Nakon predsezonskih testiranja Mercedes je slovio za glavnog favorita za pobjedu u prvoj utrci i kao glavni kandidat za oba naslova prvaka. Rezultat današnjih kvalifikacija je taj status potvrdio, a Wolff je nakon kvalifikacija “osjetio olakšanje”.

“Presretan sam što smo se riješili ground effect bolida i što konačno radimo ono što najbolje znamo.”

“George je, kao osoba i vozač, još sazreo i stekao samopouzdanja u vožnji bolida. Mislim da trenutno uživa. Ovi bolidi jesu izgubili downforcea ali kad gledate mehanički i aerodinamički bolid je išao kao po tračnicama, barem danas. A kad vozač ima toliko povjerenja u bolid, onda ta kombinacija vozač-bolid izvuče maksimum. danas je taj rezultat bio u osvajanju pole positiona.”

Toto Wolff, šef Mercedesa

Tempo Mercedesa je bio ubitačan, čime su na površinu opet izašle priče o namjernom sakrivanju brzine na testiranjima i sve do glavnih sesija u trkaćem vikendu. Očekivano, Wolff je odbacio sve priče o tome.

“Vi ne možete sakrivati brzinu. Mi bar nismo, jer nismo znali gdje se uistinu nalazimo, nikad ne možete znati koliko je bolid uistinu brz. Prilično smo iznenađeni s prednosti, i ne žalim se.”

Toto Wolff, šef Mercedesa

Pravo je čudo kako je Kimi Antonelli osvojio drugo mjesto u kvalifikacijama. Ne zbog samog bolida, nego zbog situacije u kojoj se našao nakon izlijetanja na trećem treningu kad je potpuno demolirao bolid. Momčad je u jako malo vremena uspjela sastaviti bolid, a malo pomoći su imali i u vidu crvene zastave u Q1 zbog izlijetanja Verstappena u šljunak.

“BOlid je izgledao kao da ga sastavljamo od lego kockica, dva sata prije kvalifikacija. Mislio sam da nećemo uspjeti sastaviti ga.”

“Pravo je čudo što je bolid ne samo sastavljen, nego što je i Kimi sastavio odličan krug.”

Toto Wolff, šef Mercedesa

Mercedes sada ima veliku šansu za pobjedu u utrci. S okupiranim prednjim startnim redom sve je u njihovim rukama.

Objava Wolff: Ne možete sakrivati brzinu pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Dobro je čuvao gume i gorivo, te je pogotovo u završnoj fazi utrke bolid proradio. Pretjecanje nad Sainzom je djelovalo posebno lagano. Zbog toga je, s obzirom na tijek vikenda prije utrke, George vrlo zadovoljan ishodom i izvučenim maksimumom.

“U ovakvim uvjetima četvrto mjesto je neočekivano. Imali smo dobrih pretjecanja, dobar tempo. Bolje od ovoga nismo mogli, ponosan sam na postignuto. Naravno, želimo postići više od ovoga, želimo se ovako kao danas boriti za pobjede.”

Red Bull je trenutno predominantan i teško dostižan svima. Iako je u jednom dijelu utrke Russell pomislio da je Perez bliže njima, ispostavilo se kako je ustvari ispred njega i Alonsa bio jedan od Williamsa zaostao za krug. Dodao je kako su od početka sezone znali da je Red Bull daleko ispred, te da su dokazali kako pogođeni koncept bolida i razvoj u pravom smjeru mogu donijeti vrhunske rezultate. 

“Nisam bio iznenađen koliko su [Red Bull] pobjegli naprijed, takav je omjer snaga. Od početka sezone govorimo da su daleko ispred svih. Dosad im je bilo lagano [pobjeđivati]. Čak sumnjam da su maksimalno pritiskali, a toliko su ispred, što je loše za sport. Sve u svemu, čestitam im na odrađenom poslu, pokazali su koliko se može postići kad pogodite u razvoju. Mi ćemo ih loviti, i vidjet ćemo koliko ćemo moći postići.” 

Kako su u Mercedesu najavili, u Imoli možemo očekivati nadogradnje na bolidu. Vidjet ćemo hoće li taj zaostatak za Red Bullom biti manji, i ako hoće koliko će biti manji.

Objava Russell: Bolje od ovoga nismo mogli pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Mercedes-AMG Petronas

Pobjede: 0
Postolja: 11
Bodovi: 304 (158 Russell, 146 Hamilton)
Najbolji rezultat u kvalifikacijama: 1. (VN Mađarske, Russell)
Najbolji rezultat u utrci: 2. (VN Francuske i VN Mađarske, Hamilton)
Bodovi prošle sezone nakon 13 utrka: 344.5

Nakon dramatične završnice prošle sezone u Abu Dhabiju šef Mercedesa Toto Wolff je nadobudno najavljivao sezonu 2022.

“Sljedeće godine će biti meta svima na leđima.”

Na kraju su jedino patila Hamiltonova leđa nakon utrke u Bakuu zbog “pliskavičnih” poskakivanja bolida. Šalu na stranu, početak nove sezone nije bio nimalo bajan za aktualne konstruktorske prvake. Red Bull i Ferrari su ih nadmašili u svim područjima, ili bolje rečeno nadmudrili su ih po pitanju performansi. No, Mercedes je ipak ostao najbolji u jednom području, koje bi se do kraja sezone moglo pokazati ključnim – pouzdanost.

Kako sam na početku naveo, imali su samo jedno odustajanje, i to zbog sudara na startu. Hamilton je jedini vozač koji je svaku utrku prošao ciljem, a Russell je jedini vozač koji je svaku utrku koju je prošao ciljem završio među prvih pet. Ova dva podatka nam govore da je Mercedes doktorirao pouzdanost. Doduše, u prilog tome može ići i to da nemaju blisku borbu za pobjede i naslov prvaka, zaglavili su na “ničijoj zemlji” između Red Bulla i Ferrarija ispred i ostalih ekipa iza, pa je moguće da u utrkama manje opterećuju svoje pogonske jedinice od onih ispred njih. Daleko su najekonomičniji po korištenju elemenata pogonske jedinice (kao ekipa), a mogu se pohvaliti i da u prosjeku ekipe s Mercedesovim pogonskim jedinicama imaju manje korištenih elemenata od ostalih.

Pouzdanost i blizina vrha poretka, uz pomoć problema s kvarovima vodeće dvije ekipe, rezultirali su nizom dobrih rezultata. Počelo je s trećim i četvrtim mjestom u Bahreinu, potom je uslijedila nešto lošija Saudijska Arabija, pa novo postolje u Australiji zahvaljujući relijaškim pohodima Sainza po šljunku i Verstappenovog odustajanja zbog kvara. Tako je svako od sljedećih postolja došlo kao rezultat odustajanja zbog kvara nekog od vozača Red Bulla i Ferrarija ili zbog taktičke katastrofe Ferrarija. Iako je ekipu malo šokiralo što se više ne nalaze u poziciji za stalnu borbu za pobjede, a time i za prvenstvo, dobro su se organizirali, poboljšali bolid, i iz svake utrke izvlače maksimum i skupljaju dobre rezultate.

Neobično je gledati kako se Hamilton svakom postolju veseli kao što se do kraja prošle sezone veselio pobjedama. Nakon za njega šokantne završnice prošle sezone uslijedio je šok s početkom nove sezone – nema bolid za napad na naslov prvaka. Iako nema sezonu za pamćenje, vožnje su mu jedne od boljih u cijeloj karijeri. Mogli bi se zapitati koliko bi on mogao napraviti da ima konkurentniji bolid, sličan Ferrarijevom. Odlično je postignuće osvajanje postolja u zadnjih pet utrka, pogotovo osvajanje drugog mjesta u Mađarskoj. Definitivno je u rezultatskom naletu, a hoće li tako nastaviti i od Belgije nadalje vrijedi vidjeti.

Russell je, u neku ruku, cijelu sezonu u naletu rezultata. Stalno je u prvih pet, a jedinu pogrešku vrijednu odustajanja je napravio na Silverstoneu. Uvijek je tu pri vrhu i čeka neku pogrešku vozača Red Bulla i Ferrarija, te obilato skuplja te ostatke. Vrhunac dosadašnjeg tijeka sezone je najbolja startna pozicija u Mađarskoj, a hoće li nekad do kraja sezone stići i prva pobjeda, tko zna. S obzirom na vožnju kakvu je prikazao zaslužio je makar tu jednu pobjedu.

