Retrovizor: Dakle, sad je sasvim sigurno na redu Räikkönen

Već smo mislili da su četiri pobjednika iz četiri ekipe u četiri utrke dovoljno nevjerojatni, a niz se hrabro nastavio u petoj iznenađujućom pobjedom Maldonada. Osim Venezuele, međutim, razloge za feštu imali su i brojni navijači Williamsa koji su tu pobjedu čekali gotovo desetljeće.

Sad u polušali možemo reći da u Monte Carlu mora pobijediti Räikkönen, ili možda Grosjean ili Pérez. Doduše, s obzirom na količinu brzine koju su Lotusi pokazali u dosadašnjim utrkama, taj se scenario uopće ne čini nevjerojatnim. Pa i ako ne u Monaku, možemo s priličnom vjerojatnošću u ovoj sezoni očekivati i poneku pobjedu ekipe iz Enstonea. Pa čak niti neki splet okolnosti koji bi Péreza stavio na vrh pobjedničkog postolja nije nezamisliv. Poludokaz za to već smo dobili u Maleziji.

Ali, sada i ovdje, heroj Barcelone bio je Pastor Maldonado i time dobio (konačno) dovoljno municije za protunapad kritičarima koji ga već preko godinu dana svrstavaju među one koji su došli u svoj kokpit jer su ga kupili, a ne zaslužili. Protekle je godine imao neke dobre momente ali i mnogo loših, ali ova pobjeda svakako mu je zacementirala zaposlenje na gridu. Jer, ovo nije bila nekakva bizarna pobjeda u kojoj se svi vodeći vozači porazbijaju i odustanu, i u kojoj one još preostale prevari sigurnosni automobil u pogrešnom trenutku, pa da pobijedi neki apsolutni autsajder koji je samo, eto, vozio bez da igdje udari u ogradu. Ovo je bila solidno uvjerljiva pobjeda s jednako tako solidno odrađenih kvalifikacija, u kojoj je legitimno taktički preuzeo vodstvo od Alonsa i potom kontrolirao razmak pred njim.

Osim što je Maldonado time ušao u renomirani klub pobjednika Grand Prixa, ovo je bila i tako dugo i željno čekana pobjeda za navijače Williamsa. Čini se da su sve te promjene i restrukturacije koje se u Groveu događaju već mjesecima počele donositi ozbiljne rezultate. Ako je ekipa dijelom bila slaba zbog lošeg ili pesimističnog raspoloženja, ovo će joj biti strahovit vjetar u leđa. Iako osobno nisam navijač Williamsa, ne mogu poreći da bi me vrlo veselilo, i vjerujem da nisam jedini, opet ga vidjeti kako se u gornjem redu bori za (nove) pobjede.

Kad već spominjemo Maldonadove kvalifikacije, nema spora oko toga da ih je izvrsno odradio, nego je samo pitanje možemo li legitimno reći da je startao s Pole Positiona, s obzirom da je on oduzet Lewisu Hamiltonu iz tehničkih razloga (uzorak goriva ― sigurno vam je već poznata priča). Čast Lewisu što je, nakon što je startao sa začelja, uspio na kraju doći do osmog mjesta, ali cijeli je vikend zapravo bio još jedno umjereno razočaranje za Woking. Dva boda više nego u nesretnom Bahreinu, ali još uvijek je to daleko ispod razine na kojoj bi ova ekipa trebala ― ili mogla ― biti. A i farsa s problemima u boksu se nastavlja. Doduše nije ništa otpalo, ali su barem postavili Lewisu barikadu na stražnji kotač pri izlasku.

No jasno je da Hamilton lakše podnosi frustracije i peh ove nego prošle godine. Nije se dao izbaciti iz takta, niti je naročito sklon nespretnim greškama. Bit će i on na vrhu postolja ove sezone, kao i Button, čim riješe ove “akutne” probleme.

Slično je, gotovo negdje zaboravljeno u pozadini, utrku odradio Red Bull. Još nešto bodova “u kasu”, dovoljno da se zadrži vodstvo u konstruktorskom prvenstvu i da Vettel zadrži dijeljeno prvo mjesto s Alonsom u vozačkom, ali Dietrich Mateschitz će ipak očekivati više.

A kad smo već kod Alonsa, unatoč tome što ga je Maldonado prestigao, Španjolac je još jednom potvrdio zbog čega ima svoj renome apsolutne špice među vozačima. Nakon pet utrka u prvenstvu, kad bi čovjek već očekivao da se bilo kakve sreće i pehovi kompenziraju i stanje stvari u poretku bude poravnato, on je u vodstvu prvenstva (doduše dijeli prvo mjesto), u onom nesretnom Ferrarijevom bolidu koji kaska za ostatkom konkurencije.

