U novu sezonu smo ušli s puno promjena što se tiče vozačkih postava, a najviše je interesa izazvao dolazak Carlosa Sainza u Ferrari te povratak Fernanda Alonsa u Alpine. Daniel Ricciardo je otišao u McLaren, a Vettel u Aston Martin. Zadnji potez povukao je Red Bull, angažiravši Sergija Pereza. Haas je u novu sezonu ušao s potpuno novom postavom – Mazepin i Schumacher, a Yuki Tsunoda je uz njih bio jedini rookie.

Ususret novoj sezoni smo znali da bismo mogli imati ‘miješanje karata’ zbog nekih noviteta u pravilima, a na testovima se nije moglo otkriti tko skriva karte, a tko je ‘dao gas’ već i prije službenog početka sezone. Veliki ‘udarac’ su pretrpjele velike momčadi uvođenjem budget capa, a puno resursa je od samog početka sezone bilo okrenuto novim bolidima koje ćemo gledati sljedeće sezone.

Prva utrka je zapravo bila pokazatelj cijele sezone – Max Verstappen i Lewis Hamilton su na stazi i van staze pokazivali ‘nešto više’ od drugih te je bilo jasno da ćemo između ova dva vrhunska vozača dobiti novog prvaka. Sigurno se svi sjećamo prelaska Nizozemca u posljednjim krugovima utrke van staze nakon kojeg je morao vratiti poziciju vozaču Mercedesa koji je posljedično uzeo prvu pobjedu sezone.

Već tu smo mogli vidjeti da će dvoboji ova dva vozača biti ‘na nož’, a kako je sezona odmicala to je postajalo sve izraženije.  Mazepin je već na prvoj utrci sezone pokazao svoju (ne)kvalitetu koja je kroz sezonu samo dodatno izašla na vidjelo. Druga utrka sezone se održala na legendarnoj Imoli koja ni ove sezone nije razočarala.

U utrci koja je krenula po kišnom vremenu bilo je mnoštvo događanja, a za izdvojiti je veliki incident Russella i Bottasa te greška Hamiltona zbog koje je pao na začelje poretka. Ipak, u toj utrci je Božica Fortuna još jednom podarila Hamiltonu drugu priliku koju je on objeručke prihvatio te je nakon crvene zastave došao do druge pozicije, tik iza Verstappena.

VN Portugala je bila još jedna utrka koja je u kalendar ušla kao zamjena za utrke koje su trebale biti održane, ali su otkazane zbog pandemije koronavirusa – ove sezone smo imali pet takvih utrka(Kina, Kanada, Singapur, Japan i Australija). Bottas je na toj utrci izgledao vrlo konkurentno, uz Tursku i najbolje, ali je Hamilton bio taj koji je uzeo drugu pobjedu sezone.

U Španjolskoj je Mercedes izgledao prilično dominantno, ali je Verstappen bio taj koji je na izlasku iz prvog zavoja bio na vrhu poretka. Ipak, Hamilton je dobrom vožnjom i strategijom njegove momčadi uspio doći do pobjede na stazi koja je definitivno odgovarala Mercedesu. Nakon toga smo vidjeli dvije neočekivane najbolje startne pozicije za Ferrari i Charlesa Leclerca koji se u drugom dijelu sezone ipak malo ‘izgubio’.

U njegovom rodnom Monaku je odličnim krugom izbio na vrh poretka nekoliko minuta prije kraja kvalifikacija, a onda je zbog prevelike želje u sekciji bazena udario u ogradu te su kvalifikacije bile završene prije vremena, ali na njegovu sreću je ostao prvi. Kako to obično biva u Ferrariju šlampavost prilikom provjere bolida ih je koštala moguće pobjede na ulicama Kneževine jer su tijekom rekonstrukcije bolida zaboravili promijeniti polomljeni dio osovine na drugoj strani u odnosu na onu s kojom je Leclerc udario u zid. Naravno, kada se u krugu izlaska na stazu vidjelo da to nije popravljeno jedino moguće rješenje je bilo parkirati bolid u garaži te je Leclerc završio svoju utrku i prije nego ju je započeo.

Verstappen je iz te situacije najviše profitirao te je pobijedio ispred Sainza i Norrisa. Bottas je ispao najveći gubitnik utrke jer je prilikom zamjene guma jedan kotač ostao na bolidu te ga mehaničari nisu mogli skinuti sve do povratka u tvornicu. Nakon ‘najelitnije’ utrke sezone u Monaku na red je došla i druga ulična utrka zaredom – VN Azerbajdžana.

U Bakuu smo doživjeli još jedno iznenađenje tijekom kvalifikacija kada je još jednom Leclerc došao do najbolje startne pozicije. Na startu je uspješno odolio napadima Hamiltona, ali je ipak nakon nekoliko krugova bilo vidljiva razlika u brzini te je vozač Ferrarija drastično brzo gubio pozicije. Najveći tragičari utrke su bili Stroll i Verstappen koji su zbog puknuća guma (Pirelli je nakon nekoliko utrka uveo nove, ojačane, stražnje gume) morali odustati iz utrke.

Nakon incidenta Maxa Verstappena je pokazana crvena zastava, a restart utrke je obilježen velikom greškom Hamiltona koji je slučajno upalio ‘brake magic’ te se na ulazu u prvi zavoj prekočio i pao na začelje poretka. Sergio Perez je profitirao i pobijedio po prvi puta u Red Bullu, a na pobjedničko postolje su se popeli Vettel i Gasly.

U Francuskoj su ključne bile strategije momčadi te smo vidjeli kako u Mercedesu i Red Bullu pokušavaju na različite načine doći do pobjede. Verstappen je uzeo pole poziciju, najbrži krug te pobjedu, ali ta pobjeda je izborena teškom mukom u posljednjim krugovima utrke nakon drugog ulaska u bokseve. Perez je prestigao Bottasa te smo imali dva Red Bulla i jedan Mercedes na pobjedničkom postolju. Verstappen i Red Bull su u tom trenutku bili na vrhu poretka te se činilo kako je Mercedes u ‘knockdownu’.

Dvostruki program, kao i prošle godine, je imala staza Spielberg u Austriji. Verstappen je na kraju obje utrke bio prvi, a činilo se kako Hamilton pomalo gubi korak. U tim trenutcima je izgledalo kako ni u Mercedesu ne znaju kako odgovoriti na strateške ‘igre’ Red Bulla, nešto što je u prošlim sezonama bio ‘forte’ momčadi iz Brackleya. VN Štajerske i VN Austrije su donijele još malo napetosti zbog odluka sudaca oko guranja van staze, ali se sve brzo primirilo.

Deseta utrka sezone se vozila na legendarnom Silverstoneu koji je bio ispunjen navijačima te smo nakon dugo vremena imali pravu navijačku atmosferu kakva i doliči utrci Formule 1. Utrkom u Velikoj Britaniji je započeo i ‘eksperiment’ sprint kvalifikacija koje su uvedene kako bi se što više ljudi privuklo petkom i subotom na stazu. Hamilton je u klasičnim kvalifikacijama (koje su se vozile u petak) bio najbrži, ali je u kratkoj sprint utrci izgubio poziciju za nedjeljnu utrku.

U nedjelju smo vidjeli pravu dramu – Max Verstappen i Lewis Hamilton ulaze zajedno u Copse zavoj te ‘deblji kraj’ izvlači Nizozemac koji silovito udara u zaštitnu ogradu te je njegova utrka završena nakon samo pola kruga. Hamilton je zbog toga kažnjen s 10 sekundi kazne te je od tog trenutka krenuo ‘rat’ na relaciji Hamilton – Verstappen i Mercedes – Red Bull.

VN Mađarske je bila posljednja utrka prije ljetne stanke te smo umjesto prilično dosadne utrke gledali vrlo zanimljivu i sadržajnu utrku. Sve je započelo kaosom u prvom krugu gdje je Bottas (pre)kasnim kočenjem iz utrke izbacio Norrisa i Pereza, a Stroll je kriv za incident s Leclercom koji je isto morao okončati utrku nakon samo jednog zavoja. Veću štetu je pretrpio i Verstappen koji se jednostavno našao na krivom mjestu u krivu vrijeme.

Hamiltona je i u tom slučaju pomazila sreća te je bio na prvoj startnoj poziciji tijekom restarta utrke. Ipak, staza na Hungaroringu se sušila vrlo brzo te su svi vozači osim Britanca na kraju formacijskog kruga nakon crvene zastave otišli u bokseve na slick gume, a Lewis je bio jedini vozač koji je u tom trenutku startao s grida. Taj poklon Hamiltona je najbolje iskoristio Esteban Ocon koji je mirnom vožnjom došao do svoje prve pobjede u karijeri.

VN Belgije je ona koju nećemo dugo pamtiti po dobrom utrkivanju nego po lošim odlukama direkcije utrke koja je praktički dodijelila bodove vozačima za kvalifikacijski plasman jer su uvjeti na kišnom Spa-Francorchampsu bili preteški za vozače. Najviše je tu profitirao George Russell koji je na kišnim kvalifikacijama doveo svoj Williams do druge pozicije te stao po prvi puta na pobjedničko postolje, a najveći gubitnici su ostali navijači na stazi koji su ostali uskraćeni za utrku.

Već na sljedećoj utrci u Nizozemskoj smo doživjeli pravi spektakl gdje je domaći mezimac Verstappen odvozio odličnu utrku i uzeo pobjedu u Zandvoortu gdje se nije vozilo od 1985. Triple header je zaključila VN Italije na legendarnoj Monzi gdje smo vidjeli još jedan sudar dvojice konkurenata za naslov prvaka u drugoj utrci na kojoj smo gledali vikend sa sprint kvalifikacijama.

