VN 70. obljetnice Formule 1 – Dobitnici i gubitnici

Peta utrka u sezoni i prvi ne Mercedesovski pobjednik. Sam po sebi već taj podatak vjerojatno će biti dovoljan da ova utrka ostane upamćena, barem kada je u pitanju ova sezona, jer pitanje je kada ćemo ponovno doživjeti takav rasplet. Nastavit ćemo u tonu specifičnosti i zanimljivosti pa ćemo reći i kako je osim navedenog, drugo ovosezonsko izdanje utrke na Silverstoneu također obilježio i nesvakidašnji naziv koji će također sasvim sigurno u analima Formule 1 ostati zapamćen i nikada ponovljen. U svakom slučaju, za obilježavanje 70 godina ovoga sporta koji je svima nama ljubiteljima oktana odavno ušao u vene, Silverstone je svakako primjereno i dostojanstveno mjesto. Ono što vjerujemo i očekujemo je to kako će se neke buduće obljetnice, gdje god se održale, proslaviti i obilježiti u nekim normalnijim okolnostima. Ono što također očekujemo i želimo je to da Formula 1, zbog čijeg su vas obožavanja često nazivali čudacima s podsmjehom promatrajući kako bulaznite o nekakvim stotinkama, hardu, softu, drs-u i ostalim budalaštinama (priznajte), čudeći se kako kidate kosu dok se nekih 20 budala sat i pol vremena vrti u krug, živjeti još puno vremena kako bi i neke nadolazeće generacije fanatika mogle uživati u onome što nas sve skupa toliko raduje i veseli.

Dobitnici

Max Verstappen/Red Bull – u situaciji kada nije bilo nimalo nerealno očekivati pobjede Mercedesovih vozača u svim utrkama do kraja sezone, svi oni koji uspiju doći do pobjede i još k tome u normalnim uvjetima utrke zaslužili su priznanje. U ovom slučaju za početak moramo naglasiti ulogu same momčadi koja je dosta posla obavila već u subotu kada su djelomično žrtvovali nastup u kvalifikacijama i pokušali napraviti iznenađenje na jedini mogući način, drugačijim taktičkim pristupom što se u konačnici i isplatilo. Naravno, ipak zasluge u najvećoj mjeri odlaze Nizozemcu koji je taj taktički plan svoje momčadi proveo u djelo. Poseban plus svakako ide i Maxovoj odluci u kojoj je na indirektnu opasku da pričuva gume ipak odlučio juriti za Mercedesima ne želeći voziti kao baba i iskoristiti jednu od rijetkih prilika kada im je mogao zapapriti na samoj stazi. U konačnici zaslužena pobjeda za Maxa i Red Bull koja, nećemo se zavaravati nije previše naštetila aktualnom prvaku, no za razbijanje monotonije svakako je hvale vrijedna.

Charles Leclerc – kada bismo samo za potrebe usporedbe kao referentnu točku Ferrarijeve forme uzeli rezultate Sebastiana Vettela, ispalo bi kako je Charles Leclerc čudotvorac. S dosadašnja dva osvojena postolja i četvrtim mjestom osvojenim u nedjeljnoj utrci koje usput rečeno nije plod incidenata, sigurnosnih automobila i ostalog Monegašanin je u okvirima trenutne Scuderijine forme napravio pravi podvig. Naravno, treba naglasiti kako se razlozi ovakvih razlika u rezultatima i nastupima između dva Ferrarijeva vozača ne mogu pojašnjavati ovako paušalno i u dvije rečenice jer to je ipak neka druga i kompleksnija tema. U svakom slučaju pohvale Leclercu jer kao prvo, Monegašanin je po čistoj trkaćoj brzini iza sebe ostavio favorizirani Red Bull i Racing Point, ali također pohvala i Ferrarijevom bolidu koji za razliku od primjerice Mercedesa nije požderao gume i time Leclercu u dobroj mjeri omogućio ovaj vrijedan rezultat.

Alexander Albon – u dosadašnjem dijelu sezone ovom Tajlandskom Britancu stvari se baš i nisu razvijale prema planu pa je nekad svojom, nekad tuđom krivnjom češće bio gost rubrike gubitnika nego dobitnika. Niti ovaj put situacija nije bila previše bajna jer u kvalifikacijama koje su Albonu usput rečeno, očito popriličan problem ponovno je bio tek deveti, a dodatni je minus bio i pad na samo začelje nakon relativno ranog odlaska u boks. Red Bullov vozač u procesu svog oporavka napokon je pokazao ponešto iz svog repertoara i došao tik do pozicije koja mu je realno i domet. Sve u svemu jedan pristojan rezultat koji će mu sasvim sigurno olakšati trenutnu ne previše ružičastu situaciju. Ukoliko napokon iskoristi potencijal bolida u kvalifikacijama, vjerujem kako bi Albon mogao biti tamo gdje mu je ako ništa drugo, a onda prema mogućnostima bolida i mjesto, uz bok vodećem trojcu.

