Retrovizor: Preticada epskih razmjera

Bliskoistočna kraljevina priuštila nam je jednu od onih utrka koje se još dugo prepričavaju: toliko akcije na stazi rijetko se vidi čak i u ovim KERS-DRS-friziranim vremenima.

Može li itko vjerovati da je ovaj asfaltni festival bio GP Bahraina? Ista ona staza koja je, podsjetimo se, prije samo tri godine bila toliko nezanimljiva da je nakon te, prve utrke sezone, cijeli F1 tisak pomahnitao i naveliko se i naširoko raspisao o ultradosadnosti nove sezone? Jedini događaj koji otada ostaje u sjećanju je Vettelov mehanički problem zbog čega je Alonso pobijedio u svojoj inauguracijskoj utrci za Ferrari. U Bahreinu je bilo više pretjecanja nego, valjda, cijele one sezone 2010.!

Doduše, spomenuti Španjolac i Ferrari ovaj put su prekinuli svoj inače uspješan niz iz Sakhira, niz koji ih je prije držao kao istaknute favorite, doslovno katastrofalnom utrkom. Vidjeli smo da i inače čelično pouzdani Ferrari ima tehničke probleme, doduše ne toliko drastične da bi vozači morali odustati, ali dovoljno loš za neplanirane ulaske u boks i nedostatak DRS-a kod jednog, i probleme s gumama kod drugog vozača. Uzevši u obzir koliko je vremena izgubljeno, i koliko je DRS jaka pomoć kad stoji na raspolaganju, još je ovo osmo mjesto i četiri zarađena Alonsova boda i impresivno. Massa, s druge strane, nakon polomljenog boka prednjeg krila, i nevolja s gumama, zapravo je završio kao posljednji u istom krugu s Vettelom ― petnaesti.

Opet, mehanička lutrija će prije ili kasnije koštati bodova svakog vozača, ali ovo je dosta neugodan start sezone za dvostrukog svjetskog prvaka. Tih trideset bodova koliko je Vettel ispred njega nije nedostižno, osobito ako se malo okrenu okolnosti iz Sepanga, ali nije ni sitnica. No, ipak je još pred nama petnaest utrka, tako da Tifosi još ne trebaju žaliti, niti Red Bull previše slaviti.

No, kako god okrenuli, ta se ekipa opet instalirala na vodeća mjesta kako vozačkog, tako i konstruktorskog prvenstva. Dok je Vettel dobro odigrao start i potom otprašio u “tradicionalno” kontrolirano vodstvo koje ga nismo vidjeli često da više izgubi, Webberovo sedmo mjesto, a i to u zadnji čas pod padom kockaste zastavice pod brutalnim napadom Fernanda Alonsa, jednim je djelom nastavak Webberovog šlepavog starta sezone. Istina, bio je drugoplasiran u Maleziji u onom kaosu oko ekipnih odredbi, ali preostalo šesto i sedmo mjesto te odustajanje u Kini su slabiji nego što smo ga navikli viđati proteklih sezona, igrale tu ulogu neke politike ekipe ili ne.

Tamo gdje niti jedan od vozača nije imao naročite probleme je Lotus. Upotpuniti postolje nakon Vettela drži Räikkönena na deset bodova zaostatka za Nijemcem, a i 33 konstruktorska boda su Lotus digli iznad Ferrarija, na drugo mjesto, šesnaest bodova iza Red Bulla. S ovom ekipom, sada je jasno, treba ozbiljno računati u prvenstvu. Spominju se eventualni problemi koji bi mogli čekati kroz sezonu (financije, pa odlazak Räikkönena, itd.), ali ovdje, sada, Lotus izgleda kao vrlo ozbiljan faktor.

I to, još uvijek veći od Mercedesa. Pole position u subotu je bio iznenađenje koje je Rosbergovim navijačima možda dalo naslutiti da se sprema ponovljeni scenario iz Kine prošle godine kad je Mercedes zablježio svoju jedinu pobjedu, no u utrci se pokazalo da ekipa ipak ne može držati stopostotni tempo s ovih nekoliko glavnih suparnika (još). Peto Hamiltonovo i deveto Rosbergovo mjesto donose dvanaest bodova i Mercedes je i dalje tu, u gornjem ešalonu konstruktora, ali sad je malo jasnije zbog čega je Hamilton najavio kako ipak ne treba prerano najavljivati pobjede u 2013. No, da je napredak vidljiv, je neosporno.