Najveći dobitnik u ‘Hramu brzine’ je bio zasigurno Daniel Ricciardo koji je bez puno problema obranio prvu poziciju i zajedno s Norrisom uzeo prvi 1-2 za McLaren od 2010. u Kanadi. Bottas je na kraju uspio doći do treće pozicije nakon proboja sa začelja poretka zbog promjene pogonske jedinice na svom bolidu, a nakon utrke su suci dodijelili 3 mjesta kazne Maxu Verstappenu na sljedećoj utrci zbog incidenta s Hamiltonom.

Red Bull je zbog te kazne odlučio uzeti novu pogonsku jedinicu u Rusiji te je Verstappen sa začelja došao do druge pozicije u vrlo kaotičnoj utrci. Kako je utrka išla prema kraju tako je nebo nad Sočijem postajalo sve tmurnije te je na samom kraju padala prilično jaka kiša. Neki vozači su se kockali na slick gumama (Norris), a neki su odmah otišli na intermedije i ostvarili dobre rezultate. Hamilton je na VN Rusije došao do brojke od 100 pobjeda u Formuli 1.

U Turskoj je Bottas došao do prve i jedine pobjede u sezoni, a Verstappen je u Teksasu pobjedom povećao svoju prednost u odnosu na Hamiltona. U Perezovom rodnom Meksiku je Nizozemac uspio obraniti pobjedu ispred Hamiltona, a Checo je pred svojim fanovima došao do pobjedničkog postolja i nevjerojatnog veselja u Meksiku.

U Brazilu na legendarnom Interlagosu su krenule ‘igrice’ u trokutu Mercedes – Red Bull – FIA nakon diskvalifikacije Lewisa Hamiltona zbog problema sa stražnjim krilom tijekom kvalifikacija. U utrci je Hamilton imao odličnu brzinu zahvaljujući novom motoru s unutarnjim izgaranjem koji je u Brixworthu pripremljen da traje samo 4 utrke te je doslovno letio stazom. Nakon sprint kvalifikacija je bio peti, a startao je u utrku s desete pozicije. Na kraju je iz drugog pokušaja(prvi je bio neuspješan nakon što su Verstappen i on ušli paralelno u zavoj nakon druge DRS zone) uspio prestići Maxa i doći do vrijedne pobjede i smanjenja zaostatka.

U Kataru, koji je u kalendar ušao kao zamjena za otkazanu utrku u Australiji, Hamilton je dodatno smanjio zaostatak  za Maxom koji je kažnjen, kao i Bottas, zbog ignoriranje žutih zastava tijekom kvalifikacija. Fernando Alonso je sa samo jednim zaustavljanjem u boksevima uspio doći do treće pozicije i pobjedničkog postolja.

Prva VN Saudijske Arabije nam je donijela mnoštvo uzbuđenja, ponajviše zbog dvoboja na samom vrhu. Verstappen nije vrlo dobre kvalifikacije okrunio najboljom startnom pozicijom, već je greškom parkirao svoj Red Bull u zid. To je omogućilo Hamiltonu da prvu fazu utrke mirno vodi, a onda je u drugom dijelu krenuo ‘show’. Izlazak sigurnosnog automobila je izazvao neiskusni Schumacher koji je završio u ogradi, a Red Bull je isprva odlučio kako neće ići na promjenu guma te im se taj rizik isplatio jer je direktor utrke nakon par krugova odlučio pokazati crvenu zastavu.

Nakon toga smo vidjeli puno incidenata, sudara, dodira, a glavni događaj je bio incident kada je Verstappen htio propustiti Hamiltona na pravcu, ali je potonji udario u Red Bull koji je bio ispred njega. Na kraju je Lewis dobio poziciju, a s oštećenim prednjim krilom je uspio mirno privesti utrku kraju i doći na isti broj bodova kao i Max uoči posljednje utrke sezone.

Kraj sezone je kao i proteklih godina bio rezerviran za Abu Dhabi i stazu Yas Marinu koja je uoči ove sezone doživjela nekoliko promjena u konfiguraciji te je bila prilično brža nego do sada. Verstappen je u kvalifikacijama izgledao nadmoćno te je postavio najbrži krug. Ipak, to je na samom startu izgubio od Hamiltona koji je pokazao puno bolji tempo u samoj utrci.

Da se prvenstvo ne bi završilo u prvom krugu utrke, pobrinuo se Nicholas Latifi koji je pet krugova prije kraja izazvao izlazak sigurnosnog automobila na stazu. U Mercedesu nisu imali izbora nego pustiti Hamiltona vani u nadi da će Bernd Maylander do kraja utrke kružiti ispred njega, a u Red Bullu su odlučili otići na sve ili ništa i pozvali Verstappena na promjenu guma.

Svi znamo kako je tih posljednjih nekoliko minuta utrke izgledalo, a meni se čini da je već spomenuta Božica Fortuna odlučila ‘kazniti’ Hamiltona nakon jako dugo vremena. Verstappen je posljedično postao prvak, Sergio Perez heroj zbog kojeg je Verstappen uopće bio u prilici otići u bokseve, a Mercedes i pobjednik i gubitnik. Zasigurno su ovu turbo hibridnu eru htjeli zaključiti s dvostrukim slavljem, ali treba naglasiti kako je Hamilton stvarno izvukao maksimum iz bolida koji nije uvijek bio na očekivanoj razini.

U odnosu na prošlu sezonu kada smo u Abu Dhabiju imali puno oproštaja, ove godine ih je bilo, ali bitno manje. Moramo naglasiti odlazak u mirovinu legende sporta Kimija Raikkonena koji nas je punih 20 godina uveseljavao svojim vožnjama i duhovitim kratkim izjavama. ‘Mlaki’ Bottas je na radost mnogih dobio ‘pedalu’ te ćemo dogodine gledati dva odlična vozača u Mercedesu.

Realno, teško smo mogli dobiti bolju sezonu i uzbudljiviju završnicu od ove. Od odličnih utrka i kontroverznih odluka sudaca do osvajanja naslova u posljednjem krugu sezone. Borbi je bilo mnoštvo na stazi, ali i van staze, a reakcije iz Abu Dhabija gdje je na jednom kraju vladala tuga, a na drugom nevjerojatno veselje je ono što sport čini to što je i zašto ga svi volimo – ponekad pobijediš, ponekad izgubiš.

Naravno, neće svi biti zadovoljni ovakvim raspletom, ali neka ovakvih sezona bude što više u nadolazećim godinama, ma tko god stajao na kraju sezone na najvišoj stepenici pobjedničkog postolja.

Dogodine nas čeka nešto novo i nepoznato, kako nama, tako i svim momčadima te bismo mogli očekivati i poneko iznenađenje pa su ikakva predviđanja u potpunosti suluda. Nadamo se samo da će pandemija doći svome kraju te da ćemo s velikim veseljem gledati utrke Formule 1.

U ime cijele redakcije GP1.hr portala, naših vrijednih autora i urednika, želim vam se zahvaliti na svim komentarima i porukama podrške te se nadam da ćete i u sljedećoj sezoni biti s nama. Za sljedeću godinu, u kojoj ćemo imati čak 23 utrke, opet planiramo puno zanimljivih sadržaja i tekostova na našem portalu, ali prvo idemo na zasluženi kratki odmor. Do sljedeće godine – LIJEPI POZDRAV! I sretna Vam 2022.

Objava 2021. – godina epskog duela Verstappen-Hamilton za kraj ove ere Formule 1 pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Desetljećima su izvještaji završavali ovim riječima: “Organizacija je bila izvrsna, a posebno se istaknuo…” Ovoga puta nikako ne može biti tako ako se misli na Grobnik NASCAR i Buzet brdo.

Na našoj najstarijoj brdskoj stazi gdje je u nedjelju odlučen prvak Europe, naši stariji vozači bili su ogorčeni i rekli da tako lošu organizaciju dugo nisu vidjeli.

Na Grobniku je dovoljno reći, u ime novinara, da nije bilo press centra. Ljudi koje vode utrku su ipak malo predugo tu da bi se posumnjalo u njihovo znanje pa su Villeneuve i društvo bili zadovoljni razvojem na stazi i oko nje. Gledatelja je bilo tragično malo. Subota 1500, nedjelja 500 (VN Jugoslavije 60.000).

Ok, PR našeg sporta je još uvijek u povojima. Niti (široke mase) znaju kad je što, niti se gledateljstvu, koje se popne na Grobničko polje, nudi bogzna što. Iznad svega, mediji su na umoru. Situacija u našim medijskim kućama je apokaliptična. Ljubiteljima auto moto sporta se nude sirove utrke, a to je danas daleko premalo. Tata zna da će sin biti koncentriran na utrku možda tri kruga i onda za njega treba luna-park, mini karting ili… “idemo doma”. Tata hoće i velike ekrane da bi vidio cijelu utrku, a ne samo jedan, dva zavoja uživo. Iznad svega neće da on i sin sjede na travi.

Prijatelji me pitaju: “Idemo na Grobnik, gdje da sjednemo?”

“Nemojte nigdje jer će vas zmija ugristi.”

Rezime: najbolje se utrke prate od kuće s kauča, a dijete ima svoje igračke…

Naša “ljepotica” je jedino trkalište na svijetu koje nema niti jednu jedinu tribinu. Hej, nakon 43 godine. Pa mogli ste s Preluke prebaciti onu staru koja se donedavno vidjela i sušila grlo starijim poznavateljima, tjerala suzu na oko, a u ušima odzvanjale riječi spikera – velikog Hrvoja Macanovića (učitelja još većeg Mladena Delića): ”Pažnja pažnja, brzine se povećavaju iz kruga u krug”.

