Iako statistika često ne daje do kraja pravu sliku o kvaliteti nekog vozača i sportaša uopće, statistika u ovom slučaju govori da na vrhu poretka vječne ljestvice vozača stoji upravo Britanac, Lewis Hamilton, čija je karijera još uvijek u tijeku i kojoj se još uvijek ne nazire kraj.

Lewis Hamilton je po svim brojevima najbolji vozač iz Velike Britanije u povijesti i vozač s najviše pobjeda od svih vozača uopće. Lewis je svojoj zemlji donio sedam naslova svjetskog prvaka, čime se izjednačio s Michaelom Schumacherom koji je dotad bio na vrhu tog poretka. Uz Lewisa, još devet vozača je osvajalo titule svjetskog prvaka vozeći pod zastavom Velike Britanije, pa je njih deset osvojilo ukupno dvadeset naslova.

Prvi Britanski prvak bio je Mike Hawthorn 1958. godine, a posljednji je upravo Lewis Hamilton koji je svoj sedmi naslov osvojio za momčad Mercedes 2020. godine. Tijekom perioda od 1962. do 1976. često se mogla čuti britanska himna na proglašenju pobjednika. U tih petnaest godina Britanci su naslove osvajali devet puta. Tri puta Jackie Stewart, po dva puta Graham Hill i Jim Clark i po jednim su se naslovom okitili John Surtees i James Hunt.

Od Huntovog naslova 1976. godine nastat će sušni period, pa će naredni Britanac na tronu biti tek Nigel Mansell 1992. godine. Nakon njega naslov za ovu zemlju osvojio je Damon Hill, sin dvostrukog prvaka Grahama, 1996. godine. Back-to-back naslove za domovinu Formule 1 osnovali su Lewis Hamilton 2008. godine za McLaren i Jenson Button 2009. godine za momčad Brawn GP, a velika Lewisova dominacija započela je 2014. godine u redovima momčadi Mercedes i trajala je sve do 2020. godine. U tih sedam sezona Lewis je borbu za naslov izgubio samo jednom i to u korist momčadskog kolege Nice Rosberga.

Osim deset prvaka, za Veliku Britaniju pobjeđivali su i Stirling Moss, Peter Collins, John Watson, Johnny Herbert i David Coulthard. Ovi vozači su uspjeli ostvariti i pobjede na domaćoj utrci za VN Velike Britanije. Pobjede za Veliku Britaniju upisali su i Tony Brooks, Innes Ireland, Peter Gethin, Eddie Irvine, George Russell i Lando Norris. Posljednji put se britanska zastava zavijorila u čast pobjednika u utrci prošlog vikenda kad je uz malo sreće George Russell ostvario drugu pobjedu svoje karijere.

Ove godine za Veliku Britaniju nastupaju Lewis Hamilton i George Russell u Mercedesu i Lando Norris u McLarenu. Pod zastavom Velike Britanije početkom sezone nastupio je i Oliver Bearman kao zamjena za operiranog Carlosa Sainza Jr. u momčadi Ferrari na utrci za VN Saudijske Arabije. Oli se vrlo lijepo snašao u bolidu i već na svom prvom, i jedinom nastupu, ostvario je 6 bodova završivši utrku na sedmom mjestu.

Najstariji i najuspješniji od spomenutih je Lewis Hamilton koji će iduće godine proslaviti 40. rođendan i prelazak u momčad Ferrari. Nakon dugogodišnje uspješne suradnje s momčadi Mercedes u kojoj je postigao većinu svojih uspjeha, Lewis prelazi u momčad iz Maranella. Šest od sedam svojih naslova Lewis je osvojio s Mercedesom, a Mercedes je bio veliki dio i njegovog prvog nastupa. Naime, 2008. godine momčad McLaren je koristila Mercedesove motore.

Lewis je prvi put pobijedio u svojoj prvoj sezoni u Formuli 1, na utrci za VN Kanade 2007. godine, a sezonu je obilježila ne baš prevelika ljubav između njega i momčadskog kolege Fernanda Alonsa. Do samog kraja sezone Lewis je bio kandidat za naslov, no troboj između njega, Alonsa i Kimija Räikkönena završio je u korist Finca, koji je sa samo jednim bodom prednosti u odnosu na dvojicu suparnika osvojio naslov svjetskog prvaka.

Alonso je napustio momčad, a Lewis je ostao do 2012. godine. Lewisova bajka u Mercedesu trajat će do kraja tekuće sezone 2024. godine. Lando Norris i George Russell su u Formuli 1 debitirali 2019. godine za McLaren i Williams. Lando nije mijenjao momčad i ne čini se kako će se to uskoro dogoditi, a George je s krajem sezone 2021. zamijenio Valtterija Bottasa u momčadi Mercedes. Russell je do danas ostvario dvije, a Lando jednu pobjedu u utrci, no ne čini se kako će se njihove karijere na tome završiti. Od obojice se očekuju veliki rezultati.

Iako statistika tako ne govori, jedan od najhvaljenijih, a mnogi će reći i jedan od najboljih vozača u povijesti je Jim Clark, Škot koji je okrunjen s dva naslova svjetskog prvaka u suradnji s još jednim velikim Britancem u Formuli 1, Colinom Chapmanom, koji je neizostavno ime kad se govori o tehnologiji, bolidima i momčadima. Clark je čitavu svoju karijeru proveo u redovima Chapmanovog Lotusa. Jim Clark je tragično stradao na utrci Formule 2 na stazi Hockenheim 1968. godine, a do danas ostao je jedan od najomiljenijih vozača koji su ikad vozili bolide Formule 1.

Drugi najuspješniji Britanac po broju osvojenih naslova je Jackie Stewart. Stewart je naslove osvajao 1969., 1971. i 1973. godine. Tijekom svoje karijere pobijedio je 27 puta, a njegov rekord oborit će se tek Alain Prost 1987. godine. Jackie je ostao aktivan u Formuli 1, jedno vrijeme je imao i vlastitu momčad, a i danas je rado viđen gost na utrkama Formule 1. Mike Hawthorn prvi je Britanac koji se upisao kao pobjednik, a uz Kekea Rosberga je jedini koji je osvojio naslov prvaka pobijedivši na samo jednoj utrci.

Nigel Mansell pobijedio je 31 puta i po broju pobjeda drugi je najuspješniji Britanac iza Lewisa Hamiltona. Osvajanjem naslova 1996. godine, Damon i Graham Hill postali s prvi otac i sin prvaci u Formuli 1. Nešto kasnije, na ovu kratku listu upisali su se i Keke i Nico Rosberg. O burnoj karijeri Jamesa Hunta snimljen je i film, a John Surtees uspio je nešto što nitko drugi u povijesti nije. Naime, Surtees je prije početka karijere u Formuli 1 bio nagrađivani motociklista. On je jedini vozač u povijesti koji je naslov osvojio i na dva i na četiri kotača.

O vozačima Formule 1 iz Velike Britanije mogla bi se napisati knjiga, a ne jedan članak. Ukupno 165 Britanaca nastupalo je u Formuli 1, a ova zemlja u mnogim kategorijama na vrhu je statističkih ljestvica u ovom sportu. Doprinos ove zemlje u Formuli 1 ne može se mjeriti samo po vozačkim uspjesima. Konstruktori iz Velike Britanije neizostavan su dio prvenstva, a ove godine pod britanskom zastavom nastupaju momčadi McLaren, Williams i Aston Martin.

Objava Hometown heroes: Velika Britanija pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Prva sezona Formule 1 održala se 1950. godine i od tada je prošla kroz brojne veće i manje promjene i kontinuirano se razvijala prema sportu kakvog danas poznajemo, stoga nije jednostavno uspoređivati vozačke dosege kroz cijelu povijest najjačeg razreda svjetskog automobilizma. Prije svega, broj utrka danas je drastično veći nego u samim počecima, pa se tako u prvoj sezoni vozilo samo sedam utrka, dok ćemo sljedeće sezone po prvi puta gledati čak 24 utrke. Bolidi su danas neusporedivo pouzdaniji nego na početku utrkivanja, a na matematički učinak vozača utječu i pravila bodovanja. Nekada je pobjeda vrijedila osam bodova, dok danas vrijedi čak 25, dvostruko više vozača osvaja bodove u jednoj utrci, a veća je i razlika između broja osvojenih bodova za prvo i drugo mjesto.

Do početka devedesetih godina nisu se sve utrke računale u konačnom zbroju bodova, nego unaprijed određeni broj najboljih rezultata pojedinog vozača. Tako su se znale događati i situacije da su svjetskim prvacima postajali vozači koji to ne bi uspjeli da su se u konačnom zbroju računali rezultati u svim utrkama. Za određivanje najdominantnijih sezona pojedinih vozača za ovu su priliku korišteni sljedeći kriteriji: najveći postotak pobjeda u ukupnom broju utrka u sezoni, najveći postotak osvojenih od maksimalnog mogućeg broja bodova te najveća relativna razlika u broju osvojenih bodova između prvoplasiranog i drugoplasiranog vozača.

On the occasion of his birthday, we would like to remember the great Alberto Ascari.

Tap if you would have liked to have seen his victories with #ScuderiaFerrari in 1952 and 1953.#MuseiFerrari #Ferrari @ScuderiaFerrari pic.twitter.com/7Pu1DLRq6s

— Musei Ferrari (@MuseiFerrari) July 13, 2023

Prvi vozač za kojeg bismo mogli reći da je apsolutno dominirao u jednoj sezoni svjetskog prvenstva bio je Alberto Ascari u Ferrariju 1952. godine. On je slavio u 6 od 8 mogućih utrka sezone te je sa 75% pobjeda sve do prošle sezone držao rekord. U preostale dvije utrke nije osvajao bodove. S obzirom da su se za ukupan plasman računala četiri najbolja rezultata, ostvario je najveći mogući broj bodova, njih 36 (uz osam bodova za pobjedu, tu su uračunata i četiri boda za najbrži krug). Računamo li sve utrke, osvojio je 74% mogućih bodova. Osvojio je 50% bodova više od drugoplasiranog Nina Farine, a računamo li sve utrke, gotovo dvostruko više.

Juan Manuel Fangio osvojio je naslov prvaka četiri sezone zaredom, a najdominantnija je bila sezona 1954. u kojoj je slavio u 6 od 9 utrka, odnosno imao je 67% pobjeda, a vozio je za Maserati i Mercedes. Računalo se najboljih pet rezultata, a osvojio je 93% mogućih bodova te 67% bodova više od drugoplasiranog Josea Froilana Gonzaleza.

