlo tijesno.”

15:10 – Vettel: Napredujemo, ali imamo i puno posla

Sebastian Vettel imao je produktivan petak na VN Kanade i oba treninga završio među deset najbržih. Ovako je prokomentirao vikend u Montrealu:

“Ovo je nezgodna staza za sve pogoditi kako treba, posebno nakon što nas nije bilo par godina. Izgubio sam kontrolu nad bolidom par puta na prilazu zavoju broj 1, ali sve u svemu, bolid se prilično dobro ponašao. Mislim da trebamo biti realistični uoči kvalifikacija, napredujemo cijelo vrijeme, ali i dalje imamo puno posla za napraviti. Subota bi mogla biti nezgodna, vremenski uvjeti su nepredvidivi cijelog vikenda i čini se da bi to mogao biti još jedan dan s izmjenama suhog i kišnog vremena. Veselim se nastavku, što god vrijeme bacilo pred nas.”

Sebastian Vettel, Aston Martin

13:50 – U McLarenu očekuju probijanje ovogodišnjeg budžeta

Dok se još razgovaralo o uvođenju ograničenja budžeta za timove Formule 1, vodstvo McLarena u potpunosti je podržavalo tu ideju, no društvo iz Wokinga ove godine neće uspjeti ispoštovati pravilo, tako barem tvrdi šef momčadi Andreas Seidl.

“Za momčad je postojao plan na početku godine, kako ostati unutar predviđenog budžeta, ali sa svim nepredviđenim troškovima koji su se pojavili, u poziciji smo u kojoj nećemo uspjeti ostati unutar ograničenja. Jednostavno, imate određene fiksne troškove na početku sezone, imate fiksne troškove određenih resursa, osoblja i tako dalje, ali tu se više ne možete prilagođavati. S neočekivano velikim rastom troškova, uglavnom za putovanja i plaćanje računa, u istoj smo poziciji kao i još neki timovi te nećemo biti unutar budžeta ove godine.”

Andreas Seidl, šef momčadi McLaren F1

Već je bilo prijedloga da se maksimalni budžet poveća zbog izražene inflacije, no manji timovi ne slažu se s tom idejom.

12:30 – Meksikanac za loš petak krivi problem sa set-upom bolida

Sergio Perez bio je tek 11. na drugom slobodnom treningu u Kanadi, zaostavši za momčadskim kolegom malo više od jedne sekunde.

“Imali smo problem sa set-upom, ali srećom uspjeli smo ga pronaći, barem dio problema. Simulacija utrke bila je reprezentativna u većoj mjeri, ali još je uvijek taj problem bio prisutan. Nadam se da ćemo sve riješiti, no nažalost u petak nismo mogli mnogo toga napraviti. Pomalo sam na krivoj nozi, ali priželjkujem odrađivanje pravih kompromisa tijekom noći. Max definitivno izgleda moćno, ali valjda ću i ja biti kompetitivan.”

Sergio Perez, Red Bull

10:50 – Haasov bolid zasad bez noviteta

Američka momčad ostvarila je neke zapažene rezultate na početku sezone, no nakon toga krenula silaznom putanjom. Radi se na unapređenju bolida, ali još proći nešto vremena prije nego nadogradnje osvanu na jurilici VF-22.

10:00 – Alonso: Svi su sretni što je Formula 1 opet ovdje

Na stazi u Montrealu Formule 1 nije bilo od 2019. Vozač koji zna kakav je osjećaj pobijediti na VN Kanade je Fernando Alonso, koji je trenutno u dobroj formi nakon tri uzastopna plasmana među prvih deset.

“Mislim da se sada mučimo nešto više nego na početku sezone, kada smo bili u prvih pet ili šest dok Mercedes nije riješio neke od svojih problema. Bili smo u borbi s njima, a čini se da smo sada dva ili tri koraka iza u odnosnu na Australiju ili Džedu, no imamo neke nove dijelove za ovaj vikend kako bismo podesili bolid za ovu stazu. Bili smo vrlo brzi na pravcima u Bakuu, a nadam se da ćemo i ovdje biti kompetitivni.”

“Montreal je jedna od onih mjesta na koja svi rado dolaze. Zabavan je grad. Obično je to dobar vikend s puno akcije na stazi. Zidovi su vrlo blizu na izlascima iz zavoja. Vrijeme također može biti važan faktor, a cijeli grad je prigrlio ovaj event. Svi su sretni što je Formula 1 opet ovdje.”

Fernando Alonso, Alpine

08:55 – Horner i Wolff složni oko pitanja FIA-ine kontrole poskakivanja bolida

FIA uvodi nadzor poskakivanja bolida, kako bi vozače zaštitila od tog neželjenog fenomena, a ovako odluku komentira Christian Horner, šef Red Bull Racinga.

“Mislim da je potrebno dodatno razgovarati da bismo razumjeli kako će se to nadzirati. To je uvijek problem s ovakvim stvarima. Mislim da je namjera dobra, ali implementacija je krucijalna. Što ako se promijene uvjeti, vjetar se pojača ili što god? Oni su reagirali na pritisak koji je stavljen na njih, što je bilo neizbježno, naravno po pitanju sigurnosti. Važno je kod svih takvih pitanja kako će se implementirati i sva mjerenja moraju biti razumljiva.”

Da stvaranje neke mjerne skale tog ‘porpoisinga’ neće biti jednostavno, slaže se i Toto Wolff iz Mercedesa. Njegova se momčad najviše muči u tom pogledu, a Hamilton je nakon ‘tretmana’ u Bakuu jedva izašao iz bolida.

“Mislim da ponekad ne treba komplicirati. Mjerenje frekvencije može voditi do kontroverznih situacija ili procjena. Biste li diskvalificirali bolid za koji se smatra da previše poskakuje i oteli mu pobjedu? Sumnjam. Stoga, svi timovi trebaju skupiti glave s onima iz FIA-e i zapitati se što možemo napraviti da bismo stavili ovo pod kontrolu. Poanta je da bolidi poskakuju u različitim fazama vikenda, na nekim sesijama ne poskakujemo. Ima li goriva, nema goriva, vjetar od naprijed, vjetar straga, razina gripa… Zato mislim da će biti vrlo teško na jednoj sesiji nekome reći da previše poskakuje.”

06:55 – Hamilton: Ovo je katastrofa

U Mercedesu uporno pokušavaju nešto napraviti sa svojim problematičnim bolidom, no njihovi napori zasad su uzaludni. Lewis Hamilton bio je prilično rezigniran nakon petka u Montrealu i počeo govoriti o razvoju bolida za iduću godinu.

“Ovo je bio petak prilično kao i svaki drugi, pokušavali smo mnogo različitih stvari, no eksperimentalna podnica s moje strane nije funkcionirala. U osnovi, što god napravimo s ovim bolidom, čini se da ne funkcionira, a pokušavamo različite postavke. George i ja išli smo s različitim postavkama na drugi trening kako bismo vidjeli je li barem jedan put dobar. Moram čuti kakav je njemu bio osjećaj, ali za mene je bila katastrofa. Bolid kao da je sve gori, kao da je sve nesretniji što mi više radimo na njemu. Mislim da je ovo bolid za ovu godinu, tako da moramo promisliti i naporno raditi na stvaranju bolje bolida za iduću godinu.”

Lewis Hamilton, Mercedes

06:45 – Leclerc ipak odrađuje kaznu

Ferrari je u petak ipak odlučio dodati još jednu novu komponentu pogonske jedinice u bolid Charlesa Leclerca. Riječ je o kontrolnoj elektronici, a budući da je monegaški vozač već iskoristio dopušteni broj tih komponenata u dosadašnjem dijelu sezone, dodijeljena mu je kazna od deset mjesta u odnosu na rezultat ostvaren u kvalifikacijama.

“Startat ću malo više otraga, ali mislim da je to najbolja odluka koju smo mogli donijeti, a vidjet ćemo kako će sve proći. Pretjecanje je danas bilo nešto teže nego što sam očekivao, ali brzina je tu pa se nadam da ćemo se vratiti tamo gdje želimo biti.”

Charles Leclerc, Ferrari

VN Kanade – Petak, 17. lipnja

00:00 – Super Max bio je neuhvatljiv i na drugom treningu

21:00 – Kraj prvog slobodnog treninga: Verstappenu prvo vrijeme

20:40 – Kazna za Tsunodu, za Leclerca ne (još)

Ispod navedene nove komponente pogonskih jedinica automatski znače da će Yuki Tsunoda startati sa začelja poretka jer je zagrabio u “zabranjene vode”. Što se Charlesa Leclerca tiče, on je zasad unutar dopuštenog broja korištenih komponenata, iako se naveliko špekulira da će Ferrari za subotu dodati novi turbo punjač te prihvatiti kaznu na stazi na kojoj pretjecanje ne bi trebalo biti nemoguća misija.