Nico Hülkenberg/Racing Point – za razliku od prošlog izdanja utrke na Silverstoneu kada nakon sve moguće gungule koju je prošao nije uspio niti startati zbog banalnog tehničkog kvara, Nijemac je napokon odradio miran i u konačnici uspješan vikend. Odlična treća startna pozicija i uvjerljiv nastup na kvalifikacijama bili su dobar uvod u rezultatski samo malo manje uspješnu utrku, u kojoj je veći dio vremena proveo iza vodećega trojca, doduše s popriličnim zaostatkom. Zbog odlaska u boks pred kraj utrke izgubio je neke pozicije, no nastup je i više nego zadovoljio pa se s toga nadam kako će se u 2021. ipak pronaći stalno mjesto za popularnog Hulka koji je nesumnjivo brži i kompletniji vozač od nemalog broja onih koji su trenutno na gridu. Plus i Racing Pointu koji je nakon vrlo turbulentnog tjedna, u kojem su po njima derali iz svih oružja, došao do vrlo pristojnog rezultata, legalno ili nelegalno to je već pitanje shvaćanja cijele priče koja čini se prema prilično kontradiktornim odlukama, nije jasna niti samim sucima.

Danil Kvyat/Alpha Tauri – i drugi vikend u nizu momčad Alpha Taurija našla se na listi dobitnika. I to s punim pravom jer iako je Kvjatov ulov na zadnjoj utrci bio nešto skromniji nego Gaslyjev utrku prije, to je i dalje rezultat vrijedan svake pohvale. Zašto? Zato što na današnjem gridu i u trenutnom odnosu snaga u kojemu su u 99% utrka dva mjesta rezervirana za Mercedese, jedno za Verstappena, a za preostalih sedam tuku se drugi Red Bull, Racing Pointi, Ferrariji, McLareni i Renaulti, preostaloj četvorki bodovi nikad udaljeniji i teže dohvatljivi. Iako Alpha Tauri u posljednje dvije utrke izgleda dosta dobro i svakako je u znatno boljoj formi od trojca za začelja ovo je i u njihovom slučaju sasvim dobro postignuće.

Kao i Maxa Verstappena u prošlom, i u ovom nastavku naše rubrike “Dobitnici i gubitnici” ponovno ćemo nekoga smjestiti u međuzemlje. Ovoga puta to neće biti niti jedan vozač, neće to biti niti momčad nego njihovo visočanstvo gume. Nakon sveopćeg cirkusa na kraju prve utrke na Silverstoneu u onoj drugoj odvoženoj tjedan dana poslije momčadi su očito poučene iskustvima reagirale spremnije i bolje pa niti jedan Pirellijev pneumatik na kraju nije završio svoju zadaću prije reda. Za one sklonije Hamiltonu i Mercedesu vjerojatno omražene i zbog toga spremne za mjesto na listu luzera, za one sklonije Maxu ili možda samo izostanku monotonije omiljene i dostojne liste dobitnika, neosporno je kako su u vrlo velikoj mjeri u oba silverstoneska vikenda upravo te Pirellijeve tvorevine u velikoj mjeri utjecale na događanja na stazi, a malo je nedostajalo i na pobjednike u oba slučaja. Kako sam i rekao, situacija u kojoj su upravo gume u velikoj mjeri odredile tijek događanja na stazi nešto je što jedni podržavaju drugi kude, no ako ništa drugo spoznali smo kako barem po tom pitanju Mercedes ipak nije savršen.

