Povijest: Formula 1 iz “Novog svijeta”

U “Novi svijet” Formula 1 se više puta vraćala i odlazila, na različitim stazama, u mnogim gradovima, s nizom naziva utrka za Velike nagrade. Kako i u drugim sportovima, tako Amerikanci imaju i svoje omiljene načine utrkivanja, no za Formulu 1 se (gotovo) uvijek moglo naći mjesto na američkom tlu. Velika nagrada Sjedinjenih Američkih Država utemeljena je daleke 1908. godine, a kasnijih godina je postala i dio Svjetskog prvenstva Formule 1. Vozilo se na stazama Sebring, Riverside, Watkins Glen, Phoenix, Indianapolis i od 2012. godine u Austinu. Formulu 1 ugostili su i Long Beach, Caesars Palace, Detroit, Dallas, a iduće godine bismo trebali posjetiti i Miami.

Pogled iz zraka na Circuit of the Americas, današnji dom VN SAD-a

Izbivala je Formula 1 iz Amerike, a posljednji put je iz kalendara izostala prošle godine, kad nismo imali priliku ispratiti niz utrka radi pandemije. Bogate povijesti utrkivanja bolida Formule 1 na području Sjedinjenih Američkih Država prisjetit ćemo se danas, nevezano je li utrka nosila naziv Velike nagrade SAD-a ili neki drugi.

NAJBOLJE ORGANIZIRANA UTRKA – 1965. GODINE

U listopadu 1965. godine, predzadnja utrka sezone vožena je na stazi Watkins Glen u New Yorku, a Jim Clark je već osigurao svoj drugi naslov svjetskog prvaka. Na popularnom Glenu bilo je mokro i hladno, pravo jesenje vrijeme, s temperaturom zraka od oko 7°C. Jim Clark je preko trkaćeg odijela nosio džemper. Tmurni i magloviti vikend obilježila je borba između Clarka u Lotusu i njegovog prijatelja Grahama Hilla u bolidu BRM-a. Hill je još jednom dominirao na Watkins Glen stazi, pobijedivši treći put za redom, i tog vikenda osvojivši hat trick – najbolju startnu poziciju, najbrži krug i pobjedu. U nedjelju je kišilo, no jak vjetar je brzo sušio stazu, Hill je poveo od samog starta, a pratili su ga Clark i Ginther. Već u drugom krugu Jim je od Grahama preuzeo vodstvo, a samo tri kruga kasnije, Hill mu je vratio istom mjestom. Do 12. kruga dva prvaka su se borili za vodstvo, kad je Clark morao otići u boks radi kvara na bolidu. Stvari su se dodatno zakomplicirale kad je u 37. krugu počelo pljuštati, pa je Hill malo odlutao sa staze, a njegove Dunlop gume su bile skoro dvije sekunde sporije od Goodyear guma na Brabhamovim bolidima. Unatoč situaciji u kojoj se nalazio, Hill se nije dao, staza se sušila i prema kraju utrke stvari su išle u njegovom smjeru. Graham je pobijedio ispred Dana Gurneya i Jacka Brabhama, a utrku na stazi Watkins Glen asocijacija vozača proglasila je najbolje organiziranom utrkom.

Graham Hill i Jim Clark. Veliki prijatelji i veliki rivali.