Čak je i Force India ugodno iznenađujuće živnula, i lako bi moguće zabilježila još bolji rezultat iz Bahreina da Sutil nije imao “udarne” nevolje na startu. No i ovako, malo tko će se žaliti na četvrto di Restino mjesto, koje je umalo moglo biti postolje. Dobro, i dalje nema sumnje kako Force India ipak ne može izravno konkurirati gornjem ešalonu, no u poretku konstruktora, ona je odmah nakon četiri odmaknute vodeće ekipe.

I to ― ispred McLarena, za kojeg bi GP Bahreina predstavljao jedan pomalo blijed vikend (devet konstruktorskih bodova, jedan manje nego u Kini), da Pérez nije bio stroj za demoliranje svega što mu se nađe u borbenom radiusu, čak i ekipnog mu kolege. Koliko je ugljičnih vlakana, što svojih što tuđih, razbacao po asfaltu, šesto mjesto je još i fascinantno. No dok će možda privremeno utihnuti kritiku na svoje performanse, poglasnit će onu za svoje “ponašanje” na stazi. U međuvremenu, to je i dalje miljama od konkuriranja za pobjede. McLaren se može i zna vratiti iz naoko nevjerojatnih padova forme, ali u međuvremenu, bodovi samo idu u Enstone, Maranello, Milton Keynes…

Za Sauber, Williams i Toro Rosso se već može dosta konkretno reći da su određeni korak iza ovog cijelog društva. Sve tri su ostale bez bodova u Bahreinu, i sluti da će im takva uloga sakupljača mrvica koje su pale najvećim igračima ostati barem još neko vrijeme. Za Williams, ovo opet polako djeluje kao ponavljanje ozloglašene 2011., iako još stigne popraviti početak ― tada je prve bodove ekipa osvojila tek u šestoj utrci. Ali ― tradicionalni Williamsovi navijači će, čini se, još jednu sezonu provesti ne baš u najeuforičnijem raspoloženju. Marussia i Caterham su i dalje čvrsto betonirani na dnu, no barem će biti zanimljivo vidjeti hoće li srednjeročno dolazak, odnosno povratak Heikkija Kovalainena imati efekt na Caterham.

Slijedi trotjedno čekanje, da bi se cirkus nastavio GP-om Španjolske 12. svibnja. Sjetimo se, tamo je prošle godine neočekivano slavio Pastor Maldonado, u dugo čekanoj pobjedi Williamsa. Nije posebno vizionarski reći da ovaj put to ne djeluje baš vjerojatnim, iako ― dokle traje situacija s osjetljivim gumama, teško je ikoga iz srednjeg reda zanemariti. Ako bi se već radilo o nekome tko bi neočekivano pobijedio po prvi put u karijeri, sada Grosjean, di Resta ili Sutil djeluju kao daleko vjerojatniji kandidati.

Heroj utrke: Paul di Resta. Možda Force India ima bolji bolid nego što smo mislili. A možda i ne ― ali dokle nismo sigurni da spada u gornji red, di Restino četvrto mjesto, nakon snažnih kvalifikacija dan ranije na peto, vrijedi istaknuti.

Potez utrke: Cijeli grid. Doista, ovaj put moramo napraviti iznimku: bilo je toliko izvrsnih napada i akcije cijelo vrijeme, posvuda na stazi i među tolikim vozačima, da bi isticanje bilo kojeg pojedinačnog poteza bilo nepravedno prema 99 ostalih. Ovakve “preticade” su dosta specifična stvar i mnogi koji više vole stratešku stranu F1 ih ne vole, ali u smislu čistog utrkivanja i napadanja, luđe od ovog teško je zamisliti.

Razočaranje utrke: Ferrari. Nažalost po vojske Tifosija, utrka je za Scuderiju bila katastrofa ― zaglavljeni DRS, pa prednje krilo, pa stražnja guma… sve je išlo teško. Lađe još nisu počele tonuti, ali isto tako, ovakvi vikendi pokazali su se, i uvijek se iznova na kraju sezona pokazuju, vrlo skupima.

Fliper-kuglica utrke: Sergio Pérez. Koliko je tu bilo viđenih i neviđenih napada i lomljenja karoserije ostalih vozača, uključivo Buttona, neki ne naprave kroz cijelu sezonu. McLaren se neće previše žaliti na Meksikančevih osvojenih osam bodova, ali na njegovo “lepršanje” ― vrlo vjerojatno.

Tragičar utrke: Nico Rosberg. S pole positiona na startu, do devetog mjesta na kraju ― Mercedes u mahovima i stintovima zna djelovati fantastičnim, ali u prosjeku, kroz cijelu utrku, još uvijek kaska za ostatkom društva iz gornjeg reda. Mora biti deprimirajuće za Nijemca, koji je unatoč pole positionu pao na deveto mjesto vozačkog prvenstva.

Oton Ribić