20:30 – Nove komponente motora za VN Kanade

Vozači koji započinju deveti trkaći vikend sezone s novim motorom s unutarnjim izgaranjem (ICE): Charles Leclerc (ranije koristio 2), Esteban Ocon (2), Yuki Tsunoda (3), Kevin Magnussen (2).

Vozači koji započinju deveti trkaći vikend sezone s novim turbo punjačem (TC): Esteban Ocon (ranije koristio 2), Yuki Tsunoda (3), Kevin Magnussen (2)

Vozači koji započinju deveti trkaći vikend sezone s novom MGU-H komponentom: Charles Leclerc (ranije koristio 2), Esteban Ocon (2), Yuki Tsunoda (3), Kevin Magnussen (2).

Vozači koji započinju deveti trkaći vikend sezone s novom MGU-K komponentom: Charles Leclerc (ranije koristio 2), Esteban Ocon (2), Yuki Tsunoda (3).

Vozači koji započinju deveti trkaći vikend sezone s novom ES (energy store) jedinicom: Yuki Tsunoda (ranije koristio 1).

Vozači koji započinju deveti trkaći vikend sezone s novom kontrolnom elektronikom (CE): Charles Leclerc (ranije koristio 1), Esteban Ocon (1), Yuki Tsunoda (1), Kevin Magnussen (1).

19:55 – Vrijeme je za prvi slobodni trening na VN Kanade

Bolidi Formule 1 nisu jurili Montrealom od 2019. Post se prekida u 20 sati po hrvatskom vremenu, kad konačno kreće prvi slobodni trening na stazi Gilles Villeneuve. Vrijeme – zasad sunčano.

19:45 – Hamilton o procesu oporavka nakon Bakua

Lewis Hamilton nije se dobro proveo na prošloj utrci u Bakuu. Iako je osvojio vrlo dobro četvrto mjesto, njegov mu je Mercedes ponovno zadao glavobolje. Doslovno. Beskrajno poskakivanje bolida ostavilo je traga i Lewis naglašava da je proces oporavka nakon utrke puno duži. Što je najvažnije, vozit će u Kanadi.

“Mnogo je više modrica nakon utrka u današnje vrijeme, tako da vam treba gotovo cijeli tjedan za oporavak. Ne mislim da to ima veze s godinama. Kad iskusite silu od 10G prilikom poskakivanja, a ja sam to doživio u zadnjoj utrci, veliko je opterećenje na donji i gornji dio vrata. Definitivno sam imao mnogo više glavobolja u zadnjih nekoliko mjeseci, no nisam posjetio specijalista zbog toga. Ne doživljavam to previše ozbiljno, samo sam uzimao lijekove protiv bolova”, objasnio je Lewis.

18:25 – Russell: FIA nudi “zakrpu”, a ne rješenje

Uoči Velike nagrade Kanade, glavna je tema u F1 Paddocku najava FIA-e da će određenom tehničkom direktivom nastojati spriječiti poskakivanje bolida. Reakcija je to na zbivanja u Bakuu, gdje su opet najveću muku s ‘porpoisingom’ mučili vozači Mercedesa.

George Russell ovako komentira potez krovne organizacije: “Dobro je vidjeti da pokušavaju odmah nešto poduzeti, no ono što je predstavljeno ovog vikenda više djeluje kao zakrpa, nego rješenje. Trebamo pričekati pa vidjeti. Mislim da je čak i za one timove koji najmanje pate, vožnja trenutno nevjerojatno agresivna i neravna. FIA ima pristup svim vertikalnim opterećenjima koja doživljavamo i ona su daleko iznad onoga što biste smatrali sigurnim. Potrebni su definitivno opsežniji razgovori kako bismo vidjeli kojim ćemo pravcem krenuti odavde.”

FIA će u Montrealu pratiti telemetriju i bilježiti pojavu ‘porpoisinga’ kod svih bolida, onda sastaviti skalu na kojoj će biti određeno što spada u prihvatljivo, a što u neprihvatljivo vertikalno gibanje. Timovi koji će probijati granice, bit će prisiljeni napraviti promjene na svojim bolidima kako bi smanjili poskakivanje bolida na pravcu.

17:50 – Leclercov motor iz Bakua ide na otpad

“Istraga je potvrdila da je Charlesovu pogonsku jedinicu iz Bakua nemoguće popraviti. Jedan od mogućih uzroka tog kvara je taj da se isti dogodio kao posljedica problema s pogonskom jedinicom u Španjolskoj. Radimo na protumjerama kako bismo osnažili naš paket i stavili situaciju pod kontrolu” stoji u priopćenju talijanske momčadi.

No, silni kvarovi doveli su Ferrari u situaciju koja je izvan kontrole jer bodovno imaju veliki zaostatak za Red Bullom, a Leclercu prijete i kazne u nastavku sezone, budući da već sada mora koristiti svoj treći turbo, a ukupno su za sezonu dopuštena upravo tri.

16:25 – Verstappen kritizirao najavljenu promjenu pravila zbog poskakivanja bolida

FIA je najavila tehničku direktivu kojom planira otkloniti problem poskakivanja bolida, a s ciljem zaštite zdravlja vozača. Ovako to komentira Max Verstappen:

“Mislim da ima mnogo timova koji su napravili izvanredan posao kako ne bi imali taj problem, tako da je moguće zaobići ga. Ako podignete bolid, neće vam se dogoditi taj problem, ali gubite performanse bolida. No, ako ne možete dizajnirati bolid kako treba, onda je to vaša greška, a ne greška u pravilima. Šteta je da se pravila mijenjaju zato što se jedna momčad stalno žali.”

Jasno, prošlogodišnji prvak kritiku je uputio na adresu Mercedesa, koji je imao najviše problema s famoznim ‘porpoisingom’.

15:45 – Favoriti na kladionicama?

S obzirom na formu u posljednje vrijeme, ne treba čuditi da kladionice vide Maxa Verstappena kao glavnog favorita za pobjedu u Montrealu.

• Max Verstappen 1.80
• Charles Leclerc 3.50
• Sergio Perez 4.00
• Carlos Sainz 15.0
• George Russell, Lewis Hamilton 34.0
• Lando Norris, Pierre Gasly 151
• Daniel Ricciardo, Esteban Ocon, Fernando Alonso, Valtteri Bottas 301
• Kevin Magnussen, Sebastian Vettel, Yuki Tsunoda 601
• Alexander Albon, Lance Stroll, Mick Schumacher, Nicholas Latifi, Zhou Guanyu 901

Izvor: www.formula1.com

15:20 – Vremenska prognoza

U Montrealu se ovog vikenda očekuje promjenjivo vrijeme. Kiša se najavljuje za kasno poslijepodne u petak, ali i za veći dio subote, dok bi u nedjelju trebalo biti sunčano. Temperature zraka bit će dosta niske i dnevni maksimalci vjerojatno neće prelaziti 20° Celzija.

15:05 – FIA odlučila reagirati na ‘porpoising’

Nakon Bakua, iz Svjetske automobilističke federacije objavili su kako planiraju stati na kraj fenomenu poskakivanja ovogodišnjih bolida, a s ciljem zaštite zdravlja vozača. Više o tome pročitajte ovdje.

14:55 – Posljednja VN Kanade 2019.

Veliku nagradu Kanade 2019. godine osvojio je Lewis Hamilton, a mnogi se sigurno sjećaju kontroverzne završnice. Sebastian Vettel u Ferrariju prošao je ciljem na prvom mjestu, ali je dobio kaznu od pet sekundi i zbog toga je pobjednik utrke bio Hamilton u Mercedesu. Ostale su neke pamtljive scene s te utrke…

14:45 – Raspored trkaćeg vikenda…

14:30 – Ako ste propustili najavu utrke…

Velike nagrade Kanade u Svjetskom prvenstvu nije bilo od 2019. godine. Evo nekih podataka o stazi koja nosi ime legendarnog vozača, Gillesa Villeneuvea.

Objava Pit Wall: VN Kanade – Pobjeda Verstappena pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Njegov je otac, Gilles Villeneuve (1950.-82) bio najvjerojatnije najljubljeniji vozač u F1. Mali je Kanađanin u samoposluživanje išao “folgasom”, a na stazi je oduševio cijeli svijet. Njegov dvoboj s Reneom Arnouxom na VN Francuske u Dijonu je najvjerojatnije najveći dvoboj ikada viđen u 71. godini Formule 1. Nađite na YouTubeu.

Suvozač Južnoafrikanac, Jody Scheckter, također svjetski prvak s Ferrarijem, nakon jedne vožnje Monte Carlo – Maranello, rekao: “Nikad više”. Na sprovodu Gillesu je rekao: “Gilles je vjerojatno bio najtalentiraniji vozač ikad.” Lauda ga je molio. “Gilles, ti si lud, molim te uspori”. No, smanjenje gasa nije bilo u Gillesovom kodeksu.