Sjajno je da je na Grobniku organiziran “pit walkabout”. Ljudi su mogli prošetati pistom, dodirnuti aute, vidjeti kako izgledaju boksovi, dobiti autogram svjetskog prvaka Formule 1. Svjetski. Naša ljepotica odisala je glamurom i klinci će to pamtiti cijeli život. Nakon vremenski određenog ulaska gledatelja u boksove i pistu, mnogi su ostali tu cijeli dan pa je pravo čudo da netko od njih nije uskočio u koji auto, odvezao utrku i postao heroj.

Za to vrijeme su novinari, u tzv. press centru, utrke morali tražiti na lapu na Kreator TV-u. Ne mislite valjda da novinari širom svijeta utrke u press centru prate preko prozora(!?). Pa zar je bilo tako teško spojiti feed na mnogobrojne ugasle ekrane!? Niti jednog papira s bilo čim od startnih lista do turističko propagandnih materijala. Ok, nema više papira, ali do live timinga se moglo samo poznavajući treći stupanj kompjuterske naobrazbe (za što nemam živaca).

Nije bilo puno novinara, ali među njima je bio Karl Wolfgang Koepp za DPA (Deutche press agentur) pa njegove riječi dolaze u dodir s oko deset milijuna Nijemaca koji prate auto sport. On nam je mogao oteti veliki broj turista. Ozbiljan sam i ne šalim se. A cijelu subotu nije imao internetsku vezu (“tu nam brdo smeta”). Pušilo mu se iz ušiju od ljutnje. Srećom, staro poznanstvo malo je odagnalo ljutnju i nadamo se, poneku ljutu rečenicu u izvještajima. “Press centar” držale su tri strane: Grobnik, NASCAR i TCR. Svima se fućkalo. Nije bilo ni kave, zaštitnog novinarskog znaka.

Za to vrijeme, Buzet je bio do kože pokisla noćna mora. Mnoge je zasmetalo brojanje predvozača (42) koji su “iskeširali” po 150 eura da bi imali vožnju života. Nazovite ih kako hoćete. Promo vozači ili predvozači, ali najbolje, vozači koji su možda spriječili da se stigne odvesti druga utrka(?!). Koga smeta spominjanje broja 188 vozača (oprostite, iz krivog sam izvora uzeo brojku 218) koji su željeli biti u konkurenciji Prvenstva Europe pa je njih koštalo po 300 eurosa? Pa to su organizatori zaradili i zavrijedili. Pa nismo u 1967. da bi na to reagirao Mjesni odbor Saveza komunista da je to prljava kapitalistička rabota. Ljudi su zaradili taj novac i hvala bogu da jesu. Drugi je par “opanaka” kako će se on potrošiti. Valjda imate nešto što to kontrolira.

Najbolji je bio najogorčeniji. Trostruki europski prvak Niko Pulić sasuo je drvlje i kamenje po organizatoru: “101 problem svake godine. Imao sam u mojoj organizaciji pet auta i normalno, tražio 30 x 10m2. Nisam dobio, iako je kamion na licu mjesta bio puno prije roka. No, neki Poljaci ga dobili i previše pa su raširili i prostor roštilja. Jako puno nelogičnosti. Prekid je trajao 35 minuta i 50 auti se moralo spustiti dole. No, oni su čučali gore na kiši. Da ne duljim: Buzet nije zavrijedio Europsko prvenstvo. U Hrvatsku su ga doveli Davor Buconjić i Niko Pulić. Ne gosp. Gregurek ili ne znam tko. Bit će neobjektivno, ali svima je jasno da je Dubrovnik zavrijedio EP”, rekao nam je ogorčeni gospar Niko.

Ni Veljko Bubičić nije štedio organizatore: “Amateri, pioniri, kao djeca. Najgori u regiji. Kao da su slijepi. Kao da ne idu po trkama. Skradin i Dubrovnik su im daleko odmakli. Ovo je najgora organizacija u Hrvatskoj. Oni nemaju osnovni plan. Imam firmu 17 godina i zna se kad dolazi kamion pun guma, da mora postojati plan gdje što. Tražio sam u Buzetu prostor, a pitali su me što će ti šator. Pa zar da stojimo na kiši!?”

Splićanin Martin Mustapić kaže: “U Buzetu je priprema i vodstvo europska klasa. Nema nikakve razlike od PE Ilirske Bistrice gdje smo nedavno bili. No, problemi nastanu jer je sve previše komercijalizirano. Imam sponzora od 20 tisuća eura na godinu i bilo me sram dovesti ga u Buzet jer je morao nositi čizme kao da ide na “bikijadu”, a ne utrku Europskog prvenstva. Lako mi, ali slikovi su svima bili puni blata. Viliam Prodan, Buzećanin, koji je ove godine nastupio i na WRC Monte Carlu, Muhvić prvak Europe, Igor Puž, Edi Kuharić i još sigurno 20-ak posada bili su smješteni na zemljanom parkingu. Možete pretpostaviti što znači voziti slik gume po zemlji. Takve stvari se ne smiju događati. Trebali su tih X demo vozača parkirati na zemlju jer oni voze van konkurencije i na cestovnim gumama. Na 50-ak automobila imali smo samo jedan zahod. Koji je bio užas.”

O zločestoćama na netu samo ovo. Takva su jadna vremena i jadni ljudi, najčešće neznalice, kojima je još jedino ostala prednost na zebri i iživljavanje na netu.

Za kraj, slika neke naše utrke (ili bilo čega drugoga) ne može bitno odskakati od slike države koja je, tu negdje, oko zadnje u Europi. Ne bi bilo moguće izvlačiti se na koronu iako i to ima utjecaja. Jednostavno smo na repu starog kontinenta i to je to. Srećom, auto sport bi mogao povesti u svjetlu budućnost, barem u našoj zabavi.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva.

Naslovna fotografija: NASCAR Whelen Euro Series / Klemen Sofric

Objava Kolumna Gorana Dijakovića: Sjaj i bijeda Buzeta i Grobnika pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Neke momčadi su napravile veliki skok u odnosu na lani, dok su druge razočarale i podbacile. Pa, krenimo redom.

10. Williams 

2018. – 4 boda
2019. – 1 bod

Williams je u novu sezonu ušao s novom vozačkom linijom koju čine perspektivni George Russell i Robert Kubica koji se napokon uspio vratiti u sport. Williams je lani imao najgoru sezonu u bogatoj povijesti ove momčadi, a sve više se čini da će ova godina biti još i gora.

Jedini bod u sezoni osvojio je Kubica s desetim mjestom na kaotičnoj utrci na Hockenheimu, a momčad broji svaki prolazak u Q2 koji ostvare. Gotovo nitko u ovome trenutku ima vjeru u Williams i bit će potrebne velike promjene kako bi se stvari promijenile na bolje.

9. Haas

2018. – 66 bodova
2019. – 26 bodova

Još jedna momčad u liniji “razočaranih u 2019”. Haas je imao velika očekivanja za ovu godinu, i to s razlogom. Američka momčad je u 2018. završila na petom mjestu u poretku konstruktora s 93 boda.

Guenther Steiner nadao se da će se njegova momčad nastaviti razvijati i nije skrivao namjere da napadnu četvrto mjesto u poretku, odnosno titulu ‘Best of the Rest’ ekipe. Međutim, za razliku od nekih drugih momčadi, Haasu veliki problem predstavljaju – njihovi vozači.

Romain Grosjean ima čak šest odustajanja ove sezone s čime predvodi grid, a šanse da ne završi utrku su vrtoglavih 50%. Sezonu su obilježili i neki incidenti Kevina Magnussena i Grosjeana, a posebno vrijedi spomenuti onaj na VN Velike Britanije kada su obojica morali odustati iz utrke već u prvom krugu jer su se međusobno sudarili.

8. Racing Point

2018. – 59 bodova
2019. – 31 bodova

Prije točno godinu dana ova momčad je prolazila kroz velike promjene. Lawrence Stroll je postao novi vlasnik ekipa i preimenovao ekipu iz Force Indije u Racing Point (osobno mrzim novo ime). Više manje je sve u momčadi ostalo isto osim što je Estebana Ocona zamijenio Lance Stroll.

Ova ekipa je u očiglednom padu nakon što su doživjeli svoj vrhunac u 2017. kada su završili četvrti u poretku konstruktora sa 163 bodova. Prošle godine su osvojili ukupno 109 bodova, ali su u prvenstvu završili na sedmom mjestu jer su im oduzeti osvojeni bodovi koje je osvojila originalna, “Sahara Force India” ekipa.

7. Alfa Romeo 

2018. – 18 bodova
2019. – 32 boda

Bivši Sauber bio je najveće iznenađenje prošlogodišnjeg prvenstva. Predvođeni rookie zvijezdom Charlesom Leclercom ova momčad bila se potpuno preporodila u odnosu na ranije godine. Sauber je u 2016. i 2017. osvojio sveukupno mizernih sedam bodova.

Leclerc je otišao u pravcu Ferrarija, ali Sauber nije bio ostao praznih ruku. Za uzvrat su bili dobili svjetskog prvaka iz 2007., Kimija Raikkonena, koji je i više nego dokazao svoju vrijednost. Iceman je osvojio 31 od ukupno 32 boda ove godine, odnosno 96.8% svih bodova. Uz sve to, doživjeli su i pozitivni rebrand; momčad je preimenovana u Alfu Romeo.

