Toto Wolff je odmah nakon utrke putem radio veze uputio isprike Hamiltonu zbog neupravljivog bolida, te je u tom tonu nastavio i u izjavi nakon utrke.

“Da, ovo je veoma loše. Bili smo stisnuti od strane Alpine, dva druga bolida su ga prepriječila i nije bilo pretjecanja kad si u DRS-u. Mislim da smo s Russellom vidjeli što naš bolid može kada ispred sebe ima čisti zrak, no nismo dovoljno dobri za naslov prvaka – nismo dostojni naslova prvaka svijeta – jednostavno moramo popraviti naš bolid.”

“Imali smo određenu razmjenu preko radio veze i ispričao sam se Lewisu zbog bolida kojeg je u ovom trenutku je primoran voziti i mislim da ćemo to riješiti… Tako da je to u redu.”

S druge pak strane, njegov drugi vozač George Russell je ponovo spasio ugled Mercedesa osvojivši četvrto mjesto i to nakon što je startao s 11. pozicije i s nekoliko odličnih manevara u prvom krugu utrke došao do 5. pozicije koju je držao do kraja utrke i s Bottasom na leđima, izdržao je Finčeve napade i stigao do 4. mjesta nakon greške Charlesa Leclerca. Usto, mladi je Britanac je ovim rezultatom zasjeo na 4. poziciju u ukupnom poretku s 49 osvojenih bodova i što je zapravo ironično, no takav rezultat graniči s čudom, ako se prisjetimo u kakvoj je formi Mercedes u 2022. godini. Toga je svjestan i sam Wolff.

“George je zbilja dobro vozio ako uzmemo u obzir što je upravljao danas. Također, propustili smo prilagoditi njegovo prednje krilo, što je značilo da je njegov bolid bio pripremljen za mokro, a ne za suho, no on je to dobro uspio anulirati – zbilja, veoma dobra vožnja.”

Mislim da će se javnost složiti s Wolffom, Mercedes je u ovom trenutku vrlo daleko od ikakvih šampionskih šansi. Bolid W13 je otpočetka pokazivao veliki broj slabosti koje se ni nakon četiri utrke nisu anulirale, štoviše. Red Bullove i Ferrarijeve pogonske jedinice su u ovom trenutku jednostavno presnažne, što čak i sjajni vozači poput Hamiltona i Russella nisu u mogućnosti popraviti svojim performansima ili bar ne u tolikoj mjeri.

Nakon promjene pravila, njemačka momčad se poprilično muči s prilagodbama, što je za neke navijače neočekivano, no kada uzmemo u obzir da su ključne osobe u razvoju bolida iz prethodnih sezona napustile Mercedes i otišle prema drugim ekipama, ponajviše u Red Bull, onda je jasno kako će se ovakvi rezultati ponavljati tijekom ove sezone.

Srebrne strijele će se nastaviti boriti i razvijati, tu nema nikakvog spora, no već je svima jasno da ako neće biti nekog velikog čuda, Hamilton i Russell će teško u kontinuitetu stizati do pobjedničkih postolja, a kamoli do nekakvih veliki doseg poput borbe za naslov prvaka. Sljedeća prilika za popravak je za manje od dva tjedna na novoj stazi u F1 kalendaru, Velika Nagrada Miamija, na stazi pored Hard Rock stadiona.

Naslovna fotografija: Sebastian Kawka / Mercedes-AMG Petronas F1 Team

Objava Wolff: Ovo je bilo veoma loše pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Za uspjeh i napredak u karijeri su vam potrebni znanje, talent, posvećenost u radu, a čak uza sve to neophodno je imati i dobra poznanstva i odnose s ljudima od kojih želite dobiti priliku da se dokažete. 

S druge pak strane, ponekad vam za uspjeh nisu potrebne gore navedene karakteristike, nego svoj napredak u karijeri možete kao i Jack Lemmon u legendarnom filmu “Apartman” iz 1960. godine dugovati činjenici da imate stan u kojem vaši direktori provode vrijeme sa svojim ljubavnicama i tako si osigurate postavljanje na više pozicije u korporaciji. Prevedeno na moderni jezik 21. stoljeća, ako u svom posjedu imate snimke vaših šefova u kompromitirajućim situacijama, time ih vrlo lako možete ucjenjivati kako bi došli do novih prilika u karijeri, kako se ne bi dogodilo da nešto od toga “procuri” u javnost. Jer kako drugačije objasniti ponovni angažman mega omraženog Danca Kevina Magnussena kao vozača Haasa za predstojeću sezonu?

Poslije Mazepina… Mazepin

Nakon što je počeo rat u Ukrajini, Formula 1 je zbog sankcija Rusiji onemogućila održavanje VN Rusije u Sočiju. Vozačima iz Rusije dopustila je nastavak natjecanja pod uvjetom da nastupaju pod neutralnom zastavom FIA-e i bez ikakvih ruskih obilježja. Ipak, Haas je odlučio raskinuti ugovor s glavnim sponzorom Uralkalijem, ruskom tvrtkom za proizvodnju umjetnih gnojiva u vlasništvu Dmitrija Mazepina, kao i svojim dosadašnjim vozačem Nikitom Mazepinom. Nećemo se naravno baviti politikom i analizirati da li je ovaj potez pošten ili nije, samo ćemo reći kako je mladi ruski vozač bio zapravo “šaljivi element” cjelokupne prošle sezone u F1.

Slijedom tih događaja, američka ekipa trebala je odrediti novog momčadskog kolegu Micku Schumacheru. Šef Haasa, Guenther Steiner je u finišu predsezone na sto muka s obzirom da je u nekoliko dana izgubio glavnog sponzora, da su jedva uspjeli odraditi nekoliko testnih sesija nakon što su im bolidi kasnili zbog očitih logističkih i financijskih problema i također je u tom kaosu morao odrediti i drugog vozača za narednu sezonu.

Nakon što smo pomislili kako ćemo nakon Mazepina dobiti još jednu mladu nadu za upravljačem, čiji ćemo razvoj sa zanimanjem pratiti, Steiner iz naftalina vadi Kevina Magnussena, vozača za kojeg možemo reći da je veoma uspješno obavljao funkciju “šaljivog elementa” F1, prije nego je u 2021. tu ulogu od Danca preuzeo mladi Rus. Tako da možemo reći kako smo poslije Mazepina dobili… Mazepina.

Za podsjetnik na neke od Magnussenovih incidenata tijekom karijere, kliknite ovdje.

Što nam (ne) donosi K-Magija?

Nevjerojatno, no postoji jedna stvar u kojoj se Kevin Magnussen može pohvaliti da je bolji od Lewisa Hamiltona, kao i od velike većine legendarnih vozača i svjetskih prvaka. Kevin Magnussen je jedini vozač uz Jacquesa Villenuevea koji je osvojio drugo mjesto u svojoj debitantskoj F1 utrci. Kao novi vozač Mclarena 2014. godine je spretno i sretno osvojio rekordno mjesto na podiju za VN Australije i to nakon što je diskvalificiran Ricciardo. Taj debi je obećavao mnoge stvari za mladog Danca, no kasnije će se pokazati kako je to zapravo bio najbolji njegov rezultat, koji više ni blizu nije bio u stanju ponoviti.

U kasnijim sezonama Magnussen je na sebe s vremena na vrijeme navlačio veliki broj kontroverzi, opasnih vožnji po sebe i druge vozače i postao poznat po bezobzirnom i neotesanom ponašanju prema drugim sudionicima utrka, a ponajprije prema članovima vlastite momčadi. Danas je stoga veoma čudna činjenica kako je takav vozač nakon šest sezona provedenih u F1, ponovo dobio priliku od strane iste momčadi na koju je sipao drvlje i kamenje nakon što su odlučili kako će ga zamijeniti jednako kontroverznim Mazepinom iz “objektivno sponzorskih razloga”.

Potez Guenthera Steinera dodatno čudi ako znamo kako je gotovo sigurno kako 30-godišnji K-Mag neće privući veliki sponzorski novac koji je zbog recentnih događaja, sada prijeko potreban njegovoj ekipi, nakon što je glavni sponzor Uralkali naprasno otišao iz F1. Steiner se pravdao kako je vozač 24 Sata Le Mansa iz 2021. angažiran zbog velikog iskustva u F1, kojeg očekivana zamjena 25-godišnji IndyCar vozač Pietro Fittipaldi ne posjeduje. S druge pak strane, ovaj potez se čini kao veoma nelogičan jer Brazilac je rođen u Miamiju, koji će ove godine po prvi put ugostiti F1, što je poprilično važno za privlačenje novih potencijalnih ulagača za američku ekipu, jednako kao i činjenica da je Fittipaldi član nadaleko poznate brazilske automobilističke obitelji. Inače Pietro je unuk trostrukog svjetskog prvaka Emersona Fittipaldija. Nažalost po Haas, Steiner se nije vodio logikom Alfa Romea koji je angažiranjem Zhoua otvorio sebi mnoge potencijale veoma velikog i moćnog kineskog tržišta u trenutku kada trebaju novi zamah nakon odlaska Kimija Raikkonena.

Također, sa sigurnošću možemo reći kako Magnussen svojim povratkom u F1 ipak jednu stvar sigurno donosi. To je svakako rani stadij čira na želucu za sve one vozače koji su dosad upoznali njegove “kvalitete” na stazi. Sportska javnost će se naravno zabavljati njegovom naprasitom komunikacijom sa svojim trkaćim inženjerom i ludorijama na stazi, no ostatak grida je gotovo sigurno očekivao kako više neće morati strepiti za svoju sigurnost nakon odlaska Mazepina i njegovih “bravura” tijekom utrka. Ipak, bit će zanimljivo vidjeti reakcije ostalih vozača na Magnussena već ovaj vikend kad nas očekuje prva utrka nove sezone u Bahreinu, ako uopće Haas i uspije posložiti bolid do petka.

Ocjena 20 – za aroganciju

Nakon što je objavljeno kako će nas od ove sezone ponovo “oduševljavati” svojim vožnjama, Danac je rekao kako je Steiner prekinuo njegov godišnji odmor od F1, čime nas je vozač broj 20 ponovno podsjetio na razinu arogancije koju posjeduje. Ako se poslužimo rječnikom “Football Managera”, Magnussen u svojoj vozačkoj kartici bi imao ocjenu za aroganciju jednaku broju koji ima na nosu svog bolida.

No eto, nekad za probitak u karijeri i pružanje drugih prilika nije potrebna kvaliteta, već jednostavno morate u svom posjedovati neki element koji će vas bez pravog objašnjenja ponovno gurnuti u vatru. Tko će ga znati, možda je to Kevinov apartman, možda neke kompromitirajuće snimke, a možda je to samo nedostatak ikakve logike u upravljanju i određivanju pozicija unutar pojedinih momčadi. Pratitelji i obožavatelji Formule 1 mogu se samo zapitati: Kome treba K-Magija?

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju generalne stavove i mišljenja redakcije i uredništva.

Naslovna fotografija: Hasan Bratić

Objava Kome treba K-Magija? pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

On se zove Guanyu Zhou, ima 22 godine i od sljedeće sezone branit će boje momčadi Alfa Romea, u kojem će dijeliti garažu s aktualnim vozačem Mercedesa, Valterijem Bottasom. Mladi Zhou je tek treći vozač iz Kine koji je sjeo u kokpit Formule 1 kao testni vozač, no u sezoni 2022. postat će prvi vozač iz najmnogoljudnije zemlje svijeta koji će imati priliku sudjelovati u samim utrkama. Guanyu trenutno nastupa za momčad UNI-Virtuosi u Formuli 2, inače Alpineove juniorske momčadi, i ove sezone trenutno drži drugo mjesto u ukupnom poretku iza još jednog predstavnika Alpineove akademije, Australca Oscara Piastrija.

“Britanski” Kinez

No, tko je zapravo Guanyu Zhou? Mladi kineski vozač rođen je Šangaju, i od malena se počeo baviti kartingom i nastupao je na raznim kineskim natjecanjima. S obzirom na to da u Kini ne postoji velika i duga tradicija bavljenja motosportom, obitelj tada 12-godišnjeg Zhoua uskoro seli u Veliku Britaniji, točnije u Sheffield, ne bi li mladi Kinez stekao potrebno iskustvo u puno jačoj konkurenciji, ne bi li tako bolje napredovao u karijeri.

Od 2014. godine Zhou postaje članom Ferrarijeve akademije, čiji je poziv zaslužio svojim odličnim performansima u britanskom karting prvenstvu, u kojem je također osvojio i nagradu za novaka godine nastupajući za ekipu Strawberry Racing, za koji osvaja dva naslova prvaka. Godine 2017. potpisuje ugovor s Renaultovom vozačkom akademijom, na koga je sve do ove godine francuska momčad ozbiljno računala u budućnosti. Njegova prva sezona u Formuli 2 nije prošla nezapaženo, iako je istu završio na sedmom mjestu ukupnog poretka. U pandemijskoj 2020. Kinez popravlja svoj rezultat i sezonu završava na solidnom šestom mjestu, a usput bilježi prvu pobjedu na stazi u Sočiju i također postaje testni vozač za matičnu ekipu Alpine. Njegov prvi nastup kao testnog vozača ove sezone, mogli smo vidjeti na slobodnom treningu za VN Austrije. Ove godine Zhou trenutno drži drugo mjesto ukupnog F2 poretka, s 36 bodova zaostatka iza talentiranog vozača Prema Racinga Oscara Piastrija. Usto, Kinez je ove godine postao i aktualni prvak azijskog Formula 3 prvenstva.

“Tone razloga”

Šef momčadi Alfa Romea, Fred Vasseur, je postavljanje Kineza Zhoua na mjesto drugog vozača za 2022. objasnio “tonom razloga” (čitaj: novca). Budimo realni, već duže vremena tako funkcioniraju stvari u Formuli 1. Ipak, ovoga puta stvari samo na površini izgledaju tako. Prema mnogim stručnjacima, Zhou je odličan vozač, čija karijera u F1 bi mogla biti veoma uspješna. Usto, sam Kinez je spoj odličnog talenta, neograničenog marketinškog potencijala i novca koje sa sobom donosi jer složit ćemo se, Kina nipošto nije malo i zanemarivo tržište, dok će on kao prvi Kinez u Formuli 1 itekako povećati zanimanje za taj sport na Dalekom istoku, što silno odgovara Liberty Mediji koja je vlasnik F1.

U ovom slučaju logika i Freda Vasseura kao šefa ekipe i same F1 je vrlo jasna. Alfa Romeo mora nadomjestiti potencijalni manjak financijskih sredstava od sponzora koji je postaje izvjestan odlaskom “Icemana” Kimija Raikkonena u vozačku mirovinu, dok će sama Formula 1 biti u mogućnosti povećati iznose za televizijska prava i prihode od marketinga ako Kinezi počnu pokazivati interes za utrke mladog Zhoua. Tome u prilog svakako ide i činjenica kako je tijekom sezone pod velom tajne razvrgnut ugovor Alpinine akademije i Zhoua, nakon što su Francuzi odlučili kako će produžiti suradnju s Estebanom Oconom i Fernandom Alonsom.

Time je postalo jasno kako će se njihov vozač načekati za svoj debi u F1, međutim njegovi menadžeri su našli načina kako da prekinu inače vrlo čvrste ugovore vozača s njihovim matičnim akademijama, čime se lako može zaključiti kako je u tome sudjelovala i neka “viša sila” koja je željela da Kinez što prije sjedne za kokpit u službenoj F1 utrci. Za usporedbu, još jedan Alpinin mladi pulen, Oscar Piastri, koji ostvaruje odlične rezultate u F2 u kojoj će gotovo sigurno osvojiti prvenstvo ove sezone, morat će još neko vrijeme tavoriti u bespućima juniorske konkurencije bez jasne naznake da će uskoro dobiti vozačkom mjesto u nekoj od momčadi u F1. Povrh toga, treba naglasiti kako pojedinosti ugovora između Alfa Romea i Guanyu Zhou nisu javno objavljene, što je neuobičajeno za F1 te nudi jednu dozu misterije i potvrđuje gore navedene teze.