Otkrio ga je James Hunt u nekoj manjoj utrci i odmah isposlovao da mu McLaren da treći auto u Silverstoneu. Ništa posebno, stari M23, deveto mjesto, ali su svi savjetnici oblijetali Commendatorea Ferrarija: “Moramo ga uzeti.” I, Gilles je odmah dobio priliku s “Cavallino Rampante”, zahvaljujući i činjenici da Lauda nije mogao više podnijeti poznati “casino”.

Gilles je poginuo 8. svibnja 1982. u Zolderu, ljut jer ga je suvozač Didier Pironi prevario dva tjedna prije u Imoli. Poznata rečenica Enza Ferrarija: “U lijepim i teškim trenucima ja se sjetim svoje obitelji, prijatelja i… Gillesa Villeneuvea.”

Jacques je kasno počeo s karijerom. Ne u Kanadi, nego u Italiji, gdje je i danas popularnost njegova oca ogromna. Nije volio o svom ocu, k’o ni danas Mick Schumacher o svom. Dogurao je do Williamsa (još u vrhunskim danima) i brzo postao svjetski prvak. Jako je poznata utrka u kojoj je postao prvakom, 1997. u Jerezu, jer mu je konkurent bio Michael Schumacher koji ga je namjerno udario na stazi, ali je prošla ona stara “bog pravicu, vrag prasicu”. Jacques je postao prvak, Michael ostao u pjesku, a za kaznu su mu oduzeti svi bodove te sezone.

Jacques je izvan najboljih 30 ikada (1. Fangio, 2. Clark, 3. Senna, 4. Schumacher, 5. Prost, 6. Hamilton, 7. Alonso…), ali ima što mnogi mogu samo sanjati – Indianapolis 500 (uz Monte Carlo F1 i 24 sata Le Mansa, tri najveće utrke na svijetu).

Bit će zanimljivo pitati što ga privlači EuroNASCAR-u koji nije baš top svjetskog auto sporta. Naravno, više ga ne bi primili u F1, ali u WEC (Svjetsko endurance prvenstvo), Fanatec GTWC, sve moguće Touring serije, WRC… Bez problema. No, tko sretniji od nas, da je trenutno na Grobniku.
Po običaju, na mala vrata na Grobnik dolazi i talijanski TCR Endurance.

Konačno par tisuća gledatelja na Grobniku? Nije da baš imamo koju poštenu tribinu, ali mladi smo još (43 godine) pa će biti i to. Cijena ulaznice 150 kn.

Program – petak, 17.9.21.
9 – 18.20 sati: treninzi i kvalifikacije

Subota, 18.9.21.
od 9 do 19 (14:00 Nascar PRO, 17:00 Nascar 2), 18:05 Twingo (34 auta)

Nedjelja, 19.9.21.
od 9 do 17 (10:30 Nascar 2, 11:45 TCR DSG, 14:45 Nascar PRO, 16:00 Twingo.
Izravni prijenosi na Kreator TV.

Autor: Goran Dijaković

Objava Jacques Villeneuve: Vaša zemlja i more su predivni pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Svi veliki ljubitelji utrkivanja neovisno o tome da li utrkivanje prate preko malih ekrana u svom toplom domu ili na tribinama pojedine utrke, ili jednostavno imaju tu neopisivu sreću da se bave utrkivanjem, nisu možda ni ponekad svjesni da u sebi nose duh Enza Ferrarija, a to je duh kompetitivnosti, nadmetanja i one iskonske želje za pobjedama i probijanjem brzinskih limita. Ovo je drugi nastavak teksta o istinskom vitezu utrkivanja Enzu Ferrariju i njegovom zanimljivom životu koji je 14. kolovoza 1988. godine u dobi od 90 punih krenuo putem vječnosti.

Početak Formule 1

Nakon dolaska Luigija Chinettija u Scuderiju i njegove briljantne pobjede na 24 sata Le Mansa, Enzu se ponovo vratila ona stara strast prema utrkivanju. Godine 1950. počelo je Svjetsko vozačko prvenstvo, sve do sad poznato kao Formula 1. Iako je prošle godine kada se slavio jubilej 70. godišnjice “najvećeg oktanskog cirkusa” navedeno kako je Scuderija sudjelovala u svim službenim utrkama F1, to baš nije sasvim točno. Scuderija Ferrari je radi bolje pripreme za VN Monaka te godine, propustila premijernu F1 utrku na stazi u Silverstonu. Na tadašnjem gridu sudjelovao je veliki broj privatnih i tvorničkih ekipa koje su imali po nekoliko vozača. Za viteza utrkivanja i njegovu ekipu nerješiva enigma je bio briljantni dvojac Nino Farina i Juan Manuel Fangio, koji su vozili za Enzovog bivšeg poslodavca, momčad Alfa Romea. Njihov čudesni bolid, Alfetta 159, kojeg po dominaciji možemo usporediti s današnjim hibridnim Mercedesovim bolidima, donijela u prve dvije sezone naslov za Farinu, odnosno Fangia.

Prva pobjeda i prvi naslov Scuderije

Prvu pobjedu za Scuderiju Ferrari u F1 je ostvario Argentinac Jose Froilan Gonzalez na VN Njemačke 1951. godine, čime je nakratko prekinuo dominaciju moćne Alfette. Prema riječima tadašnjih insajdera, Enzo je nakon ove pobijede plakao od sreće kao malo dijete, obzirom da je na barem jednoj utrci uspio pobijediti svog ljutog konkurenta i njihov moćni bolid.

Godine 1952. Alberto Ascari donosi prvi naslov za Scuderiju, koji ponavlja godinu poslije. Ipak, ta dva uzastopna naslova su osim po briljantnim performansima legendarnog Talijana i posljedica odustajanja ekipe Alfe Romeo od Formule 1 radi nedostatka financija. Tih dana Scuderija i sam Enzo Ferrari postaju vrlo popularni među ljubiteljima utrkivanja, čime na neki način stvaraju vrlo ozbiljnu bazu navijača širom svijeta, dok to obožavanje crvenih bolida i “propetog konjića” neprekidno traje do današnjeg dana. Ovu popularnost među publikom dodatno je povećala i vrlo uspješna prodaja sportskih cestovnih automobila. Osim po sjajnim pobjedama u Formuli 1, Scuderija je tada bila jedna od najdominantnijih ekipa s čak 9 ostvarenih pobjeda tijekom 50-ih i 60-ih na 24 sata Le Mansa koja je u to vrijeme bila popularnija i značajnija utrka od F1.

Serija velikih tragedija

Enzo je osim po tome što je zapamćen kao jedan od najznačajnijih ljudi za auto-moto povijest, bio i veoma kontroverzna ličnost. Tijekom cijele svoje impresivne karijere kao vođa ekipe iz Maranella je bio poznat kao netko tko svoje zaposlenike i vozače tjera do samih limita kako bi ostvario ono što mu je zapravo jedino bilo bitno, a to su pobjede na utrkama, što je neminovno tih godina donosilo i velike ljudske gubitke. Velika tragedija se dogodila 1955. godine kada je tijekom jednog testiranja poginuo Alberto Ascari. Sudbina je tako htjela da obitelj Ascari na identičan način i u njihovoj 36. godini života u svega nekoliko desetljeća izgubi dva svoja muška člana. Smrt je bila velika nacionalna tragedija, utoliko veća ako znamo da je Ascari posljednji prvak Formule 1 s apeninske čizme, uz Nina Farinu i jedini. Iako je Enzo kasnije u svojoj karijeri bio poznat po zahtjevnosti i emotivnoj distanciranosti prema svojim vozačima, pretpostavlja se da razlog tome leži u činjenici kako je u svojim počecima s nekolicinom njih bio veliki prijatelj, no s obzirom na njihove pogibije, odlučio kako nikada više neće emotivan vezan za svoje vozače.

Nažalost po Enza, slijedeće godine od uznapredovale bolesti mišića u 24. godini umire njegov mezimac i nasljednik Dino Ferrari. Inače, Dino je bio talentirani dizajner automobila te je njemu u čast svaki proizvedeni cestovni automobil do sredine 70-ih imao prefiks “Dino”. Smrt sina Dina je ostavila duboki trag na Enzu koji je sve do svoje smrti svaki svoj radni dan otpočeo dolascima na njegov grob. Iste godine, malo radosti za Enza pruža treći osvojeni naslov u F1, kojeg mu nevjerojatnoj završnici sezone donosi Juan Manuel Fangio.

