Retrovizor: Šest u nizu za četiri u nizu

U Indiji se dogodilo i ono što je bilo najvjerojatnije ― četvrta uzastopna krunidba starog novog svjetskog prvaka, i to upravo na utrci gdje se morao, atipično, probijati kroz redove konkurenata.

Da, kao što je bilo i najavljeno, zapravo bi bilo što drukčije bilo iznenađenje. Ovako je ― s ogromnim šansama za i tek minimalnim protiv ― Vettel zacementirao svoju četvrtu vozačku titulu za redom, jednako kao što je jasno da više nitko niti teoretski ne može dostići Red Bull u prvenstvu konstruktora. I njemu i ekipi treba priznati da su još jednom obavili fantastičan posao, jer s ovakvim konkurentima osvojiti prvenstvo s tri preostale utrke je vjerojatno iznad i onog čemu su se sami nadali u prvoj polovici sezone. Sad preostaje vidjeti hoće li nijemac nanizati devet pobjeda u nizu, čime bi po broju sezonskih pobjeda izjednačio Schumacherovih trinaest… a više niti tih njegovih sedam titula ne djeluju nedodirljivima, osobito ako se Red Bullova dominacija nastavi i u 2014. (i dalje).

Kao da je nekakav tihi inat želio da ovo Vettelu ne bude još jedno kruženje s Pole positiona do pobjede, ovaj put je Nijemac imao dosta posla osvojiti je, sa svojim super-ranim odlaskom u boks i potom probijanjem kroz promet kako bi ostao ispred Webbera jednom kad se prođe kroz val boksova. Na kraju se i lov na Webbera pokazao nepotrebnim s obzirom da je Australac imao jedan od svojih već notornih mehaničkih pehova, ovaj put opet s alternatorom, što ga je koštalo završetka. Umalo je, doduše, koštalo i Vettela, ako Red Bull nije pretjerivao u preventivnom oprezu na Vettelovom bolidu. U svakom slučaju, nije ni njemu baš GP Indije bila šetnja parkom, a i s obzirom da ovu utrku ― čini se ― više nećemo imati na kalendaru, ona će biti upamćena kao njegovo igralište s obzirom da nitko drugi nije na njoj uspio doći do najviše stepenice postolja.

Oni koji su pak uspjeli doći do bočnih stepenica ovaj put bili su Rosberg i Grosjean. U čvrstoj utrci, u kojoj je njegov momčadski kolega Hamilton, prema vlastitom priznanju, imao vrlo loš dan, Rosbergu je sve išlo kako treba: dobro drugo mjesto u kvalifikacijama, koje je zadržao ispod kockaste zastavice, premda s pola minute zaostatka za pobjednikom-prvakom. Još više bi trebalo pohvaliti Grosjeana koji je do trećeg mjesta došao startavši sedamnaesti na gridu, nakon onog teškog gafa na kvalifikacijama. To mu je ujedno i treći put za redom da osvaja treće mjesto. Time se po bodovima izjednačio s Massom, i nastavi li ovim tempom, ispred njega će zacijelo i ostati. Rosberg ispred njega ipak ima 42 boda prednosti ― nijansu previše da bi se Francuz realno nadao šestom mjestu u prvenstvu vozača.

Zabavno je, kako u zadnje vrijeme imamo nekakav nalet “neposlušnih” vozača. Prvo se nešto komešalo oko Masse koji je na sva vrata razglasio kako više neće pomagati Alonsu (kao što i nije, i Ferrari mu nije očitije zamjerao), da bi ovaj put Räikkönen, pod otkaznim rokom u Lotusu, bio figura kojoj nije bilo do “planiranog” propuštanja Grosjeana. Pa su oni navodno rekli neke riječi na koje se dame nakašlju, pa to samo diže napetost, i tako dalje. Nema neke sumnje, dakle, da Lotus i nije u nekoj stelarnoj financijskoj situaciji, i ta mu priča sigurno ne predstavlja adut u pregovorima s novim vozačem ― jednim, jer je Grosjean praktički potvrđen.

Od ostalih križaljki, i dalje je neuobičajeno dugo upitnik iznad Pérezovog kokpita, premda nije posve jasno u kojem bi smjeru domine mogle popadati. Interesantno zvuči varijanta da bi se Massa mogao naći u Williamsu, odakle odlazi Maldonado ― našao bi se opet u poziciji biti glavni vozač ekipe, što bi mu pak mogao biti vjetar u leđa (naravno, ako se malo i Williams počne oporavljati). Velika domina koja pada je Ross Brawn, za kojeg je sad sigurno da odlazi iz menadžerima i predsjednicima prenagužvanog Mercedesa, i ne treba čuditi ako mu je već sad mobitel pun SMS-ova s raznoraznim pozivima “na kavicu”. Posebno zanimljivo zvuči varijanta, koliko god suluda i hiperteoretska i vjerojatno netočna bila, da bi mogao otići u smjeru Wokinga, gdje bi mu se prije ili kasnije pridružio Alonso. Nije, doduše, da bi McLaren odbio bilo kakvu pomoć koja ga može dići iz momentalne otužne forme, s ― pazite sad ― 192 boda zaostatka za Lotusom, koji će vrlo vjerojatno do završetka sezone prijeći 200.

Iza njega, Force India, koja je konačno doživjela vikend u kojem oba vozača skupe bodove (što joj nije uspjelo još tamo od Silverstonea), na relativno sigurno udaljenosti od Saubera, koji pak ima u tom ešalonu priličnih trinaest bodova prednosti pred Toro Rossom. Svašta je još moguće, ali zasad niti jedna konstruktorska borba nije na razini one Mercedes-Ferrari (313 vs. 309).

Nema više smisla očekivati velike promjene forme od ekipa, s obzirom da je svima već odavno fokus prešao na radikalno promijenjene bolide za 2014. Kad smo kod toga, za uočiti je da nema nikakvih (barem ne javnih) planova za dolazak novih ekipa. Čak ni nekakvih opreznih indicija da netko o tome uopće razmišlja iole ozbiljno. Još neko vrijeme bit ćemo, čini se, u društvu ove jedanaestorice ― pod uvjetom da i nitko od njih ne digne sidro iz Formule 1 ili ne bankrotira.

Slijedi nam Abu Dhabi. S ozbirom na formu, Vettel svakako mora biti smatran favoritom, iako je prošle godine tamo slavio Räikkönen, a Alonso bio drugi. I dalje su ova dvojica budućih momčadskih kolega ti kojima je na nišanu mjesto viceprvaka: jednome sačuvati ga, drugome pokušati ga preoteti. A paralelno s time, svaki konstruktorski bod Ferrariju i Mercedesu sad je važan.

Oton Ribić