Gio hvala, ali ne hvala

Kada se pobroji sve gore navedeno, Antonio Giovinazzi nije imao previše šanse da ostane u Formuli 1 još jednu sezonu. No kineski kapital i Zhouv potencijal nisu jedini razlog zbog čega će jedna od najvećih zemalja autosporta Italija, ponovo ostati bez svog vozačkog predstavnika u najelitnijem natjecanju. Popularni Gio u svoje zapravo tri pune sezone, ako ne računamo mijenjanje ozlijeđenog Pascala Werhleina 2017., nije previše pokazao. Bivši prvak Formule 2 je puno obećavao svojim dolaskom u Formulu 1, štoviše očekivalo se kako će jednog dana postati i vozač Ferrarija, čiji je član vozačke akademije bio na početku svoje karijere. Međutim, nekompetitivan bolid, kao i činjenica da je bio poznatiji po sudarima nego po odličnim performansima u kojem nije bilo vidljivog napretka, bilo je jasno kako je strpljenje Freda Vasseura pri kraju i kako će Alfa Romeo u sljedećoj sezoni sudjelovati s potpuno novom vozačkom postavom.

Giovinazziju nije pomoglo ni to što je pored sebe tri godine imao i nekadašnjeg prvaka Kimija Raikkonena, koji nije baš vičan medijima, no prema izjava mnogih koji su radili s njim, svakako jedan od najboljih momčadskih kolega na gridu. Isto tako, taj isti Kimi je budimo realni, u posljednjih nekoliko sezona vozio utrke “preko volje”, no i takav je ostvarivao puno bolje rezultate od Giovinazzija. Giovinazzi će svoju karijeru od sljedeće sezone graditi u Formule E u momčadi Dragon Penske.

Sve u svemu, novom akvizicijom Alfa Romea je definitivno zaokružena vozačka postava za 2022. godine, kada nas očekuju i nova pravila s novim izgledom bolida, kao i činjenica kako će po prvi put na gridu na službenoj utrci u F1 imati i jednog Kineza, 22-godišnjeg Guanyu Zhoua, i složit ćemo se, postoje tone razloga zbog čega će to donijeti još veći interes za Formulu 1.

Objava Guanyu Zhou i tone razloga pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Nekadašnji šef Scuderije Ferrari, a danas predsjednik i izvršni direktor Formule 1, Talijan Stefano Domenicali, podijelio je svojevrsni Urbi et orbi za službenu F1 stranicu. Prvi čovjek najvećeg “oktanskog cirkusa” na svijetu, govorio je o svim aktualnostima koje se trenutno događaju unutar F1. 

Naglasak je svakako bio na objavi trkaćeg kalendara za sljedeću sezonu, u kojem ćemo po prvi puta imati rekordne 23 utrke, uključujući premijerni event koji će se održati na uličnoj stazi nedaleko od Miamija, čija homologacija još nije završena. Kada tome pribrojimo utrke u katarskom Losailu krajem ove te u Džeddi početkom iduće sezone, pratitelji Formule 1 će u samo pola godine imati priliku vidjeti vozačke majstorije na čak tri nove staze. Stefano Domenicali je vrlo zadovoljan učinjenim i veoma oduševljen odličnom suradnjom s F1 momčadima pri kreiranju ovog trkaćeg kalendara. 

“Sljedeće godine započet ćemo kalendar s 23 velike nagrade. Zahvaljujući promotorima i ekipama, namjestili smo da sezone započne sredinom ožujka i završava 20. studenog, točno mjesec dana prije Božića. Oduševljeni smo što imamo pravi kalendarski ritam u kojem također imamo trotjedni ljetni odmor i u kojem dajemo članovima ekipa dovoljno prostora za odmor između dvije sezone.”

Bivši šef Ferrarija se također osvrnuo na vrlo intenzivnu borbu vozača i konstruktora u dosadašnjoj sezoni 2021. između Lewisa Hamiltona i Max Verstappena, odnosno na Red Bull i Mercedes, kojeg to podsjetilo na sezone 2010. i 2012. kada je njegova ekipa vodila intenzivne borbe sa svojim konkurentima.

“Sjajna je vijest kako u sredini listopada s još šest preostalih utrka do kraja imamo vrlo intenzivno i otvoreno F1 prvenstvo, koje definitivno privlači pažnju velikog broja navijača širom svijeta.”

“Ova sezona me podsjetila na izjednačenu borbu u prvenstvu iz vremena kada sam bio dio Ferrarijeve momčadi, kada je sve bilo odlučeno u zadnjoj utrci sezone 2010. odnosno 2012., tako da znam kako je živjeti u toj vrsti intenziteta.”

Osim na veoma zanimljivu borbu za vrh poretka, Domenicali se u svojoj poslanici osvrnuo i na borbu za treće mjesto konstruktora između njegove bivše ekipe i McLarena, koji se očito polagano vraćaju na stare staze slave, dok će po njegovom mišljenju završna pozicija u poretku konstruktora na kraju sezone za ostale momčadi na gridu biti ključna za dobro pozicioniranje u budućnosti.

Što se organizacije utrka tiče, Domenicali naglašava kako su trebali biti prilagodljivi, fleksibilni i proaktivni, ne bi li održali rekordne 22 utrke u sezoni, u okolnostima pandemije COVID-a, čime je šef Formule 1 veoma zahvalan svim ekipama i promotorima kao FIA-i, krovnoj automobilističkoj organizaciji, na čelu s njegovim nekadašnjim šefom iz Ferrarija Jeanom Todtom.

Nova ulaganja u Formulu 1

U daljnjem tekstu, Domenicali izražava zadovoljstvo dosadašnjim ulaganjima u pojedinih momčadi kao što su Aston Martin Lawrencea Strolla ili dobar posao Dorilton grupacije u njihovim nastojanjima da ponovo revitaliziraju posrnuli Williams i učine ga konkurentnim. Šef Ferrarija je veoma impresioniran dosadašnjim radom Red Bulla i njihovom ambicioznim projektom stvaranja vlastitog motora za sljedeću sezonu nakon što je Honda najavila svoj odlazak iz F1 na kraju ove sezone.

“Čujemo da je mnogo zainteresiranih strana koje žele kupiti neku od momčadi, a to znači da je Formula 1 zdravi biznis, i da odluke koje donosimo, kao što je uvođenje nezagađujućeg goriva i kreiranje novih pogonskih jedinica, su pokazatelj ispravnog strateško-tehničkog promišljanja za Formulu 1.”

“Testiramo sustav s ambicijom da bolidi budu lakši, s kojima se može utrkivati i koji će dobro zvučati. To je nešto što želimo imati u budućnosti.”

Sprint utrke

Naravno, Domenicali se osvrnuo i na veoma kontroverzne sprint utrke koje smo do sada vidjeli u Silverstoneu i Monzi, dok nas još preostala treća očekuje na VN Brazila na stazi Interlagos. Iako su navijači, pojedini stručnjaci i novinari nezadovoljni ovim novitetom u F1, ako je suditi prema izjavi Talijani, sprint utrke će i dalje biti dio trkačkih vikenda i u sljedećoj sezoni.

Promotori samih utrka su bili veoma blagonaklono prema sprint utrkama, i prema riječima Domenicalija, veliki broj njih želi imati sprint utrke na svojim stazama, što je posljedica želje da navijači uživaju u što većem broju uzbudljivih i kompetitivnih događaja, umjesto nezanimljivih trening sesija tijekom petka ili subote.

“Iz sportske perspektive, vidjeli smo da što manje treniraš, više se nepredvidivih stvari dogodi na stazi tijekom kvalifikacija i utrke. Postoje još poneka podešavanja koja trebamo napraviti – ali mi sada intenzivno radimo na njima.”

“Uvijek je lako biti negativan i ne mijenjati se, no mi guramo prema tom smjeru upravo zbog toga što vidimo entuzijazam kod mlađe generacija i veliko zanimanje od navijača širom svijeta.”

To prevedeno znači da će se sprint utrke i dalje održavati i to u ponešto drugačijoj formi sljedećih sezona. Podsjetimo, Stefano Domenicali je na čelo Ferrarija došao 2008. i odmah u svojoj prvoj sezoni kao šef ekipe osvojio konstruktorski naslov, čime je Talijan posljednji kojem je to pošlo za rukom. S čelne pozicije Scuderije odlazi 2014., dok čelno mjesto Formule 1 preuzima početkom ove godine i to nakon odlaska Chase Careyja. U svom izlaganju Domenicali je otkrio kako će uskoro imati još mnogo zanimljivih vijesti za navijače Formule 1. O čemu se točno radi, ostaje nam da vidimo.

Objava Domenicali o svemu pomalo pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

On je kvalitetan vozač, veoma moćan, a ima samo 16 godina. Ako na ovakav način bude nastavio napredovati, siguran sam da će jednog dana voziti u Formuli 1. Ima nešto posebno u tome vidjeti mladića tih godina na trkaćoj stazi. On zbilja ima pravi trkaći mentalitet.

Ovo je izjava sedmerostrukog svjetskog F1 prvaka Michaela Schumachera iz 2001. o tada mladom Lewisu Hamiltonu nakon jedne ekshibicijske utrke u kojem su sudjelovale mlade karting zvijezde i prekaljeni vozači tadašnje Formule 1. Kada vas jedna istinska i neupitna sportska i automobilistička veličina prepozna kao budućeg velikog vozačkog talenta u vremenu dok ste još golobradi klinac koji vapi za pažnjom i svojevrsnim pogurancem u karijeri, onda znate da vam je potencijalni uspjeh u motosportu zajamčen.

Dva desetljeća kasnije, taj tamnoputi mladac iz Stevenagea, grada udaljenog sat vremena vožnje od Londona, ne samo da je postao vozač Formule 1, nego je postao i sedmerostruki prvak Formule 1. Također je, nakon briljantne pobjede na VN Rusije pretprošlog vikenda, postao i jedini vozač u povijesti koji dostigao troznamenkasti broj pobjeda u najvećem oktanskom cirkusu. Tako je Britanac dodao još jedan u nizu rekorda koje je dosad ostvario u svojoj impresivnoj karijeri.

Statistika Lewisa Hamiltona

• Nastupi u Formuli 1: 281 utrka
• Broj pobjeda: 100 (35,5% uspješnosti)
• Broj pobjedničkih postolja: 176 (62,6% uspješnosti)
• Najbrži krug utrke: 57
• Broj osvojenih bodova: 4024,5

Kao što možemo vidjeti iz priloženog, Hamiltonova F1 statistika je veoma impresivna i još će dugo vremena proći prije nego je ijedan drugi vozač u budućnosti uspije ponoviti i popraviti. Posebno impresivno djeluje činjenica da je Lewis ostvario pobjedu u prosjeku na svakoj trećoj utrci u kojoj je sudjelovao, dok je na dvije trećine utrka minimalno osvojio mjesto na pobjedničkom postolju.

Složili se neki s tim ili ne, Lewis Hamilton je i statistički i činjenično jedan od najboljih vozača Formule 1 i svakako jedan od najuspješnijih sportaša u povijesti. Da, iako nas poznata pjesma grupe Colonia uči “da svijet voli pobjednike”, Lewis Hamilton ima i vrlo snažnu opoziciju među navijačkih pukom F1. Mnogo puta mu spočitavaju da je razlog njegovog uspjeha činjenica kako je većinu svoje karijere vozio za dominantne momčadi i kako su mu sve okolnosti tijekom karijere bile naklonjene. Da, Britanac je svakako miljenik sreće, no nemojmo se zavaravati, Lewis Hamilton je jedan od najtalentiranijih vozača koji je ikada sudjelovao u utrkama F1. Usto, on je jedan od rijetkih vozača u povijesti koji je mnogo puta pokazao sposobnost da psihološki “samelje” svoje protivnike u borbi za naslov prvaka.

Korijeni Lewisovog uspjeha

Kada vam je potrebno određeno životno “podešavanje”, prirodno je da potražite pomoć psihologa. U standardnoj proceduri tijekom tog procesa, psihologa će uvijek zanimati kako ste proveli djetinjstvo ne bi li tako pronašao korijen vašeg trenutnog psihološkog problema. Osim toga, određeni životni nedostatci u djetinjstvu nam također stvaraju pogonsko gorivo koje se u odrasloj dobi najbolje očituje u vidu natjecateljskog duha, neutažive gladi za pobjedama i nesalomljivoj odlučnosti za postizanje uspjeha.

Sve gore navedeno je jedan od najvažnijih razloga Hamiltonovog ogromnog uspjeha u F1. Još od najranijih dana Lewis je pokazivao značajke izvanserijskog trkaćeg talenta. Sudbina je htjela da mu jedan očev poklon potpuno predodredi buduću karijeru. Njegov otac Anthony mu na dar poklanja automobil na daljinski upravljač s kojim Lewis sa svega pet godina osvaja drugo mjesto u britanskom prvenstvu. Vidjevši sinovljev veliki talent i smisao za utrkivanje, sljedećeg Božića mu poklanja go-kart uz napomenu da će se moći utrkivati sve dok mu ocjene u školi budu zadovoljavajuće.

Kako bi malo bolje razumjeli Lewisa i njegove poteze na stazi i izvan nje, treba znati kako njegova obiteljska pozadina nije nimalo nalik na zlatne dječake iz imućnih porodica koji u većini slučajeva provode bezbrižno djetinjstvo u nekoj od urbanih vila na rubu grada ili ljetuju na mondenim ljetovalištima i čiji roditelji mogu bezrezervno financirati i podržavati njihov hir za karting utrkivanjima.

Lewis je još kao tinejdžer osjetio nepravdu kada je na neko vrijeme izbačen iz škole radi lažne optužbe da je napao i ozbiljno ozlijedio svog vršnjaka u školi. Također, tijekom svoje rane trkaće karijere i života, bio je meta čestih rasističkih uvreda i zlostavljanja. Osim toga, njegov otac nije bio odveć bogat čovjek, stoga da bi financirao njegovo bavljenje kartingom, Anthony Hamilton je jedno vrijeme radio čak četiri posla istovremeno. Tijekom tih godina, Anthony je bez ičije pomoći i podrške sam sastavljao i nabavljao dijelove za Lewisov karting.

Unatoč svim poteškoćama, Hamilton je s 10 godina postao najmlađi pobjednik kadetskog karting prvenstva Velike Britanije i prilikom jedne dodijele nagrada upitao svog budućeg šefa Rona Dennisa za autogram. Prirodno samouvjeren, Lewis mu je tada poručio kako želi jednoga dana voziti za njegovu momčad. Legendarni šef McLarena mu je pomalo diplomatski poručio da mu se javi kad navrši 19 godina i da će mu srediti nešto po tom pitanju.

Ron Dennis i prijatelj Nico

Ipak, Ron Dennis se prije vremena prvi javio Lewisu. Nastavak njegovih impresivnih vožnji u mlađim kategorijama je nagnala ekipu McLaren da ga u dobi od 13 godina uključi u svoj program za mlade vozače. To je na neki način predstavljalo spas za obitelj Hamilton jer se nakon potpisa ugovora za McLaren, smanjio financijski pritisak na samu obitelj. Iz tog vremena Lewis je stvorio prijateljstvo s dječakom koji će mu mnogo godina kasnije biti momčadski kolega u Mercedesu i veliki rival na stazi. Taj dječak je bio čista Lewisova suprotnost. Dolazio je iz ugledne vozačke obitelji, čiji je otac bio nekadašnji prvak Formule 1 i vlasnik uspješne karting ekipe i koji je na stazu dolazio s obiteljskim helikopterom. Dok je Lewis spavao u kombiju ili šatoru pored staze, njegov bogati prijatelj je odsjedao u luksuznim hotelima. Upravo zbog solidnog talenta i snažne obiteljske podrške, bilo je veoma izvjesno kako je karijera u F1 za tog bogatog mladca zajamčena.