Portagova smrt na Migli

Smrt na utrkama je tih dana bila uobičajena, gotovo svakodnevna stvar. No jedna takva 1957. godine mogla je zauvijek zapečatiti sudbinu Scuderije Ferrari. Portugalski vozač Alfonso de Portago je na Mille Migli doživio težak sudar, kada je pri brzini od 250 km/h zbog puknuća gume udario u ogradu pored ceste, nakon koje je njegov Ferrari 335 S nekontrolirano izletio prema publici koja je bila tik uz stazu. Rezultat incidenta, desetero mrtvih, uključujući de Portaga i petero djece. Nakon toga, za Enza slijedi mučan sudski proces i koji će trajati sve do početka 60-ih i uništiti teško stečeni ugled Ferrarija i njegove Scuderije. No još iz vremena kada je kao vojnik 1918. godine pobijedio španjolsku gripu, Enzo je i iz ovoga ponovo izašao kao pobjednik. Ferrari je na sudu dokazao na sudu kako u slučaju Portagove i Ascarijeve smrti nije bilo nikakvog mehaničkog kvara, nego da se samo radilo o dostizanju limita koji je završio tragičnim incidentom. Ipak, ovaj incident je zauvijek zapečatio sudbinu utrkivanja na Mille Migli.

Tri F1 naslova i prodaja FIAT-u

Krajem 50-ih i početkom 60-ih godina na gridu Formule 1 primjetan porast odličnih vozača i momčadi iz Velike Britanije. Međunarodni šef prodaje Ferrarija Luigi Chinetti pronalazi seriju sjajnih vozača, među kojima su Mike Hawthorn 1958., Phill Hill 1961. i John Surtees 1964. postali prvaci Formuli 1.

Upravo 1961. dolazi do velikog raskola u Scuderiji u kojem iz ekipe odlazi veliki broj vrhunskih inženjera i mehaničara. Enzov kontroverzni način upravljanja i u kojem je svoje zaposlenike uvijek tjerao do limita, obzirom da je bio poprilično zahtjevan šef koji je uvijek želio najbolje performanse, kao i činjenica da je Scuderija bila u vrlo lošem financijskom stanju, dovela je do toga da je Ferrari morao pronaći nove kadrove i financijsku podršku nekog većeg. Ipak, sve ove izazove je po dobrom starom običaju Il Commendatore uspio pobijediti, no ovoga puta uz određene ustupke.

Predsjednik Forda, legendarni Lee Iaccoca je poslao ponudu za preuzimanje Scuderije. Automobilski div iz Detroita je 1963. htio ojačati svoju trkačku diviziju, s ciljem da iskoriste Ferrarijev know-how proizvodnje sjajnih trkačkih bolida. Ipak, iako je Fordova financijska ponuda bila dobra, dogovor nije postignut zbog činjenice da Amerikanci nisu željeli pružiti Enzu punu kontrolu nad ekipom. Ferrari je naravno glatko odbio ponudu, no Scuderija je i dalje bila u sve većim financijskim poteškoćama.

Spas same ekipe dolazi od Ferrarijevih “smrtnih neprijatelja” i razloga zbog kojeg je razvio svoj neutaživi kompetitivni duh. Krajem 60-ih tvrtka FIAT kupuje 50 posto Ferrarija i pristaje da Enzo ima punu kontrolu nad trkačkom ekipom. Ferrari je do danas ostao pod okriljem FIAT-a, što kao trkačka momčad, što kao proizvođač cestovnih automobila.

Zbog već poodmakle starosti Enzo Ferrari početkom 70-ih odlazi s mjesta šefa svoje ekipe u kojem njegov drugi sin Piero uz mladog Lucu di Montezemola polako preuzima poslove unutar tvrtke, no sve do svoje smrti Enzov utjecaj na određene odluke je i dalje bio poprilično vidljiv.

Do kraja Enzovog života, Scuderija se još tri puta osladila naslovom prvaka i tijekom 70-ih dvama naslovima Niki Laude, čije mu naprasno odustajanje na VN Japana 1976. nikada nije oprostio i jednog Jodyja Schecktera. Ipak, pred kraj svog života ga je jedan vozač podsjetio na agresivni stil vožnje njegovog velikog prijatelja iz mladosti Tazija Nuvolarija. To je bio “uno piccolo Canadese” Gilles Villeneuve koji je nažalost tragično preminuo na kvalifikacijama 1982. u Zandvortu. Koliko je obožavao Kanađanina najbolji govori činjenica je nakon jedne utrke na kojoj završio na drugom mjestu, sam Enzo skakao od sreće zbog Gillesove bespoštedne borbe s Rene Arnouxom 1979. godine, iako kao rođeni pobjednik nije volio druga mjesta.

Enzo Ferrari je dugo poživio, dovoljno dugo da vidi sve aspekte razvoja utrkivanja i automobilizma općenito. Od utrka na prašnjavim talijanskim makadamima s jedva sklepanim bolidima do modernog utrkivanja s mnogo glamura i s automobilima koji su u sebi sadržavali ukupnost dotadašnjeg tehnološkog i inženjerskog znanja. No ono što je oduvijek ostalo isto, to je ta iskonska želja za nadmetanjem i brzinom.

Okružen članovima najuže obitelji Enzo je zauvijek preselio na vječna trkališta 1988. godine, neposredno nakon što su mu inženjeri predstavili jedan od najboljih cestovnih Ferrarija u povijesti, legendarni model F40 i nakon što je sljedeća F1 utrka trebala biti upravo u Monzi. Za njegovu smrt i sprovod mediji su saznali tek nakon tri dana. Trkači vikend nakon Enzove smrti, u Monzi, vozači Scuderije Gerhard Berger i Michele Alboreto osvojili su 1-2. Upravo ova utrka je bila jedina te sezone koju nisu osvojili vozači tada dominantnog Mclarena. Time se Scuderija na najbolji mogući način odužila čovjeku koji ju je stvorio i od nje napravio jedan od najpoznatijih brendova svih vremena.

Malo o samoj Scuderiji

Scuderija Ferrari u F1

Prva utrka: VN Monaka 1950.

Broj utrka: 1021 (1018)

Pobjede, (podiji): 237, (771)

Konstruktorski naslovi: 16

Vozački naslovi: 15

Pole pozicije: 230

Ostavština viteza utrkivanja

Scuderija Ferrari jednako je Formula 1. Sve ono što znamo i što osjećamo o Formuli 1 zapravo dolazi iz tvornice Maranello. Ljubav prema brzini, lijepim automobilima, iskonska želja prema nadmetanju i dokazivanju u konstantnim pobjedama na stazi i budimo realni i izvan nje, sve nam je to u naša srca usadila tvrtka koju je svojim znanjem i karizmom Enzo uspješno vodio više od 60 godina. Svojom neutaživom glađu za pobjedama Ferrari je bio inspiracija mnogima koji su imali taj blagoslov da budu dio najvećeg oktanskog cirkusa, neovisno o tome da li mijenjaju gume u pit stopu, da li su vozačke zvijezde ili šefovi momčadi. “Tifosi”, legendarni navijači Scuderije, koja čini najbrojniju svjetsku navijačku zajednicu, na najbolji način nam pokazuju koliki je utjecaj imao Enzo na ljude širom svijeta, kao i na svoju rodnu Italiju. Isto tako, javna je tajna da mnogi koji žele postati dio te sjajne momčadi, obično pristaju na puno slabije financijske uvjete, samo kako bi branili rossa corsa boje.

No valja biti i malo kritičan. Scuderija Ferrari je dobar dio svoje povijesti na neki način životarila u Formuli 1. U 71 godini koliko sudjeluje u F1, pomalo porazno zvuči činjenica da su samo 16 puta osvojili konkstruktorski naslov i 15 puta svojim vozačima podarili titulu. Ako ne računamo veoma uspješne početke 50-ih i 60-ih godina, možemo samo istaknuti dva razdoblja dominacije i to prvenstveno zahvaljujući ljudima “sa strane”. Dolaskom Nikija Laude i njegovim utjecajem na samo stvaranje dominantnog bolida ekipa je osvojila ukupno tri naslova. Slijedi period ozbiljnih kriza kroz osamdesete, a najbolji primjer toga je pogibija Gillesa Villeneuvea 1982. kojem je prethodilo žestoko rivalstvo s Didierom Pironijem u čijem je podrivanju sukoba sudjelovao i sam menadžment ekipe. Nedugo nakon toga je i sam Pironi prekinuo svoju karijeru nakon teškog prijeloma obje noge na jednoj od utrka.

