Kolumna: Zašto je tako popularno kritizirati Formulu 1?

Današnja Formula 1 ima problema i svatko tko to ne vidi ili je slijep, ili ima općenitih problema sa zdravim razumom. Uperite prstom u bilo koji segment sporta i naći ćete nešto što je loše i što ne podliježe onome ‘kako je prije bilo’ – gume, vozači, motori, financije, staze, čelni ljudi i tako dalje. No, je li uistinu sve tako crno, dozlaboga loše i bespovratno izgubljeno?

Osobno, oduvijek sam se grozio populizma i grupnog udruživanja u zajedničkim mišljenjima negativnog naboja. Ako je nešto zbilja loše, onda nema smisla to dodatno pogoršavati i u međuvremenu ne poduzimati ništa. Ovo potonje je dosta popularno u zadnje vrijeme, a glavni su akteri redom bivši vozači i bivši arhitekti Formule 1. Želite li malo publicizma ili samopromocije – slobodno dajte intervju u kojem ćete kritizirati stanje današnje Formule 1 i u konačnici ćete završiti na svakom kvalitetnijem motorsportskom portalu. Ono što me zapanjuje jest pasivnost tih pojedinih osoba i općenita nekonstruktivnost, a svima su zajedničke četiri riječi – ‘treba se vratiti na…’.

Svako je razdoblje u relativnoj kratkoj povijesti oktanskog cirkusa za sobom donijelo neke negativne stvari. Bilo da radi o 50-ima i 60-ima gdje se masovno ginulo ili o 70-ima gdje smo vidjeli neke od najružnijih bolida uopće ili 90-ima kada se pojavila elektronika – Formula 1 je uvijek imala problema. U novijoj povijesti su glavni problem neatraktivne staze i nove hibridne pogonske jedinice. Tilkeove staze su donijele tako dugo priželjkivanu sigurnost vozača i upravo su vozači desetljećima dizali glas za svoju sigurnost. Nadalje, novi motori prate moderna zbivanja u autoindustriji koja je, zbog nove marketinške politike, nemilosrdna u promidžbi ekologije. I tu dolazimo do glavnog problema.

Formula 1 je konstantno na udaru dviju dijametralno suprotnih strana i ishod je gotovo uvijek negativan. S jedne strane, u vrijeme V8 motora smo vidjeli odlaske mnogih velikana poput BMW-a, Toyote i Honde, dok današnje stupidne pogonske jedince privlače natrag te iste proizvođače. Što želimo – stare atmosferske motore, veće troškove i ukupno 5 ekipa na gridu ili hibridni pogon, ograničavanje potrošnje goriva i 10 super-kompetitivnih proizvođača automobila koji su spremni sve uložiti da dođu do vrha? Nama navijačima se nudi Sofijin izbor i rijetko kada smo zadovoljni jer je nemoguće doći do dobrog, zajedničkog rješenja.

Novi motori nisu tako jeftini kako se očekivalo, ali su zaokupili pažnju velikana iz svijeta autoindustrije i nećemo ih se nikada riješiti. Jedino nam preostaje čekati da svi proizvođači motora podignu razinu konkurentnosti poput Ferrarija ove godine. Ferrari je dokazao da je moguće raditi više i napraviti bolje, jer od pesimističnih izjava nema ništa. Naredne godine će proći u hvatanju Mercedesa, u podizanju glasnoće motora i u konačnici promjeni aerodinamičke politike. Kada u jednom trenutku svi motori budu gotovo jednaki, onda će započeti ‘aerodinamički rat’ kakav smo gledali za vrijeme Red Bullove dominacije. Mnogi navijači ne shvaćaju da ovaj sport nikad ne stagnira i da je praktički nemoguće stagnirati, a da se krucijalni problemi mogu riješiti jedino u hodu, tijekom niza godina. Nažalost, svijet Formule 1 je prekompleksan i ima previše interesnih skupina da bi se u mjesec dana sve okrenulo na bolje.

Jedan od glavnih krivaca za sve ono što se danas događa je Jean Todt, iako ga mnogi rijetko ili uopće ne spominju. Max Mosley je imao pogrešaka, ali je barem bio glasan i aktivan u najvišem razredu motorsporta. Todt je pasivan, letargičan i nedostaje mu svaka vrsta odrješitosti da napravi veći korak prema naprijed. Nešto poput Blattera u FIFA-i, koji je svojim dugogodišnjim povlačenjem raznih i samo njemu bitnih konaca stvorio organizaciju koja nema preveć smisla za sam nogomet.