Sljedeći dominantan vozač bio je Jim Clark u Lotusu 1963. godine. Slavio je u 7 od 10 utrka, a samo jednu nije završio na postolju. Računalo se najboljih šest rezultata, pa je ostvario maksimalna 54 boda (devet bodova za pobjedu), a gledamo li sve utrke osvojio je 81% bodova. U konačnom je zbroju osvojio 86% mogućih bodova više od drugoplasiranog Graham Hilla. Dvije sezone kasnije također je bio uvjerljiv, a ostvario je jednu pobjedu manje.

Jim Clark on his Lotus 25 racing at Spa Francorchamps. Belgian Grand Prix, 1963.
Tumblr#formulawednesday #wednesday #thundermotorsports pic.twitter.com/afyrN1u7ir

— Thunder Motorsports (@thundermsports) June 7, 2023

Jackie Stewart je 1969. godine u Matri slavio u 6 od 11 utrka, ostvarivši učinak od 55% pobjeda. Osvojio je 78% mogućih bodova te prikupio 70% više bodova od drugoplasiranog Jackyja Ickxa. Dvije sezone kasnije ostvario je identičan učinak pobjeda, osvojio 77% mogućih bodova te zabilježio 88% više bodova nego drugoplasirani Ronnie Peterson. Između ove dvije sezone svjetskim je prvakom posthumno postao Jochen Rindt, a razlog osvojenog naslova unatoč pogibiji četiri utrke prije kraja, bila je i činjenica da je u prvih devet utrka ostvario pet pobjeda.

U iduća dva desetljeća nismo vidjeli izrazitu dominaciju jednog vozača, iako su u tome razdoblju naslove redom osvajali velikani Formule 1, kao što su: Emerson Fittipaldi, Niki Lauda, Nelson Piquet, Alain Prost i Ayrton Senna. To je upravo posljedica jake i stabilne konkurencije koja je vladala u to vrijeme, no znalo se dogoditi da se dvojica vozača izdvoje iznad ostalih te se do posljednje utrke bore za naslov, kao što je to često bio slučaj sa Sennom i Prostom.

Dominantan je, pomalo iznenađujuće, bio Nigel Mansell u Williamsu 1992. godine. Slavio je u prvih pet utrka sezone, ukupno rekordnih 9 puta u 16 utrka, što je učinak od 56% pobjeda. Ostvario je i rekordnih 14 najboljih startnih pozicija. U svim utrkama u kojima je došao do cilja, završio je na postolju. Osvojio je 93% bodova više od drugoplasiranog momčadskog kolege Riccarda Patresea.

1992 Monaco GP: Ayrton Senna vs Nigel Mansell. #F1

A great race between two of the greatest drivers in F1's history! @culture_f1 @F1_AyrtonSenna @F1#Formula1 #FormulaOne #Senna pic.twitter.com/9Ts96IoTHn

— Paul McGinnes (@PaulMcG92) December 16, 2023

Michael Schumacher svoj prvi naslov svjetskog prvaka osvojio je s Benettonom 1994. godine, a sezonu kasnije obranio je naslov prilično dominantno. Slavio je u 9 od 17 utrka, uz učinak od 53% pobjeda. Za razliku od prethodne sezone, kada je naslov osvojio sa samo bodom više od drugoplasiranog Damona Hilla, ovoga je puta prikupio gotovo 50% više bodova od Britanca. Sinonim za Schumacherovu dominaciju u Formuli 1 ipak je njegovo vrijeme provedeno u Ferrariju. U suradnji s Jeanom Todtom i Rossom Brawnom između 2000. i 2004. osvojio je pet naslova svjetskog prvaka zaredom i usput porušio brojne rekorde. Pritom se posebno ističu tri sezone.

U sezoni 2001. po treći put u karijeri je slavio u 9 od 17 utrka, ostvario 72% mogućih bodova te osvojio 89% više bodova od drugoplasiranog Davida Coultharda. U sljedećoj sezoni bio je još uvjerljiviji. Slavio je u rekordnih jedanaest utrka, uz učinak od 65% pobjeda, a svih sedamnaest utrka završio je na postolju. Osvojio je 85% mogućih bodova te 87% bodova više od drugoplasiranog momčadskog kolege Rubensa Barrichella. U osvajanju svog posljednjeg naslova svjetskog prvaka ponovno je srušio rekord po broju pobjeda u jednoj sezoni. Slavio je u 13 od 18 utrka, što je učinak od 72% pobjeda, osvojivši 82% mogućih bodova. Ostvario je i rekordnih sedam pobjeda zaredom unutar jedne sezone.

Sljedeću veliku dominaciju u Formuli 1 ostvario je Sebastian Vettel u Red Bullu s četiri naslova prvaka između 2010. i 2013. godine, a posebno su uvjerljive bile druga i četvrta sezona, dok se u preostale dvije sezone vodila napeta borba do posljednje utrke. Nijemac je 2011. godine postao najmlađi vozač koji je obranio naslov prvaka, preuzevši taj rekord od Fernanda Alonsa. Slavio je u 11 od 19 utrka u sezoni, što je učinak od 58% pobjeda. Osvojio je 83% mogućih bodova, odnosno 45% bodova više od drugoplasiranog Jensona Buttona.

OTD 2010: "You just wait Sunshine, you just wait…"

Sebastian Vettel becomes youngest ever F1 world champion.

Seb won at Abu Dhabi for his fifth victory of the season, taking the title by four points from Alonso.

He remains the youngest champion at 23 years, 134 days. pic.twitter.com/MHTX2GQT0n

— Dan – EngineMode11 (@EngineMode11) November 14, 2023

Svoj posljednji naslov prvaka osvojio je na još impresivniji način. Slavio je u 13 od 19 utrka, što je učinak od 68% pobjeda. Izjednačio je Schumacherov rekord po broju pobjeda u jednoj sezoni, a srušio je rekord po broju uzastopnih pobjeda, ostvarivši pobjedu u posljednjih devet utrka sezone. Osvojio je 84% mogućih bodova, odnosno 64% bodova više od drugoplasiranog Fernanda Alonsa, uz tada rekordnu razliku od 155 bodova.

Razdoblje između 2014. i 2020. godine obilježila je dominacija Lewisa Hamiltona i Mercedesa. Britanac je u pet od svojih šest pobjedničkih sezona s njemačkom momčadi slavio u više od 50% utrka, a najbolji učinak imao je u skraćenoj pandemijskoj 2020. godini, kada je najbolji bio u 11 od 17 utrka. U istoj je sezoni ostvario i najveću relativnu razliku ispred drugoplasiranog vozača, odnosno 56% više bodova od Valtterija Bottasa. Najbolji bodovni učinak imao je 2014. godine, kada je osvojio 81% mogućih bodova, dok je najbolji apsolutni rezultat ostvario 2019. godine, kada je osvojio 413 bodova. U većini sezona nije imao pretjerano izraženu dominaciju ispred drugoplasiranog vozača, s obzirom na to da su i njegovi momčadski kolege često bili superiorni u odnosu na ostale suparnike, a u najneizvjesnijoj 2016. godini do naslova je došao Nico Rosberg.

Lewis Hamilton is a SEVEN time WORLD CHAMPION!

2008
2014
2015
2017
2018
2019
2020 pic.twitter.com/HopuYCTGTd

— ESPN F1 (@ESPNF1) November 15, 2020

Momčad Red Bulla dočekala je novu dominaciju u Formuli 1, a ovoga puta u glavnoj je ulozi aktualni trostruki svjetski prvak Max Verstappen. Nakon prvog naslova osvojenog na dramatičan način u posljednjem krugu sezone, preostala dva naslova osvojena su prilično impresivno. U sezoni 2022. slavio je u rekordnih 15 od 22 utrke, što je učinak od 68% pobjeda. Osvojio je 76% mogućih bodova, odnosno 47% bodova više od drugoplasiranog Charlesa Leclerca.

O dominaciji Max Verstappena i svim rekordima koje je srušio u prošloj sezoni već smo imali prilike čitati u ranijem tekstu. Ostvario je nestvarnih 19 pobjeda u 22 utrke i s učinkom od 86% pobjeda u sezoni srušio 71 godinu star rekord Alberta Ascarija. U preostale tri utrke osvojio je dva druga i jedno peto mjesto. Slavio je u rekordnih deset uzastopnih utrka. Osvojio je 93% mogućih bodova i više nego dvostruko više bodova od drugoplasiranog momčadskog kolege Sergia Pereza. U apsolutnim brojkama, to su rekordnih 575 osvojenih bodova te razlika od 290 bodova u odnosu na drugoplasiranog vozača. Sve navedene dosege bit će gotovo nemoguće nadmašiti u budućnosti, no sljedeća sezona donosi nam rekordne 24 utrke pa uz preduvjet nastavka forme Nizozemca i austrijske momčadi nije nemoguće da neka od tih ostvarenja već u ovoj godini budu dodatno poboljšana.

Objava Od Ascarija do Verstappena – dominantno osvojene titule u Formuli 1 pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Osim Silverstonea, utrka za VN Velike Britanije održavala se stazama Aintree i Brands Hatch, te na stazi Brooklands prije osnivanja Svjetskog prvenstva. Krajem prošlog stoljeća Silverstone je bio blizu gubljenja prava za organiziranje utrke u korist staze Donnington Park, no vlasnici Silverstonea su ipak uspjeli potpisati višegodišnji ugovor koji im je osigurao mjesto u kalendaru. Od 1987. godine Formula 1 se redovno vraća na Silverstone, a 2020. godine, kako bi se što bolje popunio okrnjeni kalendar na Silverstoneu su održane dvije utrke. Jedna standardna za VN Velike Britanije i druga u čast 70. godišnjice Svjetskog prvenstva Formule 1.

Oba izdanja iz 2020. godine održana su pred praznim gledalištem, da bi se publika na tribine vratila godinu dana kasnije. VN Velike Britanije je 2021. godine održana pred punim tribinama, iako su tad još uvijek mnogi organizatori ograničavali prisustvo publike. Na dan utrke na Silverstone se slilo oko 140.000 obožavatelja utrkivanja. Po prvi put smo tog vikenda imali priliku pratiti sprint format trkaćeg vikenda. Godinu dana kasnije trkaći vikend je pohodilo preko 400.000 gledatelja, čime je ovo izdanje VN Velike Britanije postala najposjećenija utrka u Velikoj Britaniji.