“Prevaranti” Michael i Jean

Druga dominacija Ferrarija je od ukupno šest vozačkih i osam konstruktorskih naslova prvaka od kraja 90-ih do sredine 2000-ih. Naravno, govorimo o sjajnoj suradnji Jean Todta kao šefa Ferrarija i njihovog najuspješnijeg vozača Michaela Schumachera, dvojac koji je također došao “sa strane”. Njih dvojica naravno nisu nikakvi prevaranti, nego su nas tijekom tog uspješnog vremena uvjerili da je Scuderija Ferrari veoma dobro organizirana momčad koja može ostvarivati ovakve rezultate u kontinuitetu. No odlaskom njih dvojice, kao i odličnih pobočnika kao što je bio Ross Brawn, Ferrari je ponovo počeo životariti, utopljen u vrlo žučne klasne borbe koje se vodi na relaciji Maranello – Torino. Unutar ekipe nema pravog autoriteta, dok su posljednje izabrani šefovi momčadi više-manje pokušavali raditi kompromise između nadređenih i onih ispod sebe i tako su zapravo postali podobni a ne sposobni. Današnji šef ekipe, Mattia Binotto je svakako ogledni primjer toga. Ipak, moramo reći kako nigdje ne postoji takav pritisak kao što je to u Ferrariju, no ako ste tamo uspješni, dojam i vrijednost vašeg uspjeha je stostruko veći nego igdje drugdje. Toga su svojevremeno itekako bili svjesni Todt i Schumacher. Jer to je Ferrari.

Nekoliko zanimljivosti o Scuderiji i Enzu Ferrariju

Propeti konjić

Nadaleko poznati “propeti konjić” se prvotno pojavio kao znak za sreću na avionu talijanskog pilota iz Prvog svjetskog rata Francesca Baracce. Iako je Baracca poginuo pred kraj rata 1918. godine, na molbu njegovih roditelja Enzo je “propetog konjića” počeo koristiti 20-ih godina kao oznaku na automobilima s kojima se utrkivao. Kao pozadina je izabrana žuta boja kao boja grada Modene i nadodan natpis Ferrari, čime je propeti konjić postao jedan od najpoznatijih logotipa svih vremena.

“Strašljivi” Enzo

Osnivač tvrtke Ferrari nikada tijekom svog života nije išao dizalom, niti je ikada putovao avionom. Upravo radi toga, jedini put kad je Enzo bio viđen na utrkama Formule 1 bila je VN Italije u Monzi. Jednako tako, zazirao je od novinara i vrlo rijetko je davao intervjue jer je smatrao da novinari uvijek pišu laži. Ipak, Ferrari je sufinancirao i potakao osnivanje popularnog talijanskog auto-moto časopisa AutoSprint.

Uvredom stvorio konkurenciju

Nekoliko puta smo kroz ovaj tekst naglasili kako je Enzo za mnoge bio inspirativna ličnost. Jednom uvredom na račun traktorskog tajkuna si je stvorio konkurenciju. Furruccio Lamborghini je bio vrhunski inženjer, proizvođač traktora i veliki ljubitelj Ferrarijevih automobila. Imao je jednu zamjerku oko zadnjeg kraja svog Tipo 250 S Ferrarija, koju je uspješno riješio i na sastanku predložio Enzu svoje poboljšanje. Enzo o tome nije htio niti čuti, uz “mali” dodatak da on neće slušati savjete od nekog tko se bavi poljoprivrednim strojevima. Lamborghini se uvrijedio i nakon toga odlučio krenuti s vlastitom proizvodnjom brzih automobila u čemu je bio poprilično uspješan.

“Rosso corsa”

U prijevodu “trkača crvena” je nezaobilazna boja kad je riječ o Scuderiji Ferrari, koja se pojavljuje i na većini cestovnih automobila. Razlog zbog čega je baš ona postala službena boja Ferrarija je jednostavan. U periodu između dva rata, tijekom određenog trkaćeg vikenda bolidi su označavani bojom zemlje iz kojih dolaze. Tadašnja automobilistička federacija odredila da se bolidi svih talijanskih ekipe označavaju crvenom bojom, tako je “rosso corsa” ostala službena boja Ferrarija. Valja još nadodati da su tada francuski bolidi bili plavi a engleski zeleni, dok racionalni Nijemci nisu ni bojali svoje bolide pa su bili srebrni, u originalnoj boji lima.

Testarossa Dave Crocketta

Tko osamdesetih godina nije čuo za Poroke Miamija, vjerojatno je živio ispod nekog debelog kamena. Tijekom dvije prve sezone inspektori iz Miamija su koristili repliku Ferrari Spydera. S obzirom na to da je to bilo protuzakonito, tvrtka Ferrari je producentima serija poslala tužbu. Međutim, uvidjevši kolika je popularnost serije širom svijeta, umjesto tužbe Crockettu i Tubbsu su uručeno dvije posebno izrađene bijele Testarosse koje su do kraja serije postale jedan od njezinih zaštitnih znakova

….

Moj odlazak u Viroviticu na prvenstvo Hrvatske u kartingu je bio odlična prilika da shvatim sve. Da shvatim zbog čega bi netko trošio teško stečena sredstva kako bi se bavio sportom koji nije isplativ. Zbog čega bi netko trošio toliko puno vremena na putovanja, na logistiku, na mehaničare i na opremu kako bi uopće mogao nastupati u bilo kojoj vrsti utrkivanja. Zbog čega bi netko žrtvovao svoju sigurnost i izvrgnuo se pogibelji u kokpitu iz vikenda u vikend. Upravo zato što kod nas svih postoji ona iskonska želja za dokazivanjem, za tjeranjem vlastitih mogućnosti preko granica dopuštenog. Zbog adrenalina koji donosi brzina bolida ili pretjecanje protivnika na stazi, zbog stalnog testiranja tehnoloških i inženjerskih mogućnosti. I naravno zbog onoga što je zapravo svima najvažnije, do ostvarivanja pobjede i one sreće koju ona donosi. Upravo ta pobjeda vrijedi jednako neovisno o tome gdje i kada je ostvarena. Tome nas je svojim primjerom, radom i životom naučio Il Commendatore Enzo Ferrari – vitez utrkivanja.

Objava Enzo Ferrari – vitez utrkivanja 2. dio pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Kao i svih prethodnih srijeda pred utrku dosad i danas ćemo reći nekoliko riječi o povijesti utrke koja nam slijedi. Kako se utrka za Veliku nagradu Emilia Romagne održava prvi put ikada, prisjetit ćemo se utrkivanja na stazi u Imoli.

Na stazi koja nosi naziv po osnivaču Ferrarija, Enzu i njegovom sinu Alfredu (Dinu), utrkivanje je započelo pedesetih godina prošlog stoljeća. Isprva su se na stazi vozile utrke koje nisu bile dio Svjetskog prvenstva Formule 1, da bi se u kalendar Svjetskog prvenstva Imola smjestila 1980. godine kao domaćin utrke za Veliku nagradu Italije. Bila je to prva VN Italije od 1948. godine koja nije održana na stazi Monza na kojoj je tada rađena rekonstrukcija. Na prvoj utrci na Imoli pobijedio je Nelson Piquet za momčad Brabham-Ford, a sama utrka je bila toliko uspješna i podržana, da je od naredne godine (1981.) pa sve do 2006. Imola redovno bila domaćin utrke za Veliku nagradu San Marina.

Prva utrka za VN San Marina prošla je bez većih problema, a u cilj je ponovno prvi ušao Nelson Piquet, ovaj put ispred Riccarda Patresea i Carlosa Reutemanna. Naredne godine utrku je obilježio protest momčadi iz asocijacije konstruktora (FOCA) i Međunarodne autosport federacije (FISA). Protest nije imao veze sa samom utrkom, bio je to politički rat FISA-e i FOCA-e, pa je tako samo sedam momčadi sudjelovalo u utrci s ukupno 14 bolida na stazi.

U utrci od 60 krugova pobijedio je Ferrarijev Didier Pironi ispred momčadskog kolege Gillesa Villeneuvea i Michelea Alboreta u momčadi Tyrell-Ford. Sama utrka nije prošla bez tenzija, odveć je već poznato kako Pironi i Villeneuve baš nisu bili u ljubavi, a nisu se baš poštivale odredbe momčadi. Zbog pretjecanja, unatoč naredbi momčadi da čuvaju mjesta na stazi, Villeneuve više nikad nije progovorio s Pironijem. Tužna je zapravo činjenica da Villeneuve zaista više nikad u životu nije progovorio s Pironijem, budući da je poginuo samo dva tjedna kasnije tijekom kvalifikacija za VN Belgije na stazi Zolder.

Još jedna uzbudljiva utrka na stazi Imola bila je utrka za VN San Marina 1985. godine. Ayrton Senna je vodio dobar dio utrke, no Ferrarijev vozač Stefan Johansson koji je utrku startao s 15. startne pozicije, napredovao je tijekom utrke. Do 61. kruga Johansson je napao i pretekao Sennu, no zbog problema s gorivom morao je odustati. Johansson nije bio jedini koji je ostao bez goriva, a pobijedio je Alain Prost koji je kasnije diskvalificiran jer mu je bolid bio dva kilograma lakši od dozvoljenog. Pobjedu je na koncu slavio drugoplasirani Elio de Angelis.

