S, čini mi se, 10 godina stavio sam prvi poster Ayrtona na zid. Sjećam se kao klinac, obožavao sam gledati utrke F1. Nažalost, tri godine kasnije – stavio sam i drugi na kojemu je pisalo „1960. – 1994.“. Sjećam se samo da sam tog dana bio neizmjerno tužan i uplakan. Ovo su moja prva sjećanja vezana uz Formulu 1 i nakon Sennine pogibije prestao sam se interesirati za F1. Posteri stoje i danas…
Sedamnaest godina kasnije, Formula 1 me iznenada uhvatila i uvukla u svoj neodoljivi, brzi svijet, postala moj život. Prvi ulazak u zgradu Formula One Managementa na londonskom Princess gateu, soba za sastanke… i opet Senna. Umjetnička bista ovog velikana gledala me u oči. Oživjela su sjećanja iz djetinjstva. Prošli su me trnci…
U svijetu Formule 1, bilo na utrci, bilo u garaži, bilo u uredu, u bilo kojem razgovoru nećete proći, a da barem u jednome segmentu ne osjetite njegovo prisustvo. Nasljeđe koje je ostavio trkaćem svijetu ne može se opisati. I upravo prve godine rada s F1 odlazim u Sao Paulo, njegov rodni grad. Nešto kasnije nalazim se na groblju Murumbi. Jedna mala mjedena pločica okružena cvijećem i brazilskom zastavom označava mjesto posljednjih ostataka prvaka, ali ne i duha jer on je zaista svugdje uz trkaći svijet i ništa ga ne može spriječiti da lebdi nad svakim trkalištem. Odlazim u hotel Transamerica podignuti propusnice, a velikim predvorjem dominira žuta kaciga. Na utrci, Ayrton Senna je u svakoj petoj priči. Upoznajem njegovog nećaka Brunu. Nisam nikakav znalac, možda Bruno nikada neće postići vrhunske rezultate, ali ima dio duha legendarnog prezimena.
Još jednom se prisjećam tužnog dana 1.5.1994. i svojih dječjih suza dok gledam film „Senna“ vraćajući se iz Abu Dhabija ove godine.
…i tek sada shvaćam zašto je Ayrton toliko značio i još uvijek znači milijunima ljudi zaljubljenih u ovaj sport!
Davorin Štetner, 28.4.2012.
Super viđenje! odličan tekst!
trpaš ko foka Davorine 😉
Covjek je napisao svoje vidjenje i s gustom sam ga citao. Ovi posteri mi se bas ne cine kao da su jucer zalijepljeni:-). Davorine hvala ti za f1 u Hrvatskoj!
Gospodine Štetner prisjetite se što ste izjavili netom prije prijenosa prve utrke Formule 1 . Izjavili ste da vas F1 uopće nije zanimala niti ste je pratili a sad ovdje hvalospjevi o Ayrtonu, stavljanju postera na zid i slično.
Hvala Vam što ste nama smrtnicima omogučili da uživamo u prijenosu utrka na malim ekranima ali ubuduće ne pišite laži. Bili ste tužni i uplakani? Ma daj.
Ja cu sada napisati nesto, sto ce vjerojatno imati kao odjek masu minusa za ovaj komentar, ali zaboli me briga,ja ovako mislim. Davorine, mislim da ti nisi znao da je Ayrton uopste ime, kamoli brazilsko, i to bogatih bijelih brazilaca, a Senna ti je bio Sena M, naturalizirani BiH pjevac koji zivi u Hr..za postere nemam sta reci..ende!
Super tekst! Drago mi je da vidim da i vlasnik prava ima pravog duha!
Svaka riječ je na mjestu….bravo Davorine, ovo je lijepa gesta i posveta jednoj istinskoj sportskoj, ali i ljudskoj veličini….nažalost i sam sam imao priliku plakati kao malo djete tog tragičnog vikenda, ali isto tako bio sam podaren mogućnošću da uživam u genijalnosti ovog sportskog božanstva….
izgledao je kao da nije bio težak udes ali nije se micao ,kakav vikend crni barichelo je jedva živ ostao u petak, danas u bolidima ima previše elektronike,tamburelo su promijenili 1995 bio je usporen ali taj zavoj je osjetio na koži i berger 1989 kad se zapalio ,tad su ga trebali promijenit,imola je bila opasna preopasna,ali isto mi fali f1 bez imole, ne znam meni fali ta staza
utrka nije trebala biti ni održana taj vikend u Imali nakon smrti Ratzenbergera u kvalifikacijama jer talijanski zakon je glasio da se svako sportsko natjecanje na kojem se dogodi smrt do daljnjeg obustavlja, ali zbog prokletog novca (jer trebali su izgubit 7mil dolara ako se obustavi utrka) doktorima je naređeno da lažiraju vrijeme smrti Ratzenbergera kako bi se utrka vozila i tragedija je ponovljna…
ma odlično napisano mnogi su nakon f1 počeli prestat pratit f1 zbog senne, on je bio sve sponzor i institucija f1 ,da je došao u ferrari 1996 šumaher ne bi došao tko zna kakva bi mihaelu bila karijera,ali ayrton kad je oginuo imao je 34 godina vozio bi do svoje 40 to sigurno,nisu bitne pobjede i naslovi za njega bili nego pretjecanja i brzine za njih je živio ,kako živeš tako iodeš on je volio f1 to mu je bila posao i nije se bojao gledati smrti u oči,način kako je vozio f1 još nije viđen,znao je pretjecati tamo di… Read more »
wow, ovo je stvarno posebno, nisam očekivao davorinov tekst, svaka čast 🙂