Staza Silverstone dužine 5,891 kilometar treća je najduža staza u kalendaru Formule 1. Od nje su duže staze Spa u Belgiji i Baku gradska staza u Azerbajdžanu. Uz Italiju, Velika Britanija je jedina zemlja u kojoj je organizirana utrka svake godine od prve sezone Svjetskog prvenstva 1950. godine. Najviše pobjeda u Velikoj Britaniji ima miljenik domaće publike Lewis Hamilton. Hamilton ima osam pobjeda na ovoj stazi, a prate ga Jim Clark i Alain Prost s po pet pobjeda. Od aktualnih vozača na ovoj stazi je više od jednom pobjeđivao još Fernando Alonso, 2006. i 2011. godine. Od konstruktora je daleko najuspješniji Ferrari s 18 pobjeda. Posljednju pobjedu za Ferrari u Velikoj Britaniji ostvario je prošle godine Carlos Sainz mlađi, kome je to bila prva pobjeda u karijeri.

Pobjedničko postolje 1963. i 1965. godine popunili su u potpunosti domaći vozači i to ista trojica. Jim Clark je pobijedio oba puta, a društvo su mu pravili John Surtees i Graham Hill. Najbolji napredak tijekom utrke ostvario je 1954. godine Onofre Marimon, stigavši do trećeg mjesta nakon što je startao s 28. pozicije. Tad je grid sačinjavalo 30 vozača. Još nikad prva trojica iz kvalifikacija nisu na istim pozicijama završili utrku.

Tijekom svoje bogate povijesti niz nezaboravnih trenutaka donijela nam je utrka za Veliku nagradu Velike Britanije. Danas ćemo se prisjetiti epskog duela iz prošlog stoljeća, kad je Formula 1 bila drugačija, a staza Silverstone starija i brža no što je danas. Utrku za Veliku nagradu Velike Britanije 1969. godine obilježila je borba dva buduća svjetska prvaka – Britanca Jackieja Stewarta i Austrijanca Jochena Rindta. Iz kruga u krug borili su se za vodeću poziciju konstantno prestižući jedan drugog. Bio je do užaren dvoboj tijekom kojeg dva izuzetno brza vozača mijenjala mjesta bez da je ijednom došlo do kontakta između njihovih bolida.

Za Rindta je vikend započeo mrvicu uspješnije nego za njegovog rivala. Rindt se u svom Lotus Ford bolidu kvalificirao na najbolju startnu poziciju za utrku, ispred Jackieja Stewarta, vozača momčadi Matra Ford. Stewart je odmah po gašenju crvenih svjetala napao na vodeću poziciju i prva dvojica su se vrlo brzo odvojila od ostatka poretka s početkom utrke predvođenim McLarenom Dennyja Hulmea.

Borba je trajala tijekom cijele utrke. Stewart i Rindt su puhali jedan drugome za vrat, pretičući jedan drugog kako je utrka odmicala. Unatoč tijesnoj borbi koja se odvijala između vodećeg dvojca, povećavali su prednost u odnosu na ostale vozače na stazi. Bila je to borba izdržljivosti. U konačnici, pobijedit će onaj s izdržljivijim bolidom. Pred kraj utrke, krajnje ploče stražnjeg krila Rindtovog bolida su olabavile, pa je Jackie svom rivalu signalizirao kako ima problem s bolidom.

Rindt se morao zaustaviti u boks radi brze popravke bolida, te se ne stazu vratio na treće mjesto. Prije nego je uspio povratiti snagu i ponovo napasti Stewarta, njegov Lotus je ostao bez goriva i natjerao ga na još jednu posjetu boksu. Jackie je imao čist put prema pobjedi koju je odnio s krugom prednosti u odnosu na ostatak poretka, a Rindt je zbog problema s bolidom utrku završio tek na četvrtom mjestu. Podij su popunili Jacky Ickx i Bruce McLaren. Hulme, koji je vodio ostatak poretka nakon početka utrke, odustao je u 27. krugu, a preostale bodove podijelili su Jochen Rindt, Piers Courage i Vic Elford. Bilo je to vrijeme kad se za pobjedu osvajalo devet bodova, a ukupno šest vozača je osvajalo bodove.

Velika Britanija svijetu je dala 164 vozača Formule 1. Njih trojica se natječu ove sezone, Lando Noris u bolidu momčadi McLaren, i Mercedesov dvojac Lewis Hamilton i George Russell. Deset Britanaca osvajalo je naslove svjetskih prvaka, a od njih najuspješniji je Lewis Hamilton, koji prvo mjesto na vječnoj listi dijeli s Michaelom Schumacherom. Obojica na svom kontu imaju po sedam naslova svjetskog prvaka. Hamilton je ujedno i vozač s najviše pobjeda, najviše najboljih startnih pozicija i najviše osvojenih bodova. Deset Britanaca osvojilo je ukupno 20 naslova. Prvi od njih je Mike Hawthorn, koji je 1958. godine postao četvrti prvak Formule 1. Višestruki šampioni iz Velike Britanije su Hamilton (sedam naslova), Jackie Stewart (tri naslova), te Graham Hill i Jim Clark (po dva naslova). Po jednu titulu za Veliku Britaniju osvojili su Mike Hawthorne, John Surtees, James Hunt, Nigel Mansell, Damon Hill i Jenson Button. Danas na gridu imamo tri momčadi koje se natječu pod britanskom zastavom, a to su Aston Martin, McLaren i Williams. Momčadi koje su kao britanski konstruktori osvajale naslove su McLaren, Williams, Brabham, Brawn GP, British Racing Motors, Cooper Car Company, Lotus i Tyrell.

„Voziti pred domaćom publikom donosi i nekoliko desetinki prednosti po krugu.“, izjavio je Nigel Mansell o utrkivanju doma. Iako ne postoje dokazi o istom, Mansell je doista bio izvrstan na utrkama u svojoj zemlji, šest puta tijekom svoje karijere postavio je najbrži krug na stazi Silverstone.

Objava Formula 1 u Velikoj Britaniji: Kolijevka utrkivanja pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Hungaroring u terminima izvan službenih događaja također omogućava vožnju po stazi, tj. track day, što se može za jednog navijača Formule 1 pored testiranja granica automobila i vozačkih sposobnosti, bolje iskoristiti za memory lane slavnih događaja s ove staze. Termini vožnje su po 20 minuta, jedan termin košta 13000 HUF (cca 240 kn), a sve je dostupno preko uredne web aplikacije (rezervacija termina i plaćanje).

Svakako se treba uzeti više termina jer se isti lako upropasti ako netko izleti ili ima kvar, a to rezultira prekidom trenutne sesije za sve vozače i odlazak u boks te čekanje novog termina. Nakon dolaska na stazu potrebno je prvo odraditi test glasnoće ispuha (koliko god to imalo smisla), nakon čega se može popuniti pristupnica i završiti prijava sudjelovanja.

U prilično miješanim vremenskim prilikama tijekom vikenda, krug je započeo u uvjetima spremnim za suhu komponentu guma, iako je tu bilo još uvijek vlažnih dijelova staze. Prilično usamljen, poput Lewisa Hamiltona na ponovljenom startu utrke prošle godine, polako ulazim u svoj krug zagrijavanja.

Prvi pravi prolazak kroz prvi zavoj odrađen je glatko i bez problema kojih je u ovakvim uvjetima itekako moglo biti, ali iza mene nije bilo Valtterija Bottasa koji se prošle godine igrao “kuglanja” na startu utrke, te zamalo izbacio oba Red Bulla iz utrke pomoću Landa Norrisa.

Drugi zavoj uglavnom predstavlja veliku raskoš mogućnosti pretjecanja na ovoj stazi. Iako se čini da je lako zatvoriti kada netko dolazi s vanjske strane, ipak je potrebno što prije uloviti dobru liniju za ulazak u zavoj broj 3 koji se prolazi naravno s punim gasom.

Kimi je ovdje “sprašio” Montoyu 2002., a pale su i teške riječi Daniela Ricciarda nakon kontakta s momčadskim kolegom Maxom Verstappenom 2017. godine. U nastavku nakon zavoja broj 3, konkretnije prema onoj “rupi”, potrebno je naglo trznuti volan udesno, te lukavo obići Sennu koji “ne zna” što bi sa sporijim vozačem ispred sebe. No, nisam Nigel Mansell u Ferrariju koji je napravio upravo to za pobjedu 1989. godine.

Pošto nisam niti jedan od nabrojenih vozača, nisam na sreću ni Felipe Massa koji je gadno nastradao na usponu prema zavoju broj 4 kada mu je u kacigu doletio dio sa stražnjeg ovjesa bolida Rubensa Barichella. Doletjelo je to točno iznad lijevog oka i Felipe do kraja te sezone radi oporavka više nije vozio. Massa je tada nažalost produžio ravno kroz prilično slijep lijevi zavoj broj 4, ali ja sam ipak prikočio i pikirao s vanjske strane jer:

“Dečki, pri ovakvim brzinama, ovo je prilično opasno”, rekao je Hamilton kod odličnog dvoboja s Alonsom prošle godine.

Slijedi dugački desni zavoj broj 5 s pogledom na aquapark. Tu se nudi nekoliko linija prolaska, a najbolje je pronaći onu koja pruža efekt praćke (engl. slingshot). Ipak, nakupljena brzina mora se ubrzo smanjiti zbog šikane koja u biti nije toliko ni spora, tako barem izgleda u prijenosima utrka, a iz kruga u krug tjera da se prođe što agresivnije.

Kombinacija zavoja od broja 8 do 11 je vjerojatno najljepši dio staze za vožnju, ali ne i za pretjecanje. Razlog tome može biti i to što su ti zavoji, reklo bi se najjednostavnije – savršeno spojeni. Dobro pogođena putanja zahtijeva minimalno puštanje papučice gasa (ako i uopće), a čim se završi skretanje od jednog zavoja, već treba početi skretati u suprotni smjer sljedećeg zavoja, iako su odvojeni kratkim ravnim dijelovima.

Zavoj broj 11 nekako traži više pozornosti i daje do znanja da je zabavnom dijelu staze došao kraj. To je najbolje iskoristio Hamilton 2011. godine odličnim pretjecanjem na ravnom dijelu staze koji vodi k sporom posljednjem sektoru.

Kroz zavoj broj 12 po vlažnoj stazi ponukan iskustvom Maxa Verstappena iz 2020. godine ipak prolazim pažljivo, ali da su to uvjeti zaista dozvoljavali, odradio bi Kimi-style prolazak pored Felipea Nasra iz 2016. godine. Posljednja dva zavoja Hungaroringa nekako najviše pamtim po iščekivanju posljednjeg dolaska i naravno prolaska Jensona Buttona prema svojoj prvoj pobjedi u karijeri 2006. godine.