Mercedes je u velikom naletu, u to nema sumnje. Dva dvostruka postolja u dvije posljednje utrke to sugeriraju, a uz to na ruku im ide i korekcija tehničkog pravilnika po pitanju podnice tako da ih možemo očekivati dosta bliže vodećima. Nikakvo čudo ne bi bila i pobjeda u nekoj ludoj utrci, a najviše šansi za “pravu” pobjedu, prema trenutnoj situaciji, bi im dao u Singapuru. Ipak, tko zna kako će se razvijati situacija, no jedno je sigurno – i dalje će biti taktički jaki i imati pouzdan bolid.

Objava Mercedes: Konstantnost i pouzdanost pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Toliko je bio razočaran da je u jednom trenutku predložio ekipi da odustane i sačuva motor, no ipak je nastavio utrku i serijom odličnih krugova i nekoliko atraktivnih pretjecanja je na kraju osvojio peto mjesto. Doduše, to peto mjesto je lako moglo biti i četvrto, ali zbog straha od kvara na rashladnom sustavu morao je drastično smanjiti brzinu, što je otvorilo vrata Carlosu Sainzu da vrati četvrto mjesto koje je par krugova prije izgubio od Lewisa.

“Bolid je bio sjajan u utrci. Brzina je bila puno bliža onima na vrhu poretka, što je bilo nevjerojatno. Stvarno je bila velika nesreća da smo završili s puknutom gumom u prvom krugu. Ali nisam odustajao, jer mi to ne radimo.”

“Ali, jao, da nisam imao taj problem na početku tko zna gdje bi završio. Sjajno je da smo imali tempo sličan vodećima,” rekao je Lewis.

Nije samo Lewis imao problem sa rashladnim sustavom – i njegov momčadski kolega George Russell je imao iste brige, te je i on morao drastično usporiti kako bi završio utrku. No, za razliku od Lewisa, George je imao sasvim dovoljno prednosti da zadrži svoje mjesto na postolju ispred Sainza. Upravo taj gubitak četvrtog mjesta kod Lewisa ostavlja gorak okus u ustima.

“Bilo je toplije nego smo očekivali, bilo je vrlo nezgodno s ovim bolidima. Ne znam što je točno bio problem, analizirat ću s ekipom. Morao sam voziti s pola gasa kako bi održavao bolid hladnim uz mnogo puštanja gasa na pravcu kako bi motor imao svježeg zraka za hlađenje.”

“Loše sam se osjećao nakon gubitka pozicije od Sainza, posebno kad se sjetim što sam sve prošao dok sam do te pozicije došao. Bio sam više od 30 sekundi iza ostalih, u ničijoj zemlji. Mogu vam reći, grozan je osjećaj biti toliko daleko od svih. Ali, morate dignuti glavu gore, nastaviti pritiskati i nadati se boljem.”

“Rekli su mi da sam mogao završiti osmi, što i nije neki impresivni rezultat. Ali, razmišljao sam, barem ću biti u bodovima. Na kraju sam se borio za četvrto mjesto, zbog čega sam bio sretan. Nadam se da ćemo nastaviti ovim smjerom i u idućim utrkama. Vidjet ćemo,” zaključio je Hamilton.

Objava Hamilton: Nisam odustajao, jer mi to ne radimo pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Nakon zadnjeg pokušaja u Q1 držao je spasonosnu 15. poziciju, međutim ni pet sekundi nakon što je završio svoj krug ukazao se Lance Stroll koji je imao za dlaku bolje vrijeme te je sedmerostruki svjetski prvak ostao na 16. mjestu. Cijeli vikend je imao problema s balansom bolida i njegovim poskakivanjem na pravcu. Mercedesov W13 zadaje glavobolje svima u ekipi, no izgleda da se s bolidom, barem u Džedi, bolje slaže Lewisov momčadski kolega George Russell koji će u utrku startati kao šesti.

Lewis nije krio iznenađenost rezultatom.

“Jesam [iznenađen]. Imao sam problema s balansom bolida, nisam tamo gdje želim biti. Nešto je pogrešno u postavkama bolida. Imao sam dobar osjećaj na trećem treningu, pokušali smo ići u istom smjeru ali smo očito otišli predaleko. Bolid je bilo teško voziti, ponašao se vrlo nervozno.”

Lewis ne očekuje puno u utrci u kojoj je prošle sezone startao s prve pozicije te na kraju došao to važne pobjede.

“Kako ću imati isti bolid kao u kvalifikacijama, ne očekujem da ću napredovati previše. No ne predajem se, dat ću sve od sebe,” rekao je Hamilton.

Russell je izvukao nešto više iz bolida i startat će kao šesti, između dva vozača Alpinea.

“Peto mjesto je bilo moguće osvojiti, ali bio je težak dan za ekipu. Mučimo se s postavkama bolida. Znamo zbog čega nam bolid poskakiva na pravcu. Radimo sve da riješimo probleme ali nažalost, ne napredujemo koliko očekujemo. Svi rade danonoćno kako bi riješili ove probleme,” izjavio je Russell.

Dodajmo na kraju kako postoji mogućnost, prema informacijama koje stižu iz Džede, da momčad povuče Hamiltonov bolid iz parc ferme-a kako bi promijenili njegove postavke. U tom slučaju bi utrku startao iz boksa umjesto sa 16. pozicije.

Objava Hamilton: Nisam tamo gdje želim biti pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

U prijevodu – Nova era počinje ovdje: Paljenje našeg Mercedes-AMG F1 bolida za 2022.

Početak nove sezone uvijek se s nestrpljenjem iščekuje, no ovoga puta posebno zbog novih pravila i novih bolida. Predsezonska testiranja trebala bi početi krajem veljače u Barceloni (prema određenim najavama od 23. do 25. veljače), a dva tjedna kasnije testiralo bi se u Bahreinu, gdje će nova sezona i početi prvim GP vikendom od 18. do 20. ožujka.

Objava Mercedes objavio video paljenja bolida W13 pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Za nama je luda završnica još luđe sezone. Kao i poslije svake utrke, tako je i nakon ove kontroverzne utrke za VN Abu Dhabija, vrijeme da proglasimo dobitnike i gubitnike zadnje utrke sezone. Kako se pokazalo, neki su postali gubitnici i na razini cijele sezone.

Dobitnici:

1. Max Verstappen – gledajući razvoj situacije u utrci i odnose snaga na stazi pred sam kraj završnog obračuna sezone, vjerojatno su barem u jednom trenutku svi u Red Bullovom boksu možda i sam Max Verstappen kroz glavu provrtili neke propuštene prilike i nakratko vidjeli još jedno urnebesno slavlje rivala iz Mercedesa. Ipak, Hornerovo zazivanje čuda urodilo je plodom u vidu spasitelja Latifija kojemu, kao i onomad Hamilton Glocku, Verstappen duguje ulazak među vozačku elitu. Što se same utrke tiče, osim šokantne, infarktne i totalno nenormalne završnice, sama je utrka proticala u rekli bismo kontroliranoj dominaciji Lewisa Hamiltona i njegovog Mercedesa bez previše šokova čak i posebno neizvjesnih situacija. Na kraju, dvije su odluke postale ključne i to već spomenuto Latifijevo izlijetanje ali i Red Bullova odluka o prelasku na soft gume koja im je u konačnici donijela naslov, najkraće rečeno. Za sve dodatne detalje u vidu Masijevog oklijevanja s propuštanjem backmarkera itd. jednostavno nema mjesta. Sve u svemu, sve čestitke 24 godišnjem Nizozemcu na svom premijernom naslovu ali i Hondi koju ne smijemo zaboraviti i koja na oproštaju od Formule 1 slavi prvi vozački naslov još od velikog Senne i pradavne 1991. U svakom slučaju neloše ostvarenje za jedan GP2 engine.
2. Mercedes – iako razočaranje u momčadi Mercedesa koje je nastupilo onim šokantnim gubitkom vozačkog naslova u tom trenutku vjerojatno ne bi ublažilo ni 77 konstruktorskih titula, kada se dojmovi slegnu i ova utješna nagrada dobit će bez ikakve sumnje na važnosti. Pojam utješna nagrada naravno pišemo s velikim navodnicima jer time za početak ne želimo umanjiti važnost te prestižne titule ali isto tako i još jednom naglasiti kako je zasigurno nemali broj onih kojima je na listi prioriteta upravo ova titula najvažnija. Za razliku od prethodnih sedam, ova je možda i sjajnija jer nakon podosta vremena, konkurencija u vidu Red Bulla bila je uistinu žestoka pa je stoga i konačni trijumf slađi.
3. Carlos Sainz – o Ferrarijevom uzletu u drugom dijelu sezone često smo pisali u ovoj rubrici i govoreći pošteno, zasluge za to pripadaju podjednako i Sainzu i Leclercu. Svjedoči tome i tek 5 i pol bodova koji ih dijele u ukupnom poretku na kraju sezone što dokazuje kako su obojica pošteno odradili svoj posao. Možda i mimo očekivanja novajlija u momčadi pobijedio je u tom mini duelu, a u tom postignuću ključno je bilo ovo vjerojatno nikad manje uočeno i zapaženo postolje do kojega je Sainz došao u sjeni okršaja titana na vrhu. Tim četvrtim ovosezonskim postoljem, Španjolac je ostvario i dodatni profit jer je tko zna već koji maler McLarenovih vozača u ovoj sezoni, ovoga puta upravo Sainz iskoristio i za proboj na peto mjesto u ukupnom poretku vozača, tik iza velike četvorke. Rekli bismo, lijepa i zaslužena nagrada za prikazano u ovoj prilično uspješnoj sezoni.
4. Yuki Tsunoda – dosta smo kritike tijekom sezone uputili na račun mladog Alpha Taurijevog samuraja koji je u svojoj debitantskoj sezoni patio od kojekakvih dječjih bolesti. Unatoč prilično kompetitivnom bolidu, forma je bila dosta promjenjiva, a samim time i bodovni upisi kojih nije bilo previše. Ipak, za kraj sezone stigao je rezultat ali i nastup koji je u velikoj mjeri popravio dojam i nesumnjivo dao samopouzdanje i ekipi i samom Tsunodi uoči priprema za novu i drugačiju 2022.
5. Sergio Perez – iako nije završio utrku, Checka ćemo spomenuti zbog onih par minuta slave koje je doživio u “životinjskoj borbi” s Hamiltonom čime je uvelike, barem u tom trenutku, pomogao svom momčadskom kolegi. Doduše, bez svima znanog sudbonosnog Latifijevog krša, bio bi to tek potez za pamćenje, no iako pokazalo se, nije bio presudan, ovim je slavljeničkim raspletom dobio na važnosti. Ono što također možemo reći je kako je na važnosti nesumnjivo dobio i sam Perez u momčadi Red Bulla. Iako je slabija forma u prvome dijelu sezone bila možda i ključna u borbi za konstruktorski naslov, dojam je kako su Checkove dionice pred kraj sezone rapidno narasle.