Taj dječak je bio Nico Rosberg, zlatni dečko motosporta. Iako su tijekom tog vremena stvorili veliko prijateljstvo, u kasnijim izjavama je Lewis naglasio kako ga je poprilično živcirao taj stvoreni hype oko Rosberga i činjenica kako je zbog svoje obiteljske pozadine predodređen da bude u Formuli 1, dok se sam Lewis morao svojski truditi u puno skromnijim uvjetima ne bi li na kraju dobio takvu vrstu prilike. Ipak, “što te ne ubije, ojača te” i tako je Lewis ovu situaciju iskoristio kao pogonsko gorivo da dodatno razvije svoj ionako prirodni natjecateljski duh.

“Teški” Anthony Hamilton

Tijekom velikog dijela svoje rane karijere Lewis je imao veliki poticaj u vidu svog oca Anthonyja, koji mu je nakon potpisa s McLarenom 1998. postao i agent. Već smo ranije naglasili kako je Lewisov otac podnio veliku žrtvu ne bi li svom sinu osigurao što bolje uvjete za razvoj njegovog sjajnog talenta. Odnos između Anthonyja i Martina Whitmarsha, dugogodišnjeg zamjenika Rona Dennisa, čija je uloga bila pratiti vozački razvoj mladog Lewisa, oduvijek je bila pomalo nategnuta. Upravo će njegove dobre pregovaračke sposobnosti bitno utjecati na daljnju karijeru Lewisa Hamiltona.

Sa samo 16 godina uspio je impresionirati velikog Michaela Schumachera, dok je tijekom tog perioda osvojio prvenstvo Formule Renault, natjecanje koje je tijekom tog vremena bilo veoma dobar indikator kvalitete tadašnjih nadolazećih trkačkih zvijezda. Godine 2004. osvaja i Grand Prix u Macau, dok iste godine započinje utrkivanje na velikoj sceni u Formuli 3.

Premijernu sezonu u F3 završava kao solidan peti u ukupnom poretku i tijekom tog perioda počinje sudjelovati u testiranjima za prvu momčad McLaren-Mercedesa na kojima počinje impresionirati iskusnije kolege svojim vozačkim umijećem.

Početak astronomskog uspjeha

Iako je to iz ove današnje perspektive pomalo čudno, šefovi McLarena nisu dopustili Lewisu Hamiltonu prelazak u Formulu 2 nakon solidnog uspjeha u F3. To je izazvalo poprilične trzavice na relaciji Lewisovog oca i Martina Whitmarsha, jer je taj potez bitno usporio razvoj njegove karijere. Pošto je u to vrijeme njihov ranije potpisani ugovor s McLarenom istekao, Lewis se našao u neobranom grožđu za sezonu 2005. i nije imao zajamčeno vozačko mjesto. Ipak, nakon više od mjesec i pol dana Anthony napokon popušta i ponovo šalje Lewisa da ponovi gradivo u Formuli 3 vozeći za francusku momčad ART Grand Prix.

Prava fama o “malom iz Stevenagea” je započela upravo te sezone. Hamiltona je ta situacija s McLarenom dodatno motivirala i 2005. doslovce uništava konkurenciju u F3 s 15 ostvarenih pobjeda od ukupnih 20 utrka u kojima bilježi samo dva odustajanja i jednako toliko trećih mjesta. Za ilustraciju, Lewisov tadašnji kolega Adrian Sutil, drugi u ukupnom poretku, je osvojio gotovo duplo manje bodova od sjajnog Britanca. Rijetko viđena dominacija te sezone samo je bila nagovještaj sjajne karijere koja je pred njim.

Godinu kasnije, na nešto manje uvjerljiv način osvaja Formulu 2, i dalje vozeći vrlo impresivno za momčad ART GP, čiji je vlasnik i menadžer Nicolas Todt, sin legendarnog Jeana. Budući vozač u Formuli 1 Nelson Pique Jr. osvojio je drugo mjesto u ukupnom poretku te godine.

Lewisov ulazak među elitu

Na VN Italije 2006. godine sedmerostruki prvak Michael Schumacher nakon pobjede na legendarnoj stazi pored Milana, suznih očiju u intervju nakon utrke objavljuje definitivni kraj velike karijere na kraju aktualne sezone. Schumacherov prekid karijere je započeo proces veoma zanimljivih “rošada” unutar vozačkih mjesta u dvije tada najbolje F1 momčadi. Čovjek koji je bio impresioniran 16-godišnjim Hamiltonom na neki način je indirektno utjecao na daljnju karijernu sudbinu mladog Britanca.

Ono što je također imalo velikog utjecaja na Lewisov dolazak u McLaren je činjenica da je slavna britanska momčad u jednoj sezoni ostala bez usluga oba svoja vozača. Njihov prvi tadašnji vozač, Kimi Räikkönen, je odabran da bude Schumacherov nasljednik u Ferrariju naredne sezone. Temperamentni Kolumbijac Juan Pablo Montoya je nakon niza ispadanja iz momčadske discipline i loših vožnji na stazi, svoju sreću u sred sezone 2006. odlučio pronaći u američkom NASCAR-u. Njegova zamjena za preostale utrke bio je veteran Pedro de la Rosa.

Dennisova dilema

Kako možemo vidjeti iz priloženog, Lewis Hamilton je i tada imao puno sreće jer mu se defacto otvorila prilika da odmah kao rookie vozač dobije priliku da odmah vozi za dominantnu momčad, što je na neki način i blagoslov i prokletstvo. Nakon što je aktualni dvostruki F1 prvak i vozač Renaulta Fernando Alonso potvrđen kao novi vozač McLarena, red je došao na odabir njegovog momčadskog kolege.

Ron Dennis je na izbor za Alonsovog pomoćnika u nastavku njegovog šampionskog niza imao tri vozača. Jedan je već spomenuti de la Rosa koji je odradio odličan posao u nastavku prvenstva 2006. Drugi je bio dugogodišnji testni vozač ekipe iz Wokinga i DTM prvak iz 2005. Garry Paffett, dok je treći bio Lewis Hamilton.

Izbor je pao na Lewisa, dijelom zato što je pokazao sjajan talent u nižim kategorijama i najavljivao velike stvari na predsezonskim testiranjima za prvu momčad, a dijelom i zato što je imao odličnog agenta u vidu svog oca koji je na neki način pritisnuo Rona Dennisa pokazujući mu ponude drugih F1 momčadi za angažman njegovog sina. Dennis nipošto nije htio izgubiti Hamiltona iako je svakako imao u podsvijesti da će biti pod udarom kritika javnosti i uprave McLarena ako se pokaže da Lewis nije dorastao tom izazovu. Šef McLaren-Mercedesa je čak u najavi sezone izjavio kako se nada da će Lewis barem redovito biti među pet najboljih.

Premijerna F1 sezona 2007.

U proteklih 40 godina Formule 1 samo je jedan vozač u svojoj premijernoj sezoni odmah dobio priliku da vozi za dominantnu momčad. To je pošlo za rukom jedino Jacquesu Villeneuveu 1996. godine kada je dobio priliku voziti za momčad Williams. No, ipak budimo pošteni, Jacques ipak nije bio stablo bez korijena s obzirom na to da mu je otac Gilles bio neprežaljena legenda F1 i vozač koji je imao snažnu podršku iz svoje rodne Kanade.

Hamilton je tako sa samo 22 godina na leđima dobio priliku da u svojoj prvoj sezoni kao drugi vozač sjedne u bolid ekipe koja je u svojoj povijesti imala redom samu vozačku kremu, svjetske prvake poput Senne, Prosta, Laude ili Häkkinena. Nije loše za nekoga tko nije dolazio iz vozačke obitelji i čije je podrijetlo bilo poprilično skromno što nije baš slučaj u veoma skupom bavljenju motosportom. Lewis za razliku od svojih kolega početnika nije imao vremena za učenje i stjecanje iskustva, nego je odmah morao prionuti ozbiljnom poslu, dok izazova na i izvan staze nije nimalo manjkalo.

Lewis Hamilton 2007. godine nije pokazao samo izvanserijski vozački talent jer njega je ionako već dokazao sa samo 10 godina u karting prvenstvu, nego je bio sposoban da već kao novak može veoma uspješno ući u glavu mnogo iskusnijim vozačima i svjetskim prvacima. U prvih devet utrka već je srušio rekord s jednako toliko penjanja na pobjednička postolja za rookie vozača, dok je njegova prva pobjeda došla na veoma zahtjevnoj utrci za VN Kanade u Montrealu. Tih dana nova sportska i automobilistička zvijezda je rođena i malo tko je mogao pretpostaviti koji su dosezi simpatičnom mladcu iz Stevenagea. Treba također istaknuti i briljantnu vožnju i pobjedu po velikoj kiši u Fujiju.

Njegov momčadski kolega Fernando Alonso je toliko bio frustriran uspjehom mladog momčadskog kolege, da mu je u kvalifikacijama za VN Mađarske priredio pravi šou u boksu stopirajući mladog Britanca da uspješno odradi svoj brzi krug. Na neki način je sam Fernando kumovao jednom od najvećih skandala u povijesti sporta. U čuvenom Spygateu je svoj iskaz na sudu morao dati čak i Lewis, a sam skandal je na kraju samu momčad koštao svih osvojenih konstruktorskih bodova te sezone i “olakšanje” momčadskog računa u iznosu od 100 milijuna dolara.

Kada je sportska javnost očekivala da će po prvi puta jedan rookie osvojiti naslov prvaka u Formuli 1, pritisak i loša atmosfera unutar ekipe uzela je svoj danak. Tada se Britancu događa i dan danas neobjašnjiva pogreška na ulazu u boks na VN Kine i mehanički kvar u Brazilu u finalu sezone koji je Lewisa definitivno udaljio od titule prvaka i ostavio ga na samo jedan bod razlike u odnosu na Kimija.

Prema autorovom skromnom mišljenju, ovo je najbolja Hamiltonova sezona. Te sezone srušio je nekoliko neoborivih rekorda osvojivši ukupno 109 bodova uz samo jedno odustajanje i jednu utrku izvan bodova. Zadivio je F1 navijače svojoj agresivnom vožnjom u kojima nije štedio svoje rivale, izbacio dvostrukog prvaka iz svoje momčadi i izdržao sve izazove koje donose političke igre unutar Formule 1. Za potpuno ilustraciju njegove kvalitete koju je pokazao sa samo 22 godine, probajte zamisliti kako bi se proveli Mick Schumacher, Yuki Tsunoda ili Nikita Mazepin da su kojim slučajem na početku ove sezone potpisali za Mercedes ili Red Bull. Mislite li da bi ponovili ovakav rezultat?

Najdraži Fortunin sin

Sljedeće godine Lewis Hamilton definitivno postaje prva zvijezda McLarena, pošto je Dennis odlučio da mu toksični Alonso više ne treba. Ironično je da je sezona 2008. bila nešto slabija nego prethodna za Lewisa, no te je godine postalo jasno da je Fortuna, grčka božica sreće, definitivno na njegovoj strani. Iako je i te sezone vozio odlično, serija nevjerojatnih pogrešaka i tehničkih poteškoća Ferrarijevog vozača Felipea Masse donijela je nevjerojatno finale sezone u Sao Paulu na stazi Interlagos. U jednoj od najuzbudljivijih završnica u povijesti Formule 1, Hamilton uzima naslov tako da osvaja 5. mjesto ispred Time Glocka koji je zakasnio s promjenom guma za kišu i to samo pola kilometra prije kraja utrke.

S tek 23 navršene godine sa samo jednim bodom prednosti Hamilton postaje najmlađi svjetski prvak Formule 1, i to u svojoj tek drugoj sezoni kao vozač Formule 1. Ako ne računamo 50-te godine prošlog stoljeća, to je uspjelo jedino već spomenutom Jacquesu Villeneuveu 1997. godine. Bilo je izvjesno kako će se ovaj sjajan niz nastaviti i sljedećih sezona, no nitko nije ni slutio da će usred promjene tehničkih pravila u F1 uslijediti jedna od najlošijih sezona u karijeri.

Ni na nebu ni na zemlji

“On je mogao pobijediti s dominantnim bolidom, kao i s dobrim bolidima 2010. ili 2012., ili s užasnim bolidima koje je vozio 2009. ili 2011. S time se ne može pohvaliti mnogo prvaka.”

Ovo je prije nekoliko godina izjavio Lewisov veliki rival Fernando Alonso, analizirajući Hamiltonove sezone dok je još bio vozač McLarena. I zbilja, u svakoj od tih sezona je barem jedanput pobijedio na Velikim nagradama, no tijekom tih godina Lewis pada u sjenu velikog uspjeha momčadi Red Bull i njihove sjajne zvijezde Sebastiana Vettela. Uz iznimku 2009. godine kada je prvenstvo osvojio Jenson Button, od 2010. do 2013. apsolutni primat u F1 uzima mladi Nijemac koji se svojevremeno natjecao s Hamiltonom u nižim kategorijama.

Nakon sjajnog ranog dijela karijere kada je postao istinska sportska zvijezda i prvak Formule 1, Hamilton sve više počinje tonuti u prosječnost, počinju veoma ozbiljni privatni problemi, davanje otkaza vlastitom ocu koji je još od prvog ugovora s McLarenom bio njegov agent, te odlazak Rona Dennisa s čelne pozicije momčadi. Sve ove okolnosti su dovele do toga da je 2011. prvi put bio bodovno lošiji od svog momčadskog kolege Buttona, što mu se u karijeri dogodilo samo još jednom i to 2016. godine. Njegova zvijezda sve je slabije sjala te je čak bilo veliko pitanje hoće li ikada dečko Stevenagea opet biti u prilici za osvajanje naslova prvaka. Uz to, ugovor s McLarenom mu je isticao na kraju 2012. i sam Lewis je definitivno bio na karijernoj prekretnici.

Laudino obećanje

“Potpiši za Mercedes i ja ti obećavam da ću napraviti sve što je u mojoj moći da ti stvorim dominantan automobil.”, izjava Nikija Laude tijekom pregovora s Lewisom Hamiltonom 2012. godine.

Krajem 2012. godine je objavljeno kako se drugi puta u svojoj karijeri jedan od najvećih vozača svih vremena Michael Schumacher definitivno povlači iz Formule 1 i time prekida trogodišnju suradnju s ekipom Mercedes. Momčad Mercedes AMG Petronas je tada bili u sredini poretka konstruktora što i nije bilo tako loše s obzirom na to da su se kao samostalna momčad natjecali u F1 prije dvije i pol godine.

No, ambiciozni Nijemci htjeli su više. Osim dobrog strateškog planiranja i zapošljavanja vrhunskih stručnjaka na najvažnijim pozicijama, nužno im je za uspješan nastavak projekta trebao vozački kapitalac. U ekipi je već neko vrijeme stolovao Nico Rosberg, Lewisov prijatelj iz djetinjstva koji je tijekom tri godine skupljao iskustvo pored velikog Schumachera. Bivši trostruki svjetski prvak i stručni savjetnik Mercedesa, Niki Lauda, angažirao se oko dovođenja Lewisa Hamiltona kojem je istjecao ugovor s McLarenom. Lewis Hamilton je bio u velikoj dilemi i nakon veoma dugog razgovora u gluho doba noći u hotelu nakon VN Singapura, dobio je čvrsto obećanje od samog Laude da će dobiti kompetitivan automobil u kojem će se ponovo moći vratiti na stare staze slave.

Iako se iz ove perspektive to činila kao logična odluka, treba znati kako je McLaren bio po mnogočemu bolja momčad, no Nijemci su strpljivo čekali promjenu F1 pravila i prebacivanje na hibridnu eru koja je trebala uslijediti 2014. godine. Povodeći se svojom intuicijom i vjerujući obećanju od strane samog Laude, Lewis je prelomio i potpisao ugovor za Mercedes, što je tada izazvalo veliko iznenađenje. Dobar dio javnosti složio se s konstatacijom da je taj potez veliki korak unazad za Hamiltonovu karijeru. Povodeći se faktografijom, sadašnji veliki šef Toto Wolff nije sudjelovao u dovođenju Lewisa kako smatra dio našeg čitateljstva, jer tada uopće nije bio u Mercedesu. Na mjesto šefa te ekipe dolazi tek nekoliko mjeseci kasnije iz Williamsa i to uz ozbiljno lobiranje šefa AMG-a s kojim je Wolff rodbinski povezan.