Alfa bi se nalazila u još boljoj situaciji kada bi Antonio Giovinazzi barem malo pratio tempo svojeg momčadskog kolege. Međutim, stvari djeluju i više nego dobro za njih. I dalje se nalaze u uzlaznoj putanji i s pravom se možemo nadati još boljim nastupima.

6. Renault

2018. – 82 boda
2019. – 39 bodova

Renault je uz Ferrari najveće razočarenje ove sezone. Cyril Abiteboul nije najavio pobjede i postolja, ali najavio je puno bolju formu i konstantne rezultate. Renaultov cilj za 2019. bio je razvoj na svim razinama i, u najmanju ruku, reproducirati uspjeh iz 2018. što je bio četvrto mjesto u poretku konstruktora.

To za sada nisu uspjeli i francuska momčad si je dodatno otežala viziju koju imaju za buduće godine (borba za postolja u 2020. i za titulu u 2021.). Da stvar bude gora, za 2019. su također doveli i jednog od najboljih vozača na gridu – Daniela Ricciarda.

Međutim, Renault ima bogate resurse, prilično dobre stručnjake i odlične vozače. Često jednostavno nisu imali sreće, još češće su jednostavno zabrljali. Za očekivati je bolja druga polovica sezone za Renault.

5. Toro Rosso

2018. – 28 bodova
2019. – 43 boda

Toro Rosso jedna je od momčadi s potpuno novom postavom ove godine. Daniil Kvjat se vratio u momčad (i sport), a društvo mu je do sada pravio novak Alex Albon. Toro Rosso drugu godinu u nizu vozi na Hondin pogon, a s njihovim rezultatima su bili zadovoljni i glavešine iz Red Bulla.

Zapravo, Toro Rosso ima ponajbolju godinu u povijesti ekipe i čak su osvojili jedno postolje zahvaljujući trećem mjestu Kvjata na Hockenheimu što je njihovo prvo postolje još od 2008. kada je Sebastian Vettel pobijedio na Velikoj Nagradi Italije.

Zbog loših nastupa u Red Bullu Pierre Gasly  se vraća u momčad dok je Albon promoviran u ‘A’ momčad. Bit će zanimljivo vidjeti kako će Gasly reagirati na promjenu. Kvjat će mu tu sigurno biti od pomoći s obzirom na to da se ista stvar njemu desila 2016. Baš su se našli.

4. McLaren

2018. – 52 boda
2019. – 82 boda

Meni osobno najugodnije iznenađenje dosadašnjeg prvenstva. McLaren ovako dobro nije izgledao već jako, jako dugo. Pozicija u prvenstvu samo donekle ocrtava koliko je momčad iz Wokinga napredovala ove godine.

Momčad su napustili Fernando Alonso i Stoffel Vandoorne, a njih su zamijenili Carlos Sainz i rookie Lando Norris. Vrijedi spomenuti i dolazak Andreasa Seidla kojemu se moraju pripisati zasluge jer je stvarno solidno posložio ovu momčad, zadao joj jasnu sliku o budućnosti i unio već dugo traženi osjećaj stabilnosti.

Iako su prošle godine završili prilično solidnom šestom mjestu, McLaren je tamo prošle godine bio više zahvaljujući vozačkim talentima Fernanda Alonsa nego vlastitim zaslugama. Ove godine se, za sada, sve posložilo i svi u momčadi zaslužuju samo veliko bravo!

3. Red Bull

2018. – 223 boda
2019. – 244 boda

Red Bull je za ovu godinu izgubio Daniela Ricciarda koji je otišao u Renault i bilo je očito da će sada svu svoju pažnju usmjeriti prema mladom i talentiranom Maxu Verstappenu. Mnogi pratitelji sporta zamjerili su Verstappenu njegovo nepažljivo i riskantno utrkivanje koje je vrlo često rezultiralo sudarima.

Verstappen je ove godine sazrio i za sada je jedini pobjednik utrke u 2019. koji nije iz Mercedesa. Na VN Mađarske čak je i ostvario svoj prvi pole position u karijeri, a malo mu je falilo da i tamo dođe do pobjede.

S druge strane, Red Bull nimalo ne može biti zadovoljan sa svojim drugim vozačem koji je do, eto jučer, bio Pierre Gasly. Francuz je osvojio triput manje bodova od kolege i s razlogom je poslan natrag u Toro Rosso. Gaslyjev najbolji rezultat i jedan od samo dva plasmana u prvih pet bio je četvrto mjesto na Silverstoneu dok je, usporedbe radi, Verstappen svaku utrku završio u prvih prvih pet.

Gaslyja će zamijeniti Alex Albon, a kako bi to moglo završiti za Red Bull komentirao je naš Igor.

2. Ferrari

2018. – 335 bodova
2019. – 288 bodova

Bio sam jedan od onih koji su najavljivali da će titule 2019. otići u Maranello. Ferrari je na predsezonskim testiranjima izgledao kao najbrži i najbolji bolid na gridu i većina stručnjaka složilo se da bi ovo napokon mogla biti ‘ta’ godina.

Priznajem, bio sam u krivu. Nakon hladnog tuša u Australiji, Ferrari je imao šansu ispraviti stvari na VN Bahreina. Tamo se Sebastian Vettel zvrtio dok je Charlesu Leclercu otišao motor. Idućih nekoliko utrka su prošle u znaku Mercedesove dominacije.

Propeti Konjić još uvijek čeka svoju prvu pobjedu u sezoni koja im je više puta izmakla ispred nosa. Osim u Bahreinu, mladi monegaški vozač je na korak do pobjede još bio u Austriji gdje ga je Verstappen prestigao u 69. krugu.

Sebastian Vettel također ima slabiju godinu i jedan je od razloga zašto ova momčad trenutno ne stoji malo bolje na tablici. Četverostruki svjetski prvak  u dosta trenutaka je lošiji na stazi od Leclerca. Nijemac trpi puno kritika na svoj račun u zadnjih godinu dana, a zadnji “blam” mu se desio na VN Velike Britanije kada se jednostavno zaletio u Verstappena. Ipak, da sve ne bude crno, Vettel je više puta podsjetio o kakvom se vozaču radi – npr. na domaćoj utrci na Hockenheimu kada je startao kao zadnji i završio na drugom mjestu.

1. Mercedes

2018. – 345 bodova
2019. – 438 bodova

Ne znam kako je moguće da netko bude u napretku nakon što je osvojio pet uzastopnih dvostrukih titula, ali eto, Mercedes je dokazao da je moguće. Srebrne Strijele uživaju u svojoj najboljoj sezoni u V6 eri, a usput su srušili i nekoliko rekorda.

Po prvi puta u povijesti sporta jedna momčad je imala 1-2 na prvih pet uzastopnih utrka, a baš svatko u momčadi je napredovao u odnosu na lani. Čak je i Valtteri Bottas upisao dvije pobjede nakon što lani nije mogao ostvariti niti jednu (to ga je dosta povrijedilo).

Iako Bottas jednostavno nije dovoljno dobar da parira Hamiltonu u borbi za naslov, njegova dobra forma pomaže Mercedesu da bez ikakvih problema kontrolira situaciju u poretku konstruktora.

Lewis Hamilton na dobrom je putu prema svojoj šestoj tituli prvaka i čini se vrlo realno da će mnogi nedodirljivi rekordi koje je postavio legendarni Michael Schumacher biti srušeni.

Objava Analiza: Usporedba konstruktora u odnosu na ljetnu pauzu 2018. pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Usred turbulentnih događaja prošle sezone kao i dugoročnih ciljeva Red Bulla, dolaskom Maxa Verstappena u seniorsku ekipu uz pobjedu mladog Nizozemca na VN Španjolske u debiju za novu ekipu, zapuhao je potrebni svježi povjetarac na putu pronalaska nekadašnje forme. Do kraja sezone 2016. su se uz neke zapažene rezultate nametnuli kao druga ekipa na gridu, ali lošijom formom bolida na početku ove sezone stvari opet nisu izgledale ružičasto, posebice u Verstappenovom slučaju. Kako je tekuća sezona odmicala, Red Bull se sve više prometnuo kao važan faktor u borbi za pobjede i postolja realnim tempom svojeg bolida, bez obzira na nedaće konkurenata, prvenstveno Ferrarija.  S dvije pobjede Verstappena u posljednje četiri utrke i vrlo impresivnim tempom prošle nedjelje u Meksiku, Max nas je podsjetio na nekadašnje dane dominacije austrijske ekipe.

Po mišljenju mnogih, Red Bull trenutno ima možda i ponajbolji vozački par, a nedavno produženje ugovora s Verstappenom do kraja 2020. godine sigurno vuče mnoge konotacije sa sobom. Uglavnom je opći konsenzus da je Max vrlo brz, ali je nekim beskompromisnim potezima na stazi uzrokovao podijeljena mišljenja o svojim vožnjama. Dio publike ga vidi kao vozača koji donosi dašak nekih prošlih vremena, kao nekoga tko ide do limita, čak i preko njega u želji za vrhunskim rezultatima, pritom ih neodoljivo podsjećavši na neke stare opjevane junake. Ostatak publike ga vjerojatno vidi u dosta negativnijem svjetlu kao brzog vozača, ali nedovoljno racionalnog, čak i opasnog po sigurnost ostalih. Svaka medalja uvijek ima dvije strane, ali kako god bilo, Max plijeni veliku medijsku pažnju, a to je uglavnom pozitivno za popularnost sporta pa tako i za razne sponzorske ugovore, što povećava “potrebu” za mladim Nizozemcom. Nadalje gledano izvana, u ekipi Red Bulla sve više prevladava pravac razmišljanja po kojem je dvadesetogodišnji Verstappen netko oko koga će graditi ekipu u budućnosti, o čemu dodatno svjedoči i izjava šefa ekipe Hornera prilikom objave produženja postojećeg ugovora.