Prolazak kroz posljednji zavoj vjerojatno je još spektakularniji pred punim tribinama, posebice ako izvedete i savršenu piruetu poput Sebastiana Vettela 2014. godine. Vožnja kroz ciljnu ravninu ostavlja dojam kao da se ide jako lagano uzbrdo, a prvi zavoj je nevidljiv sve do prolaska ispod nathodnika preko staze. Novi krug i novi strah od Michaela Schumachera koji će me stisnuti uz zid kao što je Rubensa Barichella 2012. godine.

No, nakon skupljene hrabrosti, valjalo bi u novom pokušaju u prvom zavoju proći pored Senne po boku kao što je to napravio Piquet na tada inauguralnoj utrci VN Mađarske 1986. godine. Ipak, valja još mnogo toga naučiti, baš kao što je i upravo Senna učio ovu stazu u Ladi.

Objava Hungaroring: Dostupan dašak Formule 1 pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Prva, utrka na Losail International stazi u blizini Dohe u Kataru, u kalendar je ušla kao zamjena za otkazanu utrku za VN Australije, koja je drugu godinu zaredom odstupila od organiziranja utrke radi pandemije koronavirusa. Katar će dozvoliti prisustvo gledatelja uz stazu uz uvažavanje obaveznih covid protokola. Kako se radi o potpuno novoj stanici u kalendaru Svjetskog prvenstva Formule 1, ovu srijedu se ne možemo prisjećati akcija sa same staze, pa smo tako pripremili nekoliko zanimljivosti kao uvod u predstojeći trkaći vikend.

• Staza Losail, koja se nalazi 30 kilometara sjeverno od Dohe, izgrađena je za manje od godinu dana, združenim snagama od preko 1000 radnika. Izgradnja je koštala oko 58 milijuna američkih dolara.
• Staza je otvorena 2004. godine kada je ugostila MotoGP utrku. 2008. godine održana je prva ikad noćna MotoGP utrka, upravo na stazi u Kataru.
• Od aktualnih vozača na gridu, samo je Sergio Perez isprobao stazu Losail. U periodu 2008.-2009. Katar je bio dio Azijskog GP2 prvenstva. Perez je 2009. godine pobjeđivao na stazi Losail dok se natjecao u Azijskom GP2 prvenstvu.
• Nigel Mansell, svjetski prvak iz 1992. godine, pobijedio je na utrci Grand Prix Masters prvenstva koja je održana u travnju 2006. godine u Kataru.
• U nedjelju će utrka startati u sumrak, pod reflektorima. Nakon Singapura,Bahreina i Abu Dhabija Katar je četvrta zemlja u kojoj se organiziraju noćne utrke bolida Formule 1.
• Kako bi se osiguralo kvalitetno osvjetljenje tijekom utrke, iskorišteno je preko 500 km vodiča za ožičavanje i povezivanje reflektora.
• Osvijetljeno područje u sklopu staze Losail veličine je od oko 70 nogometnih stadiona.
• Katar je država na Arapskom poluotoku, u kojoj dominira pustinjska klima s vrućim ljetima i vrlo malo padalina. Katar zapravo godišnje ima jedva 9 kišnih dana, a 2009. godine kiša je napravila kaos na utrci MotoGP. Radi očajnih vremenskih uvjeta, start utrke je odgođen i ona je započela tek u ponedjeljak.
• Osim što vole utrkivanje, u Kataru vole i druge sportove, pa će se tako Svjetsko nogometno prvenstvo 2022. godine održati u Kataru. Biće to prvi put da će prvenstvo biti održano tijekom studenog i prosinca umjesto tradicionalnog ljetnog termina, radi neizdrživo visokih ljetnih temperatura na Bliskom istoku.
• Katar nije samo usputna, zamjenska stanica bolidima Formule 1. Naime, Katar je s FIA-om potpisao desetogodišnji ugovor za organiziranje utrka s početkom 2023. godine.
• Od 2023. godine utrke za VN Katara će se voziti na novoj stazi, čija se izgradnja tek očekuje.
• Osim Formule 1, tijekom vikenda u Kataru se neće voziti utrke drugih serija, a ni sama staza se u proteklom periodu nije mnogo koristila, što je dodatni izazov i za momčadi i za Pirelli.
• Od 2004. godine kad je staza izgrađena, nije postavljan novi asfalt, što znači da će momčadi za vikend voziti na originalnoj podlozi.
• S obzirom na to da je staza namjenski građena za utrke MotoGP, za ovaj vikend je bilo neophodno prilagoditi pitlane kako bi mogao prihvatiti bolide Formule 1. Također, bilo je neophodno i dodati nekoliko garaža, kojih sada, prema riječima Michaela Masija, ima i više nego dovoljno.
• Nakon utrke za VN Katara i jednog vikenda pauze, slijedi nam utrka za VN Saudijske Arabije, još jedna noćna i još jedna prva, pa tako po prvi put u povijesti imamo dvije nove utrke u kalendaru jednu iza druge.

Objava VN Katara: Jeste li znali? pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

BORBA NA NASLOV PRVAKA – 1964. GODINA

Točno onako kako to ljubitelji Formule 1 vole i kako bismo željeli da se svaka sezona završava, ušlo se u posljednju utrku sezone 1964. VN Meksika bila je zadnja utrka sezone, a tri vozača su imali šanse na osvajanje naslova svjetskog prvaka. Bili su to Graham Hill iz momčadi BRM, Jim Clark u svom Lotusu i John Surtees u Ferrariju. Nakon kvalifikacija se činilo kako stvari idu u pravcu Jima Clarka, koji se kvalificirao na pole position, dok je Surtees bio četvrti, a Hill tek šesti. Clark je nakon starta i poveo u utrci Clark je poveo nakon starta, ispred Dana Gurneyja, te Hilla i Bandinija koji su se borili za treće mjesto u poretku. Surtees se nalazio tek na petom mjestu, bez šansi za osvajanje naslova, barem se tako činilo.

Stvari su se preokrenule kad se Bandini (koji je tada bio momčadski kolega Johna Surteesa u Ferrariju) sudario s Hillom, zbog čega je upropastio Britančevu utrku, koji ju je u konačnici završio s dva kruga zaostatka. Sve do pretposljednjeg kruga izgledalo je kako će Clark osvojiti naslov prvaka, kada je njegov Lotus počeo ostavljati za sobom uljani trag i usporavati. Gurney je preuzeo vodstvo, a Bandini je propustio Surteesa na drugo mjesto, kako bi osvojio šest bodova koji su mu i trebali kako bi osvojio naslov svjetskog prvaka. Time je John Surtees postao jedini vozač u povijesti koji je osvajao naslov prvaka i na dva i na četiri kotača, što je pothvat koji više nikad nikome nije uspio.

BERGEROVA PRVA POBJEDA – 1986. GODINA

Završnicu sezone 1986. obilježilo je veselje Gerharda Bergera i momčadi Benetton. Cijela sezona bila je u znaku borbe između Nelsona Piqueta, Nigela Mansella i Alaina Prosta, no za predzadnju utrku sezone Berger se sa svojim Benettonom kvalificirao na dobro četvrto mjesto za utrku. Senna je startao s prvog mjesta, no radi pogreške u prvom zavoju, ubrzo je vodstvo predao Piquetu. Mansell je loše započeo utrku i s treće pozicije je pao na sami kraj poretka. Momčadi koje su koristile Goodyear gume imale su značajnih problema na grbavoj podlozi staze u Meksiku, što nije bio slučaj i za Bergerove Pirellije. Upravo je igranka s gumama i donijela prvu pobjedu za Gerharda Bergera i Benetton.

Naime, bila je to utrka za koju je odlazak u boks bio norma, a ni dva odlaska nisu bila neobična, a isto je Berger odlično iskoristio i svoje gume pazio i mazio kroz cijelu utrku, te bez ijedne posjete boksu ostvario pobjedu. Alain Prost je samo jednom bio u boksu, što mu je osiguralo drugo mjesto i što je borbu za naslov odvelo u zadnju utrku sezone. Berger je pobijedio s prednošću od 25 sekundi, a Senna na trećem mjestu je zaokružio listu vozača koji su utrku završili u istom krugu kao pobjednik. Vozači momčadi Williams, koji su se s Prostom borili za naslov, utrku su završili na četvrtom i petom mjestu, s krugom zaostatka za Bergerom.

MANSELLOVA MAJSTORIJA – 1990. GODINA

Jedna od najljepših utrka za VN Meksika desila se 1990. godine, zahvaljujući fantastičnoj završnici utrke. Gerhard Berger se sa svojim McLarenom kvalificirao na najbolju startnu poziciju, a društvo mu je u prvom startnom redu pravio Williamsov vozač Ricardo Patrese. Senna je bio treći, Mansell četvrti, a profesor Prost tek na 13. mjestu. Patrese je dobrim startom poveo u utrci, no njegovo vodstvo nije dugo trajalo. Vrlo brzo Senna je vodio u utrci, a Berger je zbog problema s gumama pao na dvanaesto mjesto. Senna je gradio prednost, a Prost se probijao kroz poredak i pred kraj utrke stigao je do druge pozicije.

Posljednjih deset krugova donijelo je uzbuđenja na stazi. Prost je s unutarnje strane pretekao Sennu, a Senna koji je također imao problema s gumama, nije imao šansi protiv svog velikog rivala. Mansell je već pritiskao Sennu za drugo mjesto, kad je Senni guma eksplodirala, a Mansell se izvrtio na stazi. Kad ga je Berger pretekao za drugo mjesto, Mansell se baš nije složio s tim. Tipično za Mansella, napao je i pretekao Bergera, u 14 zavoju, na mjestu za koje su mnogi mislili da je pretjecanje nemoguće. Upravo je taj zavoj preimenovan, te je dobio naziv Mansell. Prost je na kraju pobijedio u utrci, ispred Mansella i Bergera.