Lewisova stotka u najavi

Do dolaska u Mercedes Lewis Hamilton je ubilježio samo 19 pobjeda. Jednu je još pridodao u prvoj sezoni za novu momčad, no to je bila samo skromna najava za ono što slijedi u hibridnoj eri. Prema nekim izvorima, Mercedes je tijekom pripreme za hibridnu eru potrošio vrtoglavih 5 milijardi eura, zaposlivši najbolje inženjere koji su u tom trenutku bili na raspolaganju. Proizveli su veoma moćan i dominantan bolid koji je Lewisu 2014. donio drugi naslov u karijeri i uvjerljivu konstruktorsku pobjedu za Mercedes. Hamiltonova odluka da prijeđe u Mercedes konačno se pokazalo odličnom, a u kasnijim sezonama će se to i iznova potvrđivati. Jednako kao i 2014. i sljedeća sezona je jednako uvjerljiva, no dobar odnos koji je nekada imao s Nicom Rosbergom počeo se rapidno hladiti.

Psihološko “uništavanje” Nijemaca

U ranijem dijelu teksta smo naveli kakve je sve životne izazove Hamilton morao proći ne bi li osigurao poziciju u F1. Kolumnu koju je autor ovog teksta napisao na početku ove sezone o Lewisovoj psihološkoj moći i odlučnosti možete ponovo pogledati ovdje.

Tko je podrobnije pratio utrke ove sezone mogao je primijetiti koliko su svi vozači nervozniji kada znaju da je iza njih Hamilton. To smo mogli vidjeti na primjeru Landa Norrisa koji je nekoliko puta naprasno prekinuo radio komunikaciju sa svojim trkaćim inženjerom ne bi li bio što koncentriraniji na ono što ga čeka.

Za 2016. i 2017. godinu možemo reći da su nam najbolji mogući način pokazale koliko Lewisov psihološki pritisak utječe na njegove rivale. Cjelokupnu priču znamo. Nico je nakon osvajanja sa samo 31 godinom prekinuo karijeru jer više nije mogao pratiti taj tempo.

Tijekom tog vremena počinje još jedan niz rekorda za Hamiltona. Srušio je rekord od čak 33 uzastopne utrke u kojima se našao unutar osvajača bodova. Od 2018. do 2020. traje dominacija Britanca, te se upravo prošle godine osvajanjem naslova izjednačava po broju naslova s legendarnim Schumacherom, čovjekom koji je jednom indirektno, a drugi put izravno svojim odlaskom dao priliku Lewisu Hamiltonu i čovjeku koji ga je već prepoznao dok je imao samo 16 godina.

Cjelokupna slika

Na početku karijere Lewis je pokazivao puno više agresije na stazi i veoma dobru sposobnost vožnje po kiši čime je podsjetio na svog velikog idola Ayrtona Sennu. Dolaskom u Mercedes, Hamilton postaje klasični all-rounder, vozač koji pokazuje različite karakteristike, ovisno o situaciji na stazi koja se od njega zahtijeva. Možemo svakako istaknuti da je njegova 100. Grand Prix pobjeda nalik na njegovu čitavu karijeru. Doza umješnosti i sjajnog talenta, smirenosti i koncentracije pri promjenama uvjeta na stazi i rijetko viđena sposobnost da izazove sreću i odnese pobjedu i onda kada se to čini malo vjerojatno. Namjerno ćemo ovoga puta izbjeći sve one izvannastavne aktivnosti po kojima je Britanac također poznat, jer se na ovom portalu bavimo isključivo utrkivanjem.

Sir No. 44 još jednom velike čestitke na ovom sjajnom jubileju i stotoj pobjedi uz jedno prigodno pitanje za naše čitatelje, je li Sir Lewis Carl Davidson Hamilton najbolji vozač svih vremena?

Objava LH100 – Yes, Sir no. 44! pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Ipak, jedan čovjek može biti itekako sretan zbog raspleta cijele situacije. To je mladi vozač Williamsa George Russell. Već nadaleko poznat kao “gospodin Subota“, Britanac je na najbolji mogući način naplatio sjajno drugo mjesto iz kvalifikacija i zbog pomalo bizarne situacije u utrci ostvario svoje prvo pobjedničko postolje u F1 karijeri, čime je došao do novih devet bodova u ukupnom poretku. Ono što nije uspio ostvariti kao zamjenski vozač Mercedesa u prošlogodišnjoj utrci u Bahreinu, to mu je sada uspjelo u kokpitu mnogo sporijeg Williamsa. Iako je drugo mjesto došlo kao splet čudnih okolnosti, sam Russell nije pretjerano mario zbog toga.

“Nije mi bitno. Mislim, nismo često bili nagrađeni za dobre kvalifikacijske vožnje, što nam se danas apsolutno vratilo.”

“No moram reći kako se ispričavam svim navijačima koji su pokazali veliku podršku ostajući na tribinama do samog kraja. Svi smo zajedno bili u ovoj situaciji.”

“Šteta što nismo mogli otpočeti utrku, no s pozicije moje momčadi ovo je stvarno odličan rezultat.”

Osim sjajnog Russellovog uspjeha, njegov momčadski kolega Nicholas Latifi je također bio među osvajačima bodova, osvojivši deveto mjesto koje mu je iznimno u ovim okolnostima donijelo jedan bod na njegov vozački konto.

Sjajan dan za nekad slavnu momčad Williamsa koja se apsolutno diže i trenutno u drže osmo mjesto u poretku konstruktora s osvojenih 20 bodova, 17 bodova više od razočaravajuće ekipe Alfa Romea. Puleni Josta Capita su ponovo odradili sjajan posao u kvalifikacijama, dok su se veoma dobro snalazili u kišnim uvjetima, čime možemo reći kako je sama ekipa Williamsa mnogo napredovala u svim segmentima utrkivanja.

Toga je svjestan i sam George Russell, čime se pridružuje dugoj i veoma slavnoj listi vozača koji su se barem jednom popeli na postolje vozeći za ovu slavnu momčad koja je nekad bila u vlasništvu legendarnog Franka Williamsa.

“Cjelokupna momčad je ovo zaslužila jer iza nas je mnogo mukotrpnog rada u zadnjih nekoliko godina, u kojima nije bilo prilike da se taj rad pokaže ili dokaže rezultatski.”

“Jučer smo apsolutno ostvarili odličan rezultat i sada stojimo na pobjedničkom postolju. Mogu reći kako to sigurno nismo to očekivali ove godine.”

Velike čestitke direktoru vozačkog sindikata Formule 1., za mladića kojeg smo već apostrofirali kao budućeg prvaka. Možda je ova “utrka” nešto što ćemo vrlo brzo zaboraviti, no prvo postolje za Russella svakako nećemo. To je nagrada za posvećeni rad i kruna sjajnih nastupa tijekom čitave sezone s potpuno nekonkurentnim bolidom i s momčadi koja se još uvelike bori s mnogo tekućih problema. Simptomatično je što je na prvom osvojenom podiju se našao između Hamiltona i Verstappena, što nam ukazuje kako bi ovakav scenarij mogli gledati mnogo češće u sezonama koje dolaze. Ipak postoji mali žal što nismo vidjeli njihovu izravnu borbu na stazi.

I da, iz Mercedesovog nam tabora javljaju kako je odluka za o izboru drugog vozača za sljedeću sezone već donijeta. Sve osim nalijepljenog broja 63 na crno-srebrnom bolidu za 2022. godinu bila bi potpuna blasfemija.

Objava Russell: Nije mi bitan način osvajanja drugog mjesta pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Bome, odužila se ova pauza bez utrkivanja u Formuli 1. Kada nema toliko aktualnog sadržaja, uvijek nam ostaju analize viđenog i stvaranje prognozi za ono što nas tek čeka. Ovogodišnja sezona Formule 1 je konačno nakon dugo vremena ponudila mnoga uzbuđenja, no ono što je najvažnije konačno nam je podarila i veliku borbu za naslov prvaka u ukupnom poretku vozača, između sedmerostrukog prvaka Lewisa Hamiltona i mladog vozačkog bika Maxa Verstappena. 

U dosadašnjih 11 odvoženih utrka mogli smo vidjeti kako se mijenja narativ i momentum između njih dvojice i kako je prvenstvo odmicalo, stvarao se sve veći jaz između njihovih momčadi, Mercedesa i Red Bulla, čiji je sukob prerastao u otvoreni rat nakon incidenta u Silverstoneu. Ipak, tijekom čitave sezone primjetno je kako njemačka momčad sve više gubi korak za Red Bullom, s obzirom na to da je Crveni bik mogao računati na puno brže i pouzdanije Hondine motore. Stjecajem okolnosti, na ljetnu stanku Mercedes i Lewis Hamilton ipak odlaze kao lideri u konstruktorskoj odnosno u vozačkoj konkurenciji.

Nesalomljivi Lewis

U jednoj od prvih kolumni otkako pišem za ovaj portal koju možete pogledati ovdje, nakon utrke u Bahreinu sam napisao kako za Maxa onakva utrka neće biti dovoljna da osvoji naslov prvaka na kraju sezone. Iako se Lewisa Hamiltona može kritizirati zbog mnogih stvari koje radi i izjavljuje izvan staze, njegove performanse i dalje dokazuju koliko je brz i koliko je sposoban napraviti razliku koja će mu kontinuirano donositi pobjede i koja će mu na kraju donijeti rekordni osmi naslov prvaka. Upravo kada se činilo kako su Red Bullovi motori jednostavno presnažni i kada je bio očit pad forme cjelokupne ekipe Mercedesa, dogodio se kontroverzni incident u Silverstoneu, koji je ponovo promijenio narativ cjelokupne sezone i u kojem je Lewis pokazao kako neće tek tako Verstappenu prepustiti lidersku poziciju u ukupnom poretku.

Statistika Lewisa Hamiltona nakon 11 utrka

Broj osvojenih bodova: 195 (1.mjesto)
Pobjede: 4
Pole pozicije: 3
Najbrži krug utrke: 3
Bez odustajanja

Lewis Hamilton se čak devet puta našao u situaciji u kojoj bio predvodnik ukupnog poretka. Samo dva puta u svojoj karijeri morao je priznati poraz na kraju sezone. Prvi put se to zbilo u njegovoj premijernoj sezoni 2007. godine kada je radi greške u boksu utrke u Šangaju i problema s mjenjačem u Interlagosu izgubio prvenstvo od Raikkonena. Drugi puta je za dlaku izgubio prvenstvo 2016. od strane svog momčadskog kolege Nice Rosberga i to najviše poradi eksplozije motora u Maleziji i sjajne Nijemčeve sezone. U ostalih sedam prvenstava, Lewis je slavodobitno izašao kao pobjednik i mnogo puta je ta ukupna pobjeda ostvarena veoma uvjerljivo.

Još od kratkih predsezonskih testiranja, postalo je jasno kako je Red Bullov bolid RB16B mnogo brži i moćniji nego prethodnih godina i kako će ovoga puta pred Lewisa biti stavljeno mnogo više pravih izazova koje već dugo nije imao u prvenstvu. Natruhe sukoba na relaciji Red Bull – Mercedes mogli smo vidjeti već u Bahreinu nakon što je Lewis uzeo pobjedu nakon Verstappenovog izlaska sa staze prilikom pretjecanja, unatoč činjenici da je sam Lewis tijekom utrke na isti način sjekao zavoje čak 26 puta. Osim njegovog vanserijskog vozačkog talenta, već tada smo ponovo mogli vidjeti njegovu najjaču stranu, a to je fokusiranost i briljantno snalaženje u različitim okolnostima.

Iako mišljenja o tome mogu varirati, Lewisova najbolja utrka u ovoj sezoni je svakako ona u Imoli. U toj utrci nije pobijedio, no tijekom same utrke za VN Emilije Romagne smo vidjeli svu raskoš Lewisove nesalomljivosti i snalaženja u različitim okolnostima. Iako je počinio veliku grešku zbog koje završio u pijesku pored staze, način na koji se izvukao iz te situacije graniči s nemogućim. Naknadna analiza bivših F1 vozača je ukazala na to da je gotovo nemoguće izvući se iz takve situacije i nastaviti utrku. Hamilton se uspio izvući sjajnim manevrom na pijesku no nije stao samo na tome. S devetog mjesta uspio je stići čak do drugog i osvojiti 18 bodova, čime je dokazao kako odustajanje nikad nije opcija za sjajnog Britanca. Nešto slično mogli smo također vidjeti i na posljednjoj utrci prije ljetne stanke na VN Madžarske.

S druge pak strane, i Hamilton je čovjek od krvi i mesa. Nekoliko puta ove sezone smo vidjeli kako pritisak koji mu svojim performansima stvara mladi Max je kao posljedicu imao nekoliko nesvakidašnjih grešaka. To se najbolje moglo vidjeti na ponovljenom startu na kraju utrke u Bakuu kada je Lewis neobjašnjivo kasno kočio i završio izvan staze i to dok je bio prilici iskoristiti Verstappenovo ranije odustajanje i ponovo zasjesti na lidersku poziciju. Prema autorovom skromnom mišljenju, to je njegova najgora utrka ove sezone. Isto tako, treba naglasiti i veoma naprasito ponašanje i davanje vrlo otrovnih kritika koje je izrekao prema svojoj momčadi nakon poprilično lošeg vikenda u Monaku.

Unatoč svemu, Hamilton je i dalje miljenik sreće. Dobar dio njegovih sjajnih rezultata došao je kao neposredna posljedica crvenih zastava, kojih je ove godine već bio popriličan broj. To nam ukazuje na jednu vrlo važnu činjenicu koji bi mogla utjecati na Lewisa do kraja sezone. Mercedes W12 više nije najsnažniji bolid na gridu. I ako ne računamo pobjede u Portugalu i Španjolskoj, za Lewisovu pobjedu u utrci sve je više potrebna dobra momčadska strategija, krajnje vrhunske Hamiltonove performanse na stazi i poneka sretna okolnost poput čestih crvenih zastava. Ilustraciju svega navedenog smo vidjeli u Silverstoneu, kada je Hamilton odmah na startu ušao u borbu s Verstappenom koja je završila Nizozemčevim odustajanjem i velikim sudarom pri sili od 51G i otpočela otvoreni rat između ove dvije ekipe. Hamiltonova i ideja Mercedesa je bila napasti na startu jer su sve više svjesni činjenice kako bi ovakav Red Bull bio neuhvatljiv u ostatku utrke. I uspjelo je, barem zasad, no proizvelo i kamion kontroverzi koje će veoma utjecati na ostatak ove uzbudljive sezone.

Mladi “bik” Max Verstappen

“Narančasta armija” svakim danom dobiva sve više regruta. Njihov vođa i general Max Verstappen je vozač koji je ove sezone u odličnoj prilici da postane svjetski prvak u Formuli 1. Iako je tijekom dva posljednja trkačka vikenda izgubio prednost u ukupnom poretku, sve veći broj pratitelja postaju njegovi vjerni fanovi. Da li zbog samo zbog toga što samo žele promjenu na tronu F1, da li radi toga što je Max Verstappen ove sezone pokazao veliku zrelost i sposobnost da ponekad i na uvjerljiv način pobjedi vozače crno-srebrnih strijela. No, to je prirodna stvar za Formulu 1, barem u posljednjih 20 godina. Jer koliko smo god voljeli Michaela Schumachera, barem jedan dio nas je želio da 2005. mladi Alonso uzme naslov prvaka. Fanovi u F1 jednostavno više vole izazivače od prvaka.