Formula 1 je globalno raširen sport, ali je u suštini riječ o sasvim malom svijetu. Primjerice, nogomet ima tisuće klubova i tih tisuće klubova svoje probleme sanira na lokalnoj razni. U našem sportu postoji samo globalna razina i nijedna druga. I mi smo navijači posebna elita usmjerena na samo 20-ak vozača i 10-momčadi i upravo je zato teško i zahtjevno raditi u jednoj takvoj koncentriranoj sili kakva je Formula 1. Međutim, rješenja postoje i do njih se može doći. Najnoviji primjer je GPDA, udruženje Grand Prix vozača. Vozači su konačno shvatili da su jedan od najbitnijih faktora u sportu i da imaju snage za okršaj s problemima. Godinama su se koncentrirali isključivo na svoje probleme i uistinu je odličan potez to što su napravili svojevrstan pakt s navijačima.

Mi navijači moramo biti glasni, ali moramo imati i zdravi razum. Formula 1 se nikada neće vratiti u prošla vremena, nikad više nećemo gledati Sennu u McLarenu, nikad više nećemo imati suludo opasne staze i nikada nećemo vidjeti nekog sadašnjeg vozača u bolidu iz 80-ih i 70-ih. Što to prije shvatimo, bit će nam lakše. Imamo nove vozače koji funkcioniraju u novim bolidima i na novim stazama i budemo li se konstantno vraćali u prošla vremena i radili besmislene usporedbe između današnjih i bivših vozača – sport će potonuti još više.

Dobar primjer je Max Verstappen i sve priče koje su se nanizale oko njegovog dolaska u Formulu 1. Max je vanserijski talent u vanserijskom razredu motorsporta. Kada kažemo da je bolid lagan za vožnju, onda moramo shvatiti da to nije njegova krivica, niti bi bila krivica Nelsona Piqueta da dotični vozi u 2015. godini. Mijenjaju se vremena, mijenjaju se bolidi, mijenjaju se staze, a ljudski faktor se samo prilagođava i daje najbolje od sebe u ponuđenim uvjetima i tako će uvijek biti.

Znam mnoge navijače koji neprestance kritiziraju stanje u današnjoj Formuli 1, a nisu uopće pomislili na ispunjavanje nedavno ponuđene ankete. To je bio minimum napora, ali mnogima je lakše mirno ploviti sadašnjim mentalnim sklopom po kojem ništa ne valja i ništa neće valjati, a jedina solucija leži u vraćanju onoga što je bilo, pa makar to bilo i opasno po život. Jedino što možemo napraviti jest biti konstruktivni i ne pretjerivati. O problemima možemo i moramo pričati, ali moramo i djelovati.

Glupo je vjerovati da će neki konstruktivni savjet mladića iz Hrvatske doći do Bernieja Ecclestonea, no kada kažem konstruktivnost tada mislim na čuvanje svega onoga što je sveto u ovom sportu. Ljudima oko sebe nemojte govoriti da je Formula 1 propala, recite im da ima problema, ali da ih je bilo i prije i da će se u konačnici riješiti. Mladima oko sebe ukažite na sve ono što vas je privuklo u ovom sportu. Recite im da je uzbuđenje prilikom gašenja crvenih svjetala neusporedivo s ičim ovozemaljskim, recite im na kojim sve slavnim trenucima počiva ovaj sport i tko je sve dao život za njega. Objasnite im zašto crvena boja u vama budi emocije koje nitko ne može razumjeti.

Budite konstruktivni tako što nećete dodatno pokapati ovaj sport, nego ćete čuvati njegovo dostojanstvo. O problemima pričajte, razgovarajte, raspravljajte, ali probajte proširiti vidike i shvatiti neke stvari. Bilo je loše, pa je bilo bolje. Sad je loše, ali će biti bolje. Tko u toj premisi ne vidi smisla, taj slobodno može otići iz Formule 1 – u svakom kontekstu te riječi. Navijači su jedan od najbitnijih stupova svakog sporta i navijače prvenstveno mora karakterizirati ljubav prema nečemu. Lijepo je voljeti zdravo dijete, ali je umijeće brinuti se, skrbiti i ne odlaziti od bolesnog djeteta. Ovo je sport i zato nemojte biti mediokriteti. Pronađite nešto lijepo i čuvajte bogato ime Formule 1 – to je najbolji savjet koji možete čuti i podijeliti u ovim turbulentnim vremenima.

Frano Kiso