Gubitnici

Sebastian Vettel – četverostruki svjetski prvak nesumnjivo proživljava nikada teže dane u svojoj prebogatoj karijeri. Nije tajna kako Vettel valjda od kada je prvi puta sjeo u bolid nije uspio doći na ti s ovogodišnjim (lošim) Ferrarijevim uratkom. Ono što također više nije tajna je to da je ljubav između momčadi iz Maranella i trofejnog Nijemca također pukla, a tome je dokaz primjerice Vettelova šutnja na kraju pretprošle i otvorena kritika na taktičko-tehničke odluke putem team radija tijekom posljednje utrke. Dočekan kao Mesija, novi Schumacher i vozač koji je Ferrariju trebao donijeti novu slavu, sada je postao persona non grata, no istini za volju to je nešto što kada je momčad iz Maranella u pitanju, ne čudi jer isti obrazac ponašanja već su na svojoj koži osjetili i neki drugi veliki pobjednici i prvaci koji su na mala vrata torpedirani iz momčadi. Iako osobno nikada nisam bio nekakav veliki fan Sebastiana Vettela, unatoč nesumnjivo slabim izdanjima i ispodprosječnim rezultatima koje postiže čak i u odnosu na svog momčadskog kolegu, četverostruki prvak nije zaslužio biti kanta za napucavanje pa stoga smatram kako određeni respekt mora postojati čak i kada su u pitanju kritike koje se u posljednje vrijeme pojavljuju od svega i svakoga. Za kraj pitanje koje se sasvim realno nameće je hoće li Vettel uopće dočekati kraj prvenstva u Ferrarijevom bolidu?

Carlos Sainz – Britanska turneja za McLarenovog Španjolca protekla je u najmanju ruku vrlo loše. Iako su iz McLarena najavili kako staza u Silverstoneu i nije najsretnije mjesto na njihov bolid Sainz je na prvoj od dvije utrke sve do samoga kraja imao u rukama vrlo dobar rezultat, no puknućem gume dva kruga prije kraja kao da je sve krenulo nizbrdo. Ne previše uvjerljivo odrađene kvalifikacije u drugoj utrci na Silverstoneu nisu mu bile od pomoći, no iako se u utrci relativno dobro držao još jedan ofrlje odrađen ulazak u boks koji je usput rečeno relativno česta pojava u McLarenovom slučaju, koštao ga je jako puno. Španjolac je u poretku pao iza Vettela i Gaslyja što je odmah se znalo bilo fatalno po njegovu utrku. Iako je Sainz po čistom race paceu i strategiji vrlo vjerojatno i bio brži od Vettela i Gaslyja, razlika je bila nedovoljna za prolazak i eventualni izgledni dvoboj za bodove s Kvyatom što je realno gledajući bio mogući scenarij. Sve u svemu, kada se zbroji i oduzme sve ono što smo vidjeli u ovom dvostrukom programu na Silverstoneu, Sainz svakako ispada jedan od većih gubitnika.

Daniel Ricciardo – čini se kako se Renaultove stare navike i dalje nastavljaju u njihovom uobičajenom ritmu, korak naprijed dva nazad. Nakon napokon dobrog izdanja i to za oba vozača u prvoj utrci na Silverstoneu, u drugoj se opet skupljao sitniš. I dok je Ocon uspio nešto ušićariti Ricciardo nije uspio potvrditi dobar rezultat iz prethodne utrke za što je istini za volju ponajviše kriv sam i njemu ne previše svojstvena pogreška odnosno spin u situaciji kada se lomila priča oko borbe za bodove, a poslije kojega se više nije mogao oporaviti.

Događanja na utrci – nakon Austrije još jedan dvostruki program. Za razliku od prve utrke koju su podosta obilježili sigurnosni automobili i u svakom slučaju gume tj. njihovo raspadanje na samom kraju utrke, ona druga bila je kud i kamo mirnija i normalnija. Tome svjedoči i primjerice tek jedno odustajanje i to zbog tehničkog kvara (Haas). Ipak pojmovi mirnije i normalnije nikako ne znače i dosadnije jer ova druga utrka bila je po mnogočemu i zanimljivija od one prethodne jer gume su i ovoga puta bile u glavnoj ulozi. Iako nismo gledali gumi defekte u onom klasičnom smislu riječi, kako sam ranije i rekao one su u velikoj mjeri odredile poredak, a u konačnici i samoga pobjednika. Što se ostaloga tiče, određenih pretumbacija i borbi na stazi je bilo i to u granicama dopuštenog i sportski korektnog, što je svakako dodatni plus, uz naglasak kako se većina gužve ponovno odvijala i događala u nikad izjednačenijoj sredini poretka.

Pitanje za raspravu i komentare – u svjetlu onoga što smo govorili u recima posvećenim Sebastianu Vettelu i njegovog sve nategnutijeg odnosa s ljudima iz momčadi, zanima nas vaše viđenje njegove budućnosti i opstanka u Ferrariju do kraja sezone. Iako osobno smatram kako u tekućoj sezoni koja će biti vrlo kratka, turbulentna i sama po sebi izuzetno zahtjevna, talijanskoj momčadi takav dodatni cirkus i stres ne treba, prijevremeni razlaz ne čini se kao nerealna opcija…