Da, Max Verstappen je definitivno vozački i mentalno sazrio. Iako je i dalje primjetan njegov agresivni stil vožnje, pogotovo na samom startu utrke ili pri ostvarivanju najbržih krugova, mladi Nizozemac više nije predmet kontroverzi kao što je to bio slučaj u svakoj od njegovih sezona još tamo od 2015. godina kada je kao stariji maloljetnik ušao u kokpit Torro Rossa. Osim toga, njegov bolid RB16B, pogonjen sjajnim Hondinim agregatom mu svakako pomaže da bude u prilici doći do uvjerljivih pobjeda, kao i do potencijalnog naslova na kraju sezone.

Statistika Maxa Verstappena

Broj osvojenih bodova: 187 (2.mjesto)
Pobjede: 5
Pole pozicija: 5
Najbrži krug: 4
Broj odustajanja: 1

Veliki broj kritičara lika i dijela Maxa Verstappena, čiji je broj rastao nakon svake njegove kazne i kontroverznih sudara u karijeri je smatrao kako Josov sin nikada neće biti materijala za prvaka. No ova sezona ih poprilično demantira s obzirom na to da je Max većinu svojih utrka ove sezone završavao pobjedama i to s vrlo stabilnim i uvjerljivim performansima. Primjetno je čak, kako je ona doza arogancije s početka karijere potpuno nestala ili je ima samo u tragovima. Nakon teškog sudara u Silverstoneu i odlaska na promatranje u bolnicu, sam je Verstappen odmah prekinuo bilo kakvo nadolijevanje ulja na vatru koje su mediji spremno očekivali.

Max je potpuno fokusiran na svoj zadatak, dok je i njegov vapaj s početka sezone da se ne može utrkivati sam urodio plodom, jer nakon toga i njegova momčad sa svojim performansama potpuno stala iza njega. To se ponajviše moglo vidjeti prilikom odlazaka u boks čime mehaničari periodički postavljaju nove rekorde u brzini izmjene guma. Također, valja spomenuti kako je cjelokupni menadžment Red Bulla postao svjestan kvalitete svog vozača i bolida i u skladu s tim se vrlo autoritarno postavljaju prema Mercedesu, ali i prema strateškim izazovima, onako kako i priliči šampionskim momčadima.

Nakon kašljucavog početka sezone u Bahreinu, Max nakon toga sjajnim manevrom na početku VN Emilije Romagne dolazi do uvjerljive pobjede potpuno nezainteresiran za događaje tijekom utrke. Ipak, u Španjolskoj i Portugalu mogli smo vidjeti kako Red Bull u strateškom smislu još nije dorastao zahtjevima Mercedesa. Baš u Portimau smo mogli vidjeti najslabije Maxovo izdanje, u vidu strategije momčadi i njegovog performansa u kojem je u izravnoj borbi s Lewisom, Britanac pored njega prošao kao pored “turskog groblja”. Što se tiče Bakua i Hungaroringa, bilo bi nekorektno svaliti krivicu na Maxa s obzirom na činjenicu da je tada bio neposredna žrtva okolnosti i “viših sila” na samoj stazi.

Zanimljivo je pak da sve utrke u kojima je Max pobijedio su nalik jedna na drugu. Nakon ostvarivanja pole pozicije tijekom subotnjeg programa, Verstappen je odjurio odmah na startu i više ga nitko nije bio sposoban pratiti. Ipak, valja naglasiti kako je Max u Silverstonu izgubio velikog saveznika, čiji bi gubitak mogao biti taj jezičac na vagi koji bi možda mogao negativno djelovati na ostalih 12 utrka koliko ih je još ostalo u kalendaru. Sila od 51G nepovratno je oštetila sjajan Hondin motor broj 2, koji je bio pouzdani Maxov saveznik pri ostvarivanju uvjerljivih pobjeda još prve utrke u Spielbergu prije koje je motor broj 2 bio implementiran. Tada se činilo kako nitko, pa ni Mercedes ne može prići blizu zahuktalom Hondinog agregatu. Prinudna upotreba već treće pogonske jedinice na tek pola sezone stvara Red Bullu dodatan financijski i natjecateljski pritisak s obzirom na to da ako austrijska momčad ponovo promijeni motor na Maxovom bolidu, to će značiti kaznu od deset mjesta na gridu u nekoj od sljedećih utrka. U okolnostima bespoštedne s Lewisom, to je poprilično izvjesna opcija i možebitna otegotna okolnost za ostvarivanje pobjeda.

“Cjelokupna slika”

“Za biti prvak svijeta u Formuli 1 nije samo dovoljno biti brz i imati dobar bolid, bitna je cjelokupna slika.” – Niki Lauda objašnjava Jamesu Huntu u filmu Rush što mu je potrebno za osvojiti naslov u F1.

Povodeći se riječima briljantnog trostrukog prvaka Nikija Laude, čiji će savjetodavni utjecaj itekako faliti ekipi Mercedesa u ostatku ove sezone, moramo reći kako će na ishod ove sezone u ukupnom poretku vozača itekako utjecati neke vanjske okolnosti.

Momčadski kolege

Prirodno je da drugi vozači imaju značajan utjecaj na konačni rezultat njihovih momčadskih kolega koji se bore za sam vrh. No ono što je zanimljivo kako i Sergio Perez i Valtteri Bottas dijele istu sudbinu unutar ekipe. Obojica imaju ugovore za samo ovu sezonu, dok prema svemu sudeći njihova mjesta za sljedeću sezonu još neko vrijeme neće biti potvrđena. Razlog tomu su i njihovi vrlo dvojbeni nastupi ove sezone. Dok je Sergio Perez kao kutija od čokolade u kojoj ne znaš što možeš dobiti kad je otvoriš, Bottas je s druge strane čovjek koji je odgovoran za najviše kontroverzi ove sezone. U ukupnom poretku razlika između njih je samo četiri boda. Ipak, čak i onda kad je napravio sudar na stazi, Bottas je tako neizravno pomogao svog momčadskom kolegi. Mađarska i Imola su pravi primjer toga. Lewisov forte je i činjenica kako će Bottas svakako imati stabilnije performanse do kraja sezone od nepredvidljivog Meksikanca, što je osim borbe za naslov prvaka, veoma važno i kod ostvarivanja ukupne konstruktorske pobjede na kraju sezone.

Michael Masi & Co.

Ovo što nam iz utrke u utrku priređuje ekipa okupljena oko Michaela Masija nam nikako ne ulijeva povjerenje da su dorasli zadatku pravednog i pravodobnog tumačenja pravila. Neki dan sam ponovo pogledao fenomenalni dokumentarac o Senni, u kojem sam se mogao ponovo podsjetiti kako ružno izgledaju finala uzbudljivih sezona kada se za naslov prvaka odlučuje za “zelenim stolom” ili na šljunku Suzuke ponajviše zahvaljujući nekompetenciji ljudi iz FIA-e. Nekako nam svima miriše kako i ove sezone imamo sličnu situaciju. U ovoj uzbudljivoj i kontroverzama ispunjenoj sezoni, zadnje što nam treba je izravan utjecaj nejasnih sudačkih odluka na krajnji ishod utrka i samog prvenstva. Isto tako, umjesto da na bilo koji način pokažu i dokažu svoj autoritet, nakon svake utrke javnost se zabavlja s analizom famoznih radio komunikacija, u kojem šefovi Red Bulla i Mercedesa na svakoj utrci “tresu” intimne odjevne predmete službenika automobilističke organizacije.

Veoma se toplo nadamo kako će se ekipa oko Masija trznuti i da neće živjeti u filmu što se dogodilo prije. Pohvaljujemo ipak potez Masija, da nakon Silverstonea je zabranjena svaka komunikacija sa sucima tijekom utrke kako bi u miru mogli donositi dobre odluke. Želim vjerovati kako će i oni također postati svjesni situacije u kojoj se trenutno nalaze i pravilno prosuđivati potencijalne situacije u ostatku sezone, kojih svakako neće manjkati.

Menadžment obje momčadi

Ostatak te cjelokupne slike koja je potrebna da bi Max ili Lewis postali prvaci svakako su odluke koji će u ostatku sezone donositi njihovi šefovi. Kao što smo i ranije naglasili, između njih bijesni otvoreni rat, što zbog događaja na stazi, što zbog tužbi koje svakodnevno stižu na adresu FIA-e od strane obje momčadi radi tumačenja sportskih i tehničkih pravila u Formuli 1, kao i zbog odlaska velikog broja vrhunski kadrova u redove austrijske momčadi koji su nekada branili srebrno-crne boje. Osim “se bum vas tužil” stava, Horner i Wolff svakako moraju pokazati i doraslost u ovakvim situacijama i prema poziciji koju vrše. Iako je Mercedes dugi niz godina dominantan u F1, niti ekipa oko Hornera nije bez šampionskog iskustva. I oni su nekada davno četiri godine zaredom bili prvaci i itekako bi trebali znati kako “ishendlati” ovu borbu i doći do naslova prvaka. Minus za Mercedes je izostanak važnog Totovog saveznika, a to je Niki Lauda koji je imao puno iskustva u ovim situacijama i čija pomoću bi mu itekako dobro došla. S druge pak strane, Red Bull je s ovog aspekta u manjoj prednosti.

Jedan od najgenijalnijih inženjera u Formuli 1, Adrian Newey, je tik do Hornera i svakako će njegovo veliko iskustvo biti presudno u tijesnim borbama tijekom sezona, kao i njegovo izvrsno tumačenje pojedinih tehničkih pravila. Osim toga, Horner je ponovo vratio svoj autoritet unutar momčadi, nakon što je postalo primjetno kako Helmut Marko sve manje izlazi u javnost s kontroverznim izjavama čime je svakako najviše štetio vlastitoj momčadi.

Max ili Lewis – pitanje je sad. Za ljubitelje Formule 1 ovo odgovor na ovo pitanje zapravo nije bitan. Bitno je da ovo pitanje postoji, da postoji borba između prekaljenog višestrukog prvaka i mladog izazivača koja nam nudi vrhunske utrke i borbe na stazi, a kao rezultat toga i mnogo kontroverzi. Kao autor ove analize, ne želim se prikloniti niti jednom taboru, želim se samo prikloniti poštenoj borbi i uzbudljivom utrkivanju. No tko ima veće šanse za osvajanje naslova prvaka u Abu Dhabiju možete prosuditi sami.

Objava Max ili Lewis? Pitanje je sad… pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Svi veliki ljubitelji utrkivanja neovisno o tome da li utrkivanje prate preko malih ekrana u svom toplom domu ili na tribinama pojedine utrke, ili jednostavno imaju tu neopisivu sreću da se bave utrkivanjem, nisu možda ni ponekad svjesni da u sebi nose duh Enza Ferrarija, a to je duh kompetitivnosti, nadmetanja i one iskonske želje za pobjedama i probijanjem brzinskih limita. Ovo je drugi nastavak teksta o istinskom vitezu utrkivanja Enzu Ferrariju i njegovom zanimljivom životu koji je 14. kolovoza 1988. godine u dobi od 90 punih krenuo putem vječnosti.

Početak Formule 1

Nakon dolaska Luigija Chinettija u Scuderiju i njegove briljantne pobjede na 24 sata Le Mansa, Enzu se ponovo vratila ona stara strast prema utrkivanju. Godine 1950. počelo je Svjetsko vozačko prvenstvo, sve do sad poznato kao Formula 1. Iako je prošle godine kada se slavio jubilej 70. godišnjice “najvećeg oktanskog cirkusa” navedeno kako je Scuderija sudjelovala u svim službenim utrkama F1, to baš nije sasvim točno. Scuderija Ferrari je radi bolje pripreme za VN Monaka te godine, propustila premijernu F1 utrku na stazi u Silverstonu. Na tadašnjem gridu sudjelovao je veliki broj privatnih i tvorničkih ekipa koje su imali po nekoliko vozača. Za viteza utrkivanja i njegovu ekipu nerješiva enigma je bio briljantni dvojac Nino Farina i Juan Manuel Fangio, koji su vozili za Enzovog bivšeg poslodavca, momčad Alfa Romea. Njihov čudesni bolid, Alfetta 159, kojeg po dominaciji možemo usporediti s današnjim hibridnim Mercedesovim bolidima, donijela u prve dvije sezone naslov za Farinu, odnosno Fangia.

Prva pobjeda i prvi naslov Scuderije

Prvu pobjedu za Scuderiju Ferrari u F1 je ostvario Argentinac Jose Froilan Gonzalez na VN Njemačke 1951. godine, čime je nakratko prekinuo dominaciju moćne Alfette. Prema riječima tadašnjih insajdera, Enzo je nakon ove pobijede plakao od sreće kao malo dijete, obzirom da je na barem jednoj utrci uspio pobijediti svog ljutog konkurenta i njihov moćni bolid.

Godine 1952. Alberto Ascari donosi prvi naslov za Scuderiju, koji ponavlja godinu poslije. Ipak, ta dva uzastopna naslova su osim po briljantnim performansima legendarnog Talijana i posljedica odustajanja ekipe Alfe Romeo od Formule 1 radi nedostatka financija. Tih dana Scuderija i sam Enzo Ferrari postaju vrlo popularni među ljubiteljima utrkivanja, čime na neki način stvaraju vrlo ozbiljnu bazu navijača širom svijeta, dok to obožavanje crvenih bolida i “propetog konjića” neprekidno traje do današnjeg dana. Ovu popularnost među publikom dodatno je povećala i vrlo uspješna prodaja sportskih cestovnih automobila. Osim po sjajnim pobjedama u Formuli 1, Scuderija je tada bila jedna od najdominantnijih ekipa s čak 9 ostvarenih pobjeda tijekom 50-ih i 60-ih na 24 sata Le Mansa koja je u to vrijeme bila popularnija i značajnija utrka od F1.

Serija velikih tragedija

Enzo je osim po tome što je zapamćen kao jedan od najznačajnijih ljudi za auto-moto povijest, bio i veoma kontroverzna ličnost. Tijekom cijele svoje impresivne karijere kao vođa ekipe iz Maranella je bio poznat kao netko tko svoje zaposlenike i vozače tjera do samih limita kako bi ostvario ono što mu je zapravo jedino bilo bitno, a to su pobjede na utrkama, što je neminovno tih godina donosilo i velike ljudske gubitke. Velika tragedija se dogodila 1955. godine kada je tijekom jednog testiranja poginuo Alberto Ascari. Sudbina je tako htjela da obitelj Ascari na identičan način i u njihovoj 36. godini života u svega nekoliko desetljeća izgubi dva svoja muška člana. Smrt je bila velika nacionalna tragedija, utoliko veća ako znamo da je Ascari posljednji prvak Formule 1 s apeninske čizme, uz Nina Farinu i jedini. Iako je Enzo kasnije u svojoj karijeri bio poznat po zahtjevnosti i emotivnoj distanciranosti prema svojim vozačima, pretpostavlja se da razlog tome leži u činjenici kako je u svojim počecima s nekolicinom njih bio veliki prijatelj, no s obzirom na njihove pogibije, odlučio kako nikada više neće emotivan vezan za svoje vozače.

Nažalost po Enza, slijedeće godine od uznapredovale bolesti mišića u 24. godini umire njegov mezimac i nasljednik Dino Ferrari. Inače, Dino je bio talentirani dizajner automobila te je njemu u čast svaki proizvedeni cestovni automobil do sredine 70-ih imao prefiks “Dino”. Smrt sina Dina je ostavila duboki trag na Enzu koji je sve do svoje smrti svaki svoj radni dan otpočeo dolascima na njegov grob. Iste godine, malo radosti za Enza pruža treći osvojeni naslov u F1, kojeg mu nevjerojatnoj završnici sezone donosi Juan Manuel Fangio.