1987. godine desio se prvi veći incident u zavoju Tamburello, koji nas većinu uvijek vrati u nesretnu 1994. godinu. Tijekom kvalifikacija za utrku 1987. godine Nelson Piquet je imao strašan sudar u Tamburellu, pa mu je unatoč manjim ozljedama doktor Sid Watkins zabranio da vozi utrku. Godinu kasnije dominirao je McLarenov dvojac, Senna i Prost, vozeći po tri sekunde brže krugove od najbližeg konkurenta, Nelsona Piqueta u Lotusu.

Tijekom VN San Marina 1989. godine, Gerhard Berger se svojim Ferrarijem slupao u Tamburellu nakon kvara na prednjem krilu bolida. Bolid je ubrzo buknuo, a Berger je spašen brzom intervencijom vatrogasaca i medicinskog osoblja uz stazu. Zbog opekotina na rukama, Berger je morao propustiti narednu utrku.

Svoje prve žrtve Tamburello je odnio 1994. godine, kada je život tragično izgubio i miljenik publike, veliki Ayrton Senna. Posebno mjesto u tužnoj povijesti Formule 1 zauzima izdanje upravo izdanje iz 1994. godine, kada je težak sudar imao i Rubens Barrichello tijekom treninga u petak, a u kvalifikacijama poginuo Roland Ratzenberger. Svijet Formule 1 je konačno u nedjelju u potpunosti zavijen u crno kad je staza odnijela i Ayrtona Sennu. Kako bi se u povijest upisala kao najtužnija i najcrnja utrka u povijesti Formule 1, kotač sa Alboretovog Minardija je spao kad je izlazio iz boksa, pogodio i ozlijedio četiri mehaničara Ferrarija i Lotusa. U utrci je pobijedio Michael Schumacher, no nije upriličeno nikakvo slavlje.

Nakon nemilih događaja 1994. godine Tamburello je izmijenjen, uklonjen je ravni dio zavoja u koji se ulazilo punom brzinom, čime je staza načinjena mnogo sigurnijom nego dotad. Imola je pokrenula niz poboljšanja u pogledu sigurnosti na staza diljem svijeta koje su bile dio kalendara prvenstva Formule 1.

Dva puta zaredom, 1995. i 1996. godine na Imoli je pobjeđivao Damon Hill, dok je 1997. godine Heinz-Harald Frentzen svoju prvu pobjedu ostvario na VN San Marina. Nakon Frentzena pobijedio je David Coulthard, da bi uslijedila crvena dominacija Michaela Schumachera. U periodu od 1999. do 2004. godine na pobjedničkom postolju bio je Schumacher, s tim da se 2001. godine umjesto Michaela na najvišu stepenicu postolja popeo mlađi brat Ralf. Michaelov niz prekinuli su Jenson Button i Fernando Alonso, a točku na Veliku nagradu San Marina još jednom pobjedom, 2006. godine, stavio je Michael Schumacher, pobijedivši sedmi put na stazi Enzo e Dino Ferrari.

29.08.2006. godine objavljeno je kako Velika nagrada San Marina više neće biti dio kalendara, kako bi se napravilo mjesto za Veliku nagradu Belgije. Na stazu u Imoli više se nisu vraćali bolidi Formule 1. Dok se nije desila pandemija.

Utrka za Veliku nagradu Emilia Romagne bit će prva ikada, no zasigurno će biti poslastica za ljubitelje Formule 1. U Imoli će aktivno biti u subotu i nedjelju, a nadamo se i uzbudljivo. Uz još nekoliko detalja o utrkivanju na stazi Enzo e Dino Ferrari, želimo Vam zabavan trkaći vikend.

• Uvjerljivo najbolju statistiku na VN San Marina ima Michael Schumacher, koji je u Imoli pobijedio sedam puta. Prate ga Ayrton Senna i Alain Prost s po tri pobjede.
• Od konstruktora, prvo mjesto dijele Ferrari i Williams. Vozači ove dvije momčadi pobjeđivali su po osam puta.
• Svoju prvu pobjedu u karijeri na Imoli su ostvarili Heinz-Harald Frentzen i Ralf Schumacher. Posljednji put u karijeri su na Imoli pobjeđivali Patrick Tambay i Elio de Angelis.
• Ralfova pobjeda bila je ujedno i prva za kombinaciju BMW – Williams.
• Zbog izmjena formata vikenda, Pirelli je reducirao i količinu raspoloživih setova guma; umjesto dosadašnjih 13, momčadi će na raspolaganju imati 10 setova guma za svakog vozača tijekom vikenda, po dva seta tvrdih, dva seta srednje tvrdih i šest setova mekih guma.
• Imola je jedna od rijetkih staza koncipiranih u smjeru suprotnom kazaljci na satu.
• Od posljednje posjete Formule 1, staza u Imoli je presvučena novim asfaltom.
• Momčad s najsvježijim iskustvom na Imoli je AlphaTauri. AlphaTauri je naime svoj promotivni spot snimao na ovoj stazi pred početak sezone u Austriji.
• Vikend koji slijedi će biti put da se bolidi s turbo hibridnim pogonom utrkuju na Imoli.
• Utrke na Imoli su se uvijek održavale u proljeće, osim prve koja je nosila naziv VN Italije i ove koja nam slijedi.
• Tek drugi put u povijesti će jedna država biti domaćin triju utrka tijekom sezone. Osim Italije, još su Sjedinjene Američke Države bile domaćin triju utrka tijekom sezone 1982., u Long Beachu, Detroitu i Las Vegasu.
• Imola će biti domaćin utrkama za tri različite Velike nagrade, Italije, San Marina i Emilia Romagne. No to nije rekord. Naime, Nürburgring je ugostio dosad Velike nagrade Njemačke, Europe, Luksemburga i Eifela.
• U nedjelju će se na stazi Enzo e Dino Ferrari voziti 63 kruga, svaki dužine 4,959 kilometara.

Objava VN Emilia Romagne: Poznata utrka s novim imenom pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Četiri pobjede u posljednje četiri utrke. To je skor Georgea Russella, britanskog vozača koji do prije nekoliko mjeseci nije niti probao utrkivanje u svijetu simulacija. Brzo je učio i napredovao do statusa najbržeg vozača u F1 Esports Virtual Grand Prix seriji.

Ove nedjelje vožena je virtualna Velika nagrada Kanade na stazi Gilles Villeneuve u Montrealu. Nastupao je nešto manji broj aktualnih F1 vozača nego na prethodnim utrkama, tek četvorica – već spomenuti Russell, Alexander Albon, Nicholas Latifi i Pierre Gasly.

Budući da Charles Leclerc nije vozio ovu utrku, Russell je bio sigurni pobjednik u ukupnom poretku, ali ipak je želio za stilom zaključiti natjecanje. Osvojio je pole position ispred Alexa Albona, a start utrke odradio je izvanredno i zgrabio vodstvo koje više nije ispuštao iz ruku.

Rocket start for @GeorgeRussell63

But @Alex_Albon is hunting him down

Watch live https://t.co/RMc2Ybje5L#VirtualGP #RaceAtHome pic.twitter.com/TY5cxzcLAs

— Formula 1 (@F1) June 14, 2020

Bila je to još jedna uvjerljiva predstava mladog Britanca, kojom je stigao do četvrte pobjede u nizu. Russell ističe da se u periodu stanke nametnute pandemijom koronavirusa ipak pojavilo i nešto pozitivno – F1 Esports Virtual Grand Prix serija.

“Bilo je odlično. To nam je davalo posla i zabavljalo nas je, sasvim sigurno. Naša kompetitivna strana ostala je aktivna i zainteresirana. Dok nismo imali mogućnost utrkivati se na stvarnim stazama, imali smo ovu priliku za međusobno utrkivanje protiv prijatelja i bilo je zabavno cijelo vrijeme. Ja sam uložio mnogo truda u to i drago mi je da sam za to nagrađen nekim dobrim rezultatima.”

The #VirtualGP series wrapped up with another dominant display from @WilliamsRacing‘s @GeorgeRussell63 #RaceAtHomehttps://t.co/Fhx9jmsQ3e

— Formula 1 (@F1) June 14, 2020

Drugo mjesto u Montrealu osvojio je Alex Albon u bolidu Red Bulla, dok je treći bio Esteban Gutierrez za Mercedes. Svoj debi na jednoj virtualnoj Velikoj nagradi četvrtim je mjestom obilježio mladi vozač Renaultove akademije Caio Collet. Peti je bio još jedan Renaultov junior, Guanyu Zhou, ispred Nicholasa Latifija u Williamsu.