TEKSAŠKI PAKAO – 1984. GODINE

Godinama prije ere u Austinu, u Teksasu je 1984. godine održana utrka počasnog naziva Velika nagrada Dallasa, koja je ujedno bila i uzbudljiva, kontroverzna, bizarna i pregrijana, možda čak i jedna od najzapamćenijih utrka na američkom tlu. Neposredno pred početak utrke, samo nekoliko sati prije starta, površinski sloj asfalta je popravljan, a pobjednik Keke Rosberg je asfalt opisao kao „odvratno loš – najgori koji je ikada vidio“, zbog čega uopće nije neobično što se Formula 1 više nikad nije vratila u Dallas. Nije to bio jedini teksaški problem, u Dallasu se temperatura penjala i preko 40°C, zbog čega su Osellinog vozača Piercarla Ghinzanija tijekom zaustavljanja u boksu zalijevali ledenom vodom kako bi mogao nastaviti utrku. Temperatura staze bila je rekordnih 66°C. Radi previsokih temperatura početak utrke je pomjeren na 11 sati, no ni prijepodne nije bilo mnogo hladnije. Mansell, koji se kvalificirao na najbolju startnu poziciju sa svojim Lotusom, također je Dallas opisao kao najsurovije mjesto gdje je ikad bio. Mansell je pred kraj utrke dohvatio zid i bolid je počeo otkazivati poslušnost, a Nigel se nije predavao. Dehidriran i iscrpljen pokušao je svoj bolid pregurati kroz cilj, što je bio nemoguć pothvat i Mansell se onesvijestio na stazi. Ali nisu svi propatili zbog visokih temperatura. Keke Rosberg, čiji Williams baš i nije imao dobre izvedbe te sezone, ali genijalnim suprotstavljanjem visokim temperaturama Keke je stigao do pobjede. Naime, Finac je ispod kacige nosio posebnu hlađenu potkapu, kakvu su u to vrijeme koristili vozači Nascar serije. Osim što je tijekom utrke zadržao hladnu glavu, Rosberg je na podiju izgledao dosta svježije i odmornije od Renea Arnouxa i Elia de Angelisa. Utrku je završilo samo osam vozača od 26 koji su utrku započeli, a Rene Arnoux je završio na drugom mjestu nakon što je startao posljednji.

IZVEDBA MLADOG ALESIJA – 1990. GODINE

Utrkivanje se tek vratilo u Ameriku, 1990. godine održana je tek druga utrka u Phoenixu, nakon višegodišnje pauze koja je uslijedila nakon izdanja na Watkins Glenu 1980. godine. VN SAD-a je 1990. godine bila prva utrka sezone, prebačena na termin u ožujku radi nesnošljivih vrućina kakve su bile u lipanjskom terminu godinu ranije. Za zabavu na stazi bio je zadužen mlađahni Jean Alesi, kojem je to bila tek druga sezona u Formuli 1. Kombinacija Alesi – Tyrell – Pirelli pobrinuli su se da na stazi ne manjka uzbuđenja. Znalo se da je Alesi dobar, no kad nije popustio pod pritiskom velikog Ayrtona Senne, više dvojbe nije bilo. Alesi se za utrku kvalificirao tek na četvrto mjesto, iza Bergera, Martinija i de Cesarisa, a ispred Senne. Već na startu utrke Alesi je pokazao zube, iskoristivši Bergerovu usmjerenu pažnju na društvo iz prvog startnog red i preuzevši vodstvo od samog početka utrke. Senna je pratio Alesija i Bergera i kad se Berger izvrtio na stazi bio je oko 8 sekundi iza vodećeg Alesija. Očekujući kako će Alesi uskoro morati u boks jer njegove Pirelli gume nisu trebale tako dugo trajati, Senna se nije previše žurio u borbi za vodeću poziciju. Kako se Alesi nije povlačio u boks i kako je hrabro vladao prvim dijelom utrke, Senna je znao da više nema šale. Morao je pritisnuti i poraditi na preuzimanju vodstva. Kad su svi očekivali kako će Senna svoj posao odraditi rutinski, mladić je sve iznenadio i branio svoju poziciju na prljavom dijelu staze. Cijeli svijet je u čudu gledao kako se dečko iz Francuske brani pred moćnim Ayrtonom. Naradio se Senna do konačne pobjede, a Alesi je u inferiornom Tyrellovom bolidu pokazao kako je pred njim svijetla budućnost. Nakon utrke Senna i Alesi su samo imali riječi hvale jedan za drugoga, kad je Senna govorio kako Alesi ima sve što treba da bi nekad postao svjetski prvak (što se nažalost nikad nije desilo), a Alesi je jasno i glasno Sennu okarakterizirao kao svog heroja za već dugi niz godina.