Portagova smrt na Migli

Smrt na utrkama je tih dana bila uobičajena, gotovo svakodnevna stvar. No jedna takva 1957. godine mogla je zauvijek zapečatiti sudbinu Scuderije Ferrari. Portugalski vozač Alfonso de Portago je na Mille Migli doživio težak sudar, kada je pri brzini od 250 km/h zbog puknuća gume udario u ogradu pored ceste, nakon koje je njegov Ferrari 335 S nekontrolirano izletio prema publici koja je bila tik uz stazu. Rezultat incidenta, desetero mrtvih, uključujući de Portaga i petero djece. Nakon toga, za Enza slijedi mučan sudski proces i koji će trajati sve do početka 60-ih i uništiti teško stečeni ugled Ferrarija i njegove Scuderije. No još iz vremena kada je kao vojnik 1918. godine pobijedio španjolsku gripu, Enzo je i iz ovoga ponovo izašao kao pobjednik. Ferrari je na sudu dokazao na sudu kako u slučaju Portagove i Ascarijeve smrti nije bilo nikakvog mehaničkog kvara, nego da se samo radilo o dostizanju limita koji je završio tragičnim incidentom. Ipak, ovaj incident je zauvijek zapečatio sudbinu utrkivanja na Mille Migli.

Tri F1 naslova i prodaja FIAT-u

Krajem 50-ih i početkom 60-ih godina na gridu Formule 1 primjetan porast odličnih vozača i momčadi iz Velike Britanije. Međunarodni šef prodaje Ferrarija Luigi Chinetti pronalazi seriju sjajnih vozača, među kojima su Mike Hawthorn 1958., Phill Hill 1961. i John Surtees 1964. postali prvaci Formuli 1.

Upravo 1961. dolazi do velikog raskola u Scuderiji u kojem iz ekipe odlazi veliki broj vrhunskih inženjera i mehaničara. Enzov kontroverzni način upravljanja i u kojem je svoje zaposlenike uvijek tjerao do limita, obzirom da je bio poprilično zahtjevan šef koji je uvijek želio najbolje performanse, kao i činjenica da je Scuderija bila u vrlo lošem financijskom stanju, dovela je do toga da je Ferrari morao pronaći nove kadrove i financijsku podršku nekog većeg. Ipak, sve ove izazove je po dobrom starom običaju Il Commendatore uspio pobijediti, no ovoga puta uz određene ustupke.

Predsjednik Forda, legendarni Lee Iaccoca je poslao ponudu za preuzimanje Scuderije. Automobilski div iz Detroita je 1963. htio ojačati svoju trkačku diviziju, s ciljem da iskoriste Ferrarijev know-how proizvodnje sjajnih trkačkih bolida. Ipak, iako je Fordova financijska ponuda bila dobra, dogovor nije postignut zbog činjenice da Amerikanci nisu željeli pružiti Enzu punu kontrolu nad ekipom. Ferrari je naravno glatko odbio ponudu, no Scuderija je i dalje bila u sve većim financijskim poteškoćama.

Spas same ekipe dolazi od Ferrarijevih “smrtnih neprijatelja” i razloga zbog kojeg je razvio svoj neutaživi kompetitivni duh. Krajem 60-ih tvrtka FIAT kupuje 50 posto Ferrarija i pristaje da Enzo ima punu kontrolu nad trkačkom ekipom. Ferrari je do danas ostao pod okriljem FIAT-a, što kao trkačka momčad, što kao proizvođač cestovnih automobila.

Zbog već poodmakle starosti Enzo Ferrari početkom 70-ih odlazi s mjesta šefa svoje ekipe u kojem njegov drugi sin Piero uz mladog Lucu di Montezemola polako preuzima poslove unutar tvrtke, no sve do svoje smrti Enzov utjecaj na određene odluke je i dalje bio poprilično vidljiv.

Do kraja Enzovog života, Scuderija se još tri puta osladila naslovom prvaka i tijekom 70-ih dvama naslovima Niki Laude, čije mu naprasno odustajanje na VN Japana 1976. nikada nije oprostio i jednog Jodyja Schecktera. Ipak, pred kraj svog života ga je jedan vozač podsjetio na agresivni stil vožnje njegovog velikog prijatelja iz mladosti Tazija Nuvolarija. To je bio “uno piccolo Canadese” Gilles Villeneuve koji je nažalost tragično preminuo na kvalifikacijama 1982. u Zandvortu. Koliko je obožavao Kanađanina najbolji govori činjenica je nakon jedne utrke na kojoj završio na drugom mjestu, sam Enzo skakao od sreće zbog Gillesove bespoštedne borbe s Rene Arnouxom 1979. godine, iako kao rođeni pobjednik nije volio druga mjesta.

Enzo Ferrari je dugo poživio, dovoljno dugo da vidi sve aspekte razvoja utrkivanja i automobilizma općenito. Od utrka na prašnjavim talijanskim makadamima s jedva sklepanim bolidima do modernog utrkivanja s mnogo glamura i s automobilima koji su u sebi sadržavali ukupnost dotadašnjeg tehnološkog i inženjerskog znanja. No ono što je oduvijek ostalo isto, to je ta iskonska želja za nadmetanjem i brzinom.

Okružen članovima najuže obitelji Enzo je zauvijek preselio na vječna trkališta 1988. godine, neposredno nakon što su mu inženjeri predstavili jedan od najboljih cestovnih Ferrarija u povijesti, legendarni model F40 i nakon što je sljedeća F1 utrka trebala biti upravo u Monzi. Za njegovu smrt i sprovod mediji su saznali tek nakon tri dana. Trkači vikend nakon Enzove smrti, u Monzi, vozači Scuderije Gerhard Berger i Michele Alboreto osvojili su 1-2. Upravo ova utrka je bila jedina te sezone koju nisu osvojili vozači tada dominantnog Mclarena. Time se Scuderija na najbolji mogući način odužila čovjeku koji ju je stvorio i od nje napravio jedan od najpoznatijih brendova svih vremena.

Malo o samoj Scuderiji

Scuderija Ferrari u F1

Prva utrka: VN Monaka 1950.

Broj utrka: 1021 (1018)

Pobjede, (podiji): 237, (771)

Konstruktorski naslovi: 16

Vozački naslovi: 15

Pole pozicije: 230

Ostavština viteza utrkivanja

Scuderija Ferrari jednako je Formula 1. Sve ono što znamo i što osjećamo o Formuli 1 zapravo dolazi iz tvornice Maranello. Ljubav prema brzini, lijepim automobilima, iskonska želja prema nadmetanju i dokazivanju u konstantnim pobjedama na stazi i budimo realni i izvan nje, sve nam je to u naša srca usadila tvrtka koju je svojim znanjem i karizmom Enzo uspješno vodio više od 60 godina. Svojom neutaživom glađu za pobjedama Ferrari je bio inspiracija mnogima koji su imali taj blagoslov da budu dio najvećeg oktanskog cirkusa, neovisno o tome da li mijenjaju gume u pit stopu, da li su vozačke zvijezde ili šefovi momčadi. “Tifosi”, legendarni navijači Scuderije, koja čini najbrojniju svjetsku navijačku zajednicu, na najbolji način nam pokazuju koliki je utjecaj imao Enzo na ljude širom svijeta, kao i na svoju rodnu Italiju. Isto tako, javna je tajna da mnogi koji žele postati dio te sjajne momčadi, obično pristaju na puno slabije financijske uvjete, samo kako bi branili rossa corsa boje.

No valja biti i malo kritičan. Scuderija Ferrari je dobar dio svoje povijesti na neki način životarila u Formuli 1. U 71 godini koliko sudjeluje u F1, pomalo porazno zvuči činjenica da su samo 16 puta osvojili konkstruktorski naslov i 15 puta svojim vozačima podarili titulu. Ako ne računamo veoma uspješne početke 50-ih i 60-ih godina, možemo samo istaknuti dva razdoblja dominacije i to prvenstveno zahvaljujući ljudima “sa strane”. Dolaskom Nikija Laude i njegovim utjecajem na samo stvaranje dominantnog bolida ekipa je osvojila ukupno tri naslova. Slijedi period ozbiljnih kriza kroz osamdesete, a najbolji primjer toga je pogibija Gillesa Villeneuvea 1982. kojem je prethodilo žestoko rivalstvo s Didierom Pironijem u čijem je podrivanju sukoba sudjelovao i sam menadžment ekipe. Nedugo nakon toga je i sam Pironi prekinuo svoju karijeru nakon teškog prijeloma obje noge na jednoj od utrka.

“Prevaranti” Michael i Jean

Druga dominacija Ferrarija je od ukupno šest vozačkih i osam konstruktorskih naslova prvaka od kraja 90-ih do sredine 2000-ih. Naravno, govorimo o sjajnoj suradnji Jean Todta kao šefa Ferrarija i njihovog najuspješnijeg vozača Michaela Schumachera, dvojac koji je također došao “sa strane”. Njih dvojica naravno nisu nikakvi prevaranti, nego su nas tijekom tog uspješnog vremena uvjerili da je Scuderija Ferrari veoma dobro organizirana momčad koja može ostvarivati ovakve rezultate u kontinuitetu. No odlaskom njih dvojice, kao i odličnih pobočnika kao što je bio Ross Brawn, Ferrari je ponovo počeo životariti, utopljen u vrlo žučne klasne borbe koje se vodi na relaciji Maranello – Torino. Unutar ekipe nema pravog autoriteta, dok su posljednje izabrani šefovi momčadi više-manje pokušavali raditi kompromise između nadređenih i onih ispod sebe i tako su zapravo postali podobni a ne sposobni. Današnji šef ekipe, Mattia Binotto je svakako ogledni primjer toga. Ipak, moramo reći kako nigdje ne postoji takav pritisak kao što je to u Ferrariju, no ako ste tamo uspješni, dojam i vrijednost vašeg uspjeha je stostruko veći nego igdje drugdje. Toga su svojevremeno itekako bili svjesni Todt i Schumacher. Jer to je Ferrari.

Nekoliko zanimljivosti o Scuderiji i Enzu Ferrariju

Propeti konjić

Nadaleko poznati “propeti konjić” se prvotno pojavio kao znak za sreću na avionu talijanskog pilota iz Prvog svjetskog rata Francesca Baracce. Iako je Baracca poginuo pred kraj rata 1918. godine, na molbu njegovih roditelja Enzo je “propetog konjića” počeo koristiti 20-ih godina kao oznaku na automobilima s kojima se utrkivao. Kao pozadina je izabrana žuta boja kao boja grada Modene i nadodan natpis Ferrari, čime je propeti konjić postao jedan od najpoznatijih logotipa svih vremena.

“Strašljivi” Enzo

Osnivač tvrtke Ferrari nikada tijekom svog života nije išao dizalom, niti je ikada putovao avionom. Upravo radi toga, jedini put kad je Enzo bio viđen na utrkama Formule 1 bila je VN Italije u Monzi. Jednako tako, zazirao je od novinara i vrlo rijetko je davao intervjue jer je smatrao da novinari uvijek pišu laži. Ipak, Ferrari je sufinancirao i potakao osnivanje popularnog talijanskog auto-moto časopisa AutoSprint.

Uvredom stvorio konkurenciju

Nekoliko puta smo kroz ovaj tekst naglasili kako je Enzo za mnoge bio inspirativna ličnost. Jednom uvredom na račun traktorskog tajkuna si je stvorio konkurenciju. Furruccio Lamborghini je bio vrhunski inženjer, proizvođač traktora i veliki ljubitelj Ferrarijevih automobila. Imao je jednu zamjerku oko zadnjeg kraja svog Tipo 250 S Ferrarija, koju je uspješno riješio i na sastanku predložio Enzu svoje poboljšanje. Enzo o tome nije htio niti čuti, uz “mali” dodatak da on neće slušati savjete od nekog tko se bavi poljoprivrednim strojevima. Lamborghini se uvrijedio i nakon toga odlučio krenuti s vlastitom proizvodnjom brzih automobila u čemu je bio poprilično uspješan.

“Rosso corsa”

U prijevodu “trkača crvena” je nezaobilazna boja kad je riječ o Scuderiji Ferrari, koja se pojavljuje i na većini cestovnih automobila. Razlog zbog čega je baš ona postala službena boja Ferrarija je jednostavan. U periodu između dva rata, tijekom određenog trkaćeg vikenda bolidi su označavani bojom zemlje iz kojih dolaze. Tadašnja automobilistička federacija odredila da se bolidi svih talijanskih ekipe označavaju crvenom bojom, tako je “rosso corsa” ostala službena boja Ferrarija. Valja još nadodati da su tada francuski bolidi bili plavi a engleski zeleni, dok racionalni Nijemci nisu ni bojali svoje bolide pa su bili srebrni, u originalnoj boji lima.

Testarossa Dave Crocketta

Tko osamdesetih godina nije čuo za Poroke Miamija, vjerojatno je živio ispod nekog debelog kamena. Tijekom dvije prve sezone inspektori iz Miamija su koristili repliku Ferrari Spydera. S obzirom na to da je to bilo protuzakonito, tvrtka Ferrari je producentima serija poslala tužbu. Međutim, uvidjevši kolika je popularnost serije širom svijeta, umjesto tužbe Crockettu i Tubbsu su uručeno dvije posebno izrađene bijele Testarosse koje su do kraja serije postale jedan od njezinih zaštitnih znakova

….

Moj odlazak u Viroviticu na prvenstvo Hrvatske u kartingu je bio odlična prilika da shvatim sve. Da shvatim zbog čega bi netko trošio teško stečena sredstva kako bi se bavio sportom koji nije isplativ. Zbog čega bi netko trošio toliko puno vremena na putovanja, na logistiku, na mehaničare i na opremu kako bi uopće mogao nastupati u bilo kojoj vrsti utrkivanja. Zbog čega bi netko žrtvovao svoju sigurnost i izvrgnuo se pogibelji u kokpitu iz vikenda u vikend. Upravo zato što kod nas svih postoji ona iskonska želja za dokazivanjem, za tjeranjem vlastitih mogućnosti preko granica dopuštenog. Zbog adrenalina koji donosi brzina bolida ili pretjecanje protivnika na stazi, zbog stalnog testiranja tehnoloških i inženjerskih mogućnosti. I naravno zbog onoga što je zapravo svima najvažnije, do ostvarivanja pobjede i one sreće koju ona donosi. Upravo ta pobjeda vrijedi jednako neovisno o tome gdje i kada je ostvarena. Tome nas je svojim primjerom, radom i životom naučio Il Commendatore Enzo Ferrari – vitez utrkivanja.

Objava Enzo Ferrari – vitez utrkivanja 2. dio pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Idealan kandidat mora posjedovati Super licencu vozača Formule 1 i zadovoljiti mnogo važniji uvjet, mora biti u vrlo dobrim odnosima s našim prvim vozačem, Lewisom Hamiltonom, te kako bi najbolje predstavljao interese gore navedene tvrtke i sukladno tome na najbolji mogući način pomogao rastu i razvoju tvrtke koja to kontinuirano ostvaruje još od svog osnutka 2010. godine.

Totove velike brige

Istina, uvod je malo zajedljiv. Budimo realni, tvrtke koje drže do sebe, a Mercedes je svakako jedna od njih, javno ne objavljuju natječaje za ovako važne pozicije. Dobro, jedino ih objavljuju u slučaju kada ih na to obvezuje zakon, no i tada traženu radnu poziciju popuni netko “iznutra”.

Šef Mercedesove momčadi, Toto Wolff, gotovo sigurno ovu ljetnu stanku ne provodi na nekom od mondenih svjetskih ljetovališta. Razloga za izostanak ovogodišnjeg pokazivanja njegovog porculansko bijelog torza na nekoj od jahti je mnogo. Jedan od njih je svakako odabir momčadskog kolege Lewisa Hamiltona za sljedeću sezonu. Bez obzira na različite procjene i kalkulacije, Totov odabir sveden je na samo dva imena, dosadašnjeg vozača Mercedesa i Wolffovog klijenta Valtterija Bottasa i Williamsovog mladca Georgea Russella.

Prije nego što krenemo s analizom vrlina i mana svakog od vozača koji agitiraju za radno mjesto drugog vozača Mercedesa sljedeće sezone, valja također spomenuti i neke od Totovih aktualnih briga. Iako je prije ljetne stanke njegova momčad ponovo zasjela na prvo mjesto u konstruktorskom poretku nakon dvije infarktne utrke koje su proizvele tonu kontroverzi i stvorile otvoreni rat s Red Bullom, kao i činjenica da je Hamilton ponovo broj jedan u vozačkom poretku, čime se ponovo našao u šansi za osvajanje rekordnog osmog naslova, pred šefom Mercedesa je mnogo neprospavanih noći.