MANSELL JOŠ JEDNOM – 1992. GODINA

Williams je bio snažan 1992. godine, a u Meksiku su se dva bolida momčadi Williams kvalificirala u prvi startni red, s Nigelom Mansellom na prvom i Ricardom Patreseom na drugom mjestu. Iza njih bio je mlađahni Michael Schumacher čija je karijera započela polovinom prethodne sezone. Od početka utrke nije manjkalo akcije na stazi, kad su se Ivan Capelli i Karl Wendlinger sudarili u prvom zavoju. Williamsov dvojac vodio je u utrci nakon fantastičnog starta. Pratio ih je Senna, dok je Schumacher nakon lošeg starta morao popravljati ukupni dojam. Mansell je bio neuhvatljiv tijekom cijele utrke, pobijedivši s 12 sekundi prednosti ispred Patresea. U Meksiku smo 1992. godine imali priliku prvi put vidjeti Schumachera na pobjedničkom postolju, a što se tiče njegove karijere, sve ostalo je povijest.

NOVI ČETVEROSTRUKI PRVAK – 2017. GODINA

Sezona se rasplitala u Meksiku i 2017. godine, sa samo tri utrke preostale do kraja sezone. Period je to koji pamtimo kao izrazitu dominaciju momčadi Mercedes, a vozač Ferrarija Sebastian Vettel je pomalo izazivao Hamiltona u borbi za naslov. Tijekom ljetne stanke Vettel je pomalo i gubio priključak, i Hamilton je imao priliku već u Meksiku okruniti se naslovom prvaka i tako izjednačiti broj titula koje na svom kontu ima Sebastian Vettel. Vettel se kvalificirao na prvo mjesto, ispred Maxa Verstappena i Lewisa Hamiltona. Na startu je Verstappen pokazao najviše hrabrosti, pa je iz prvog zavoja izašao kao vodeći u utrci. Vettel i Hamilton su ostvarili kontakt, a Vettel, nezadovoljan razvojem situacije, zabio se u Hamiltona i oštetio mu stražnju desnu gumu. Vettel je morao u boks po novo prednje krilo, a Hamilton po novi set guma. Unatoč oštećenjima na bolidu, Lewis je uspio napredovati do devetog mjesta, što mu je bilo dovoljno za još jednu titulu svjetskog prvaka. Verstappen je na čelu kolone bio nezaustavljiv i s prednošću od oko 20 sekundi pobijedio je u utrci.

Objava Povijest: Priče iz Meksika pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Izbivala je Formula 1 iz Amerike, a posljednji put je iz kalendara izostala prošle godine, kad nismo imali priliku ispratiti niz utrka radi pandemije. Bogate povijesti utrkivanja bolida Formule 1 na području Sjedinjenih Američkih Država prisjetit ćemo se danas, nevezano je li utrka nosila naziv Velike nagrade SAD-a ili neki drugi.

NAJBOLJE ORGANIZIRANA UTRKA – 1965. GODINE

U listopadu 1965. godine, predzadnja utrka sezone vožena je na stazi Watkins Glen u New Yorku, a Jim Clark je već osigurao svoj drugi naslov svjetskog prvaka. Na popularnom Glenu bilo je mokro i hladno, pravo jesenje vrijeme, s temperaturom zraka od oko 7°C. Jim Clark je preko trkaćeg odijela nosio džemper. Tmurni i magloviti vikend obilježila je borba između Clarka u Lotusu i njegovog prijatelja Grahama Hilla u bolidu BRM-a. Hill je još jednom dominirao na Watkins Glen stazi, pobijedivši treći put za redom, i tog vikenda osvojivši hat trick – najbolju startnu poziciju, najbrži krug i pobjedu. U nedjelju je kišilo, no jak vjetar je brzo sušio stazu, Hill je poveo od samog starta, a pratili su ga Clark i Ginther. Već u drugom krugu Jim je od Grahama preuzeo vodstvo, a samo tri kruga kasnije, Hill mu je vratio istom mjestom. Do 12. kruga dva prvaka su se borili za vodstvo, kad je Clark morao otići u boks radi kvara na bolidu. Stvari su se dodatno zakomplicirale kad je u 37. krugu počelo pljuštati, pa je Hill malo odlutao sa staze, a njegove Dunlop gume su bile skoro dvije sekunde sporije od Goodyear guma na Brabhamovim bolidima. Unatoč situaciji u kojoj se nalazio, Hill se nije dao, staza se sušila i prema kraju utrke stvari su išle u njegovom smjeru. Graham je pobijedio ispred Dana Gurneya i Jacka Brabhama, a utrku na stazi Watkins Glen asocijacija vozača proglasila je najbolje organiziranom utrkom.

TEKSAŠKI PAKAO – 1984. GODINE

Godinama prije ere u Austinu, u Teksasu je 1984. godine održana utrka počasnog naziva Velika nagrada Dallasa, koja je ujedno bila i uzbudljiva, kontroverzna, bizarna i pregrijana, možda čak i jedna od najzapamćenijih utrka na američkom tlu. Neposredno pred početak utrke, samo nekoliko sati prije starta, površinski sloj asfalta je popravljan, a pobjednik Keke Rosberg je asfalt opisao kao „odvratno loš – najgori koji je ikada vidio“, zbog čega uopće nije neobično što se Formula 1 više nikad nije vratila u Dallas. Nije to bio jedini teksaški problem, u Dallasu se temperatura penjala i preko 40°C, zbog čega su Osellinog vozača Piercarla Ghinzanija tijekom zaustavljanja u boksu zalijevali ledenom vodom kako bi mogao nastaviti utrku. Temperatura staze bila je rekordnih 66°C. Radi previsokih temperatura početak utrke je pomjeren na 11 sati, no ni prijepodne nije bilo mnogo hladnije. Mansell, koji se kvalificirao na najbolju startnu poziciju sa svojim Lotusom, također je Dallas opisao kao najsurovije mjesto gdje je ikad bio. Mansell je pred kraj utrke dohvatio zid i bolid je počeo otkazivati poslušnost, a Nigel se nije predavao. Dehidriran i iscrpljen pokušao je svoj bolid pregurati kroz cilj, što je bio nemoguć pothvat i Mansell se onesvijestio na stazi. Ali nisu svi propatili zbog visokih temperatura. Keke Rosberg, čiji Williams baš i nije imao dobre izvedbe te sezone, ali genijalnim suprotstavljanjem visokim temperaturama Keke je stigao do pobjede. Naime, Finac je ispod kacige nosio posebnu hlađenu potkapu, kakvu su u to vrijeme koristili vozači Nascar serije. Osim što je tijekom utrke zadržao hladnu glavu, Rosberg je na podiju izgledao dosta svježije i odmornije od Renea Arnouxa i Elia de Angelisa. Utrku je završilo samo osam vozača od 26 koji su utrku započeli, a Rene Arnoux je završio na drugom mjestu nakon što je startao posljednji.

IZVEDBA MLADOG ALESIJA – 1990. GODINE

Utrkivanje se tek vratilo u Ameriku, 1990. godine održana je tek druga utrka u Phoenixu, nakon višegodišnje pauze koja je uslijedila nakon izdanja na Watkins Glenu 1980. godine. VN SAD-a je 1990. godine bila prva utrka sezone, prebačena na termin u ožujku radi nesnošljivih vrućina kakve su bile u lipanjskom terminu godinu ranije. Za zabavu na stazi bio je zadužen mlađahni Jean Alesi, kojem je to bila tek druga sezona u Formuli 1. Kombinacija Alesi – Tyrell – Pirelli pobrinuli su se da na stazi ne manjka uzbuđenja. Znalo se da je Alesi dobar, no kad nije popustio pod pritiskom velikog Ayrtona Senne, više dvojbe nije bilo. Alesi se za utrku kvalificirao tek na četvrto mjesto, iza Bergera, Martinija i de Cesarisa, a ispred Senne. Već na startu utrke Alesi je pokazao zube, iskoristivši Bergerovu usmjerenu pažnju na društvo iz prvog startnog red i preuzevši vodstvo od samog početka utrke. Senna je pratio Alesija i Bergera i kad se Berger izvrtio na stazi bio je oko 8 sekundi iza vodećeg Alesija. Očekujući kako će Alesi uskoro morati u boks jer njegove Pirelli gume nisu trebale tako dugo trajati, Senna se nije previše žurio u borbi za vodeću poziciju. Kako se Alesi nije povlačio u boks i kako je hrabro vladao prvim dijelom utrke, Senna je znao da više nema šale. Morao je pritisnuti i poraditi na preuzimanju vodstva. Kad su svi očekivali kako će Senna svoj posao odraditi rutinski, mladić je sve iznenadio i branio svoju poziciju na prljavom dijelu staze. Cijeli svijet je u čudu gledao kako se dečko iz Francuske brani pred moćnim Ayrtonom. Naradio se Senna do konačne pobjede, a Alesi je u inferiornom Tyrellovom bolidu pokazao kako je pred njim svijetla budućnost. Nakon utrke Senna i Alesi su samo imali riječi hvale jedan za drugoga, kad je Senna govorio kako Alesi ima sve što treba da bi nekad postao svjetski prvak (što se nažalost nikad nije desilo), a Alesi je jasno i glasno Sennu okarakterizirao kao svog heroja za već dugi niz godina.

TRAGIKOMEDIJA S GUMAMA – 2005. GODINE

Velika nagrada SAD-a 2005. godine jedna je od najpoznatijih utrka u povijesti Formule 1, iz potpuno pogrešnih razloga. Postoje utrke kojih se rado sjećamo i one koje bismo najradije zaboravili. Izdanje s Indianapolisa 2005. godine je upravo jedna od onih koja se nikad nije ni trebala desiti, koja je pokazala ružno lice sporta i koja zaslužuje biti spomenuta samo kako se nikad više ne bi ponovila. Tad su u igri bila dva dobavljača guma, Michelin za McLaren, Toyotu, BAR, Renault, Williams, Sauber i Red Bull i Bridgestone za Ferrari, Jordan i Minardi. Michelin je cijeli vikend imao problema s gumama koje nisu mogle izdržati opterećenja posljednjeg zavoja ovalnog Indianapolisa. Iz Michelina su predlagali da se prije tog zavoja ubaci šikana, no taj prijedlog je odbijen od strane Bridgestonea i na kraju kruga za zagrijavanje svi bolidi s Michelinovim gumama (što je bila većina bolida na stazi) povukli su se u svoje bokseve. Na stazi je ostalo samo šest bolida koji su činili valjda najtužniji startni poredak ikad. Michael Schumacher i Rubens Barrichello procesiju su doveli do kraja i donijeli jedinu pobjedu za Ferrari te godine ispred Jordanovog vozača Tiaga Monteira. Na kraju žalosne utrke Schumacher i Barrichello su brže bolje pokupili svoje trofeje i otišli s pobjedničkog postolja, dok je Portugalac ostao proslaviti svoj prvi i jedini podij karijere.