To je samo potenciralo jaz koji se još više proširio između njega i Masse. Bilo je nešto gorko u onom prizoru u 53. krugu kad je Alonso pretekao Brazilca za puni krug. Istina, Massa je prije zaradio kaznu, ali ta kazna nikako ne može uzrokovati kašnjenje od minute i pol. Pa čak i ona uputa Roba Smedleya Massi neka pretekne vozača ispred sebe kako bi uopće ušao u bodove, u trenutku dok je Alonso vodio utrku, bila je malo za zamisliti se.

Očekivano, mediji su se naglo vratili u cirkulaciju priča o njegovoj nagloj i skroj zamjeni nekim drugim vozačem, ali kako vrijeme odmiče, tako ti scenariji izgledaju sve više mogući. I uprava Ferrarija već daje neke sitne neizravne znakove da je krajnje vrijeme da Brazilac počne donositi bodove. Kakve postave vozača druge ekipe imaju, nitko si ne može dozvoliti imati sekundarnog vozača koji ne donosi barem solidan utržak bodova. Šteta, tim više što 2008. godina kad je bio u oštroj borbi za naslov i nije bila tako davno.

Nepredvidljivost utrke dobro su iskoristili Lotusi donijevši kući 27 bodova, pa i Kobayashi petim mjestom. Lošije su se snašli Bruno Senna i Michael Schumacher svojim spektakularnim sudarom na kraju ciljne ravnine koji je obojicu koštao završetka utrke. Nijemac je promptno svalio krivnju na Sennu, no suci su upravo njega proglasili krivim za sudar, pa ga za Monako čeka kazna od pet mjesta na gridu. Ova mu godina nikako nije krenula, i dalje dijeli posljednje mjesto (ne računajući novije ekipe) s Massom i Ricciardom.

Treba li uopće komentirati i posebno najavljivati utrku koja nam dolazi? Iako dugo tradicionalno smatrana mjestom gdje su pretjecanja nemoguća, prošle smo godine vidjeli nekoliko izravnih napada na stazi, pa nema razloga ne ih očekivati i ove. Tome dodajmo činjenicu da se ipak radi o posebnoj i kaotičnoj utrci, i sasvim je sigurno da se imamo čemu veseliti. Samo, neka ovaj put imaju u Williamsu na dohvat ruke veći broj aparata za gašenje požara. Dobre su vijesti došle, upravo malo prije završetka ovog Retrovizora, da je svo osoblje koje je pretrpjelo ozljede u požaru Williamsovih boksova dobro i da će se u potpunosti oporaviti. I, nadajmo se, nastaviti svoj uspon u gornji ešalon ekipa.

A što se nagrada tiče:

Heroj utke: Pastor Maldonado. Možda bismo od nekog starog lisca to mogli očekivati, ili od nekog u superiornom bolidu, ali način na koji je Maldonado odradio Španjolsku legitimno mu zarađuje ovu titulu. Ponovimo i naglasimo: ovo nije bila pobjeda koja mu je poklonjena zbog ludih koincidencija i spletova okolnosti; morao je pošteno zagristi za nju.

Potez utrke: Lewis Hamilton. U svojem tipično agresivnom usponu sa začelja na, na kraju, osmo mjesto, Lewis je u 40. krugu izveo fantastičan manevar, u dva zavoja za redom pretekavši dva Toro Rossa. Maestralno, i pokazuje da je njemu opasno dati i djelić sekunde i milimetar prostora, jer će ih instantno znati iskoristiti.

Razočaranje utrke: Mark Webber. Jedanaesti u kvalifikacijama, na kraju utrke i bez bodova, također na jedanaestom mjestu, debelo je ispod onog što Australac inače zna i može. U srednjem redu i s krugom zaostatka gdje se kotrlja oko Hülkenberga, Vergnea i Ricciarda nije mu baš “prirodni habitat”. Pao je time i na peto mjesto u poretku vozača.

Nagrada za barikade: McLaren. Ovaj put je Lewis na izlasku iz boksa prešao preko jedne od guma. Sljedeći put bi mu mogli staviti ciglu ili možda ormarić s dijelovima, da vidimo koliko može visoko poskočiti, a ljudi oko njega odskočiti. No bez šale, McLaren nikako da se “skocka” s boksovima.

Oton Ribić