Hometown heroes: Španjolska

Utrka za Veliku nagradu Španjolske jedna je od najstarijih utrka u kalendaru Formule 1, no samo 15 Španjolaca je tijekom povijesti nastupalo u prvenstvu, od čega ih je samo 13 nastupilo u utrkama. Španjolska je poznata kao velesila u utrkivanju, no više u motociklizmu nego u Formuli 1. Iako na svom kontu imaju dva naslova svjetskog prvaka, oba im je donio jedan vozač, a još samo sedam njih je uspjelo osvajati bodove u ovom natjecanju.

Fernando Alonso jedini je Španjolac koji je okrunjen prvakom svijeta Formule 1 i uz Carlosa Sainza mlađeg jedan od dva vozača koji su pobjeđivali u ovom natjecanju. Osim Fernanda i Carlosa koji su se penjali na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja, slatke čari proslave nakon utrke osjetili su još Pedro de la Rosa i Alfonso de Portago, doduše na onim nižim stepenicama.

Upravo ova dva najuspješnija vozača iz Španjolske i danas nastupaju u Formuli 1. Svoju dugovječnu karijeru Fernando Alonso započeo je za momčad Minardi, prije više od 20 godina, nastupom na utrci za Veliku nagradu Australije 2001. godine. Minardi je bila momčad s kraja poretka i bolid u rukama budućeg svjetskog prvaka nije mogao donijeti značajne rezultate.

Fernandova prva sezona je prošla bez bodova, no unatoč tomu otvorio se put za bolju budućnost. Godinu kasnije je pauzirao od utrkivanja testirajući bolid momčadi Renault, da bi 2003. dobio stalno mjesto u momčadi i počeo ispisivati lijepe stranice španjolske statistike u Formuli 1. Nedugo zatim, već 2005. godine osvojio je naslov svjetskog prvaka i postao najmlađi prvak u povijesti Formule 1.

Momčad je složila pobjednički bolid za još jednu godinu kasnije, pa je Alonso svoj uspjeh ponovio i 2006. godine. Za sezonu 2007. promijenio je okruženje i prešao u momčad McLaren, no ta priča nije baš slavno završila. Alonso nije dobio ono što je želio, zvijezda momčadi je postao novak Lewis Hamilton, a Fernando se nakon samo jedne godine izbivanja vratio doma, u Renault.

Lutanje između momčadi obilježeno je raznim događanjima, a 2010. godine ostvario je san svakog dječaka koji želi postati vozač Formule 1. Postao je vozač momčadi Ferrari, svijet se ponovo počeo vrtjeti oko njega, pobjede su se ponovo počele nizati, no onaj pravi, željeni rezultat je izostao. Titulu najmlađeg prvaka oduzeo mu je Sebastian Vettel, a u njegovu korist kratak je Alonso ostao i za tako željeni treći naslov prvaka.

Ljubav s Ferrarijem je prekinuo i još jednom se vratio u McLaren, no ta veza je bila daleko od uspješne. McLaren je bio miljama daleko od staza svoje stare slave, a Fernando je bio nesretan. U mirovinu je ispraćen 2018. godine, no odmor nije dugo trajao. Alonso se vratio 2021. godine kao vozač momčadi Alpine, u svoj stari dom jer je to novi naziv momčadi Renault, a od 2023. godine vozač je momčadi Aston Martin.

Fernando je danas najstariji vozač na gridu, koji je svoje prve krugove u Formuli 1 vozio dok su neki od njegovih kolega bili još u pelenama, no na stazi se to ne da primijetiti. Dugogodišnja karijera Fernanda Alonsa govori kako je on najuspješniji Španjolac koji je nastupao u Formuli 1. Uz svoje ime nosi dva naslova svjetskog prvaka, preko 2000 osvojenih bodova i 32 pobjede. I nada se da se na tome neće završiti.

Carlos Sainz mlađi u genima nosi utrkivanje. Sin uspješnog rally vozača po kome i nosi ime drugi je najuspješniji Španjolac u Formuli 1 i jedini uz Alonsa koji je i pobjeđivao u utrkama. Svoju karijeru započeo je 2015. godine za momčad Torro Rosso, a nešto kasnije je prešao u Renault. Pratio je put svog sunarodnjaka Alonsa, pa je iz Renaulta 2019. godine prešao u McLaren.

Nastupajući za McLaren, dva puta se penjao na pobjedničko postolje, no sezone je završavao na sredini poretka. Da mu je put dosta sličan Alonsovom, potvrđuje i podatak da je 2021. godine dobio mjesto u momčadi Ferrari, za koju će i ostvariti svoju prvu pobjedu. Na najbolju startnu poziciju Sainz se kvalificirao na utrci za VN Velike Britanije 2022. godine, te je prvo startno mjesto pretvorio u pobjedu.

Carlos je ukupno pobijedio tri puta i 22 puta se penjao na pobjedničko postolje, a s krajem tekuće sezone neće više biti vozač Ferrarija. Njegovo mjesto preuzet će Lewis Hamilton, a Carlosova budućnost u Formuli 1 je još uvijek nepoznata.

Osim Sainza i Alonsa vozači iz Španjolske nisu imali značajnijih uspjeha. Pedro de la Rosa je prilično dugo nastupao u Formuli 1, no uglavnom je nastupao za momčadi iz donjeg dijela poretka. Debitirao je 1999. godine, nekoliko puta je dolazio i odlazio, a u svojih 107 nastupa osvojio je ukupno 35 bodova. Jednom se popeo na pobjedničko postolje.

Od 2003. do 2009. godine bio je dio momčadi McLaren, no utrkivao se samo 2005. i 2006. godine. Upravo je za McLaren i ostvario najbolji rezultat svoje karijere, drugo mjesto na utrci za VN Mađarske 2006. godine. I on je svoje mjesto u momčadi izgubio u korist Lewisa Hamiltona. Karijeru je konačno završio nakon utrke za VN Brazila 2012. godine

Dvocifrene bodove osvajao je još samo Jaime Alguersuari, koji je u Formuli 1 debitirao 2009. sa samo 19 godina, te je u to vrijeme bio najmlađi vozač ikad. Svoj prvi nastup imao je umjesto Sebastiena Bourdaisa za momčad Torro Rosso, gdje je i proveo svoju cijelu karijeru. Svoje prve bodove ostvario je na utrci za VN Malezije 2010. godine. U svoje tri nepune godine u Formuli 1 je nastupio 46 puta i osvojio 31 bod.

Španjolci koji su još osvajali bodove bili su Paco Godia i Alfonso de Portago pedesetih godina, te Marc Gene u novije doba. Jedan bod ostvario je još Luis Perez-Sala, koji je u Formuli 1 nastupao krajem dvadesetog stoljeća. Alfonso de Portago vozio je samo šest trkaćih vikenda polovinom pedesetih godina prošlog stoljeća, za momčad Ferrari.

On je prvi Španjolac koji se penjao na pobjedničko postolje. Nekolicina vozača, poput Alexa Soler-Roiga, Emilija de Villote i Roberta Mehrija su nastupali u utrkama, ali bez bodova. Nastupe u Formuli 1 zabilježili su i Juan Jover, prvi Španjolac u Formuli 1, 1951. godine i Emilio Zapico, međutim oni se nisu uspjeli kvalificirati za utrku.