Jean Alesi vs Ayrton Senna na VN SAD-a 1990.

TRAGIKOMEDIJA S GUMAMA – 2005. GODINE

Velika nagrada SAD-a 2005. godine jedna je od najpoznatijih utrka u povijesti Formule 1, iz potpuno pogrešnih razloga. Postoje utrke kojih se rado sjećamo i one koje bismo najradije zaboravili. Izdanje s Indianapolisa 2005. godine je upravo jedna od onih koja se nikad nije ni trebala desiti, koja je pokazala ružno lice sporta i koja zaslužuje biti spomenuta samo kako se nikad više ne bi ponovila. Tad su u igri bila dva dobavljača guma, Michelin za McLaren, Toyotu, BAR, Renault, Williams, Sauber i Red Bull i Bridgestone za Ferrari, Jordan i Minardi. Michelin je cijeli vikend imao problema s gumama koje nisu mogle izdržati opterećenja posljednjeg zavoja ovalnog Indianapolisa. Iz Michelina su predlagali da se prije tog zavoja ubaci šikana, no taj prijedlog je odbijen od strane Bridgestonea i na kraju kruga za zagrijavanje svi bolidi s Michelinovim gumama (što je bila većina bolida na stazi) povukli su se u svoje bokseve. Na stazi je ostalo samo šest bolida koji su činili valjda najtužniji startni poredak ikad. Michael Schumacher i Rubens Barrichello procesiju su doveli do kraja i donijeli jedinu pobjedu za Ferrari te godine ispred Jordanovog vozača Tiaga Monteira. Na kraju žalosne utrke Schumacher i Barrichello su brže bolje pokupili svoje trofeje i otišli s pobjedničkog postolja, dok je Portugalac ostao proslaviti svoj prvi i jedini podij karijere.

Start VN SAD-a u Indianapolisu 2005.

KIMIJEVA POSLJEDNJA POBJEDA – 2018. GODINE

U Austinu smo 2018. godine gledati rapsodiju u izvedbi ledenog Finca Kimija Raikkonena. Kimi je u Austinu prekinuo sušno razdoblje, pobijedivši tako prvi put od VN Australije 2013. godine i tim pothvatom postavio rekord od 114 utrka između dvije pobjede, koji još uvijek nitko nije skinuo. Utrku je Kimi odradio fantastično, bez greške od samog početka do kraja. Iako se za utrku kvalificirao na treću startnu poziciju iza Lewisa Hamiltona i Sebastiana Vettela, Kimi je startao iz prvog reda jer je Vettel dobio kaznu od tri mjesta pomjeranja na gridu jer je prekasno usporio prilikom isticanja crvenih zastava tijekom prvog slobodnog treninga. Već u prvom zavoju Kimi je pretekao Lewisa za vodstvo u utrci. Za Kimija je presudna bila taktika jednog ulaska u boks što mu je i osiguralo pobjedu nakon dugog niza godina, a što, uvažavajući da Kimi ide u zasluženu mirovinu s krajem tekuće sezone, će vjerojatno ostati i posljednja pobjeda u karijeri ledenog Finca.

Video sažetak ove utrke možete pogledati ovdje.

Total
51
Shares
Pretplati se
Obavijesti o
2 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
avatar
Nosko
21.10.2021. 13:10

Bar od ove godine imamo novu tragikomediju s gumama na startu…najtužniji/najsmješniji startni poredak ikad.

avatar
mody
20.10.2021. 21:58

haha ta utrka u dallasu je top 5 ikada vozili se u 11 pa je la fitte dosao u boks u pidzami asfalt se raspadai ta staza je bila teška prost ovo je nsjgora staza ikada piqet ne znam hoce lise prije raspast staza mi ili bolidi mansel vukao bolid.tempstaze 60. zrak.40 zidovi okolo staze pretjecanje nemoguce najluda utrka dobio.rosberg

Related Posts
2
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x