KIMIJEVA POSLJEDNJA POBJEDA – 2018. GODINE

U Austinu smo 2018. godine gledati rapsodiju u izvedbi ledenog Finca Kimija Raikkonena. Kimi je u Austinu prekinuo sušno razdoblje, pobijedivši tako prvi put od VN Australije 2013. godine i tim pothvatom postavio rekord od 114 utrka između dvije pobjede, koji još uvijek nitko nije skinuo. Utrku je Kimi odradio fantastično, bez greške od samog početka do kraja. Iako se za utrku kvalificirao na treću startnu poziciju iza Lewisa Hamiltona i Sebastiana Vettela, Kimi je startao iz prvog reda jer je Vettel dobio kaznu od tri mjesta pomjeranja na gridu jer je prekasno usporio prilikom isticanja crvenih zastava tijekom prvog slobodnog treninga. Već u prvom zavoju Kimi je pretekao Lewisa za vodstvo u utrci. Za Kimija je presudna bila taktika jednog ulaska u boks što mu je i osiguralo pobjedu nakon dugog niza godina, a što, uvažavajući da Kimi ide u zasluženu mirovinu s krajem tekuće sezone, će vjerojatno ostati i posljednja pobjeda u karijeri ledenog Finca.

Video sažetak ove utrke možete pogledati ovdje.

Objava Povijest: Formula 1 iz “Novog svijeta” pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Lewis Hamilton i Max Verstappen su na ljetnu stanku pauzu otišli razdvojeni za samo osam bodova u poretku za naslov svjetskog prvaka, a nakon 12. utrke u ovoj sezoni razlika je samo tri boda. Blizu? U svakom slučaju. Najbliže u povijesti Formule 1 na pola sezone? Ni blizu.

U nastavku donosimo deset situacija kada je borba za naslov svjetskog prvaka na polovini sezone bila razdvojena za samo jedan bod ili čak i manje.

JEDAN BOD

1951. – JUAN MANUEL FANGIO (15), NINO FARINA (14)
Broj utrka: 4 od 8
Osvajač naslova: Juan Manuel Fangio
Predratni as Giuseppe Nino Farina okrunjen je prvim naslovom svjetskog prvaka Formule 1 1950. godine. Na pola naredne sezone, kada je Farina branio naslov svjetskog prvaka i kada se činilo kako će ga i obraniti, pratio je vodećeg u prvenstvu, Argentinca Juana Manuela Fangia, za samo jedan bod. Fangio je pobijedio na otvaranju sezone na Bremgartenu u Švicarskoj i podijelio pobjedu za Fagiolijem u Reimsu, dok je Farina pobijedio na stazi Spa. Međutim, do kraja sezone, Farina je pao na četvrto mjesto, a Fangio osvojio prvu od svojih pet titula svjetskog prvaka ispred Alberta Ascarija.

1961. – PHIL HILL (19), WOLFGANG VON TRIPS (18)
Broj utrka: 4 od 8
Osvajač naslova: Phil Hill
Bila je to sezona tijekom koje su priličnu prednost imali vozači Ferrarija. Nakon utrke za VN Francuske na stazi Reims, na kojoj je debitirao i pobijedio Ferrarijev vozač Giancarlo Baghetti, što je ujedno i jedini slučaj kad je novak pobijedio na svojoj prvoj utrci u Formuli 1, a drugi Ferrarijev vozač, Amerikanac Phil Hill našao se za samo jedan bod ispred momčadskog kolege Wolfganga von Tripsa u poretku za naslov prvaka. Rasplet ove sezone je nažalost bio tragičan. Hill je proglašen prvakom na Monzi, nakon utrke tijekom koje je bolid njegovog protivnika von Tripsa, nakon sudara s Jimom Clarkom, odletio u gledalište. Bio je to sudar u kojem su von Trips i još 15 gledatelja izgubili život te će ostati upamćen kao jedna od najtragičnijih nesreća u Formuli 1.

1977. – JODY SCHECKTER (32), NIKI LAUDA (31)
Broj utrka: 8 od 17
Osvajač naslova: Niki Lauda
Jody Scheckter je sezonu započeo fantastično s novoformiranom momčadi Wolf. Južnoafrikanac je pobijedio na VN Argentine na svom prvom nastupu za novu momčad. Pobjedom u Monaku našao se na čelu poretka na polovini sezone, s jednim bodom ispred Nikija Laude. Bila je to Laudina prva čitava sezona nakon strašne nesreće koju je doživio na VN Njemačke 1976. godine. Scheckter je pobijedio još jednom tijekom sezone, na VN Kanade. Lauda je već tad sebi osigurao naslov prvaka, te je odlučio propustiti posljednje dvije utrke sezone, nezadovoljan politikom Ferrarija. Za narednu sezonu, Lauda se pridružio momčadi Brabham.

1983. – ALAIN PROST (28), NELSON PIQUET (27)
Broj utrka: 7 od 15
Osvajač naslova: Nelson Piquet
Vozač momčadi Renault, Alain Prost, prvi se put u karijeri približio naslovu svjetskog prvaka 1983. godine. Borba se vodila između njega i Nelsona Piqueta, tada vozača momčadi Brabham. Pobijedivši na VN Belgije, Prost je poveo u borbi za naslov prvaka, imao je jedan bod ispred protivnika Piqueta. Prost je bio vodeći u prvenstvu sve do posljednje utrke na stazi Kyalami, da bi zbog problema s turbinom morao odustati iz utrke za VN Južne Afrike, čime je naslov svjetskog prvaka predao u ruke trećeplasiranog Nelsona Piqueta. Piquet je tako osvojio svoj drugi naslov svjetskog prvaka.

1986. – ALAIN PROST (39), NIGEL MANSELL (38)
Broj utrka: 8 od 16
Osvajač naslova: Alain Prost
Prost je svoj prvi naslov svjetskog prvaka osvojio 1985. godine, a godinu kasnije se borio s Williamsovim vozačem Nigelom Mansellom kako bi ga obranio. Do polovine sezone Mansell je pobijedio tri puta, a Prost dva, međutim Prost je nakon osme utrke sezone vodio s jednim bodom prednosti. Ovaj put, sreća je bila na Prostov strani, jer je Mansell, vodeći sa šest bodova prednosti prije posljednje utrke u Adelaideu, odustao iz utrke nakon puknuća gume. Prost je pobijedio i tako si vratio i obranio naslov svjetskog prvaka.

2016. – NICO ROSBERG (168), LEWIS HAMILTON (167)
Broj utrka: 10 od 21
Osvajač naslova: Nico Rosberg
Nico Rosberg nije baš s osmijehom prihvaćao činjenicu kako ga je momčadski kolega pobijedio i osvojio naslov prvaka dvije sezone za redom, 2014. i 2015. godine. Početkom 2016. godine vidjeli smo poboljšanje Rosbergove forme i četiri uzastopne pobjede od otvaranja sezone. Hamilton je uhvatio tempo u Monaku i Austriji pa se momčadskom kolegi približio na samo jedan bod. U konačnici, otkazivanje Hamiltonovog motora u Maleziji omogućilo je Rosbergu da poveća prednost, pa unatoč tome što je Hamilton pobijedio na dvije zadnje utrke sezone, to nije bilo dovoljno da pobijedi Rosberga. Rosberg je naslov osvojio s pet bodova prednosti, nakon čega je šokirao svijet Formule 1 najavom povlačenja iz sporta i odlaska u vozačku mirovinu.

2017. – SEBASTIAN VETTEL (177), LEWIS HAMILTON (176)
Broj utrka: 10 od 21
Osvajač naslova: Lewis Hamilton
Nakon što se Rosberg oprostio od Formule 1, Sebastian Vettel je morao istupiti naprijed i boriti se za naslov svjetskog prvaka s Lewisom Hamiltonom. Bila je to Vettelova treća sezona u Ferrariju. Sve je išlo dobro za četverostrukog svjetskog prvaka do polovine sezone, Vettel je vodio s bodom prednosti iako je pobijedio tri, a Hamilton četiri puta. No onda je nastupio „hammer time“. Hamilton je ubacio u višu brzinu i pobijedio pet puta, a Vettel samo dva puta uz dvije utrke bez bodova, u Singapuru i Japanu. Ovo je značilo da je u konačnici Hamilton osvojio svoj četvrti naslov svjetskog prvaka s 46 bodova prednosti u odnosu na Vettela.

NIJEDAN BOD

1950. – NINO FARINA (9), JUAN MANUEL FANGIO (9), JOHNNIE PARSONS (9)
Broj utrka: 3 od 7
Osvajač naslova: Nino Farina
Nakon tri utrke prve sezone Svjetskog prvenstva Formule 1 1950. godine tri vozača su imala isti broj bodova na samom vrhu poretka u borbi za naslov prvog svjetskog prvaka. Tri vozača, Farina, Fangio i Parsons na svom kontu imala su po 9 bodova. Farina je pobijedio na prvoj ikada utrci na Silverstoneu u sklopu Svjetskog prvenstva, dok je na sljedećoj utrci, u Monaku, Fangio sebi osigurao najbolju startnu poziciju, najbrži krug i pobjedu. Nakon utrke Indianapolis 500, Johnnie Parsons se pridružio Farini i Fangiu na vrhu poretka pobijedivši u Kurtis Kraft-Offenhauser bolidu. Nakon još četiri utrke inauguralne sezone Svjetskog prvenstva, Farina i Fangio su ostvarili svaki po još dvije pobjede, no naslov je osvojio Nino Farina, s tri boda prednosti u odnosu na Fangia.

1956. – STIRLING MOSS (11), PETER COLLINS (11)
Broj utrka: 4 od 8
Osvajač naslova: Juan Manuel Fangio
Polovinom sezone 1956., Stirling Moss i Peter Collins bili su izjednačeni u borbi za naslov prvaka, no u konačnici ni jedan od njih dvojice nije pobijedio. Titulom prvaka okitio se Juan Manuel Fangio. Dva Engleza dijelili su prvo mjesto u poretku, svaki s 11 bodova, a do posljednje utrke u Monzi, Moss je ispao iz igre. U zadnju utrku sezone tri vozača su imali šansu za osvajanje naslova, Fangio, Collins i Jean Behra. Utrka u Monzi će biti zapamćena po jednom od najljepših i najvećih poteza u povijesti sporta, kada je Peter Collins predao svoj ispravni Ferrarijev bolid Fangiu, omogućivši tako Argentincu osvajanje četvrtog naslova svjetskog prvaka.