Gubitnici:

1. Lewis Hamilton – uoči početka utrke i bez obzira na Maxov pole position, sedmerostrukog prvaka vidio sam kao favorita za naslov. Potez na startu i možemo reći potpuna kontrola utrke sve do tog za njega kobnog 51. kruga to su i potvrdile pa se uspon na toliko željeni tron i vodstvo na vječnoj ljestvici osvajača naslova, činio kao sigurna oklada. U trenutcima kada se stvar privodila kraju, u događaju o kojem već i ptice na grani sve znaju, dogodilo se ono malo ili nimalo vjerojatno. Onaj X faktor, faktor sportske sreće ili kako biste već htjeli nazvati sve one više sile koje su dolazile u vidu izlazaka sigurnosnih automobila, kiše i tko zna kojih sve ne uvjeta, a koje su se gotovo u pravilu okretale Lewisu u korist, sada su mu okrenule leđa i nije pretjerano reći otele iz ruku sigurnu pobjedu i novi naslov prvaka. Ipak, čestitke Lewisu na lavovskoj borbi, posebice u drugome dijelu sezone kada je u nekoliko navrata pokazao svu raskoš svog znanja i talenta.
2. Kimi Raikkonen – oproštaji čak i nekih manje karizmatičnih, ako hoćete i manje uspješnih i talentiranih vozača obilježeni su uz puno više pompe, protokola i blještavila. Iako nam je poznato kako svjetla reflektora, konfete, kojekakve torte sa simboličkim brojevima i slične kerefeke nisu ni izbliza u stilu Finskog veterana šteta je što se njegova dugogodišnja karijera završila na prilično nepopularan način. U svom stilu, lik za kojega mnogi kažu kako mu u venama umjesto krvi teče antifriz, nije ni malo mario niti cvilio zbog te zle kobi koja ga je snašla već je poslovično hladno izjavio kako rezultat na kraju ionako nije ni bitan jer kraj je došao. U danima i tjednima koji su pred nama, posebice kada se prašina oko ove lude sezone malo spusti na zemlju, retrovizora i priča o velikom Fincu bit će ne sumnjam podosta, a do tada We just leave you alone Kimi.
3. Lando Norris – možemo slobodno reći i McLaren kao momčad. U raspravi za vrijeme trajanja nedjeljne utrke prilikom još jednog neplaniranog ulaska u boks, spomenuo sam kako je razina baksuza i malera koji su imali u McLarenu u sada već protekloj sezoni bila poprilično frustrirajuća. Netko od kolega dobro mi reče kako je to prokletstvo gužve u sredini poretka u koju su se posebice u padom forme obilježenom drugom dijelu sezone, prečesto nalazili narančasti bolidi. Slična situacija dogodila se Landu Norrisu i u Abu Dhabiju kada je zbog slow puncturea izgubio i protrajbao sve ono dobro što je u utrci radio, a tu prije svega mislim na momački fight s Bottasom. Taj ga je maler vjerojatno stajao i pete pozicije u ukupnom poretku pa stoga unatoč nekim solidnim ostvarenjima i Lando i čitava momčad sezonu završavaju u silaznoj putanji. Ricciardo? Kao i nažalost previše puta do sada, u nedjelju apsolutno nevidljiv.
4. Antonio Giovinazzi – ohrabren solidnim nastupom u Saudijskoj Arabiji, ne sumnjamo kako je Talijan priželjkivao puno ljepši i dojmljiviji oproštaj s Formulom 1. I zbog oproštaja od ekipe i grida ali nesumnjivo i zbog općeg dojma koji je želio ostaviti kao svojevrsni zalog za planirani povratak među svjetsku vozačku elitu. U taj povratak, Antonio je poprilično uvjeren, ako smijem reći, ja osobno baš i ne, no to tom po tom. U svakom slučaju iako u rezultatskom smislu nebitan, vjerujem kako su i u Alfa Romeu planirali nešto drugačiji završetak jedne vozačke i tehničke ere.
5. Valtteri Bottas – nećemo previše kritizirati Finca zbog samog rezultata i završne pozicije pa čak ni općeg dojma jer njegov je značaj u utrci kao uostalom i većine drugih vozača, ionako bio gotovo nikakav s obzirom da su svjetla reflektora odavno preuzeli drugi akteri. U smislu rezultata, završio gdje je i započeo u utrci koja mu je nekako stalno išla u krivo i u kojoj nije uspijevao probiti se prema vrhu. Možda je svoj oproštajni nastup, pa i čitavu sezonu Finac zamišljao nešto uspješnije, kompetitivnije i uvjerljivije, no na odlasku iz momčadi, kao vjernom poslušniku, ekipa će mu biti zahvalna ako ništa drugo, na nemalom broju bodova koje je ugradio u ovosezonsku utješnu titulu.

Objava VN Abu Dhabija: Dobitnici i gubitnici pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Dobitnici:

1.Lewis Hamilton – čak i ako niti jednom jedinom riječju ne spomenemo što je sve Britanac doživio i preživio na nedjeljnoj utrci, već sami pogled na završni poredak dovoljan je razlog za proglašenje Lewisa Hamiltona apsolutnim dobitnikom ovoga vikenda. Naime, nakon prilično dugog razdoblja u kojem je njegov bodovni zaostatak najprije rastao pa se malo po malo smanjivao, Lewis je uoči posljednje etape ove epske borbe došao na čisti bodovni egal sa svojim jedinim izazivačem što ga realno gledajući stavlja u odličnu poziciju. Razlog broj dva je to što je uz sve znanje, iskustvo, rekli bismo i hladnokrvnost koju je Lewis pokazao u ovoj kaotičnoj utrci, Britanac opet imao ogromnu dozu sreće jer je barem dva puta tijekom utrke visio kao luster. Pri tome aludiramo na dva ozbiljna kontakta koja je imao na stazi, a nakon kojih u 9 od 10 slučajeva prednje krilo postaje hrpa skupocjenog smeća, a bolid siguran putnik u boks. Aktualni se prvak iz svega provukao s manjkom dijelova ali bez štete i bez obzira na spomenuti bodovni egal, u posljednju utrku ulazi vrlo vjerojatno sa psihološkom prednošću i ne manje važno ali sigurno, božicom Fortunom u krilu.

