Kolumna: Red Bull u perspektivi

Red Bull, ekipa koja se počela natjecati u omiljenom nam “oktanskom cirkusu” nakon akvizicije Jaguar Racinga, se od svoje prve sezone već davne 2005. godine definitivno uspjela etablirati kao jak brend Formule 1. Najveće uspjehe austrijske ekipe itekako dobro pamtimo, kad su u razdoblju od 2010. do 2013. godine osvojili četiri uzastopna vozačka i konstruktorska naslova u liku i djelu današnjeg Ferrarijevog asa Sebastiana Vettela, pritom vozeći toliko puta “opjevane” bolide “genija za aerodinamiku” Adriana Neweya, uz neizostavan pečat Vettelovog borbenog momčadskog kolege Marka Webbera. Početkom turbo ere 2014. godine, situacija se preokrenula, kao što to obično i biva kod svih velikih promjena tehničkog pravilnika pa su austrijskoj ekipi “skresana krila” gubitkom dominacije.

Usred turbulentnih događaja prošle sezone kao i dugoročnih ciljeva Red Bulla, dolaskom Maxa Verstappena u seniorsku ekipu uz pobjedu mladog Nizozemca na VN Španjolske u debiju za novu ekipu, zapuhao je potrebni svježi povjetarac na putu pronalaska nekadašnje forme. Do kraja sezone 2016. su se uz neke zapažene rezultate nametnuli kao druga ekipa na gridu, ali lošijom formom bolida na početku ove sezone stvari opet nisu izgledale ružičasto, posebice u Verstappenovom slučaju. Kako je tekuća sezona odmicala, Red Bull se sve više prometnuo kao važan faktor u borbi za pobjede i postolja realnim tempom svojeg bolida, bez obzira na nedaće konkurenata, prvenstveno Ferrarija.  S dvije pobjede Verstappena u posljednje četiri utrke i vrlo impresivnim tempom prošle nedjelje u Meksiku, Max nas je podsjetio na nekadašnje dane dominacije austrijske ekipe.

Po mišljenju mnogih, Red Bull trenutno ima možda i ponajbolji vozački par, a nedavno produženje ugovora s Verstappenom do kraja 2020. godine sigurno vuče mnoge konotacije sa sobom. Uglavnom je opći konsenzus da je Max vrlo brz, ali je nekim beskompromisnim potezima na stazi uzrokovao podijeljena mišljenja o svojim vožnjama. Dio publike ga vidi kao vozača koji donosi dašak nekih prošlih vremena, kao nekoga tko ide do limita, čak i preko njega u želji za vrhunskim rezultatima, pritom ih neodoljivo podsjećavši na neke stare opjevane junake. Ostatak publike ga vjerojatno vidi u dosta negativnijem svjetlu kao brzog vozača, ali nedovoljno racionalnog, čak i opasnog po sigurnost ostalih. Svaka medalja uvijek ima dvije strane, ali kako god bilo, Max plijeni veliku medijsku pažnju, a to je uglavnom pozitivno za popularnost sporta pa tako i za razne sponzorske ugovore, što povećava “potrebu” za mladim Nizozemcom. Nadalje gledano izvana, u ekipi Red Bulla sve više prevladava pravac razmišljanja po kojem je dvadesetogodišnji Verstappen netko oko koga će graditi ekipu u budućnosti, o čemu dodatno svjedoči i izjava šefa ekipe Hornera prilikom objave produženja postojećeg ugovora.

S druge strane, 28-godišnji  Daniel Ricciardo je tip vozača koji donosi faktor stabilnosti rezultata u ekipu pored svoje čiste brzine. Međutim, već neko vrijeme se da iščitati da Australac ipak nije u potpunosti zadovoljan bolidom i ekipom i sve više sebe stavlja u poziciju vozača Mercedesa ili Ferrarija u skoroj budućnosti, a o tome svjedoči i nedavna izjava da želi imati Hamiltona na vrhuncu snage za momčadskog kolegu u top momčadi. Uvijek nasmiješeni Australac slovi kao čovjek koji se ne boji izazova, ali preferiranje osam godina mlađeg Nizozemca bi ga moglo udaljiti od željenog cilja, a cijela ova priča mu također naravno služi i pri boljem pozicioniranju na tržištu vozača. S obzirom na to da Red Bullov bolid sveukupno gledano još uvijek ima određeni zaostatak za Mercedesovim i Ferrarijevim, jasno je da Ricciardo gubi strpljenje, jer tokom svoje karijere nikad nije imao bolid s kojim se mogao boriti za naslov.

Realno gledajući, taj deficit bolida Red Bulla je sve manji i manji i odnosi se uglavnom na kvalitetu pogonske jedinice, a dodatni im problem predstavlja činjenica da nisu proizvođači vlastitih motora. Ali, sudeći po posljednjim predstavama i izjavama nekih aktera, postoje naznake da bi Renault uskoro mogao dovoljno poboljšati pogonsku jedinicu za potrebe i željene domete Red Bulla. Uvijek je naravno moguće i da se Hondin projekt počne isplaćivati u suradnji sa “sestrinskim” Toro Rossom, de facto Red Bullom. Predloženim promjenama tehničkog pravilnika za pogonske jedinice koje trebaju stupiti na snagu 2021. godine, austrijska ekipa može dobiti dodatnu priliku u vraćanju nekadašnje forme, iako to zavisi i o raznim zakulisnim igrama kojima smo indirektni svjedoci u ovakvim slučajevima.

I da zaključim, uz ovakvu viziju i cjelokupnu infrastrukturu, trenutnu vozačku postavu te izvrsne mlade vozače iz Red Bullove vozačke akademije koji uvijek kucaju na vrata omiljenog nam sporta, dugoročna perspektiva austrijske ekipe u Formuli 1 se čini i više nego dobra.