2008. – KIMI RAIKKONEN (48), LEWIS HAMILTON (48), FELIPE MASSA (48)
Broj utrka: 9 od 18
Osvajač naslova: Lewis Hamilton
Najžešća borba vodila se 2008., kada su tri vozača polovinom sezone bila izjednačena na najvišoj poziciji poretka, Ferrarijev dvojac Massa i Raikkonen i McLarenov vozač Lewis Hamilton. Na četvrtom mjestu pratio ih je vozač BMW Saubera, Robert Kubica, sa samo dva boda zaostatka. Hamilton je do tog trenutka pobijedio tri puta, a Massa i Raikkonen su imali po dvije pobjede. U drugom dijelu sezone Kimijeva forma je oslabila i četiri utrke bez bodova izbacile su ga iz utrke za prvaka. Dvoboj između Masse i Hamiltona je ušao u posljednju utrku, onu za VN Brazila, na kojoj je Massa pobijedio i počeo slaviti osvajanje naslova svjetskog prvaka, da bi u posljednjem krugu Toyotin vozač Timo Glock svoje peto mjesto predao Hamiltonu, kome je to upravo bilo dovoljno za prvi naslov svjetskog prvaka. Hamilton je Massu pobijedio za samo jedan bod.

Sažetak te dramatične VN Brazila 2008. možete pogledati ovdje.

Objava Borba za naslov prvaka deset je puta stala u bod ili manje na pola sezone pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Otkako je Formula 1 prvi put došla u Mađarsku 1986. godine, niti jednu sezonu kasnije nije izostala. Uska, vijugava Hungaroring staza ima izvanrednu preglednost s tribina, pa je tako uvijek rado posjećivana od strane gledatelja, a ovogodišnje izdanje će biti otvoreno za gledatelje uz poštivanje posebnih epidemioloških protokola. Čak i prošle godine, kada je niz organizatora radi pandemije odustajao od utrke, Mađarska je bila dio kalendara. Pretjecanja u Mađarskoj nisu tako jednostavna, no kroz godine smo ipak mogli vidjeti fenomenalne izvedbe velikana Formule 1. Sezona je došla u vrlo neizvjestan period, nakon Mađarske slijedi ljetna stanka, a mi ćemo se, kao što je i red, prisjetiti uzbudljivih trenutaka s trkališta u blizini Budimpešte.

DVOBOJ VELIKANA IZ BRAZILA, 1986. GODINA

Osim što je 1986. godine održana prva utrka za Veliku nagradu Mađarske na stazi Hungaroring, vrijedi ju spomenuti i po jednom od najljepših pretjecanja u povijesti Formule 1, potezu Nelsona Piqueta protiv Ayrtona Senne. Senna se za prvu utrku u Mađarskoj kvalificirao na najbolju startnu poziciju i od početka poveo u utrci, dok se Mansell s četvrte pozicije na startu probio do drugog mjesta u poretku. No, nije se Mansell dugo zadržao na drugom mjestu, njegov momčadski kolega Nelson Piquet je bio brži i već u trećem krugu ga je pretekao. Od trećeg kruga utrka se svela na dvoboj između Piqueta i Senne. Poslije promjene pneumatika, nakon 43 kruga, Piquet je za Sennom kasnio nešto manje od osam sekundi. No, u 55. krugu, Piquet se Senni pokazivao u retrovizorima. Dva kruga kasnije, Piquet je napao Sennu, ovaj put s vanjske strane, a njegov Williams je počeo bježati u stranu na kočenju. Ne samo da je Piquet zadržao kontrolu nad bolidom, odigrao je svoju izvedbu do kraja i našao se ispred Senninog Lotusa. Završnica utrke protekla je u fantastičnim krugovima obojice Brazilaca, ali Sennin Lotus je u posljednjim trenucima utrke otkazao poslušnost, pa je Piquet utrku završio kao pobjednik sa 17,7 sekundi prednosti ispred Senne.

Video dvoboja brazilskih velikana možete pogledati ovdje.

MANSELLOVA MAGIJA, 1989. GODINA

Mansell nije bio zadovoljan svojim rezultatom i rezultatom svog Ferrarija u kvalifikacijama za VN Mađarske 1989. godine. Nigel se za utrku kvalificirao tek u šesti startni red, na 12. poziciju. Mansell nije bio zadovoljan bolidom pa je momčad cijelu noć radila na preinakama i pripremama bolida za utrku. U utrku je Mansell ušao optimističan, no nesiguran u dobar rezultat, znao je kako je u Mađarskoj teško napredovati iz šestog reda u utrci. Dobar start utrke Mansella je promovirao na osmu poziciju. Na čeku utrke se formirao vlakić u unutar nešto više od dvije sekunde, s Patreseom u Williamsu na čelu, ispred Senne u McLarenu, Bergera u Ferrariju i drugog McLarena za čijim je upravljačem bio Alain Prost. Mansell se probijao prema naprijed, pretekavši Boutsena i Caffija i približavajući se vodećoj četvorci. Polovinom utrke, Berger je otišao u boks po svježe gume, a dok je Senna pritiskao Patresea, Mansell je Prostu zadavao glavobolju. 25 krugova prije kraja Patrese je odustao, Prost pao u poretku i ostavio Mansella i Sennu u borbi za pobjedu. Ferrari je bio brz, no McLaren Honda je dominirala pravcem. Izgledalo je nebitnim koliko je Mansell blizu Senne pri izlasku iz zavoja, Senna bi mu uvijek pobjegao na pravcu. Mansell je morao pronaći drugi način. Priliku mu je pružio Stefan Johansson, koga su vodeći obilazili za cijeli krug. Mansell je odlučio iskoristiti pretjecanje sporog Onyxa i iz četvrtog zavoja je izašao kao pobjednik. Prešavši na čelo poretka, Mansell je nizao fantastične krugove, do konačne pobjede s prednošću od 26 sekundi.

Video možete pogledati ovdje.

HILLOVA ZAMALO POBJEDA, 1997. GODINA

Aktualni svjetski prvak Damon Hill sezonu nije imao sjajnu sezonu 1997. Naslov 1996. godine osvojio je kao vozač momčadi Williams, a 1997. je prešao u Arrows čiji je A18 bolid bio 5 sekundi sporiji od vodećih u poretku. U Arrowsu su radili na bolidu, Bridgestone gume koje su koristili bile su u prednosti nad Goodyearom, pa je niz loših izvedbi trebao u Mađarskoj krunisati pobjedom. Hill se kvalificirao na treću poziciju, iza Schumachera i Villeneuvea, i boljim startom je odmah prešao na drugu poziciju. U prvom zavoju 11. kruga s unutarnje strane pretekao je Schumachera za vodstvo u utrci. Tijekom utrke odvajao se od ostatka poretka, vozio je svoju utrku i izgledalo je kao se Hill ponovno vraća na ono što je bio godinu ranije. Samo tri kruga prije kraja, s 34 sekunde prednosti ispred drugoplasiranog Villeneuvea, kvar na hidraulici spriječio je Hillovu prvu pobjedu sezone i prvu pobjedu za momčad Arrows ikad. Hill se uspio dovesti do druge stepenice pobjedničkog postolja, a momčad Arrows nije nikad uspjela doći do pobjede u Formuli 1.

KIŠNA 2006. GODINA

Kišnom utrkom u Mađarskoj 2006. godine dominirali su Renaultov vozač Fernando Alonso i Hondin Jenson Button. Osim kiše, loše startne pozicije za Buttona i Alonsa, koji su startali 14. i 15., doprinijele su zanimljivoj utrci na Hungaroringu. Osim Alonsa i Buttona, ni Schumacher se nije proslavio u kvalifikacijama. Schumi je utrku startao s 11. startne pozicije. Sva trojica su po mokroj stazi napredovali u poretku, pa je na kraju prvog kruga Schumacher bio na 4. mjestu, Alonso na 6. i Button na 11. U četvrtom krugu su se Alonsove intermediate Michelin gume bolje ponašale nego Schumacherove Bridgestone gume, pa je bez većih problema s unutarnje strane prošao ispred Ferrarija. U istom krugu, Button je napredovao do sedmog mjesta. Ubrzo su Alonso i Button biti treći i četvrti u poretku, iza vozača McLarena, Kimija Raikkonena i Pedra de la Rose. McLareni i Button su relativno rano otišli u boks, dok je Alonso, očigledno pun goriva, nastavio s utrkom. Bez većih problema Alonso je izgradio prednost za ulazak u boks i ostajanje na čelu utrke. U međuvremenu, Kimi se sudario s Vitantonijem Liuzzijem u bolidu momčadi Torro Rosso i sigurnosni automobil je bio na stazi. Button je prvi otišao po svježe gume i odlučio se za intermediate gume, dok se pet krugova kasnije Alonso odlučio za gume za suho vrijeme, no stražnji desni kotač nije bio dobro pričvršćen, te je po izlasku iz boksa Alonso morao odustati iz utrke. Button je preuzeo vodstvo, još jednom ušao u boks, i s više od pola minute prednosti nad drugoplasiranim de la Rosom ostvario prvu pobjedu u svojoj karijeri.

Video pogledajte ovdje.

TRILER U RICCIARDOVOJ REŽIJI, 2014. GODINA

2014. godina donijela je početak hibridne ere i dominacije momčadi Mercedes. Rosberg, koji je utrku startao s pole pozicije, poveo je ranim stadijem utrke dok je još staza bila mokra, dok je njegov momčadski kolega, Lewis Hamilton, utrku započeo iz boksa. Ricciardo, tada vozač momčadi Red Bull, startao je s četvrte pozicije, a u prvom krugu je pao na šesto mjesto. Tijek utrke se promijenio nakon sudara Marcusa Ericssena koji je uzrokovao izlazak sigurnosnog vozila na stazu. Safety car je stazu izašao trenutak prekasno za ulazak vodeće četvorke u boks. Button i Ricciardo su stigli ući u boks, a Ricciardo je iz boksa izašao ispred Buttona. Ricciardo je napredovao poretkom kad je još jedan sudar, ovaj put Sergia Pereza, uzrokovao ponovni izlazak sigurnosnog automobila. Različite strategije s gumama doprinijele su dodatnim uzbuđenjima i izmjenama na vrhu poretka, Alonso je vodio sa starim mekim gumama, iza njega na drugoj poziciji je bio Hamilton s već istrošenim srednje tvrdim gumama, dok je Ricciardo imao svježu meku komponentu guma. Alonso je u slabijem Ferrariju uspijevao zadržati Hamiltona iza sebe, dok je Ricciardo bio dobro raspoložen. Sa samo četiri kruga do kraja utrke, Daniel je sustigao i prestigao i Hamiltona i Alonsa, ostvarivši pobjedu koju je taj vikend malo tko očekivao.