S druge strane, 28-godišnji  Daniel Ricciardo je tip vozača koji donosi faktor stabilnosti rezultata u ekipu pored svoje čiste brzine. Međutim, već neko vrijeme se da iščitati da Australac ipak nije u potpunosti zadovoljan bolidom i ekipom i sve više sebe stavlja u poziciju vozača Mercedesa ili Ferrarija u skoroj budućnosti, a o tome svjedoči i nedavna izjava da želi imati Hamiltona na vrhuncu snage za momčadskog kolegu u top momčadi. Uvijek nasmiješeni Australac slovi kao čovjek koji se ne boji izazova, ali preferiranje osam godina mlađeg Nizozemca bi ga moglo udaljiti od željenog cilja, a cijela ova priča mu također naravno služi i pri boljem pozicioniranju na tržištu vozača. S obzirom na to da Red Bullov bolid sveukupno gledano još uvijek ima određeni zaostatak za Mercedesovim i Ferrarijevim, jasno je da Ricciardo gubi strpljenje, jer tokom svoje karijere nikad nije imao bolid s kojim se mogao boriti za naslov.

Realno gledajući, taj deficit bolida Red Bulla je sve manji i manji i odnosi se uglavnom na kvalitetu pogonske jedinice, a dodatni im problem predstavlja činjenica da nisu proizvođači vlastitih motora. Ali, sudeći po posljednjim predstavama i izjavama nekih aktera, postoje naznake da bi Renault uskoro mogao dovoljno poboljšati pogonsku jedinicu za potrebe i željene domete Red Bulla. Uvijek je naravno moguće i da se Hondin projekt počne isplaćivati u suradnji sa “sestrinskim” Toro Rossom, de facto Red Bullom. Predloženim promjenama tehničkog pravilnika za pogonske jedinice koje trebaju stupiti na snagu 2021. godine, austrijska ekipa može dobiti dodatnu priliku u vraćanju nekadašnje forme, iako to zavisi i o raznim zakulisnim igrama kojima smo indirektni svjedoci u ovakvim slučajevima.

I da zaključim, uz ovakvu viziju i cjelokupnu infrastrukturu, trenutnu vozačku postavu te izvrsne mlade vozače iz Red Bullove vozačke akademije koji uvijek kucaju na vrata omiljenog nam sporta, dugoročna perspektiva austrijske ekipe u Formuli 1 se čini i više nego dobra.

Objava Kolumna: Red Bull u perspektivi pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Valtteri Bottas je s novom momčadi došao do prve pobjede karijere u Rusiji, a odličnu formu tijekom prvog dijela sezone potvrdio je još jednim trijumfom u Austriji. Max Verstappen odradio je skoro savršen listopad u kojem je upisao dvije uvjerljive pobjede u Maleziji i Meksiku te je time popravio sezonu koja je do prije mjesec dana bila za zaborav. Na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja popeo se i Daniel Ricciardo. Australac je iskoristio azerbajdžanski metež i na svoj konto dodao petu pobjedu karijere. To su vozači koji se do sada (dvije utrke prije kraja sezone) bili glavni akteri prvenstva. Treba li još koga istaknuti? Tko nam je još zapeo za oko, pogotovo od onih mlađih?

Carlos Sainz svakako je jedan od njih. Španjolac je cijele godine bio na nivou, a nagrada je stigla s četvrtim mjestom u Singapuru i prelaskom u Renault. Sljedeći koji nam je pružio nešto više ovo prvenstvo je Lance Stroll. Postolje u Azerbajdžanu maknulo je sav onaj teret s njegovih leđa koji mu se stvorio nakon lošijeg ulaska u njegovo prvo prvenstvo. Treće mjesto možda je stiglo kao poklon, ali je pokazao da nije zalutao u ovaj sport. Na kvalifikacijama u Italiji ponovno je potvrdio da ipak ima nešto u njemu, iako mu je mjesto u Williamsu kupljeno. Dobar se pokazao i na nedavnoj utrci u Meksiku. Valja spomenuti i Stoffela Vandoornea i Pascala Wehrleina. Belgijac trenutno ima više bodova od Fernanda Alonsa, ali o njemu ćemo kad McLaren posloži svoje redove. Slično je i s Wehrleinom. Iako je u uvjerljivo najlošijoj momčadi, Nijemac je uspio uzeti jedan bod. I na kraju dolazimo do vozača koji kao da je pao u sjenu velikih igrača koji se bore za postolja i pobjede i zbog kojih možda ne cijenimo dovoljno rad, trud i zalaganje vozača koji u većini slučajave nemaju tu mogućnost.

Taj mladić zove se Esteban Ocon. Pitajte ga kakav je osjećaj ne završiti utrku Formule 1 zbog nekog udesa ili kvara. Odgovor na to pitanje neće dobiti. 27 startova, 27 završenih utrka. Njegov put do Formule 1 i osvajanje europske Formule 3 i GP3 prvenstva nije toliko bitan. Koliko smo samo imali takvih slučajeva kada su vozači osvojili sve moguće serije prije dolaska među velike momke, a onda im u najjačoj kategoriji nije išlo. Naravno, kroz te serije se izgrađujete kao vozač, ali u Formuli 1 je bitno koliko brzo se prilagodite i pokažete brzinu od samoga početka. Najnoviji primjer toga je Jolyon Palmer – uspješan u nižim kategorijama, ali u Formuli 1 jednostavno nije išlo.

Ocon nam se prvi puta predstavio u Belgiji prošle godine. U drugoj polovici sezone dobio je priliku u Manoru zamijenivši Rija Haryanta. Kroz devet utrka njegov momčadski kolega Wehrlein bio je bolji na sedam kvalifikacija, ali mu je Esteban redovito vraćao u utrkama. Nijemac je na kraju bio bolji na samo njih tri. Ocon se brzo prilagodio i uspio je u borbi mladih nada biti bolji od svog dvije godine starijeg kolege. Njihovi putevi su se na kraju prošle sezone razišli. Wehrlein je nakon Manorovog povlačenja iz Formule 1 završio u Sauberu, a Ocon je dobio priliku u puno boljoj momčadi – Force Indiji. Obično imamo velika očekivanje od mladića koji dolaze u ovaj sport. Naročito ako završe u nekoj boljoj momčadi.

Francuza je u novoj momčadi čekao puno iskusniji momčadski kolega, a to mu je mogla biti jedino dodatna motivacija. Na prvih pet utrka osvajao je bodove. Nakon toga je u Monaku imao nešto slabiji vikend i to je jedina utrka ove sezone u kojoj je ostao praznih ruku što se tiče bodova. Imali smo nekoliko zanimljivih situacija i dodira između “gladnog” Ocona i Sergija Pereza, kojemu se nisu sviđale ludosti nekog balavca. Najviše pamtimo okršaje u Bakuu i Belgiji. No, to nikako ne može pokvariti Oconovu sliku odličnih rezultata ove sezone. Tu treba istaknuti odlične kvalifikacije u Italiji te sjajne predstave na utrkama u Španjolskoj, Italiji, Japanu, SAD-u i Meksiku. Ovako zavidna konzistentnost donijela mu je rekord s najviše uzastopno završenih utrka od početka karijere, a kraj te serije ne nazire se tako brzo.

Mnogi će reći da ovo nije nikakvo čudo pošto je imao četvrti najbrži bolid na gridu. To je istina. Najpouzdaniji motor u ovoj kvarljivoj turbo eri  i odlična Force Indija kumovali su seriji zapaženih rezultata, ali to nikako ne umanjuje Oconovu brzinu i talent. Dvije utrke prije kraja prvenstva zaostaje devet bodova za Perezom. Na posljednje tri utrke je u odličnoj formi pa se ovaj zaostatak ne čini nedostižno. Nakon nekoliko uvodnih utrka izjavio je kako mu je ove sezone cilj barem jednom završiti na postolju. Najbliže je bio ovog vikenda u Meksiku. U Brazilu i Abu Dhabiju teško ga možemo očekivati sa šampanjcem u ruci, ali s ponovnim ispadanjem glavnih aktera iz utrke sve je moguće. Ocon je do sada odradio izvanrednu sezonu i apsolutno zaslužuje najviše pažnje i spomena nakon Hamiltona, Vettela i ostalih vozača iz vodećih ekipa. Ako na vozačima kao što su Ocon, Verstappen i Sainz ostaje Formula 1, onda nemamo velikih briga i možemo očekivati velike dvoboje u bliskoj budućnosti koja će nam donijeti nekog novog Hamiltona, Vettela i Alonsa.

Objava Kolumna: U sjeni velikih igrača pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Azija je presudila u korist Mercedesa, barem u vozačkom naslovu, ali imao je Ferrari neke šanse i u konstruktorskoj borbi. Međutim, stvar je u Austinu riješena pa nema smisla razglabati što se točno dogodilo jer činjenica jest da je Mercedes i ove sezone napravio najbolji posao.

Pa onda se vratimo na stazu i posvetimo se utrci koja je (po mojem mišljenju) bila jedna od najboljih ove sezone. Nije tu bilo dramatičnih sudara, kiše, preokreta, ali je bilo sjajne taktičke borbe.