2. Esteban Ocon – iz dosadašnjih iskustava, svi znamo kako kaotične utrke, a u najmanju ruku kaotična bila je ona nedjeljna, nerijetko rezultiraju nekim potpuno neočekivanim rezultatima. Iako Oconovo odnosno Alpineovo četvrto mjesto ipak nije nekakvo svjetsko čudo kakvo bi bilo primjerice Haasovo osvajanje bodova ili recimo Alfa Romeovo postolje, kada se Francuz nakon ne znam ni ja kojeg više restarta našao na čelnoj poziciji, vjerojatno se u tom sveopćem metežu dosta gledatelja zapitalo otkuda se pobogu ovaj lik stvorio ovdje? Francuz je u spomenutom krkljancu mudro i pametno koristio situaciju i malo po malo iz sredine poretka ušuljao se do vrha. Ipak, sportska sreća malo se poigrala s Oconom i ekipom Alpinea jer su ipak zapaženiji rezultat u vidu plasmana na pobjedničko postolje izgubili doslovno u posljednjim metrima utrke. Moramo biti nepristrani no, ipak kažemo šteta jer Bottasu i Mercedesu to treće mjesto vjerojatno ne znači ni u pola ono što bi značilo Oconu i Alpineu.

3. Daniel Ricciardo – iako nam je ostala još jedna utrka do kraja, ne moramo čekati da zastor i službeno padne kako bismo premijernu Australčevu sezonu u momčadi McLarena nazvali mlakom, sivkastom ili pak kojim drugim nit smrdi nit miriši pridjevom. McLarenov očiti pad forme koji se dogodio nakon Italije ili ako ćemo biti malo blaži nakon Rusije, čini se najviše je utjecao upravo na Australca. Ipak, premijerni nastup u Saudijskoj Arabiji malo je popravio dojam iako zbog eliminacije već u Q2 i starta s 11. pozicije u početku to nije izgledalo obećavajuće. Ricciardova priča slična je Oconovoj jer u sveopćem metežu Australac je uspio značajno popraviti svoju poziciju i u konačnici postići respektabilan rezultat.

4. Valtteri Bottas – start iz prvog startnog reda prema dosadašnjim iskustvima u Bottasovom slučaju nije bio garancija kako će Finac uspjeti značajnije pomrsiti račune u prvome redu Maxu, Verstappenu, a što se u konačnici i dogodilo. Ipak, u slavlju koje je momčadi priskrbio Hamilton, i Valtteri Bottas dao je svoj doprinos već spomenutim postoljem koje svakako ima rezultatski značaj u borbi s Red Bullom u poretku konstruktora. Također, u sezoni koja za Finca nije obilovala prevelikim uspjesima, ovaj će rezultat uoči rastanka od Srebrnih strijela svakako pozitivno utjecati na opći dojam u Finčevoj oproštajnoj sezoni.

5. Antonio Giovinazzi – gledajući dosadašnje rezultate u tekućoj sezoni u kojoj je Talijan upisao tek jedan jedini bod, njegovo deveto mjesto svakako smo morali spomenuti. Generalno vrlo uspješan vikend za sada već bivšeg vozača Alfa Romea započeo je još na kvalifikacijama kada se pomalo iznenađujuće nauštrb primjerice Sainza, plasirao u završnu rundu što također nije baš svakidašnja pojava. U konačnici deveto mjesto realno je rezultat koji je nastao i kao kombinacija vrlo solidnog nastupa ali nesumnjivo i kaotičnog razvoja situacije na stazi kao i odustajanja i problema koje su imali neki konkurentniji vozači i bolidi. Sličnih prigoda tijekom sezone nije bilo previše, no i kada su se ukazale Talijan ih baš i nije najbolje koristio pa je unatoč čak i solidnom dojmu koje je ostavio u nekim utrkama, to vrlo vjerojatno jedan od glavnih razloga zbog kojih u sljedećoj sezoni Antonio ide na burzu rada, barem kada je Formula 1 u pitanju.

Gubitnici:

1.Max Verstappen – u trenutcima kada je navijački i natjecateljski naboj na vrhuncu, prozvati Maxa gubitnikom dosta je diskutabilna i škakljiva stvar. Ipak, ako maknemo na stranu sve okolnosti u samoj utrci i ono loše što se u nekoliko situacija moglo dogoditi, nekoliko je faktora zbog kojih ova konstatacija ispada točnom. Krenimo s kvalifikacijama u kojima je Max u samoj završnici kruga pri relativno sigurnom vodstvu svojim kiksom izgubio siguran pole position, doduše bi li mu to kasnije nešto značilo ili ne, teško je reći. Nadalje i u samoj utrci pružile su mu se neke prilike koje možda nisu do kraja iskorištene. Kada se tome doda i poprilična doza sreće koju je u nekim vrlo opasnim situacijama imao njegov rival te u konačnici i potpuni gubitak bodovne prednosti, ova se utrka unatoč standardnim pričama o dobroj kontroli štete baš i ne čini odveć uvjerljivom. Zbog svega navedenog, dojam je kako je uoči posljednje utrke prvenstva psihološka prednost na strani njegovog rivala i stoga će Maxu uoči te posljednje utrke doista trebati sve moguće znanje, koncentracija i lukavstvo, možda i više od toga.

2. Sergio Perez – još jedan Red Bullov vozač smjestio se na ovu nepoželjnu listu, no u odnosu na svog momčadskog kolegu čija je pozicija među ovim društvom za neke možda diskutabilna, Perezova je recimo to tako, poprilično čista i jasna. Jedna od većih žrtava u situacijama oko restartova bio je upravo Meksikanac jer je nakon onoga u 14. krugu “poguran” od strane Leclerca završio svoj nastup u utrci. Iako je Perez zbog gužve na stazi i priznanja kako Leclerca nije vidio niti očekivao na tom mjestu, čak i opravdao Monegašanina, ovo je prilično veliki udarac prije svega za momčad Red Bulla čiji je zaostatak uoči odlaska u Abu Dhabi sada popriličan ali i za samoga Pereza koji je ovim odustajanjem definitivno izgubio bitku za treće mjesto u poretku vozača.

3. Lando Norris – kada je nakon Schumacherovog izlijetanja izašao sigurnosni automobil i uslijed Verstappenove odluke o neodlasku u boks, zabrinutom Lewisu iz boksa su javili kako je po objavi crvene zastave Max sada vodeći s pravom besplatne promjene guma. To su u Mercedesovom boksu nazvali rizikom situacije, a upravo se taj rizik i tijek okolnosti u nedjelju okrenuo kontra onoga što je McLarenovom mladcu bilo potrebno. Nije se u početku činilo tako jer svoj start na najmekšoj komponenti guma u spomenutom incidentu Norris naočigled kompenzirao jeftinim ulaskom u boks za vrijeme sigurnosnog automobila. Ipak, zaustavljanjem utrke ubrzo nakon toga, taj se potez pokazao lošim jer je u odnosu na konkurenciju Britanac izgubio dosta pozicija čime je kasnije uslijed restartova i brojnih VSC-a pao čak i na samo začelje. U svakom slučaju i ovaj je bod u kontekstu svega što se dogodilo uspjeh, no dojam je kako se nudila prigoda za puno više.

4. Sebastian Vettel – vrlo slaba izdanja oba Aston Martinova vozača u kvalifikacijama nisu sugerirala kako bi netko od ovoga dvojca mogao igrati ikakvu važniju ulogu u utrci. Ipak, Sebastian Vettel, koji je usput rečeno i vozač s trenutno najvećim brojem ostvarenih pretjecanja u sezoni, uspio se malo po malo probiti do sredine poretka i donjeg dijela osvajača bodova. Nažalost nade u dobar rezultat Nijemcu su pokopane nakon dva torpediranja njegovog bolida, najprije od strane Yukija Kamikaze Tsunode, a potom i u veteranskom okršaju prvaka od strane Kimija Raikkonena pa je tako nakon razdoblja solidne forme, Nijemac opet ostao na nuli.

5. Yuki Tsunoda – suprotno od protagonista prethodne crtice, mladi je Japanac ostvario vrlo zapažen nastup i rezultat u kvalifikacijama plasmanom na odlično osmo mjesto i to bez upotrebe najmekše komponente guma. Rezultat je to koji je budio nadu kako bi Tsunoda napokon mogao iskoristiti dio potencijala AlphaTaurijevog bolida koji nesumnjivo postoji i time u smiraj sezone malo poboljšati opći dojam svojih izvedbi. Sam start nije bio bajan, no vremena i prostora možda bi i bilo da se uslijed stalnih prekida nije izgubio tempo utrke, a time i još jedna mogućnost za Tsunodin dobar rezultat jer je nakon spomenutog kontakta s Vettelom, bio prisiljen odustati.