Menadžment Mercedesa uskoro mora donijeti strategiju za godine koje dolaze. Od sljedeće godine na snagu stupaju nova pravila u Formuli 1, koja zahtijevaju znatna financijska i kadrovska ulaganja kako bi najbolja momčad hibridne ere mogla jednako biti konkurenta i sljedećih sezona. Također, njemačkoj (engleskoj) momčadi svakako ne ide u prilog i činjenica da će izgubiti znatan broj sjajnih inženjerskih i organizacijskih kadrova koji su bili jedan od temeljnih stupova Mercedesove dugogodišnje dominacije, a koji od sljedeće sezone prelaze u Red Bull i u neke druge momčadi i sada je veliko pitanje kakva će biti kvaliteta kadra koji će nastaviti razvijati bolid za sljedeću sezonu.

Pritom dodajmo kako će budžet za razvoj bolida za sljedeću sezonu biti smanjen. Sve se to događa u vrlo osjetljivom vremenu kada se momčad bespoštedno bori za vozački i konstruktorski naslov i u kojem sve više postaje jasno kako Mercedes, jednako kao i Red Bull, neće ostvariti prednost u razvoju bolida u odnosu na ostale momčadi, a samim time to donosi i potencijalni izostanak konkurentnog bolida koji će osigurati borbu za naslov sljedeće sezone.

U prilog ovoj tezi svakako ide situacija iz 2008. godine kada su Ferrari i McLaren sve svoje resurse usmjerili na borbu za osvajanje naslova prvaka, koja je trajala sve do posljednjih 400 metara u Interlagosu, gdje su pritom potpuno zanemarili razvoj bolida za 2009., kada su na snagu stupila nova pravila u Formuli 1.

Mnogo je teških strateških odluka stavljeno pred Mercedesov menadžment i to ponajprije zato što će razina kvalitete tih odluka ovisiti o daljnjem uspjehu Mercedes F1 tima u Formuli 1. No, vratimo se na njihov odabir vozača broj dva za narednu sezonu.

Dobar vojnik Valtteri

Finac Valtteri Bottas je prije ljetne stanke ponovo došao u fokus javnosti nakon što je njegova neoprezna vožnja na početku utrke za VN Mađarske i kasno kočenje na mokroj i skliskoj stazi, dovelo do sudara s Landom Norrisom, a u kojem su kao kolateralne žrtve ispali vozači Red Bulla Sergio Perez i Max Verstappen. Bottas je također dobio kaznu za ovaj incident koju će odraditi na sljedećoj utrci. Ipak, puno gore od same kazne je sve glasnije negodovanje javnosti oko njegovih performansi na stazi i sve glasnije spominjanje možebitnog ustupanja vozačkog sjedala u Mercedesu nakon ove sezone nekom drugom vozaču.

Finac i dalje nema potpisani ugovor za sljedeću sezonu što je stanovita promjena u odnosu na prijašnje sezone u kojima je Finac već prije ljetne stanke imao riješen status u Mercedesu. Iako mu je njegov momčadski šef ujedno i agent, Toto Wolff je izjavio kako incident u Mađarskoj neće bitno utjecati na odluku o sudbini Finca u Mercedesu. Jasno je kako Bottas osjeća popriličan pritisak zbog sve većih šuškanja o njegovoj smjeni, a posljedice tog pritiska mogli smo vidjeti u nekoliko navrata ove godine.

Valtterijevi rezultati ove godine to apsolutno i dokazuju. Finac je ove sezone osvojio samo 108 bodova i trenutno drži četvrto mjesto u ukupnom poretku. Osim toga, Bottas je u samo 11 utrka odustao čak tri puta. Za usporedbu, u posljednje četiri sezone kao vozač Mercedesa, Bottas je u samo pet utrka ostao bez finalnog plasmana u utrci. Veoma je primjetan i jedan zanimljiv uzorak pada Bottasovih performansi i brzine kroz svaki trkaći vikend. Dok u petak na prvom slobodnom treningu obično ostvaruje odlična vremena u kojima je gotovo uvijek brži od Hamiltona i ostatka grida, već na drugom treningu i na kvalifikacijama, njegova brzina obično sve više kopni što mu onemogućava ostvarivanje kvalitetnijih plasmana na samoj utrci.

Valtteri Bottas – Mercedes AMG F1 Team

• Broj osvojenih bodova: 108

• Najbolji rezultat sezone: 2. mjesto (VN Austrije)

• Najbrži krug: 2

• Pole position: 1 (Portugal)

• Broj odustajanja: 3

• Pozicija u ukupnom poretku: 4.

“Vrline” broja 77

Valtteri Bottas ima vojni čin desetnika, koji je zaslužio u vremenu kada je služio u finskoj vojsci kao ročnik. Jednako kao što mu nalaže čin koji ima na ramenima, u Mercedesu se ponaša kao dobar vojnik koji bez puno potpitanja pokorno izvršava sve zapovjedi koje mu stižu s vrha. Kada ste vozač u Formuli 1, podređivanje kolektivu nikada nije nešto što vam donosi vojske obožavatelja i veliku popularnost zbog koje će vas pamtiti generacije. No, sam Finac je na takvu pogodbu pristao još od prvog ulaska u garažu Mercedesa 2017. godine. Iako se radi o neupitno pouzdanom i talentiranom vozaču, Bottas je obećavao mnogo bolje rezultate u svojoj karijeri nakon sjajnih nekoliko sezona u ne tako konkurentnom Williamsu.

Iako će ga mnogi kritizirati, Bottas jednostavno nema izbora. S jedne strane mu je Lewis Hamilton, čovjek ogromnog ega koji ne trpi baš neposlušne momčadske kolege, dok je s druge Toto Wolff kao momčadski šef i agent, a koji nakon 2016. godine i sukoba Rosberga i Hamiltona nikako ne želi iskakanja iz ustaljenih postulata i zadanih parametara. Broj 77 je ipak čovjek koji ima sposobnost da utrku mirno odvozi otpočetka do kraja te može odraditi dobre trkaće vikende, dok je također mnogo puta dokazao da može i pobijediti u utrci. Ove godine je pritisak učinio svoje i performanse na stazi su sve samo ne dobre. Sudar u Imoli s pretendentom na njegovo mjesto, mladim Britancem Georgeom Russellom koji ga je gotovo prestigao, dodatno je povećalo pritisak. Vrhunac tog pritiska je definitivno kulminirao incidentom u prvom zavoju VN Mađarske.

Koliko god to zvučalo čudno, u ovom trenutku je za samu stabilnost Mercedesa najbolje ostaviti Bottasa u bolidu broj 2 i sljedeće sezone. Zadnjih dana se u medijima pojavljuju razne špekulacije u kojima bi Finac mogao završiti u nekoj od fenjeraša na gridu, kao i dosta zanimljiva opcija prelaska u rally natjecanja. Sam Wolff je jasno naglasio kako posljednji incident neće utjecati na odluku o vozaču za sljedeću sezonu te kako je on kao njegov agent obvezan da za svog klijenta osigura najbolji mogući angažman.

Ako se ponovo vratimo na početak teksta i pobrojimo s koliko se izazova bori menadžment Mercedesa, svakako im ne bi bilo pametno da u vrlo osjetljivom vremenu promjene pravila koja mijenjaju postojeću kombinaciju, a koja se mnogo puta pokazala dobitnom, prvenstveno zato što će im to pružiti stabilnost u vremenu velikih promjena. A to je zapravo najveća Valtterijeva vrlina, sposobnost da osigura stabilnost i dobar kontinuitet momčadi.

Dovoljno je kvalitetan da revno skuplja bodove za svoju ekipu i da bespogovorno slijedi naredbe u pomaganju Lewisu Hamiltonu prema ispunjavanju njegovih šampionskih ambicija. Većina navijača naravno ne bi htjela ponovo vidjeti Bottasa za kormilom crno-srebrnih strijela 2022. No, nažalost po njih, za to se pita isključivo “globalnu perspektivu” Tota Wolffa uz asistenciju Gwena Lagruea, Mercedesovog “Helmuta Marka”.

Russell – Balkanac gentlemen

Ako ste veoma dobri u onome što radite, bit ćete primijećeni i doći ćete u fokus javnosti, bez obzira na to za koliko vam je momčad za koju nastupate nekonkurentna. Tako se nešto može reći i mladog Britanca Georgea Russella. Ovaj engleski gentlemen balkanskog mentaliteta već treću godinu nastupa za veoma slabu momčad Williamsa, a koja se usto poprilično muči i s pitanjem vlasničke strukture i nedostatkom kvalitetnog bolida. Unatoč tim otegotnim okolnostima, Britanac je već nekoliko puta okrenuo pažnju na sebe.

Osvojivši osmo mjesto na VN Mađarske, Russellu se konačno ostvario san da osvoji bodove za svoj Williams. Nakon utrke su potekle i suze radosnice, čime je Russell definitivno pokazao koliko mu je značio ovaj uspjeh. No eto, kao i u slučaju s njegovim bivšim momčadskim kolegom Kubicom, Latifi je ovog puta na višem mjestu ukupnog poretka s obzirom na to da je utrku završio ispred Britanca.

Raditi neku posebnu analizu Britanca i njegovih vozačkih sposobnosti zaista nema smisla. On je vozač koji je u svojim premijernim sezonama osvojio Formulu 2 i Formulu 3 i koji bez obzira na slab bolid koji vozi u Formuli 1, zadivljuje svojim performansima i zrelošću na stazi iz tjedna u tjedan. Dobio je naziv “Gospodin Subota”, zbog briljantnih rezultata u kvalifikacijama ove sezone u kojima je ostvario i jedan ulazak u Q3, dok je na većini kvalifikacijskih rundi uvjerljivo bio sudionik Q2.

Kada se prisjetimo Bahreina 2020., Imole, drugog Spielberga i Hungaroringa ove godine, možemo reći kako je spreman za stepenicu više u svojoj karijeri. Apsolutno je nepotrebno analizirati njegove performanse i njegovu brzinu na stazi i odlične poteze tijekom utrka. Čovjek koji ima svega 23 godine, svoje šefove preko radio veze savjetuje o promjeni momčadske taktike u kojoj gentlemenski omogućava svom momčadskom kolegi, “tatinom sinu” Latifiju, da ga obiđe i tako se nađe u prilici da osvoji još višu poziciju. “Zidarska” iz Imole nakon incidenta s njegovim konkurentnom za mjesto u Mercedesu i dalje ostaje jedan od lajtmotiva njegove karijere kao i cjelokupne sezone.

“Mane” broja 63

Ipak, najmlađi direktor sindikata vozača Formule 1, trenutno nije dobar odabir ni za jednu od konkurentnih momčadi na gridu. To uključuje i Mercedes za koji je prije ljetnog odmora testirao nove 18-inčne gume za sljedeću sezonu. Veliki nedostatak Britanca leži u činjenici da kad je netko dobar vozač kao Russell, prirodno je da će kad tad htjeti prostor za sebe, a to otvara ono što Wolff nikako ne želi, a to je da u svojoj momčadi ima dva konkurentna vozača. Bez obzira na talent i vrlo zrele vožnje ove sezone, Russell je zapravo u poprilično nezavidnoj poziciji.

Mladi Britanac se neće tako jednostavno podrediti momčadskim ciljevima kao Bottas, što može izazvati velike sukobe s Lewisom Hamiltonom koji je ionako u zadnje vrijeme počeo izbjegavati Russella u privatnim druženjima. Toga su itekako svjesni i oni koji ga žele angažirati. S druge strane, ostanak u Williamsu nema smisla jer bi time nepotrebno trošio svoj talent u skupljanju bodovnih mrvica u nekonkurentnoj momčadi, dok u ostalim momčadima za njega jednostavno ne postoji mogućnost da dobije prostor za sebe.

Što se Mercedesa tiče, njima je zapravo odmah u startu planove pomalo pokvario Lewis Hamilton uzevši dvogodišnji ugovor jer tako neće moći otvoriti prostor Russellu kao potencijalnom prvaku svijeta još neko vrijeme. Uvjeren sam da je Wolff htio potpisati Hamiltona na samo još jednu godinu da mu posluži kao “most” u okolnostima novih pravila i da već 2023. preda momčad u ruke Russellu. S druge pak strane, ako ga ne potpišu za sljedeću godinu, inatljivi Russell bi za Mercedes bio nepovratno izgubljen, čime bi kredibilitet Mercedesa i Wolffa došao ozbiljno u pitanje.

Zaključak natječaja za Mercedes broj 2

Velika većina automobilističke javnosti će se složiti da je Russell bolji od vozač od Bottasa, osim možda pokojeg člana uže i šire Finčeve obitelji. Budite sigurni kako bi u nekim drugim okolnostima Russell bio potvrđen kao novi vozač Mercedesa već nakon Bahreina prošle godine. No, iz svega navedenog u ovom tekstu, situacija i nije baš tako jednostavna. Toto Wolff ima dva izbora, vjerovati provjerenoj formuli s dobrim vojnikom Bottasom koji će i dalje vjerno izvršavati zapovjedi i zadatke koji su pred njim ili uzeti mladog i talentiranog britanskog gentlemena s balkanskim srcem čiji će izbor gotovo sigurno proizvesti rivalstvo s prvom zvijezdom momčadi, Lewisom Hamiltonom. Vrlo kompliciran izbor zar ne?

Objava Mercedes br. 2 za 2022.: Bottas ili Russell pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Enzo Ferrari: “Za mene je najvažnija iduća pobjeda.”

Prije nešto više od dva mjeseca bio sam prisutan na jednom od karting natjecanja za Prvenstvo Hrvatske u Virovitici. Na njemu su sudjelovali brojni natjecatelji, od onih najmlađih od svega pet godina do onih nešto iskusnijih vozača koji su, svako u svojoj kategoriji, odmjerili snage na sjajnoj stazi Auto-moto kluba Cobra. Toga dana sam po prvi put u životu mogao vidjeti jedno ovako natjecanje izbliza. Iako se samo natjecanje ne može uspoređivati s mnogo masovnijim i kompetitivnijim natjecanjima u inozemstvu, na samom događaju sam imao priliku upoznati esenciju i bit bavljenja ovim veoma skupim sportom. Mogao sam uživo vidjeti razlog zbog čega roditelji ulažu u ogromna financijska i logistička sredstva kako bi svom djetetu omogućili bavljenje kartingom. Upoznao sam uzbuđenje koje vlada među ekipama, kao i veoma izraženu želju za kompetitivnošću i želju za pobjedom. 

Nakon vrlo uzbudljivog dana u Virovitici, prepun dojmova, samo sam se zahvalio uredniku Igoru na pozivu. Poslije cjelokupnog dana, još poprilično omamljen od zujanja u ušima od brujanja malih karting motora samo sam mu poručio: “Igore, sve sam shvatio.”

Enzo Ferrari – vitez utrkivanja

Na današnji dan 14. kolovoza, prije 33 godine Enzo Anselmo Giuseppe Maria Ferrari je dobio poziv da u dobi od 90 godina zauvijek preseli prema vječnim trkalištima. Automobilistički entuzijast, zanesenjak, vrhunski inženjer, spiritus movens automobilizma i vlasnik jednog od najpoznatijih automobilskih brendova svih vremena, čovjek velike karizme i utjecaja i netko za koga se bez sumnje može reći kako je svojim radom i utjecajem stvorio auto-moto sport kakvog danas poznajemo. Mnogo je epiteta kojima možemo ukrasiti ovog jedinstvenog čovjeka čija je iskonska strast prema pobjedama i dokazivanju na automobilističkim pistama svih vrsta, donijela auto-moto svijetu jedan od najpoznatijih sportskih kolektiva u povijesti, Enzov najveći ponos i razlog zbog čega se voli Formula 1 i utrkivanje općenito, a to je naravno legendarna Scuderia Ferrari F1 Team. Dakako, nikako ne smijemo zanemariti i veliki doprinos u proizvodnji visoko kvalitetnih sportskih automobila, koji nas već više od sedam desetljeća oduševljavaju svojom ljepotom, dizajnom, inženjerskim i tehnološkim dosezima ali i dogmatskoj posvećenosti prema brzini, čime je tvrtka Ferrari postala jedna od najpoznatijih i najprepoznatljivijih brendova u povijesti svjetske industrije. Za Enza Ferrarija možemo dakle slobodno reći kako je kao čovjek bio najčišća i najpoznatija personifikacija onoga što najjednostavnije možemo nazvati – vitez utrkivanja.