Važno je prepoznati i taj dio Formule 1. Kada zakaže borba na stazi, onda treba pažnju usmjeriti na taktike kojima se momčadi koriste kako bi ostvarile što bolji rezultat.

Austin je imao sve to. I borbu na stazi, i taktičke igrice.

Prvi je sjajno svoju taktiku iskoristio Max Verstappen. Startao je na supermekanim gumama koje su duže trajale na stazi, probio se naprijed i do dijela utrke kada se bori s vodećima, već je osigurao solidne bodove. Kada je prešao na mekane gume, većina je pomislila “oke, to je to”.

No, onda u Red Bullu rade pomutnju u utrci i još jednom povlače Verstappena u boks koji izlazi na supersoftu. Što rade u Ferrariju? Odmah zovu i Vettela kako bi spriječili undercut.

Nikada nećemo doznati što bi bilo da su u Ferrariju odlučili ići do kraja na mekanim gumama, ali u svakom slučaju Nijemac je dobio svoje drugo mjesto.

No nije stvar samo u Verstappenu koji je radio pomutnju. Borba na stazi se nije utopila u taktici. Vettel je napao Hamiltona, ovaj vratio poziciju pa je onda Ricciardo svojim bolidom ‘šlatao’ Bottasa. Verstappen je grizao Raikkonena.

Formula 1 je proteklog vikenda postala Formula 1, a to znamo dugo nije bila. Borbe, borbe i samo borbe. Čudnovati napadi, pretjecanja i preokreti. Takvu Formulu trebamo jer samo tako se ona može vratiti navijačima.

Da ne duljimo previše, pitam Vas. Probajte se sjetiti neke suhe utrke, bez sudara i safety cara, a da je bila ovako dobra. U hibiridnoj eri teško da je bila ijedna takva.

Objava Komentar: Teksaško-taktički ‘masakr’ pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Početak sezone do ljetne stanke bio je odličan za Ferrari. Na zadnjoj utrci prije kraja prvog dijela prvenstva, u Mađarskoj, Ferrari je ostvario 1-2 na kvalifikacijama, a to su ponovili i u utrci. U četverotjednu stanku Vettel je otišao s 14 bodova prednosti, a Ferrari je zaostajao 39 iza Mercedesa. Činila se kao uzbudljiva najava drugog dijela prvenstva. Nakon povratka utrkivanju Hamilton je uzeo pobjedu u Belgiji, smanjio zaostatak i učinio borbu dvojice svjetskih prvaka još uzbudljivijom.

Prvi razočaravajući vikend za Ferrari stigao je u Italiji. Mercedesovih 1-2 i Hamiltonovo preuzimanje vodstva u poretku vozača. Ferrari je poražen na svom tlu, a Vettel je trećim mjestom ipak zadovoljio Tifose. Sva ta nesreća, ili bolje rečeno negativni niz, kao da je krenuo nakon odlaska F1 karavane iz Europe s početkom u Singapuru. A tko je kriv za taj udes nakon Vettelovog pole positiona u kvalifikacijama? Sada više nije ni bitno. Nije na nama, običnim smrtnicima, da odlučujemo o ovakvim situcijama.

Svatko podržava svoju momčad ili vozača čak i kada je najveći krivac. Trkaći incident morao je biti brzo zaboravljen. Ferrari je u Maleziju stigao s velikim nadama koje su bile i opravdane. Brzine je bilo, ali pouzdanosti ne. Vettel je štetu iz kvalifikacija nakon starta sa začelja uspio smanjiti s 4. mjestom. Nisu ni nakon tog vikenda potonule sve lađe. Vettel je zaostajao 34 boda i prvenstvo je bilo otvoreno. Možda ne zbog samog zaostatka nego zbog Ferrarijeve brzine koja je bila dobra i činilo se da talijanska momčad ne posustaje kako se bliži kraj sezone.

U Japanu su se očekivanja malo smanjila. Mercedes je bio najbrži na kvalifikacijama, ali je Vettel startao odmah iza Hamiltona. Naravno da je ekipi iz Maranella cilj bio završiti ispred Britanca, ali i postolje bi bilo zadovoljavajuće nakon lošijih utrka. Umjesto utrke koja bi malo smirila situaciju slijedila je još jedna noćna mora za crvene i njihove navijače. Vettel je isto kao i Raikkonen u Maleziji imao mehaničkih problema prije starta utrke. Neispravna svjećica praktički je uništila sve nade Ferrariju da dođu do novog vozačkog naslova po prvi puta nakon 2007., a Vettelu nakon 2013.

Propusti i velika šteta su napravljeni, to je očito. Mercedesova prednost je nakon ljetne stanke s 39 boda porasla na velikih i nedostižnih 145. Šanse za Ferrarijev konstruktorski naslov više ne postoje. Vettel je još uvijek u igri. Nijemac nikad ne odustaje. Tomu smo svjedočili već nekoliko puta. Istina, treba mu čudo i preokret kakav nije viđen u povijesti ovog najbržeg sporta. Do kraja prvenstva ostalo je četiri utrke i 100 bodova. Vettel više ne ovisi samo o sebi. Mora se posložiti dosta toga kako bi postao peterostruki svjetski prvak, ali najvažnije je da iza sebe ima momčad koja mu može omogućiti tu tešku borbu do kraja sezone.

Ferrari je zadnjih nekoliko godina gubio vozačka prvenstva u zadnjem dijelu prvenstva. Jedini fokus do kraja sezone mora im biti na Vettelu. Konstruktorski naslov već je davno izgubljen, a Vettelu zadnje četiri utrke treba ponajprije pouzdan bolid. Najuspješnija ekipa u povijesti Formule 1 ovu sezone napravila je veliki napredak i to se ne smije zaboraviti. Drugi dio sezone pokvario je tu sliku. No, talijanska momčad sada bi trebala imati odličnu podlogu za sljedeću godinu. Svi pravi ljubitelji Formule 1 željeli bi da se prvenstvo odluči u Abu Dhabiju.

Može li se to ostvariti? Jako teško, ali pričekajmo još ove četiri utrke. Čuda su moguća ako u njih vjeruješ. Nezadovoljstvo Ferrarijevih navijača je očekivano i razumljivo. Naravno da je njima teško uživati do kraja sezone, ali svi mi moramo biti svjesni da svjedočimo borbi za naslov nevjerojatnih vozača koji zajedno imaju sedam naslova prvaka. Na čiju god stranu prevagne ovaj naslov, ova sezone bila je zanimljiva, a nadamo se da će sljedeća biti još bolja.

Objava Kolumna: Gdje je nestao Ferrari? pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Gledajući par godina unazad, odluka McLarena o ponovnoj suradnji s Hondom činila se kao sasvim razumna odluka, odluka s kojom dobivaju vlastitog tvorničkog dobavljača motora i jasno ciljaju na sam vrh. Uz vlastitog tvorničkog dobavljača, u “paketu” su dobili i značajnu financijsku injekciju od istog. Kakva ponuda! To me neodoljivo podsjeća na one televizijske reklame kojima nas neprestano obasipaju, one u kojima “uvijek dobiješ više”. Iako o sebi imaš visoko mišljenje i smatraš se racionalnim bićem, zaintrigirano počneš pratiti reklamu. Brzo okrećeš broj jer je dostupan još samo jedan set kvalitetnih japanskih noževa. Nije ni čudno, ljudi su prepoznali priliku i razgrabili ostale, misliš u sebi. Nakon kraćeg čekanja javlja se ljubazna operaterka koja te obavještava da ti je danas sretan dan, set noževa je tvoj! Sljedećeg dana, kada paket stigne na tvoju adresu, shvatiš da nisi dobio čelične japanske noževe savršene oštrine. Naprotiv, u paketu vidiš samo set hrđavih kineskih noževa.

Nažalost, i McLaren je napravio sličnu grešku, grešku koja ima puno veće reperkusije. Ta greška za posljedicu nema izgubljenih par stotina kuna i povrijeđeni ego, već višegodišnju rezultatsku katastrofu. S pravom su očekivali pouzdan i kvalitetan japanski V6 motor vrhunskih performansi, a već treću godinu zaredom dobivaju sve samo ne to. Honda ne uspijeva napraviti iskorak i približiti se trojici dobavljača motora. Dapače, ne da nisu napravili korak naprijed, već su se ove sezone vratili par koraka unazad, a kao pobjeda se slavi svaka utrka u kojoj motor ne otkaže poslušnost. Neke stvari ostaju zagonetka. Hoće li se Kubica vratiti u Formulu 1? Postoji li netko tko podržava “Halo” koncept? Može li Kvjat završiti utrku bez incidenata? Kako japanski proizvođač, sa svom silom infrastrukture i uz značajnu financijsku podršku, ne uspijeva proizvesti iole kompetitivan motor, ili u najmanju ruku motor koji neće otkazivati poslušnost svaku drugu utrku?

Glavni glumac ove sportske tragedije svakako je Fernando Alonso. Zlobnici će reći da se “prodao za šaku dolara”, iliti 40 milijuna dolara po sezoni, te mu je ovo zaslužena kazna za pohlepu. Osobno sam stava da je Alonso, baš kao i velika većina nas, vjerovao u uspješnost ovog projekta, a imao je svaki razlog za to. Nažalost, svoj talent jedan od najboljih vozača današnjice mora “trošiti” na grčevitu borbu za bod ili dva, ako mu to Hondin motor dopusti. “Najljepši snovi o slobodi sanjaju se u tamnici”, citat je koji najbolje opisuje trenutnu situaciju Španjolca. Međutim, koliko god on sanjao, čini se da mu je tamnica tj. McLaren najizglednija opcija za sljedeću sezonu jer su vrata vodećih timova zatvorena. Optimizam mu može probuditi izgledna promjena dobavljača motora za sljedeću sezonu, ali borba za pobjede ili postolja mi se ne čine kao realna mogućnost.  U životu ponekad treba imati sreće, a sreća Alonsa zaobilazi u širokom luku posljednjih desetak sezona. Zbog toga “laskava” titula najvećeg pehiste Formule 1 svakako pripada njemu.