Ovom utrkom F1 Esports Virtual Grand Prix serija privedena je kraju, a vozači se sada u potpunosti okreću povratku na trkaće piste. Podsjetimo, za manje od tri tjedne kreće nova sezona Svjetskog prvenstva Formule 1, od 3. do 5. srpnja na stazi Red Bull Ring.

No surprise who the winner is @GeorgeRussell63 is followed across the line by @Alex_Albon and @EstebanGtz for our final #VirtualGP podium #RaceAtHome pic.twitter.com/7rqW4n8ESv

— Formula 1 (@F1) June 14, 2020

Objava Virtualna VN Kanade: Još jedna uvjerljiva predstava u režiji Georgea Russella pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

U novije vrijeme ponajviše se spominju Ross Brawn i Adrian Newey, no krajem prošlog stoljeća Harvey Postlethwaite uživao je jednaku reputaciju. Već slavan zbog svojih mogućnosti izvlačenja maksimuma iz niskobudžetnih momčadi, prihvatio je poziv Honde da im pomogne u razvoju bolida s kojim bi se vratili u Formulu 1 kao tvornička momčad. Nažalost, taj povratak nije doživio.

Harvey je rođen 1944. godine u Barnetu, a tijekom šezdesetih je završio strojarstvo i doktorirao na sveučilištu University of Birmingham. Jedno kraće vrijeme radio je kao znanstvenik istraživač, no ubrzo je započeo karijeru inženjera trkaćih automobila te se 1970. godine pridružio Marchu. U tada mladoj momčadi dizajnirao je bolide za natjecanja u Formuli 2 i Formuli 3, a nakon nekoliko godina stigao je poziv Hesketha. Tako je popularni Doc postao dijelom jedne od najromantičnijih priča u povijesti britanskog automobilizma. Momčad Hesketha krasio je nekonvencionalan pristup Formuli 1, a i samoga Harveya smatrali su ekscentričnim. Njegov odgovor na pitanje zašto se pridružio Heskethu jednostavno je glasio:

“Napili su me.”

Momčad je na svome početku dočekana s podsmijehom, no s vremenom je stekla kredibilitet najviše zahvaljujući Docovim jednostavnim i učinkovitim dizajnima, a prvi posao bio mu je usavršavanje modela March 731. U to su vrijeme u Heskethu svoju karijeru započeli budući svjetski prvaci James Hunt i Alan Jones, a Hunt je prvu pobjedu sebi, momčadi i Harveyu donio 1975. godine na VN Nizozemske u bolidu Hesketh 308B. Lord Hesketh nije mogao dugoročno financirati projekt te je bio prisiljen odustati od Formule 1, pa je Postlethwaite 1976. godine prešao u novoosnovani Wolf-Williams Racing. Rezultati nisu bili zadovoljavajući pa su Walter Wolf i Frank Williams krenuli svaki svojim putem. Harvey je ostao s Wolfom i krenuo s razvojem modela WR1.

Uspjeh je došao odmah, slavljem još jednog budućeg prvaka Jodyja Schecktera u prvoj utrci sezone u Argentini, a slavio je još i u Monaku i Kanadi. Postlethwaite je s Wolfom ostao još dvije sezone, ali se više nisu ponovili uspjesi iz 1977. godine. U toj posljednjoj sezoni u Wolf Racingu svoju je karijeru završio James Hunt, a drugi dio sezone u momčadi je proveo Keke Rosberg, još jedan budući svjetski prvak. Postlethwaite i Rosberg otišli su u Fittipaldi Automotive, no Harvey je ubrzo prihvatio poziv Ferrarija.

Ferrari je u to vrijeme smatran vrhunskim proizvođačem motora, no s manjkom stručnosti u dizajnu šasije. To je bio idealan posao za Harveya Postlethwaitea. Enzo Ferrari osobno ga je izabrao kako bi riješio taj problem. Odlučili su napustiti 12-cilindrični motor čije dimenzije nisu odgovarale aerodinamičkim zahtjevima toga vremena te su se u potpunosti posvetili razvoju motora na turbo pogon. Prvi konstruktorski naslov s Ferrarijem Doc je osvojio 1982. godine s modelom 126C2, no zasjenila ga je pogibija Gillesa Villeneuvea u Zolderu. Unatoč velikom ljudskom i vozačkom gubitku, taj je naslov obranjen iduće sezone s ponešto izmijenjenim dizajnom bolida. Ferrari se u sezonama koje su uslijedile nije mogao nositi s McLarenom i Williamsom. Postlethwaite je u momčadi ostao do 1987. godine kada ga je zamijenio John Barnard, a on je otišao u Tyrrell. U prvoj polovici devedesetih još je jedno vrijeme proveo u Ferrariju, no nije se htio boriti s ogromnom birokracijom u Maranellu. Kasnije je izjavio:

“Cijela stvar postala je preglomazna za moj ukus. Doživio sam neke lijepe trenutke s Ferrarijem, pogotovo dok je Enzo bio živ, no na kraju sam previše vremena potrošio sjedeći s još 40-ak ljudi na različitim sastancima koji nisu vodili nikamo.”

Harvey je u Tyrrellu proveo četiri sezone u kojima su se rezultati momčadi značajno poboljšali. Sve je kulminiralo u Phoenixu u uvodnoj utrci sezone 1990. kada je Jean Alesi vozeći model 018 opasno priprijetio Ayrtonu Senni u McLarenu te utrku završio na drugome mjestu. Isti je uspjeh ponovio i u Monaku s novim modelom 019, prvim bolidom s podignutim nosom. Na predstavljanju bolida Doc je dokazao strukturni integritet takvoga dizajna tako što je stao na njega. Harvey je u Tyrrellu zaposlio Mikea Gascoynea, koji mu je postao pomoćnik i štićenik.

Nakon Tyrrella postao je tehnički direktor u Sauberu koji se pripremao na ulazak u Formulu 1 1993. godine, a sa sobom je u Švicarsku poveo i Gascoynea. Iako je napustio momčad prije samoga debija u Formuli 1, njegov je dizajn ostvario značajan uspjeh te su JJ Lehto i Karl Wendlinger redovito osvajali bodove. Postlethwaite se u Tyrrell vratio 1994. godine te je tamo ostao do 1998. godine kada je momčad prodana British American Racingu. Iako je Tyrrell dotad već postao mala i nekompetitivna momčad, Docove dizajnerske sposobnosti ostale su i dalje vrlo cijenjene te je 1999. godine angažiran kao tehnički direktor novog Hondinog projekta. Bio je zadužen za dizajn šasije u suradnji s talijanskim proizvođačem Dallarom.  Prerana smrt spriječila ga je u završetku toga projekta. Honda je prekinula projekt, no u sport se vratila kao proizvođač motora, a 2006. godine su kupnjom BAR-a napokon postali tvornička momčad.

Harveyeva smrt zasigurno je utjecala na blisku povijest Formule 1, no teško je predvidjeti što bi se dogodilo da je uspio dovršiti započeti projekt s Hondom. Neki smatraju da bi sudbina momčadi kao što su Jordan ili BAR bila drugačija, a Honda bi se pojavila kao nova momčad s novim vozačima te donijela svježu snagu u sredinu poretka. Jedno je sigurno. Harvey Postlethwaite bio je istinski natjecatelj u trkaćoj industriji koja se postupno mijenjala. Bio je čovjek najviših načela i integriteta, a njegova prisutnost jako nedostaje svijetu Formule 1. Njegov utjecaj na ljude oko sebe jasno pokazuju riječi Clare Topic koja je nekoliko godina s njim vrlo blisko surađivala na projektima Formule 1:

“Najbolja stvar koju nosim sa sobom iz suradnje s Harveyem nije samo njegova samouvjerenost u ono što radi, nego je on bio osoba koja je i mene nadahnula da budem samouvjerena u sebe. Bio je i ostaje inspiracija.”

Objava Harvey Postlethwaite – ekscentrik koji je stvarao pobjednike pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Trideset i sedam godina nakon očeve smrti, Jacques Villeneuve se, u okviru NASCAR Euro serije, po prvi put utrkivao na stazi Zolder, koja je odnijela život njegovog oca. Osim toga, bilo je to prvi put kako je Jacques uopće došao na stazu na kojoj je njegov otac izgubio život. Jacques je imao samo 11 godina kada je izgubio oca.

”Teško je naći prave riječi, ali vrlo sam uzbuđen što ću se utrkivati ovdje. Bit će to vrlo snažan trenutak”, po dolasku na stazu Zolder izjavio je mlađi Villeneuve.