Objava VN Saudijske Arabije: Dobitnici i gubitnici pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Nekadašnji šef Scuderije Ferrari, a danas predsjednik i izvršni direktor Formule 1, Talijan Stefano Domenicali, podijelio je svojevrsni Urbi et orbi za službenu F1 stranicu. Prvi čovjek najvećeg “oktanskog cirkusa” na svijetu, govorio je o svim aktualnostima koje se trenutno događaju unutar F1. 

Naglasak je svakako bio na objavi trkaćeg kalendara za sljedeću sezonu, u kojem ćemo po prvi puta imati rekordne 23 utrke, uključujući premijerni event koji će se održati na uličnoj stazi nedaleko od Miamija, čija homologacija još nije završena. Kada tome pribrojimo utrke u katarskom Losailu krajem ove te u Džeddi početkom iduće sezone, pratitelji Formule 1 će u samo pola godine imati priliku vidjeti vozačke majstorije na čak tri nove staze. Stefano Domenicali je vrlo zadovoljan učinjenim i veoma oduševljen odličnom suradnjom s F1 momčadima pri kreiranju ovog trkaćeg kalendara. 

“Sljedeće godine započet ćemo kalendar s 23 velike nagrade. Zahvaljujući promotorima i ekipama, namjestili smo da sezone započne sredinom ožujka i završava 20. studenog, točno mjesec dana prije Božića. Oduševljeni smo što imamo pravi kalendarski ritam u kojem također imamo trotjedni ljetni odmor i u kojem dajemo članovima ekipa dovoljno prostora za odmor između dvije sezone.”

Bivši šef Ferrarija se također osvrnuo na vrlo intenzivnu borbu vozača i konstruktora u dosadašnjoj sezoni 2021. između Lewisa Hamiltona i Max Verstappena, odnosno na Red Bull i Mercedes, kojeg to podsjetilo na sezone 2010. i 2012. kada je njegova ekipa vodila intenzivne borbe sa svojim konkurentima.

“Sjajna je vijest kako u sredini listopada s još šest preostalih utrka do kraja imamo vrlo intenzivno i otvoreno F1 prvenstvo, koje definitivno privlači pažnju velikog broja navijača širom svijeta.”

“Ova sezona me podsjetila na izjednačenu borbu u prvenstvu iz vremena kada sam bio dio Ferrarijeve momčadi, kada je sve bilo odlučeno u zadnjoj utrci sezone 2010. odnosno 2012., tako da znam kako je živjeti u toj vrsti intenziteta.”

Osim na veoma zanimljivu borbu za vrh poretka, Domenicali se u svojoj poslanici osvrnuo i na borbu za treće mjesto konstruktora između njegove bivše ekipe i McLarena, koji se očito polagano vraćaju na stare staze slave, dok će po njegovom mišljenju završna pozicija u poretku konstruktora na kraju sezone za ostale momčadi na gridu biti ključna za dobro pozicioniranje u budućnosti.

Što se organizacije utrka tiče, Domenicali naglašava kako su trebali biti prilagodljivi, fleksibilni i proaktivni, ne bi li održali rekordne 22 utrke u sezoni, u okolnostima pandemije COVID-a, čime je šef Formule 1 veoma zahvalan svim ekipama i promotorima kao FIA-i, krovnoj automobilističkoj organizaciji, na čelu s njegovim nekadašnjim šefom iz Ferrarija Jeanom Todtom.

Nova ulaganja u Formulu 1

U daljnjem tekstu, Domenicali izražava zadovoljstvo dosadašnjim ulaganjima u pojedinih momčadi kao što su Aston Martin Lawrencea Strolla ili dobar posao Dorilton grupacije u njihovim nastojanjima da ponovo revitaliziraju posrnuli Williams i učine ga konkurentnim. Šef Ferrarija je veoma impresioniran dosadašnjim radom Red Bulla i njihovom ambicioznim projektom stvaranja vlastitog motora za sljedeću sezonu nakon što je Honda najavila svoj odlazak iz F1 na kraju ove sezone.

“Čujemo da je mnogo zainteresiranih strana koje žele kupiti neku od momčadi, a to znači da je Formula 1 zdravi biznis, i da odluke koje donosimo, kao što je uvođenje nezagađujućeg goriva i kreiranje novih pogonskih jedinica, su pokazatelj ispravnog strateško-tehničkog promišljanja za Formulu 1.”

“Testiramo sustav s ambicijom da bolidi budu lakši, s kojima se može utrkivati i koji će dobro zvučati. To je nešto što želimo imati u budućnosti.”

Sprint utrke

Naravno, Domenicali se osvrnuo i na veoma kontroverzne sprint utrke koje smo do sada vidjeli u Silverstoneu i Monzi, dok nas još preostala treća očekuje na VN Brazila na stazi Interlagos. Iako su navijači, pojedini stručnjaci i novinari nezadovoljni ovim novitetom u F1, ako je suditi prema izjavi Talijani, sprint utrke će i dalje biti dio trkačkih vikenda i u sljedećoj sezoni.

Promotori samih utrka su bili veoma blagonaklono prema sprint utrkama, i prema riječima Domenicalija, veliki broj njih želi imati sprint utrke na svojim stazama, što je posljedica želje da navijači uživaju u što većem broju uzbudljivih i kompetitivnih događaja, umjesto nezanimljivih trening sesija tijekom petka ili subote.

“Iz sportske perspektive, vidjeli smo da što manje treniraš, više se nepredvidivih stvari dogodi na stazi tijekom kvalifikacija i utrke. Postoje još poneka podešavanja koja trebamo napraviti – ali mi sada intenzivno radimo na njima.”

“Uvijek je lako biti negativan i ne mijenjati se, no mi guramo prema tom smjeru upravo zbog toga što vidimo entuzijazam kod mlađe generacija i veliko zanimanje od navijača širom svijeta.”

To prevedeno znači da će se sprint utrke i dalje održavati i to u ponešto drugačijoj formi sljedećih sezona. Podsjetimo, Stefano Domenicali je na čelo Ferrarija došao 2008. i odmah u svojoj prvoj sezoni kao šef ekipe osvojio konstruktorski naslov, čime je Talijan posljednji kojem je to pošlo za rukom. S čelne pozicije Scuderije odlazi 2014., dok čelno mjesto Formule 1 preuzima početkom ove godine i to nakon odlaska Chase Careyja. U svom izlaganju Domenicali je otkrio kako će uskoro imati još mnogo zanimljivih vijesti za navijače Formule 1. O čemu se točno radi, ostaje nam da vidimo.

Objava Domenicali o svemu pomalo pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

On je kvalitetan vozač, veoma moćan, a ima samo 16 godina. Ako na ovakav način bude nastavio napredovati, siguran sam da će jednog dana voziti u Formuli 1. Ima nešto posebno u tome vidjeti mladića tih godina na trkaćoj stazi. On zbilja ima pravi trkaći mentalitet.

Ovo je izjava sedmerostrukog svjetskog F1 prvaka Michaela Schumachera iz 2001. o tada mladom Lewisu Hamiltonu nakon jedne ekshibicijske utrke u kojem su sudjelovale mlade karting zvijezde i prekaljeni vozači tadašnje Formule 1. Kada vas jedna istinska i neupitna sportska i automobilistička veličina prepozna kao budućeg velikog vozačkog talenta u vremenu dok ste još golobradi klinac koji vapi za pažnjom i svojevrsnim pogurancem u karijeri, onda znate da vam je potencijalni uspjeh u motosportu zajamčen.

Dva desetljeća kasnije, taj tamnoputi mladac iz Stevenagea, grada udaljenog sat vremena vožnje od Londona, ne samo da je postao vozač Formule 1, nego je postao i sedmerostruki prvak Formule 1. Također je, nakon briljantne pobjede na VN Rusije pretprošlog vikenda, postao i jedini vozač u povijesti koji dostigao troznamenkasti broj pobjeda u najvećem oktanskom cirkusu. Tako je Britanac dodao još jedan u nizu rekorda koje je dosad ostvario u svojoj impresivnoj karijeri.

Statistika Lewisa Hamiltona

• Nastupi u Formuli 1: 281 utrka
• Broj pobjeda: 100 (35,5% uspješnosti)
• Broj pobjedničkih postolja: 176 (62,6% uspješnosti)
• Najbrži krug utrke: 57
• Broj osvojenih bodova: 4024,5

Kao što možemo vidjeti iz priloženog, Hamiltonova F1 statistika je veoma impresivna i još će dugo vremena proći prije nego je ijedan drugi vozač u budućnosti uspije ponoviti i popraviti. Posebno impresivno djeluje činjenica da je Lewis ostvario pobjedu u prosjeku na svakoj trećoj utrci u kojoj je sudjelovao, dok je na dvije trećine utrka minimalno osvojio mjesto na pobjedničkom postolju.