McLaren je trenutno u vrlo nezahvalnoj poziciji,  odluka o dobavljaču motora za sljedeću sezonu uskoro  mora biti donesena. Izvršni direktor McLarena Zak Brown izjavio je prije par dana da će se pri odlučivanju voditi isključivo performansama motora, odnosno da će odluka biti sportska a ne financijska. Sve najave, priče i neslužbene informacije idu u prilog tome da su papiri za razvod predani, ostalo je samo formalnost. U slučaju raskida ugovora između McLarena i Honde, obje strane će platiti posljedice ovog nesretnog trogodišnjeg braka. McLaren će svakako platiti cijenu razvoda, odnosno prijevremenog raskida ugovora. Uz to, prestat će dotok 100 milijuna dolara po sezoni od strane japanskog proizvođača. Međutim, „nije u šoldima sve“, a dokaz tome su ove tri sezone.  Kao alternativa se nude Renaultovi motori i nova nesigurnost. Ali zar može biti gore od trenutne situacije? Vrijeme će pokazati, kao i uvijek do sada.

S druge strane, Honda će potražiti sreću s Toro Rossom, u nadi da će popraviti reputaciju ovih nekada vrhunskih motora. U prilog tome ide  posljednja neslužbena vijest o potpisivanju ugovora između Carlosa Sainza i Renaulta, čime bi se pokrenuo kotačić velikih promjena i potvrda suradnje Toro Rossa i Honde, kao i McLarena i Renaulta. Kolateralna žrtva takve rokade bio bi Jolyon Palmer, jedan od onih vozača kojeg ćemo brzo zaboraviti, jedan od onih za kojeg možemo reći da je zalutao u ovo najprestižnije automobilističko natjecanje. Japanci će u bilo kojem od dva moguća scenarija nastaviti svoj skupu avanturu u Formuli 1, a ako se performanse motora ne poboljšaju, ovaj izlet će uskoro završiti. Možda će se ti hrđavi kineski noževi nekim čudom iduće godine preobraziti u kvalitetne japanske noževe, ali statističari bi vjerojatnost nastanka tog događaja opisali kao skromnu, vrlo skromnu.

Objava Andrija Hiržin: Povijest se uvijek ponavlja dvaput pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Predsezonska testiranja brzo su rasplinula nade navijača McLarena kako će ovo biti sezona u kojoj će momčad napraviti taj toliko iščekivani iskorak iz prosječnosti sredine poretka u redovitu borbu za postolja, ako već ne pobjede. Hondini motori, unatoč silnim naporima osoblja u tvornici i obećanjima šefa razvoja Yusukea Hasagawe, pokazali su se nepouzdanim i deficitarnim po pitanju snage. Tako ni u trećoj godini obnovljenog partnerstva McLaren – Honde ne možemo očekivati barem dijelić čarolije koju je ova suradnja priuštila Formuli 1 u prošlom stoljeću. No iako bi očekivali da će ovakav scenarij najteže pasti zagriženim fanovima momčadi iz Wokinga, on najviše frustrira Fernanda Alonsa, dvostrukog svjetskog prvaka i čovjeka koji je progutao najviše gorkih pilula u posljednjih deset sezona oktanskog cirkusa.

Alonso je odvezao utrku iznad svih očekivanja u Melbourneu, jednu od, sad već pomalo izlizanog opisa, najboljih u F1 karijeri. Baš onakvu kakvu on najbolje zna. Što su prognoze gore, što su očekivanja manja, to njega motivira više da sjedne u taj bolid i izvuče iz njega 110%. I to konstantno čini svoju cijelu karijeru. Kao neki svojevrsni dišpet, karakterističan za njegovu rodnu Asturiju kao za našu Dalmaciju. Odvezao je 50 krugova, debelo iznad očekivanja, i to većinu utrke na desetoj poziciji, posljednoj koja nosi bodove, s lakoćom se oduprijevši pritisku rookieja Estebana Ocona u nominalno bržoj Barbie Force Indiji. U tom nesretnom pedesetom krugu morao je odustati zbog kvara na ovjesu. Njegov momčadski kolega, još jedan rookie Stefan Vandoorne uspio je nekako završiti utrku, mada sa dva kruga zaostatka i na posljednjem mjestu. Alonsove izjave poslije utrke su nastavile trend posljednjih sezona u McLarenu. Pesimizam, defetizam i blago podrugivanje s mogućnostima bolida uz jasno naglašavanje vlastitih sposobnosti i gotovo samostalnog doprinosa uspjehu momčadi. Noćna mora za PR službu McLarena. Ova situacija me neodoljivo podsjeća na još jedan primjer iz relativno novije povijesti Formule 1 gdje je veliki vozač i svjetski prvak konstantim žalopojkama i kritiziranjem velike momčadi dobio raskid ugovora prije kraja sezone.

Alain Prost, tada aktualni trostruki svjetski prvak, na kraju sezone 1989., poslije šest sezona, odlučio je prijeći iz momčadi Mclaren – Honda u Ferrari, shvativši da mu je dotadašnja momčad okrenila leđa i pod teretom sumnjive odluke na Velikoj nagradi Japana kojom je oduzeta pobjeda Senni, a njemu uručen naslov svjetskog prvaka. U prvoj sezoni s momčadi propetog konjića 1990. mogao je koliko toliko ravnopravno konkurirati svom najvećem rivalu, sve do pretposljednje utrke sezone, i ovaj put na mitskoj Suzuki, gdje je Senna namjernim međusobnim sudarom u prvom zavoju pokazao tadašnjem predsjedniku Jean Marie Balestreu što misli o njegovom vođenju FIA-e i osvajanju naslova za zelenim stolom i uništio šanse Prostu za naslov. No već u drugoj sezoni Prostu je postalo jasno da pokraj superiornijeg McLarena u rukama Ayrtona Senna nema apsolutno nikakve šanse za naslov. Loši rezultati i frustriranost kulminirali su na, pogodili ste, Velikoj nagradi Japana gdje je perjanicu talijanske autoindustrije proglasio kamionom. Gospoda iz Maranella preko toga nisu mogli prijeći te su s Francuzom raskinuli ugovor. Riječ koja najbolje povezuje tu epizodu s ovom u kojoj se trenutno nalazi Alonso je frustracija. No dok je kod Profesora vrlo lako identificirati izvor frustracija u liku i djelu Ayrtona Senne, s ponosom Ovieda situacija je malo kompliciranija.

Gledajući unatrag, moglo bi se reći da je posljednja utrka u kojoj je Alonso zaista bio pod sretnom zvijezdom Velika nagrada Japana 2006. ( nije namjerno) u kojoj je eksplozija V8 motora Ferrarija Michaela Schumachera u trenutku dok je vodio donijela Španjolcu drugi naslov svjetskog prvaka u bolidu Renaulta. Svaka odluka koju je donio poslije toga se pokazala pogrešnom. Prelazak u McLaren – Mercedes 2007. bio je racionalan, no nije mogao predvidjeti količinu talenta koju je posjedovao golobradi rookie iz Engleske, Lewis Hamilton. Tenzije i sukob unutar momčadi rezultirao je uništenim odnosom s Ronom Dennisom, sezonom u kojoj su izgubili oba naslova u kontroverznim okolnostima te se poslije samo jedne sezone morao pokunjeno vratiti u sada već prosječni Renault. Te dvije sezone su se pokazale kao gubitak vremena. Prelazak u Ferrari na kraju 2009. bio je potez čiji je rezultat trebao biti višestruki vozački i konstruktorski naslovi i titula kralja Ferrarija ispražnjena odlaskom Michaela Schumachera u prvu mirovinu. Alonso je odvozio nekoliko fantastičnih utrka i ostvario značajan broj pobjeda, ali osim privrženosti i obiteljskog odnosa sa svojom momčadi, nije uspio postići zacrtano. U dvije sezone je došao jako blizu. 2010. mu je u posljednjoj utrci sezone u Abu Dhabiju naslov oduzela katastrofalna taktika momčadi i utrka karijere jednog od bezbrojnih prolaznika u Formuli 1, Rusa Vitalya Petrova, ironično u bolidu „njegovog“ Renaulta. Ono što mu je zamalo uspjelo 2012. i dalje ostaje misterija moderne Formule 1. Ferrari je te sezone imao, u najboljem slučaju, prosječan bolid. No i s takvim bolidom je uspio ostati u utrci za naslov sve do zadnje utrke gdje je naslov osigurao Sebastian Vettel u te godine neusporedivo boljem Red Bullu. Ono što posebno pamtim iz te sezone su izjave za medije u kojima se naglašava snaga momčadi i zajedništvo, unatoč slabostima u tvornici i na stazi. Tolika suprotnost u odnosu na današnje izjave i odnos prema momčadi može teško ikoga ostaviti ravnodušnim. Slijedeće dvije sezone u Ferrariju su, uz par bljeskova njegove vozačke genijalnosti i umijeća, poslužile kao oproštaj od tima iz Maranella. Odluka da se vrati u McLaren, ovaj put bez Hamiltona, ali još važnije, bez Mercedesovih motora, bila je, u nedostatku bolje riječi, logična. Ipak se radi, uz Ferrari, najvećoj momčadi u povijesti Formule 1  s velikim resursima i glađu za pobjedama u genetskom kodu. Je li se pokazala kao ispravna? Na Fernandovu žalost, ne.