Objava VN Mađarske: Hungaroring za pamćenje pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Proteklih dana smo sa svih strana slušali kako se nogomet vraća kući, s ishodom kakav već i vrapci na grani znaju, no ovaj vikend se Formula 1 zaista vraća kući. U svoj dom, na mjesto gdje je rođeno Svjetsko prvenstvo Formule 1, na veličanstvenu stazu Silverstone.

Svake godine, od prve utrke Svjetskog prvenstva održane 13. svibnja 1950. godine, Formula 1 se vraćala u Veliku Britaniju, a prošla, pandemijska sezona ugostila je čak dvije utrke na stazi Silverstone. Osim Silverstonea, domaćini utrke za Veliku nagradu Velike Britanije bile su i staze Aintree u blizini Liverpoola i Brands Hatch u predgrađu Londona. Prošle godine smo bili zakinuti za prisustvo publike tijekom vikenda u Silverstoneu, dok će ovaj vikend vozače dočekati pune tribine. Proteklih sedamdeset godina na britanskim trkalištima dogodili su se nebrojene uzbudljive utrke, nerijetko pod tmurnim engleskim oblacima i nemoguće je izabrati pet utrka za prisjetiti se, a da neka ne ostane ne spomenuta. Mi ćemo se, kao i prije svake utrke ove sezone, podsjetiti pet utrka koje su ostale urezane u srca i uspomene obožavatelja Formule 1.

PRVA U POVIJESTI, 1950. GODINA

Iako peta u povijesti utrka za VN Velike Britanije i treća na stazi Silverstone nakon Drugog svjetskog rata, utrkom održanom 13. svibnja 1950. godine otvoreno je prvo Svjetsko prvenstvo Formule 1. Bila je to prva od sedam utrka prve sezone u Formuli 1. Na prvoj utrci nedostajala je momčad Ferrari, koji su u Svjetskom prvenstvu debitirali tek na idućoj utrci u Monaku. Kvalifikacije su održane u petak, a u prvi startni red su se smjestili vozači momčadi Alfa Romeo, Giuseppe Farina i Luigi Fagioli, uz još dva vozača iste momčadi, Juana Manuela Fangia i Rega Parnella. Jedan od vozača koji je startao utrku bio je i Princ Bira, automobilist s Tajlanda i član tajlandske kraljevske obitelji, koji je ujedno bio i najbolje pozicioniran vozač u startnom poretku, a koji nije vozio Alfu. Princ Bira bio je za upravljačem Maseratija, a iz utrke je odustao radi nedostatka goriva. Prvu utrku, uz stotine tisuća gledatelja, pratio je i Kralj George IV, a u utrci je pobijedio Giuseppe Farina, čiji je bolid razvijao prosječnu brzinu od oko 146 km/h.

JIMOVA POSLJEDNJA POBJEDA NA DOMAĆEM TERENU, 1967. GODINA

Ništa domaćoj publici nije draže nego gledati svog miljenika kako dominira na domaćem terenu. Po peti put u svojoj karijeri, 1967. godine to zadovoljstvo im je pružio veliki Jim Clark, dominirajući terenom tijekom cijelog vikenda, od najbolje startne pozicije, sve do najviše stepenice pobjedničkog postolja. Iako ga je momčadski kolega i prijatelj, Graham Hill, dobar dio utrke pratio u stopu, uz manje izmjene momčadskih kolega na prve dvije pozicije, dok Hill nije odustao iz utrke. Hillovo odustajanje promoviralo je budućeg svjetskog prvaka, Dennyja Hulmea na drugu poziciju, ispred Chrisa Amona i Jacka Brabhama. Nikad se više Jim nije vratio na Silverstone. Clark je tragično nastradao u nesreći na utrci Formule 2 na stazi Hockenheim, 07. travnja 1968. godine.

MANSELL PROTIV PIQUETA, 1987. GODINA

Od druge polovine šezdesetih pa sve do 1986. godine, neparnim godinama se VN Velike Britanije vozila na stazi Silverstone, a parnim godinama na stazi Brands Hatch. Posljednje izdanje na stazi Brands Hatch održano je 1986. godine, kada je Nigel Mansell pobijedio u rezervnom bolidu momčadskog kolege Nelsona Piqueta. Stazi Brands Hatch presudila je politika koja je zahtijevala da se jedna velika nagrada vozi na jednoj stazi, pa je tako nadalje domaćin utrke za VN Velike nagrade Velike Britanije postala i ostala staza Silverstone. Staza je za 1987. godinu doživjela određena unapređenja, ali je ostala vrlo brza. Iako je Piquet smatran favoritom za pobjednika VN Velike Britanije 1987. godine, njegov momčadski kolega se nije baš slagao s tim. Williams je za svoje vozače planirao da završe utrku bez zamjene guma, no Mansell se ipak polovinom utrke odlučio za svježe gume. Iz boksa je izašao s 29 sekundi zaostatka za Piquetom. Na svježim gumama Mansell je započeo svoju maestralnu izvedbu, krug za krugom rušeći rekord staze, bacajući u delirij domaću publiku. Tri kruga do kraja utrke već je puhao za vratom momčadskom kolegi, a samo krug kasnije ga i prestigao. Nakon samog prolaska kroz cilj Mansell je zbog kvara na motoru radi preopterećenja zaustavio svoj bolid. Na trećem mjestu, iza Williamsovog dvojca, utrku je završio Ayrton Senna.

Sažetak utrke možete pogledati ovdje.

SCHUMACHER PROTIV SUDACA, 1994. GODINA

Iako slovi za jednog od najboljih vozača u povijesti Formule 1, znao je Michael Schumacher (zajedno sa svojom momčadi) povlačiti i prljave poteze na stazi. Tako je, tijekom formacijskog kruga za utrku za VN Velike Britanije 1994. godine, za koju se kvalificirao na drugu startnu poziciju, dva puta pretekao Damona Hilla koji se pripremao za početak utrke s najbolje startne pozicije. Za svoje izvedbe tijekom formacijskog kruga Schumacheru je dodijeljena kazna od pet sekundi “odmora” u boksu. Kako Schumacher do 21. kruga nije odradio dodijeljenu kaznu, uslijedile su crne zastave koje su označavale diskvalifikaciju iz utrke za Nijemca. Kao i prvobitnu kaznu, Schumacher je ignorirao i crne zastave, te nastavio svoju utrku, iako je kasnije tvrdio kako nije vidio kad mu je istaknuta crna zastava. Iz Benettona, njegove tadašnje momčadi, tvrdili su kako nisu dobro razumjeli prvobitnu kaznu, pa su suci povukli crne zastave i dozvolili Schumacheru da kaznu odradi u 27. krugu. Benetton je za ovaj pothvat kažnjen novčanom kaznom od 25.000 dolara, no kasnije je FIA tu kaznu podigla na 500.000 dolara i zabranu učešća na naredne dvije utrke za Schumachera. Kako se Benetton žalio na ovu utrku, Schumacher se do konačne odluke mogao nastaviti utrkivati. Hill je pobijedio na VN Velike Britanije, ispred Schumachera i Bergera, no kako je Schumacheru naknadno oduzet i plasman u utrci, Berger je promoviran na drugo, a Alesi na treće mjesto.

PRAZNE TRIBINE I KAOS S GUMAMA, 2020. GODINA

Kao i cijela sezona 2020., prošlogodišnja utrka za VN Velike Britanije po svemu je bila drugačija od svojih 70 prethodnica. Kao i na početak same sezone, na termin utrke utjecala je pandemija korona virusa, niz utrka je otkazan, ali britanske vlasti su Formuli 1 odlučile dati priliku. Iako je bilo upitno hoće li uslijed restrikcija i mjera za suzbijanje pandemije uopće biti moguće organizirati utrku, premijer Boris Johnson je odlučio dozvoliti održavanje utrke. Silverstone je u smislu termina utrke zamijenio mjesta s Hungaroringom, pa smo u Britaniju stigli početkom kolovoza za prvo prošlogodišnje izdanje na Silverstoneu. Tjedan dana kasnije, Silverstone je ugostio utrku u čast 70. godišnjice Svjetskog prvenstva, a kasnije je potvrđeno kako je ponuđeno da Silverstone bude domaćin ako je potrebno i 12 utrka tijekom prošle sezone. Vozače su na Silverstoneu dočekale prazne tribine, a ceremonija prije utrke uključivala je podršku vozača u borbi protiv rasizma i zahvale upućene prema zdravstvenom osoblju za njihovu borbu protiv virusa COVID-19. Lewis Hamilton je na domaću utrku došao kao vodeći u poretku, a Sergio Perez, tada vozač momčadi Racing Point je morao propustiti utrku radi pozitivnog testa na korona virus. Mijenjao ga je Nico Hϋlkenberg. Hamilton je startao s najbolje startne pozicije, ispred Bottasa i Verstappena, dok Hϋlkenberg zbog kvara na bolidu nije uopće ni započeo utrku. Lewis je sigurno poveo utrku i unatoč zbrkama u poretku iza njega i periodima iza sigurnosnog vozila, sve je izgledalo kao još jedna utrka kojom će dominirati Mercedesi. Pred sam kraj utrke nastao je kaos s gumama. Bottas, koji se čitavu utrku vozio iza momčadskog kolege počeo je gubiti na vremenu i padati u poretku i tri kruga prije kraja utrke njegova prednja lijeva guma se predala. Verstappen je preuzeo drugo mjesto u poretku i uz pozamašnu prednost ispred trećeplasiranog Leclerca otišao u boks po svježe gume, kako bi izbjegao Bottasovu sudbinu. Bottas se dovukao do boksa, zamijenio gume i vratio se na 12. poziciju. Samo krug kasnije, Sainz, koji se nalazio na četvrtom mjestu je također ostao bez prednje lijeve gume, pa je i on utrku završio bez bodova. Vodećem u utrci, Hamiltonu, ekipa je putem radio veze kontinuirano slala poruke da čuva gume, no u osmom zavoju posljednjeg kruga, Hamilton je postao treći vozač čija je prednja lijeva guma otkazala poslušnost. Na Hamiltonovu sreću, ispred Verstappena je imao prednost od preko 30 sekundi pa je uz varnice, na samo tri čitava kotača stigao do pobjede.

Sažetak utrke pogledajte ovdje.

Objava Formula 1 se vraća kući: Povijest pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.