Složili se neki s tim ili ne, Lewis Hamilton je i statistički i činjenično jedan od najboljih vozača Formule 1 i svakako jedan od najuspješnijih sportaša u povijesti. Da, iako nas poznata pjesma grupe Colonia uči “da svijet voli pobjednike”, Lewis Hamilton ima i vrlo snažnu opoziciju među navijačkih pukom F1. Mnogo puta mu spočitavaju da je razlog njegovog uspjeha činjenica kako je većinu svoje karijere vozio za dominantne momčadi i kako su mu sve okolnosti tijekom karijere bile naklonjene. Da, Britanac je svakako miljenik sreće, no nemojmo se zavaravati, Lewis Hamilton je jedan od najtalentiranijih vozača koji je ikada sudjelovao u utrkama F1. Usto, on je jedan od rijetkih vozača u povijesti koji je mnogo puta pokazao sposobnost da psihološki “samelje” svoje protivnike u borbi za naslov prvaka.

Korijeni Lewisovog uspjeha

Kada vam je potrebno određeno životno “podešavanje”, prirodno je da potražite pomoć psihologa. U standardnoj proceduri tijekom tog procesa, psihologa će uvijek zanimati kako ste proveli djetinjstvo ne bi li tako pronašao korijen vašeg trenutnog psihološkog problema. Osim toga, određeni životni nedostatci u djetinjstvu nam također stvaraju pogonsko gorivo koje se u odrasloj dobi najbolje očituje u vidu natjecateljskog duha, neutažive gladi za pobjedama i nesalomljivoj odlučnosti za postizanje uspjeha.

Sve gore navedeno je jedan od najvažnijih razloga Hamiltonovog ogromnog uspjeha u F1. Još od najranijih dana Lewis je pokazivao značajke izvanserijskog trkaćeg talenta. Sudbina je htjela da mu jedan očev poklon potpuno predodredi buduću karijeru. Njegov otac Anthony mu na dar poklanja automobil na daljinski upravljač s kojim Lewis sa svega pet godina osvaja drugo mjesto u britanskom prvenstvu. Vidjevši sinovljev veliki talent i smisao za utrkivanje, sljedećeg Božića mu poklanja go-kart uz napomenu da će se moći utrkivati sve dok mu ocjene u školi budu zadovoljavajuće.

Kako bi malo bolje razumjeli Lewisa i njegove poteze na stazi i izvan nje, treba znati kako njegova obiteljska pozadina nije nimalo nalik na zlatne dječake iz imućnih porodica koji u većini slučajeva provode bezbrižno djetinjstvo u nekoj od urbanih vila na rubu grada ili ljetuju na mondenim ljetovalištima i čiji roditelji mogu bezrezervno financirati i podržavati njihov hir za karting utrkivanjima.

Lewis je još kao tinejdžer osjetio nepravdu kada je na neko vrijeme izbačen iz škole radi lažne optužbe da je napao i ozbiljno ozlijedio svog vršnjaka u školi. Također, tijekom svoje rane trkaće karijere i života, bio je meta čestih rasističkih uvreda i zlostavljanja. Osim toga, njegov otac nije bio odveć bogat čovjek, stoga da bi financirao njegovo bavljenje kartingom, Anthony Hamilton je jedno vrijeme radio čak četiri posla istovremeno. Tijekom tih godina, Anthony je bez ičije pomoći i podrške sam sastavljao i nabavljao dijelove za Lewisov karting.

Unatoč svim poteškoćama, Hamilton je s 10 godina postao najmlađi pobjednik kadetskog karting prvenstva Velike Britanije i prilikom jedne dodijele nagrada upitao svog budućeg šefa Rona Dennisa za autogram. Prirodno samouvjeren, Lewis mu je tada poručio kako želi jednoga dana voziti za njegovu momčad. Legendarni šef McLarena mu je pomalo diplomatski poručio da mu se javi kad navrši 19 godina i da će mu srediti nešto po tom pitanju.

Ron Dennis i prijatelj Nico

Ipak, Ron Dennis se prije vremena prvi javio Lewisu. Nastavak njegovih impresivnih vožnji u mlađim kategorijama je nagnala ekipu McLaren da ga u dobi od 13 godina uključi u svoj program za mlade vozače. To je na neki način predstavljalo spas za obitelj Hamilton jer se nakon potpisa ugovora za McLaren, smanjio financijski pritisak na samu obitelj. Iz tog vremena Lewis je stvorio prijateljstvo s dječakom koji će mu mnogo godina kasnije biti momčadski kolega u Mercedesu i veliki rival na stazi. Taj dječak je bio čista Lewisova suprotnost. Dolazio je iz ugledne vozačke obitelji, čiji je otac bio nekadašnji prvak Formule 1 i vlasnik uspješne karting ekipe i koji je na stazu dolazio s obiteljskim helikopterom. Dok je Lewis spavao u kombiju ili šatoru pored staze, njegov bogati prijatelj je odsjedao u luksuznim hotelima. Upravo zbog solidnog talenta i snažne obiteljske podrške, bilo je veoma izvjesno kako je karijera u F1 za tog bogatog mladca zajamčena.

Taj dječak je bio Nico Rosberg, zlatni dečko motosporta. Iako su tijekom tog vremena stvorili veliko prijateljstvo, u kasnijim izjavama je Lewis naglasio kako ga je poprilično živcirao taj stvoreni hype oko Rosberga i činjenica kako je zbog svoje obiteljske pozadine predodređen da bude u Formuli 1, dok se sam Lewis morao svojski truditi u puno skromnijim uvjetima ne bi li na kraju dobio takvu vrstu prilike. Ipak, “što te ne ubije, ojača te” i tako je Lewis ovu situaciju iskoristio kao pogonsko gorivo da dodatno razvije svoj ionako prirodni natjecateljski duh.

“Teški” Anthony Hamilton

Tijekom velikog dijela svoje rane karijere Lewis je imao veliki poticaj u vidu svog oca Anthonyja, koji mu je nakon potpisa s McLarenom 1998. postao i agent. Već smo ranije naglasili kako je Lewisov otac podnio veliku žrtvu ne bi li svom sinu osigurao što bolje uvjete za razvoj njegovog sjajnog talenta. Odnos između Anthonyja i Martina Whitmarsha, dugogodišnjeg zamjenika Rona Dennisa, čija je uloga bila pratiti vozački razvoj mladog Lewisa, oduvijek je bila pomalo nategnuta. Upravo će njegove dobre pregovaračke sposobnosti bitno utjecati na daljnju karijeru Lewisa Hamiltona.

Sa samo 16 godina uspio je impresionirati velikog Michaela Schumachera, dok je tijekom tog perioda osvojio prvenstvo Formule Renault, natjecanje koje je tijekom tog vremena bilo veoma dobar indikator kvalitete tadašnjih nadolazećih trkačkih zvijezda. Godine 2004. osvaja i Grand Prix u Macau, dok iste godine započinje utrkivanje na velikoj sceni u Formuli 3.

Premijernu sezonu u F3 završava kao solidan peti u ukupnom poretku i tijekom tog perioda počinje sudjelovati u testiranjima za prvu momčad McLaren-Mercedesa na kojima počinje impresionirati iskusnije kolege svojim vozačkim umijećem.

Početak astronomskog uspjeha

Iako je to iz ove današnje perspektive pomalo čudno, šefovi McLarena nisu dopustili Lewisu Hamiltonu prelazak u Formulu 2 nakon solidnog uspjeha u F3. To je izazvalo poprilične trzavice na relaciji Lewisovog oca i Martina Whitmarsha, jer je taj potez bitno usporio razvoj njegove karijere. Pošto je u to vrijeme njihov ranije potpisani ugovor s McLarenom istekao, Lewis se našao u neobranom grožđu za sezonu 2005. i nije imao zajamčeno vozačko mjesto. Ipak, nakon više od mjesec i pol dana Anthony napokon popušta i ponovo šalje Lewisa da ponovi gradivo u Formuli 3 vozeći za francusku momčad ART Grand Prix.