Teško je povući paralelu između karijera Gillesa i Jacquesa Villeneuvea. Može se promatrati štura statistika koja bi rekla svoje, Jacques je osvojio naslov prvaka, Gilles nije. No, Formula 1 je mnogo više od brojeva, mnogo više od samih krugova i mjerenja vremena, pa se o svakom vozaču osobno u povijesti Formule 1 može reći više od brojeva, više od statistike, dodati malo onog subjektivnog, i eto diskusije. No, u obitelji Villeneuve, nemoguće je kao sredstvo usporedbe koristiti samo statističke podatke, ako je usporedba uopće i moguća. Bila su drugačija vremena, drugačije okolnosti, a Gillesov život i karijera u utrkivanju su prekinuti prerano. Da je tijek zbivanja bio drugačiji, statistika bi zasigurno baratala drugačijim podacima. No, brojevi su takvi kakvi jesu, a sjećanja pričaju neku drugu priču.

Joseph Gilles Henri Villeneuve, poznat kao samo Gilles, rođen je 18.1.1950. godine u Quebecu, u Kanadi. Odmalena je uživao u utrkivanju, započevši svoj put na snježnim skuterima (snowmobile), preko Formule Atlantic do nastupa u Formuli 1 za momčad McLaren i konačno, skrasivši se u Ferrariju, momčadi u kojoj je proveo ostatak svoje karijere, a nažalost i života. Tijekom kratke karijere u Formuli 1 pobijedio je šest puta, 13 puta se popeo na pobjedničko postolje, dva puta startao s najbolje startne pozicije i osvojio 101 bod u prvenstvima. Karijeru je započeo Velikom nagradom Velike Britanije 1977. godine, a život mu je uzela gore spomenuta staza Zolder, tijekom vikenda za VN Belgije 1982. Prvi put je pobijedio doma, 1978. godine na VN Kanade, a šesti i posljednji put 1981. na VN Španjolske. Mnogi ljubitelji Formule 1 i sporta uopće, Gillesa Villeneuvea svrstavaju među najveće. Mnogi se pitaju kamo bi ga put odveo da priča nije prerano završila.

Gilles i supruga Joann imali su dvoje djece, kćer Melanie i sina Jacquesa, s kojima su živjeli nomadskim načinom života, kako je to Gillesova karijera u automobilizmu zahtijevala. Jacques Joseph Charles Villeneuve, rođen je 9.4.1971. godine također u Quebecu i odrastao je na stazama gledajući oca kako se utrkuje. Nakon očeve smrti, majka ga je poslala u privatnu školu u Švicarsku, gdje se osamostalio i odlučio nastaviti očevim stopama. Nizao je uspjehe gdje god da se pojavio, od Talijanske Formule 3 do Japana, Formule Atlantic i IndyCara. Pobjeđivao je na utrci Indianapolis 500. Zavidni nastupi gdje god da se pojavio osigurali su mu mjesto u Formuli 1, a 1996. godine pridružio se momčadi Williams. Sudeći prema brojevima, Jacquesova karijera kao da je tekla naopako. Prvu pobjedu je ostvario tijekom debitantske sezone, a naslov prvaka iz drugog pokušaja. Nakon što je osvojio svoj prvi i jedini naslov svjetskog prvaka, forma je krenula nizbrdo, sve do konačnog odlaska iz Formule 1, zaključno s VN Njemačke 2006. godine. Tijekom desetogodišnje karijere, Jacques je vozio za momčadi Williams, BAR, Renault, Sauber i BMW Sauber, startao je 163 utrke, pobijedio 11 puta, 23 puta se popeo na pobjedničko postolje, osvojio 253 boda i 9 najbržih krugova. Svoj jedini naslov svjetskog prvaka, sezone 1997., osvojio je na posljednjoj utrci sezone, na stazi u Jerezu, nakon kontroverznog sudara s Michaelom Schumacherom. Tu posljednju utrku sezone Villeneuve je završio na trećem mjestu, a Schumacher je odustao i u konačnici, zbog namjernog sudara bio diskvalificiran iz prvenstva.

”K vragu sa svim ovim. Vrijeme je da se pozabavim ostatkom svog života”, rekao je Jacques Villeneuve uz oproštaj od Formule 1.

No, nisu otac Gilles i sin Jacques jedini članovi obitelji Villeneuve koji su se pozabavili Formulom 1. Jacquo ili ujak Jacques, Gillesov tri godine mlađi brat, također je dohvatio malo Formule 1. Ujak Jacques je imao uspješnu karijeru u drugim vrstama utrkivanja, kartingu, Formuli Atlantic i snowmobilima, a u Formuli 1 se neuspješno pokušao kvalificirati za VN Kanade i Ceasears Palacea 1981. godine s momčadi Arrows i VN Kanade 1983. s momčadi RAM.

Unatoč solidnim statističkim podacima, danas mnogi Gillesa nazivaju legendom, što nije slučaj za njegovog sina. Za razliku od oca, uz Jacquesovo ime stoji i naslov svjetskog prvaka. Neki će reći kako to nije pošteno, a drugi opet kako je obitelj Villeneuve zaslužila imati naslov prvaka. Istinski šampion za mnoge je Gilles, no sudbina se poigrala i sin je morao popraviti stvar. Zašto je Jacques odlučio krenuti putem očevih stopa nije poznato, jer se zna da nisu bili jako bliski, uostalom Jacques je bio samo dječak kad je ostao bez oca. U jednom intervju 2015. godine Jacques je rekao kako Gilles i nije bio neki otac i kako se više preferirao igrati na svom brodu nego provoditi vrijeme sa sinom.

Unatoč svemu, Jacques je na stazi često pokazivao očeve navike, bio je odvažan i brz. Kao da je otac više utjecao na sina nakon smrti nego što je uspio tijekom života. Iako se u njegovoj vožnji mogao često prepoznati štovani otac, danas Jacquesa mnogi nazivaju ”najgorim prvakom Formule 1 ikada”. Moguće je postaviti pitanje ”što bi bilo kad bi bilo” gledajući s obje strane. Što da je Gilles poživio duže i kakva bi njegova karijera dalje bila? A što da je Jacques ranije odustao od Formule 1, da uz njegovo ime stoje samo zlatni potezi s početka karijere? Možda bismo danas drugačije gledali na oca i sina Villeneuve…

No, ako se vratimo unatrag kroz ovu priču, statistika je jedno, emocije su drugo, a drugačiji tijek povijesti nešto sasvim treće. Ono što je sigurno je nasljeđe koje su oba člana obitelji Villeneuve ostavili mlađim naraštajima u Formuli 1.

Prerano preminulog, talentiranog Gillesa sjećamo se na svakom uglu trkaćeg svijeta. Na stazi Autodromo Enzo e Dino Ferrari, na kojem se nekad vozila VN San Marina, jedan zavoj nosi Gillesovo ime, a na trećoj poziciji na startnom poretku stoji kanadska zastava, na ulazu na testnu stazu momčadi Ferrari u Fioranu nalazi se njegova bista, a zavoj na stazi Zolder na kojem je nastradao promijenjen je u šikanu koja nosi njegovo ime. I dan danas, utrka za VN Kanade vozi se na stazi na Notre Dame otoku u Montrealu koja nosi naziv ”Circuit Gilles Villeneuve”. U mjestu gdje je odrastao i gdje počiva postoji muzej koji nosi njegovo ime, kao i njegova statua u obližnjem parku. Gilles je član kuće slavnih kanadskog automobilizma, kuće slavnih kanadskog sporta i poštanska markica nosi njegov lik.

Jacques se poslije Formule 1 utrkivao u još nekim trkaćim serijama, vozio je 24 sata Le Mansa, probao NASCAR i Australsko International V8 Supercar prvenstvo. Nije izostajao ni iz javnog života, snimao je reklame, pojavljivao se u filmovima i posuđivao glas likovima iz crtića. Snimao je i glazbu. Ženio se dva puta i ima četiri sina iz dva braka. Jedan je od prvih sa zvijezdom na kanadskom šetalištu slavnih, kao i otac, ima svoje mjesto u kanadskoj kući slavnih. Domovina mu je odala čast da nosi olimpijsku zastavu i zapali plamen na otvaranju 21. Zimskih olimpijskih igara održanih u Vancouveru. Danas nerijetko izražava svoje mišljenje glede aktualnih dešavanja u Formuli 1, vrlo često nefiltrirano, a nekad i vrlo interesantno.

”Sretan sam što sam vozio u vrijeme kada su bolidi postali sigurniji, jer bih, vjerojatno kao i otac, dosad bio mrtav. Kao i tata, uvijek guram do krajnjih granica. On bi bio sretan što sam postao vozač, jer je to bio i njegov san”, prisjetio se Jacques svog oca na posebnoj proslavi koju je Ferrari 2012. godine organizirao u čast Gillesa Villeneuvea.

Objava Dinastija Villeneuve: Više od statistike pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.