Ne obećavajući počeci viteza utrkivanja

Krajem te kišne veljače 1898. u Modeni, gradu u srcu Italije je bilo veliko nevrijeme. To je bio razlog zbog čega se ne može točno definirati dan rođenja drugog sina Alfreda i Adalgise Ferrari. Vjeruje se kako je rođen 20. veljače, no kako je grad tada pogodilo veliko nevrijeme, Enzov datum rođenja upisan je četiri dana kasnije. Simptomatično, jedan od najvećih ljudi oktanskog sporta rođen je tijekom oluje, gotovo jednake onoj kakvu će na stazama i cestama diljem svijeta proizvoditi njegovi automobili.

Enzova obitelj se vrlo uspješno bavila stolarstvom, a otac Alfredo je planirao da jednog dana njegov posao naslijede njegovi sinovi, Enzo i njegov stariji brat, Alfredo mlađi. Međutim, prema biografima Enzo nikada nije planirao ostati u Modeni, niti je planirao nastaviti očev posao. Sanjao je o tome da postane novinar ili inženjer automobila. S tek navršenih 10 godina s ocem i bratom prisustvuje događaju koji će promijeniti njegov život i koji mu je dao jasno opredjeljenje čime se želi baviti do kraja života. Bila je to Velika Nagrada Bologne 1908., koja se odvijala na makadamskim cestama oko grada, nakon koje je mladi Enzo definitivno odlučio kako će svoj život posvetiti utrkivanju.

Enzove ratne nevolje

Enzov bezbrižan život do dolaska Prvog svjetskom rata se svodio na odlazak u školu i pomaganje ocu u njegovom poslu. Nažalost, bezbrižni dani u Modeni uskoro će zamijeniti užasi rata u kojem će mladi sanjar Enzo doživjeti mnoge osobne tragedije, koje će ga nažalost pratiti i u kasnijem dijelu njegovog života. Tijekom rata je zbog veoma raširene epidemije španjolske gripe izgubio brata i oca. Mladi Ferrari je nakon sudjelovanja u borbama protiv Austro Ugarske Monarhije završio u bolnici, razboljevši se od iste bolesti, pri čemu je bio pušten da umre s mnogim ranjenicima koji su zbog bolesti ili ranjavanja bili prepušteni svojoj teškoj sudbini. No sudbina je za Enza ovoga puta imala druge planove. Nekim čudom je preživio i kraj rata dočekao u Modeni.

Poniženje u FIAT-u

U općoj neimaštini i bez perspektive, Enzo Ferrari se 1919. zaputio u Torino, perjanicu talijanske automobilske industrije. Bez obzira na okolnosti u kojem se zatekao u poslijeratnoj Italiji, Ferrari nikada nije htio odustati od svog sna da postane vozač utrka, koje su prije i nakon velikog rata bile veoma popularna razonoda za gledatelje ali koje su tada predstavljale prestiž za tadašnje brzorastuće proizvođače automobila.

Upravo u jednoj takvoj tvrtki, sinonimu za talijanske automobile FIAT-u, Enzo Ferrari je tražio posao inženjera i testnog vozača za njihove automobile. Njegovu molbu su ljudi iz FIAT-a glatko odbili, čime su tada 22-godišnjeg Ferrarija obilježili za cijeli život. Jednako kao i VN Bologne 1908. kada je po prvi puta vidio automobilističko natjecanje, poniženje koje je doživio od ljudi iz FIAT-a je također bila prekretnica u njegovom životu. Tada se zakleo da će na sve načine pokušati ostvariti svoju karijeru kao vozač utrka i tako napakostiti automobilskom divu.

Nedugo potom Ferrari dobiva prvi posao kao vozač utrka za jednu malu momčad, da bi godinu kasnije već sudjelovao u utrkama kao vozač Alfa Romea. Nakon početnih uspjeha u trkačkim divizijama sredinom dvadesetih godina prošlog stoljeća, Enzo je ubrzo shvatio kako nikada neće postati velika vozačka zvijezda, ponajprije što su tada na sceni bila dva velika i nenadmašna automobilistička asa, Giuseppe Campari i Tazio Nuvolari. Osim toga, Enzo je bio duboko pogođen pogibijom na stazi također velikog vozača Antonija Ascarija, oca poslije slavnog Alberta. Osim Ascarija starijeg, 1923. godine na utrci u Monzi pogiba Enzov vozač i veliki prijatelj Ugo Sivocci. No to nije pokolebalo Enza, niti ga nagnalo na odustajanje od svoje velike strasti prema utrkivanju, te se tada okreće onome po čemu će zauvijek ostati jedan od najpoznatijih u povijesti u auto-moto sporta. Pouzdavši se u svoje organizacijske i menadžerske sposobnosti svojim šefovima predlaže osnivanje trkače momčadi koja će biti pod financijskim pokroviteljstvom i kao dio sportske divizije Alfa Romea. Okupivši tadašnju inženjersku kremu predvođenu sjajnim dizajnerom Vittorijom Janom i angažiravši Camparija i Nuvolarija kao vozače, 1929. godine u rodnoj Modeni osniva Scuderiju Ferrari. Za logo je odabran “propeti konjić” sa žutom pozadinom, emblem kojim je Enzo često označavao automobile s kojima se utrkivao. Spomenimo također, da je Vittorio Jano s grupom inženjera 1924. izradio legendarni bolid Alfa Romeo P2 koji je imao snagu od preko 150 konjskih snaga i na pojedinim testiranjima razvijao brzinu višu od 190 km/h.

Scuderia Ferrari

Početak rada jednog od najpoznatijih sportskih i automobilističkih kolektiva nije bio nimalo lak. Iako je Enzo bio poznat kao dobar organizator i menadžer koji je imao sposobnost da okupi najbolje pojedince kako bi ostvario najbolje rezultate i performanse, vrijeme u kojem je nastala Scuderija je bilo vrlo izazovno. Te 1929. dogodila se prva velika ekonomska kriza koja je rezultirala stalnim sukobima između Ferrarija i menadžmenta njegovog glavnog financijera, Alfa Romea. Također, početkom tridesetih u Grand Prix natjecanjima se pojavljuju vrlo dominantne njemačke ekipe, Auto Union (današnji Audi) i Mercedes. Osim sjajnih vozača, njemačke ekipe su tada razvijale vrlo moćne automobile s kojima Ferrari i ostalo društvo na gridu nisu imali puno prilike osjetiti slast pobjede. Valja spomenuti kako je u to vrijeme sudjelovanje u utrkama tijekom jedne sezone koštalo između pola milijuna i milijuna funti.

Godine 1933. dogodio se prvi razlaz Ferrarijeve Scuderije i Alfa Romea, čiji je uzrok već spomenuta ekonomska kriza, Enzova nemogućnost da ostvari punu kontrolu nad momčadi i izostanak velikih rezultata u Grand Prix serijama koji je tih godina bio rezerviran za Nijemce. Valja istaknuti da je tada jedino Tazio Nuvolari ostvario jedinu pobjedu na VN Njemačke. Tijekom tog vremena iz turbulentnog braka sa svojom odabranicom Laurom, koja je godinama bila siva eminencija Scuderije, 1932. Enzo dobiva sina Dina. Nažalost, već od rane mladosti Dino je bolovao od teškog oblika bolesti mišića koja mu je uveliko otežala svaki oblik kretanja i koja je ionako dodatno pojačala tenzije u domu Ferrarijevih.

Krajem tridesetih Enzo osniva tvrtku Auto-Avio Construcioni, čija je primarna djelatnost bila proizvodnja dijelova za tadašnje Europsko prvenstvo automobilista koja se održavalo u nekoliko zemalja s jakom automobilističkom tradicijom. Jedna veoma zanimljiva stvar tog natjecanja je bila da sistem bodovanja je bio obrnut onome kako se boduje danas. Vozač koji je ostvario pobjedu dobivao bi samo jedan bod, a onaj vozač koji bi ostvario najmanje bodova tijekom prvenstva na kraju osvojio naslov prvaka. Tih godina ovim prvenstvom je dominirao Nijemac Rudolf Carraciola.

Iako mu je bilo zabranjeno svako sudjelovanje utrkama u okviru neke od momčadi, Enzov natjecateljski duh mu nije dao mira te kreira dva automobila za potrebe utrke Mille Miglia, znamenite utrke od 1000 milja po zavojitim talijanskim asfaltnim i makadamskim cestama koje je bilo veoma popularno automobilističko natjecanje još od sredine 20-ih godina. Za Mille Migliu se može reći kako je to bila preteča današnjeg rallyja, jer je bilo uobičajeno da osim vozača, na utrci sudjeluje i suvozač, odnosno navigator, koji vozaču pomaže da se drži zadanog smjera utrkivanja i služi kao neka vrsta mehaničara. Tada po prvi puta Ferrari surađuje s tada mladim Albertom Ascarijem, koji će mu mnogo godina kasnije donijeti sreću u inauguracijskoj sezoni Formule 1.

Izgradnja tvornice Maranello

Uloga Enza Ferrarija i njegove Scuderije tijekom Drugog svjetskog rata nikada nije do kraja razjašnjena. Pretpostavlja se da je tijekom rata umjesto trkaćih automobila proizvodio dijelove za strojnice namijenjene talijanskoj vojsci. Da li radi toga ili ne, Saveznici su 1943. bombardirali tvornicu u Modeni, nakon čega se Ferrari odlučuje izgraditi novu u gradu Maranello koji je od Modene udaljen svega desetak kilometara. Kraj rata je Ferrariju donio prinovu, sina Piera, kojeg je dobio iz dugogodišnje tajne veze s Linijom Lardi, lokalnom djevojkom s kojom je imao prisne odnose sve do svoje smrti.

Može se slobodno reći da je prestanak ratnog vihora osim na privatnom, Ferrariju donio mnogo i na poslovnom planu. Krajem četrdesetih godina osniva svoju tvrtku Ferrari S.p.A. Nakon više od 25 godina bavljenja utrkivanjem i upravljanjem za tuđe momčadi, Enzo je konačno dobio priliku voditi svoj tim na način na koji želi i koji mu je ujedno pružila priliku da se bori sa svojim velikim rivalima, Alfa Romeom. Godine 1947. Ferrari je predstavio prvi trkači automobil potpuno dizajniran i proizveden u Maranellu i prvi trkači automobil s Ferrarijevim imenom. Bio je to Ferrari Tipo 125 S, kojeg je dizajnirao Gioacchino Colombo.

Automobil je bio čudo tadašnjeg inženjeringa i početak stvaranja velike fame i posebnosti koju su automobili iz Maranella zadržali do današnjeg dana. Automobili prepoznatljive boje trule višnje tada su prvi put dobili i jedan poseban dodatak, logo “propetog konjića”. Ovaj nadaleko prepoznatljiv logo Ferrarija se još 20-ih godina počeo pojavljivati na automobilima koje je u to vrijeme na utrkama vozio sam Enzo. Priču o samom logu Ferrarija možete pročitati u drugom dijelu teksta o Enzu Ferrariju. Godine 1949. Ferrari sudjeluje na legendarnoj utrci izdržljivosti, 24 sata Le Mansa, kada su Ferrari Tipo 166 i njegov vozač Luigi Chinetti na maestralan i neočekivan način ostvarili pobjedu.

Luigi Chinetti – prvi do viteza

Kada bi pitali zaljubljenike u Ferrarijeve proizvode, kao i navijače njihove F1 momčadi, da li im je poznato ime Luigi Chinetti, gotovo sigurno da preko 95 posto njih bi reklo kako za to čovjeka nisu nikada čuli. Iako su inženjeri i dizajneri Jano i Colombo napravili čitav niz briljantnih trkačkih automobila, Luigi Chinetti je ipak čovjek koji je možda i najzaslužniji za razvoj Ferrarijevih automobila, pogotovo onih cestovnih. Luigi i Enzo su se poznavali još iz vremena poslije prvog rata, kada su još kao mladi ljudi tražili perspektivu u Torinu. Kako je imao istančani talent za prodaju automobila, Chinetti je 20-te i 30-te godine prošlog stoljeća bio prodajni predstavnik za Talbot i Alfa Romeo. Osim po prodajnim sposobnostima, Chinetti je bio vrlo uspješan u utrkama izdržljivosti na kojima je sudjelovao od njihovih samih početaka i u kojima je ostvario i nekoliko pobjeda.

Chinetti je početkom Drugog svjetskog rata otišao u SAD i tamo razvio odlične veze s njihovom automobilskom industrijom. Nakon završetka rata, jedne večeri dolazi u ured od rata i privatnih problema izmučenog i demotiviranog Enza s prijedlogom da se njegova tvrtka počne baviti i proizvodnjom cestovnih automobila, dok će Chinetti iskoristiti svoje veze za prodaju i distribuciju istih u SAD-u. To je bila i dobra prilika da proizvodnjom i prodajom brzih i visokokvalitetnih automobila Enzo financira svoje sudjelovanje u Grand Prix utrkama. Iako je bio poznat po tome da ga nikada nije zanimala proizvodnja cestovnih automobila, Enzo pristaje na Chinettijev prijedlog i na neki način počinje nova epoha za tvrtku iz Maranella, dok će Chinetti uskoro za Ferrari ostvariti još jedan važan podvig.

Utrka 24 sata Le Mansa 1949. godine

Ferrari kao tvrtka po prvi puta nakon rata dolazi u žižu javnosti svojim sudjelovanjem na najvažnijoj utrci tog vremena, 24 sata Le Mansa. Ferrari Tipo 166MM s brojem 22 na šasiji vođen od strane škotskog Lorda Selsdona, koji je uz Chinettija trebao biti i jedan od vozača. Međutim, pred samu utrku lordu je pozlilo a s obzirom to da nisu mogli pronaći drugog vozača, to je značilo da će Chinetti morati voziti cijeli dan. Upravo je tako i bilo, nakon 23 odvožena sata, i uz minimalnu pomoć Baruna Selsdona te su Chinetti i Ferrari 166 su izdržali i na taj su način došli do velike pobjede koja je Enzu ponovo vratila onu staru strast za utrkivanjem a tvrtku Ferrari ponovo vratili na stare staze slave. Valja još naglasiti kako je Luigi Chinetti ovaj podvig ostvario u svojoj 47. godini života. Osim po tome što je otvorio prvo prodajno predstavništvo Ferrarija u SAD-a, Chinetti je bio vlasnik vozačke akademije koja je dala nekoliko budućih svjetskih prvaka Formule 1.

…

Iako je bilo planirano da ovaj tekst bude samo kratka obljetnica smrti za ovog velikog viteza utrkivanja, veliki motivator i najveći spiritus movens auto-moto sporta u povijesti je autora ovog teksta inspirirao da njegovu životnu priču proširimo i na drugi dio, jednako kao što je Enzo svojevremeno motivirao svoje najbolje inženjere i vozače da pruže najbolje performanse. Bavit ćemo se njegovim utjecajem na početke Formule 1 1950., optužbama i suđenjima za ubojstvo iz nehaja, zašto je tvrtku odlučio prodati ljutom rivalu FIAT-u a ne Fordu, koliko je na njega utjecala smrt mezimca Dina, pružit ćemo i poneku zanimljivost iz povijesti Ferrarija i osvrnut ćemo se na uspjehe i neuspjehe njegove najveće ostavštine, Scuderije Ferrari F1 momčadi.

Nastavak teksta objavljujemo sljedećeg tjedna…

Naslovna fotografija: Ferrari.com

Objava Enzo Ferrari – vitez utrkivanja pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.