Prava fama o “malom iz Stevenagea” je započela upravo te sezone. Hamiltona je ta situacija s McLarenom dodatno motivirala i 2005. doslovce uništava konkurenciju u F3 s 15 ostvarenih pobjeda od ukupnih 20 utrka u kojima bilježi samo dva odustajanja i jednako toliko trećih mjesta. Za ilustraciju, Lewisov tadašnji kolega Adrian Sutil, drugi u ukupnom poretku, je osvojio gotovo duplo manje bodova od sjajnog Britanca. Rijetko viđena dominacija te sezone samo je bila nagovještaj sjajne karijere koja je pred njim.

Godinu kasnije, na nešto manje uvjerljiv način osvaja Formulu 2, i dalje vozeći vrlo impresivno za momčad ART GP, čiji je vlasnik i menadžer Nicolas Todt, sin legendarnog Jeana. Budući vozač u Formuli 1 Nelson Pique Jr. osvojio je drugo mjesto u ukupnom poretku te godine.

Lewisov ulazak među elitu

Na VN Italije 2006. godine sedmerostruki prvak Michael Schumacher nakon pobjede na legendarnoj stazi pored Milana, suznih očiju u intervju nakon utrke objavljuje definitivni kraj velike karijere na kraju aktualne sezone. Schumacherov prekid karijere je započeo proces veoma zanimljivih “rošada” unutar vozačkih mjesta u dvije tada najbolje F1 momčadi. Čovjek koji je bio impresioniran 16-godišnjim Hamiltonom na neki način je indirektno utjecao na daljnju karijernu sudbinu mladog Britanca.

Ono što je također imalo velikog utjecaja na Lewisov dolazak u McLaren je činjenica da je slavna britanska momčad u jednoj sezoni ostala bez usluga oba svoja vozača. Njihov prvi tadašnji vozač, Kimi Räikkönen, je odabran da bude Schumacherov nasljednik u Ferrariju naredne sezone. Temperamentni Kolumbijac Juan Pablo Montoya je nakon niza ispadanja iz momčadske discipline i loših vožnji na stazi, svoju sreću u sred sezone 2006. odlučio pronaći u američkom NASCAR-u. Njegova zamjena za preostale utrke bio je veteran Pedro de la Rosa.

Dennisova dilema

Kako možemo vidjeti iz priloženog, Lewis Hamilton je i tada imao puno sreće jer mu se defacto otvorila prilika da odmah kao rookie vozač dobije priliku da odmah vozi za dominantnu momčad, što je na neki način i blagoslov i prokletstvo. Nakon što je aktualni dvostruki F1 prvak i vozač Renaulta Fernando Alonso potvrđen kao novi vozač McLarena, red je došao na odabir njegovog momčadskog kolege.

Ron Dennis je na izbor za Alonsovog pomoćnika u nastavku njegovog šampionskog niza imao tri vozača. Jedan je već spomenuti de la Rosa koji je odradio odličan posao u nastavku prvenstva 2006. Drugi je bio dugogodišnji testni vozač ekipe iz Wokinga i DTM prvak iz 2005. Garry Paffett, dok je treći bio Lewis Hamilton.

Izbor je pao na Lewisa, dijelom zato što je pokazao sjajan talent u nižim kategorijama i najavljivao velike stvari na predsezonskim testiranjima za prvu momčad, a dijelom i zato što je imao odličnog agenta u vidu svog oca koji je na neki način pritisnuo Rona Dennisa pokazujući mu ponude drugih F1 momčadi za angažman njegovog sina. Dennis nipošto nije htio izgubiti Hamiltona iako je svakako imao u podsvijesti da će biti pod udarom kritika javnosti i uprave McLarena ako se pokaže da Lewis nije dorastao tom izazovu. Šef McLaren-Mercedesa je čak u najavi sezone izjavio kako se nada da će Lewis barem redovito biti među pet najboljih.

Premijerna F1 sezona 2007.

U proteklih 40 godina Formule 1 samo je jedan vozač u svojoj premijernoj sezoni odmah dobio priliku da vozi za dominantnu momčad. To je pošlo za rukom jedino Jacquesu Villeneuveu 1996. godine kada je dobio priliku voziti za momčad Williams. No, ipak budimo pošteni, Jacques ipak nije bio stablo bez korijena s obzirom na to da mu je otac Gilles bio neprežaljena legenda F1 i vozač koji je imao snažnu podršku iz svoje rodne Kanade.

Hamilton je tako sa samo 22 godina na leđima dobio priliku da u svojoj prvoj sezoni kao drugi vozač sjedne u bolid ekipe koja je u svojoj povijesti imala redom samu vozačku kremu, svjetske prvake poput Senne, Prosta, Laude ili Häkkinena. Nije loše za nekoga tko nije dolazio iz vozačke obitelji i čije je podrijetlo bilo poprilično skromno što nije baš slučaj u veoma skupom bavljenju motosportom. Lewis za razliku od svojih kolega početnika nije imao vremena za učenje i stjecanje iskustva, nego je odmah morao prionuti ozbiljnom poslu, dok izazova na i izvan staze nije nimalo manjkalo.

Lewis Hamilton 2007. godine nije pokazao samo izvanserijski vozački talent jer njega je ionako već dokazao sa samo 10 godina u karting prvenstvu, nego je bio sposoban da već kao novak može veoma uspješno ući u glavu mnogo iskusnijim vozačima i svjetskim prvacima. U prvih devet utrka već je srušio rekord s jednako toliko penjanja na pobjednička postolja za rookie vozača, dok je njegova prva pobjeda došla na veoma zahtjevnoj utrci za VN Kanade u Montrealu. Tih dana nova sportska i automobilistička zvijezda je rođena i malo tko je mogao pretpostaviti koji su dosezi simpatičnom mladcu iz Stevenagea. Treba također istaknuti i briljantnu vožnju i pobjedu po velikoj kiši u Fujiju.

Njegov momčadski kolega Fernando Alonso je toliko bio frustriran uspjehom mladog momčadskog kolege, da mu je u kvalifikacijama za VN Mađarske priredio pravi šou u boksu stopirajući mladog Britanca da uspješno odradi svoj brzi krug. Na neki način je sam Fernando kumovao jednom od najvećih skandala u povijesti sporta. U čuvenom Spygateu je svoj iskaz na sudu morao dati čak i Lewis, a sam skandal je na kraju samu momčad koštao svih osvojenih konstruktorskih bodova te sezone i “olakšanje” momčadskog računa u iznosu od 100 milijuna dolara.

Kada je sportska javnost očekivala da će po prvi puta jedan rookie osvojiti naslov prvaka u Formuli 1, pritisak i loša atmosfera unutar ekipe uzela je svoj danak. Tada se Britancu događa i dan danas neobjašnjiva pogreška na ulazu u boks na VN Kine i mehanički kvar u Brazilu u finalu sezone koji je Lewisa definitivno udaljio od titule prvaka i ostavio ga na samo jedan bod razlike u odnosu na Kimija.

Prema autorovom skromnom mišljenju, ovo je najbolja Hamiltonova sezona. Te sezone srušio je nekoliko neoborivih rekorda osvojivši ukupno 109 bodova uz samo jedno odustajanje i jednu utrku izvan bodova. Zadivio je F1 navijače svojoj agresivnom vožnjom u kojima nije štedio svoje rivale, izbacio dvostrukog prvaka iz svoje momčadi i izdržao sve izazove koje donose političke igre unutar Formule 1. Za potpuno ilustraciju njegove kvalitete koju je pokazao sa samo 22 godine, probajte zamisliti kako bi se proveli Mick Schumacher, Yuki Tsunoda ili Nikita Mazepin da su kojim slučajem na početku ove sezone potpisali za Mercedes ili Red Bull. Mislite li da bi ponovili ovakav rezultat?

Najdraži Fortunin sin

Sljedeće godine Lewis Hamilton definitivno postaje prva zvijezda McLarena, pošto je Dennis odlučio da mu toksični Alonso više ne treba. Ironično je da je sezona 2008. bila nešto slabija nego prethodna za Lewisa, no te je godine postalo jasno da je Fortuna, grčka božica sreće, definitivno na njegovoj strani. Iako je i te sezone vozio odlično, serija nevjerojatnih pogrešaka i tehničkih poteškoća Ferrarijevog vozača Felipea Masse donijela je nevjerojatno finale sezone u Sao Paulu na stazi Interlagos. U jednoj od najuzbudljivijih završnica u povijesti Formule 1, Hamilton uzima naslov tako da osvaja 5. mjesto ispred Time Glocka koji je zakasnio s promjenom guma za kišu i to samo pola kilometra prije kraja utrke.