I dok je Alain Prost pronašao satisfakciju za par sezona provedenih u sjeni talenta i karizme Ayrtona Senne u posljednjem naslovu svjetskog prvaka osvojenog u sezoni 1993. za volanom kompjuteriziranog čudovišta od bolida Williamsa koji je uspio potpuno minimalizirati ulogu vozača u bolidu i od njega napraviti putnika. Na sreću sporta, ta pravila su ukinuta na kraju te iste sezone. Alain Prost je mudro procjenio situaciju i umirovio se na vrhu, kao svjetski prvak. Možemo li se usuditi predvidjeti svojevrsni silver lining u smiraju karijere Fernanda Alonsa. Poučeni dosadašnjom situacijom, teško. Koga Fernando Alonso najviše krivi za karijeru s puno više tužnih nego lijepih momenata teško je pokušati identificirati. Možda Rona Dennisa, koji nije stao uz njega kao aktualnog dvostrukog svjetskog prvaka nego svog sunarodnjaka, mladića iz engleskog Stevenagea s korijenima u karipskoj Grenadi? Možda Stefana Domenicalija i Lucu di Montezemola, čije je nesposobno vođenje Scuderije uzelo barem jedan naslov za propeti konjić? Ili možda sebe, jer je naivno vjerovao da će mu McLaren osigurati dobar bolid.

Ako ovo zaista bude posljednja sezona Fernanda Alonsa u Formuli 1, potpuna ili nepotpuna iz nepredvidivih, ali opet ne i toliko nemogućih razloga, po čemu ćemo ga pamtiti? Po dva naslova svjetskog prvaka kojima je prekinio petogodišnju dominaciju Kaisera Michaela Schumachera, Jeana Todta i Rossa Brawna? Po vožnjama na limitu svog bolida? Po nesretnim raspletima sezona u kojima je pokazivao puno više od eventualnog prvaka? Ili možda po špijunskoj aferi 2007. zbog koje je McLaren diskvalificiran iz poretka konstruktora, a Alonso svjedočio u zamjenu za imunitet? Kvalifikacijama Velike nagrade Mađarske `07. i bijesnog Rona Dennisa? Crashgatea na Velikoj nagradi Singapura 2008. gdje su on i mentor Flavio Briatore skandaloznim potezom ugrozili sigurnost drugih vozača, publike na tribinama, uništili karijeru Nelsona Piqueta jr. te posredno odlučili svjetskog prvaka te sezone ( Hamilton).

Mišljenja sam kako bi Alonsu puno lakše bilo da je karaktera Kimija Raikkonena ili Jensona Buttona, vozača iznimnih sposobnosti koji su se svejedno zadovoljili s jednim naslovom svjetskog prvaka. Jer to im je bilo dosta, nešto slično kao i Kimijev idol iz prošlog stoljeća, jedan jedini, neponovljivi James Hunt. Ali Fernando Alonso nije takav, on se stalno želi dokazivati, stalno želi pobjeđivati. I zato ga je tako bolno gledati u trenutnoj situaciji. Ako na kraju sezone zaista ode u World Endurance Series u potrazi za novim izazovima,sit razočaranja, odustajanja i nesretnih scenarija, možda tamo nađe satisfakciju koja mu okrutno bježi u današnjoj Formuli 1. U Dalmaciji kažu da se bolje rodit bez one stvari nego bez sriće. A da Fernandu Alonsu na kraju tekuće sezone ponude ugovor s Ferrarijem ili Mercedesom, tj. najboljim bolidom ove sezone, nekako imam osjećaj da bi ta momčad baš iduće sezone upala u krizu kakvu u povijesti ne pamti.

Tomislav Rodin

Objava Fernando Alonso – najveći pehist Formule 1? pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Početak sezone

Red Bull je prije početka sezone očekivao borbu za treće mjesto (u konstruktorskom poretku), misleći pri tom najviše na Williams, koji u dužničkom ropstvu nije isporučio bolid kakvog su očekivali. Pod pritiskom ulagača, troškovi su rezani na svakom koraku, pa tako ove godine namjeravaju (barem će pokušati) sezonu završiti s 4 motora (isto to će pokušati i Force India). To nam govori da je Williams već na početku sezone fokus prebacio na razvoj bolida za 2017. i time sebe otpisao iz utrke za najbolju treću momčad na stazi – slično je i s Force Indijom.

Od ostalih, Toro Rosso već sada nakon tri utrke muku muči kao četvrta najbolja momčad, te će ostatak sezone vjerojatno provesti u borbi za nekoliko posljednjih bodova, skupa s Force Indijom i padajućim Williamsom. Što se tiče McLaren Honde i Haasa, treba istaknuti da se još uvijek ne zna njihov pravi tempo. Ono što se zna je to da će McLaren teško smanjiti razmak za vodećima, bez obzira na ono što im Honda isporuči, a najviše zbog osrednje šasije. Ipak, za pretpostaviti je da bi se tijekom sezone mogli uključiti u borbu za bodove.

Sauber i Renault su trenutno u trećem planu, s tim da si Renault kao korporacija koja proizvodi i prodaje automobile ne može priuštiti imidž najslabije momčadi, te je vrlo izgledno da će do kraja sezone biti u borbi za šesto ili sedmo mjesto konstruktorskog poretka.

Nakon VN Kine možemo doći do nekih zaključaka. Red Bull je u Kini pokazao da se i na stazama koje odgovaraju momčadima s jakim pogonskim jedinicama može nositi s minimalnim zaostacima u utrci. To im je dalo dovoljno samopouzdanja da izjave kako bi uskoro mogli ozbiljno ugroziti vodeće. Je li zaista tako?

Ferrari – sve ili ništa?

Da bi dostigao Mercedes u 2016., Ferrari je morao riskirati te je odabrao razvoj u smjeru performansi nauštrb pouzdanosti. Kao što šef Ferrarija Maurizio Arrivabene kaže, bez rizika nema napretka. A napredak je vidljiv, ali pouzdanost ih koči da iskoriste maksimalnu snagu motora. Ferrari u Soči vjerojatno dolazi s nadograđenom pogonskom jedinicom i uz potrošena 3 tokena garantiraju manji pozitivan dobitak performansi (prema dyno testiranjima). Iako je Sochi Autodrom osjetljiv po pitanju snage motora i mehaničkog gripa, ako Red Bull uspije parirati takvom, nadograđenom Ferrariju u idućem GP vikendu, možemo očekivati žestoku borbu za postolja. Ferrari si više ne smije dozvoliti kiks s motorom, inače će pasti na treće mjesto poretka, što je dodatan motiv za momčad iz Maranella da budu oprezni s postavkama motora. Sve to ide u korist Red Bulla koji ima plan.

Red Bullov plan A

Red Bull je ove godine dobio značajno unaprijeđenu Renaultovu pogonsku jedinicu što se vidi po rezultatima. Strateški je Red Bull u izvrsnoj poziciji jer ga prije nadogradnje motora čeka VN Monaka, staza na kojoj sigurno može parirati Mercedesu i Ferrariju, zatim i činjenica da si Ferrari ne smije dopustiti kiks. Sve da Ferrari i uspije riješiti probleme do Sočija, Vettelu bi to bila treća pogonska jedinica u ovoj godini nakon samo tri utrke. Red Bullov plan je odvoziti početnih 6 utrka s istim motorom, te na VN Kanade nastupiti sa značajno poboljšanom jedinicom.

Novi motor, stare performanse?

U Renaultu zasad ne žele govoriti o brojkama, nego tvrde da će se deficit snage između Renaulta i vodećih (Mercedes) smanjiti za pola nakon prvog velikog upgrade-a (VN Kanade). Zašto su u Renault-u sigurni da će se dyno testiranja pretvoriti u performanse na stazi? Sjetite se 2015. kada je Red Bull s bolidom Daniela Ricciarda izašao s nadograđenom pogonskom jedinicom na VN Brazila, pa se ispostavilo da je nova jedinica slabija od stare. Hoće li i ovog puta to biti slučaj?

Novi dizajn, veća snaga

Prema Tedu Kravitzu, Renault na VN Kanade dolazi s PI (prechamber ignition), sistemom paljenja kojeg koristi i Mercedes, značajno revidiranom glavom motora i komorom za paljenje. Na dizajnu rade dvije tvornice, ne samo jedna kao prije. Renault sada radi s 20% većim kapacitetom ljudstva zaduženim za razvoj motora nego u 2015. (Illmor), a tu je i genijalni Mario Illien, stoga je za vjerovati da će se dyno performanse ovog puta prenijeti na stazu. Po procjeni Red Bulla, Renaultova pogonska jedinica u 2016. i dalje zaostaje nekih 70 do 80 konjskih snaga za Mercedesovom, tada računom dolazimo da se očekuje (minimalno) 35 do 40 ‘konja’ iz nove pogonske jedinice, dok glasine bliske izvoru spominju 50 ks. Prevedeno u vremena po krugu, očekuju se 0.3-0.5 sekundi bolja vremena. Ako znamo da je trenutni zaostatak Red Bulla za Mercedesom 0.5 sekundi u kvalifikacijama, ovom nadogradnjom Red Bull više neće biti najbrža treća momčad, već ozbiljan (i ravnopravan) pretendent na postolje tijekom svakog idućeg GP vikenda.

                                                                                                                                                    Domagoj Plazibat

Objava Red Bull – Prijetnja iz sjene pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.