S tek 23 navršene godine sa samo jednim bodom prednosti Hamilton postaje najmlađi svjetski prvak Formule 1, i to u svojoj tek drugoj sezoni kao vozač Formule 1. Ako ne računamo 50-te godine prošlog stoljeća, to je uspjelo jedino već spomenutom Jacquesu Villeneuveu 1997. godine. Bilo je izvjesno kako će se ovaj sjajan niz nastaviti i sljedećih sezona, no nitko nije ni slutio da će usred promjene tehničkih pravila u F1 uslijediti jedna od najlošijih sezona u karijeri.

Ni na nebu ni na zemlji

“On je mogao pobijediti s dominantnim bolidom, kao i s dobrim bolidima 2010. ili 2012., ili s užasnim bolidima koje je vozio 2009. ili 2011. S time se ne može pohvaliti mnogo prvaka.”

Ovo je prije nekoliko godina izjavio Lewisov veliki rival Fernando Alonso, analizirajući Hamiltonove sezone dok je još bio vozač McLarena. I zbilja, u svakoj od tih sezona je barem jedanput pobijedio na Velikim nagradama, no tijekom tih godina Lewis pada u sjenu velikog uspjeha momčadi Red Bull i njihove sjajne zvijezde Sebastiana Vettela. Uz iznimku 2009. godine kada je prvenstvo osvojio Jenson Button, od 2010. do 2013. apsolutni primat u F1 uzima mladi Nijemac koji se svojevremeno natjecao s Hamiltonom u nižim kategorijama.

Nakon sjajnog ranog dijela karijere kada je postao istinska sportska zvijezda i prvak Formule 1, Hamilton sve više počinje tonuti u prosječnost, počinju veoma ozbiljni privatni problemi, davanje otkaza vlastitom ocu koji je još od prvog ugovora s McLarenom bio njegov agent, te odlazak Rona Dennisa s čelne pozicije momčadi. Sve ove okolnosti su dovele do toga da je 2011. prvi put bio bodovno lošiji od svog momčadskog kolege Buttona, što mu se u karijeri dogodilo samo još jednom i to 2016. godine. Njegova zvijezda sve je slabije sjala te je čak bilo veliko pitanje hoće li ikada dečko Stevenagea opet biti u prilici za osvajanje naslova prvaka. Uz to, ugovor s McLarenom mu je isticao na kraju 2012. i sam Lewis je definitivno bio na karijernoj prekretnici.

Laudino obećanje

“Potpiši za Mercedes i ja ti obećavam da ću napraviti sve što je u mojoj moći da ti stvorim dominantan automobil.”, izjava Nikija Laude tijekom pregovora s Lewisom Hamiltonom 2012. godine.

Krajem 2012. godine je objavljeno kako se drugi puta u svojoj karijeri jedan od najvećih vozača svih vremena Michael Schumacher definitivno povlači iz Formule 1 i time prekida trogodišnju suradnju s ekipom Mercedes. Momčad Mercedes AMG Petronas je tada bili u sredini poretka konstruktora što i nije bilo tako loše s obzirom na to da su se kao samostalna momčad natjecali u F1 prije dvije i pol godine.

No, ambiciozni Nijemci htjeli su više. Osim dobrog strateškog planiranja i zapošljavanja vrhunskih stručnjaka na najvažnijim pozicijama, nužno im je za uspješan nastavak projekta trebao vozački kapitalac. U ekipi je već neko vrijeme stolovao Nico Rosberg, Lewisov prijatelj iz djetinjstva koji je tijekom tri godine skupljao iskustvo pored velikog Schumachera. Bivši trostruki svjetski prvak i stručni savjetnik Mercedesa, Niki Lauda, angažirao se oko dovođenja Lewisa Hamiltona kojem je istjecao ugovor s McLarenom. Lewis Hamilton je bio u velikoj dilemi i nakon veoma dugog razgovora u gluho doba noći u hotelu nakon VN Singapura, dobio je čvrsto obećanje od samog Laude da će dobiti kompetitivan automobil u kojem će se ponovo moći vratiti na stare staze slave.

Iako se iz ove perspektive to činila kao logična odluka, treba znati kako je McLaren bio po mnogočemu bolja momčad, no Nijemci su strpljivo čekali promjenu F1 pravila i prebacivanje na hibridnu eru koja je trebala uslijediti 2014. godine. Povodeći se svojom intuicijom i vjerujući obećanju od strane samog Laude, Lewis je prelomio i potpisao ugovor za Mercedes, što je tada izazvalo veliko iznenađenje. Dobar dio javnosti složio se s konstatacijom da je taj potez veliki korak unazad za Hamiltonovu karijeru. Povodeći se faktografijom, sadašnji veliki šef Toto Wolff nije sudjelovao u dovođenju Lewisa kako smatra dio našeg čitateljstva, jer tada uopće nije bio u Mercedesu. Na mjesto šefa te ekipe dolazi tek nekoliko mjeseci kasnije iz Williamsa i to uz ozbiljno lobiranje šefa AMG-a s kojim je Wolff rodbinski povezan.

Lewisova stotka u najavi

Do dolaska u Mercedes Lewis Hamilton je ubilježio samo 19 pobjeda. Jednu je još pridodao u prvoj sezoni za novu momčad, no to je bila samo skromna najava za ono što slijedi u hibridnoj eri. Prema nekim izvorima, Mercedes je tijekom pripreme za hibridnu eru potrošio vrtoglavih 5 milijardi eura, zaposlivši najbolje inženjere koji su u tom trenutku bili na raspolaganju. Proizveli su veoma moćan i dominantan bolid koji je Lewisu 2014. donio drugi naslov u karijeri i uvjerljivu konstruktorsku pobjedu za Mercedes. Hamiltonova odluka da prijeđe u Mercedes konačno se pokazalo odličnom, a u kasnijim sezonama će se to i iznova potvrđivati. Jednako kao i 2014. i sljedeća sezona je jednako uvjerljiva, no dobar odnos koji je nekada imao s Nicom Rosbergom počeo se rapidno hladiti.

Psihološko “uništavanje” Nijemaca

U ranijem dijelu teksta smo naveli kakve je sve životne izazove Hamilton morao proći ne bi li osigurao poziciju u F1. Kolumnu koju je autor ovog teksta napisao na početku ove sezone o Lewisovoj psihološkoj moći i odlučnosti možete ponovo pogledati ovdje.

Tko je podrobnije pratio utrke ove sezone mogao je primijetiti koliko su svi vozači nervozniji kada znaju da je iza njih Hamilton. To smo mogli vidjeti na primjeru Landa Norrisa koji je nekoliko puta naprasno prekinuo radio komunikaciju sa svojim trkaćim inženjerom ne bi li bio što koncentriraniji na ono što ga čeka.

Za 2016. i 2017. godinu možemo reći da su nam najbolji mogući način pokazale koliko Lewisov psihološki pritisak utječe na njegove rivale. Cjelokupnu priču znamo. Nico je nakon osvajanja sa samo 31 godinom prekinuo karijeru jer više nije mogao pratiti taj tempo.

Tijekom tog vremena počinje još jedan niz rekorda za Hamiltona. Srušio je rekord od čak 33 uzastopne utrke u kojima se našao unutar osvajača bodova. Od 2018. do 2020. traje dominacija Britanca, te se upravo prošle godine osvajanjem naslova izjednačava po broju naslova s legendarnim Schumacherom, čovjekom koji je jednom indirektno, a drugi put izravno svojim odlaskom dao priliku Lewisu Hamiltonu i čovjeku koji ga je već prepoznao dok je imao samo 16 godina.

Cjelokupna slika

Na početku karijere Lewis je pokazivao puno više agresije na stazi i veoma dobru sposobnost vožnje po kiši čime je podsjetio na svog velikog idola Ayrtona Sennu. Dolaskom u Mercedes, Hamilton postaje klasični all-rounder, vozač koji pokazuje različite karakteristike, ovisno o situaciji na stazi koja se od njega zahtijeva. Možemo svakako istaknuti da je njegova 100. Grand Prix pobjeda nalik na njegovu čitavu karijeru. Doza umješnosti i sjajnog talenta, smirenosti i koncentracije pri promjenama uvjeta na stazi i rijetko viđena sposobnost da izazove sreću i odnese pobjedu i onda kada se to čini malo vjerojatno. Namjerno ćemo ovoga puta izbjeći sve one izvannastavne aktivnosti po kojima je Britanac također poznat, jer se na ovom portalu bavimo isključivo utrkivanjem.

Sir No. 44 još jednom velike čestitke na ovom sjajnom jubileju i stotoj pobjedi uz jedno prigodno pitanje za naše čitatelje, je li Sir Lewis Carl Davidson Hamilton najbolji vozač svih vremena?

Objava LH100 – Yes, Sir no. 44! pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.