Organizatori utrke u Mađarskoj prošle su godine fanovima pružili priliku glasati o imenima zavoja na stazi Hungaroring. No, uključeni su bili i predstavnici medija te stručnjaci, uključujući i profesionalce iz svijeta automoto sporta koji rade na stazi još od prve utrke Formule 1 održane 1986. godine.

Dio zavoja nazvan je po vozačima, a među njima je i jedan još uvijek aktivan – Lewis Hamilton. On, Nigel Mansell i Jean Alesi ostavili su otiske svojih ruku, koji će biti postavljeni u izletnim zonama zavoja nazvanih po njima. “Svoje” su zavoje još dobili Nelson Piquet, Michael Schumacher i Ayrton Senna.

Prvi zavoj je nazvan Piquet jer je Nelson bio pobjednik prvih dviju utrka na Hungaroringu. Drugi zavoj zove se Hamilton. Britanac je rekorder staze s osam pobjeda i devet najboljih startnih pozicija, a možda ovog vikenda još poboljša taj učinak. Zavoj broj tri dobio je naziv Spring (proljeće) prema Dolini tri proljeća u kojoj se staza nalazi.

Četvrti zavoj je Mansell. Nigel je na Hungaroringu potvrdio naslov svjetskog prvaka 1992. godine. Zavoj br. pet – Mogyorod, prema naselju u blizini staze. Zavoji šest i sedam nazvani su Driving Center, a zavoji osam i devet Buda/Pest. Desti zavoj nosi ime Dunav.

Preostala četiri zavoja ponovno su nazvana po vozačima. Zavoj br 11. među fanovima je ionako bio poznat kao Alesijev zavoj, a sada je i službeno dobio taj naziv. Slijede zavoji Schumacher i Senna po još dvojici velikana Formule 1, a posljednji zavoj je Szisz u čast Ferenca Szisza, mađarskog inženjera i vozača te pobjednika prve Grand Prix utrke vožene u Francuskoj 1906. godine.

Objava Zavoji Hungaroringa dobili nova imena pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Svi prvaci iz Brazila ostvarili su taj pothvat više od jednom. Emerson Fittipaldi je prvi Brazilac koji je osvojio naslov svjetskog prvaka, 1972. i 1974. godine. Nelson Piquet je to uspio jedan put više, osvojivši tri naslova tijekom osamdesetih i tako postavši prvim trostrukim prvakom iz Brazila. Ayrton Senna je, kad je osvojio svoj treći naslov prvaka 1991. godine, postao najmlađi trostruki prvak u povijesti do tad.

What a moment #OnThisDay in 1991, Ayrton Senna won his first #BrazilGP #F1 pic.twitter.com/UqPJN4exRK

— Formula 1 (@F1) March 24, 2020

Upravo je Ayrton Senna jedan od najpoznatijih vozača Formule 1 svih vremena, a njegov utjecaj na sport ostao je velik i nakon njegove prerane smrti. Vrlo često ga se smatra i jednim od najboljih vozača Formule 1 ikad. Rođen 1960. godine u Sao Paulu, Senna je postao legenda zahvaljujući svom nevjerojatnom talentu i hrabroj vožnji. Karijeru u Formuli 1 započeo je 1984. godine s ekipom Toleman, no najveći uspjeh postigao je vozeći za Lotus, McLaren i na kraju za Williams. Senna je osvojio tri naslova svjetskog prvaka (1988., 1990. i 1991. godine) vozeći za McLaren. Poznat je po svojoj nevjerojatnoj brzini u kvalifikacijama i dominaciji u kišnim uvjetima. Nažalost, njegova karijera završila je tragično kada je poginuo u nesreći tijekom Velike nagrade San Marina 1994. godine. Njegova smrt potaknula je poboljšanja sigurnosnih standarda u Formuli 1, a Senna je ostao simbol izvrsnosti, hrabrosti i ljubavi prema utrkivanju.

Emerson Fittipaldi, rođen 1946. godine u Sao Paulu, bio je prvi Brazilac koji je osvojio naslov svjetskog prvaka u Formuli 1. Njegov uspjeh bio je inspiracija za generacije brazilskih vozača koji su kasnije slijedili njegov put. Fittipaldi je 1972. godine osvojio svoju prvu titulu vozeći za Lotus, čime je postao najmlađi prvak u povijesti Formule 1 u to vrijeme. Drugi naslov osvojio je 1974. godine vozeći za McLaren, čime je učvrstio svoj status jednog od najboljih vozača. Nakon svoje uspješne karijere u Formuli 1, Fittipaldi se natjecao u američkoj IndyCar seriji, gdje je također bio uspješan. Njegova svestranost i dugogodišnja karijera učinili su ga jednim od najcjenjenijih vozača u povijesti automobilizma.

Emerson Fittipaldi, Lotus-Ford, Brands Hatch, 1972. #F1 pic.twitter.com/ONARA1tH0O

— F1 Images (@F1_Images) October 25, 2018

Nelson Piquet je trostruki svjetski prvak koji je svojim vozačkim vještinama i taktikom postigao uspjeh u Formuli 1. Rođen 1952. godine u Rio de Janeiru, Piquet je postao prvak 1981., 1983. i 1987. godine. Njegov prvi i drugi naslov osvojio je vozeći za Brabham, dok je treći naslov osvojio s ekipom Williams. Poznat po svojoj tehničkoj stručnosti i agresivnom stilu vožnje, Piquet je bio jedan od najvještijih vozača svoje generacije. Također je bio poznat po svom smislu za humor i ponekad kontroverznim izjavama, što je dodatno povećalo njegovu popularnost među obožavateljima.

Jedan od vozača s najdužim stažom u povijesti Formule 1 je Rubens Barrichello. Rođen 1972. godine u Sao Paulu, Barrichello je u Formuli 1 proveo gotovo dva desetljeća. Iako nikada nije osvojio naslov svjetskog prvaka, bio je poznat po svojoj dosljednosti i posvećenosti sportu. Barrichello je vozio za nekoliko timova, uključujući Ferrari, s kojim je ostvario neke od svojih najboljih rezultata i bio timski kolega slavnog Michaela Schumachera. S Ferrarijem je bio u borbi za naslov prvaka, ali je često završavao kao drugi. Njegova lojalnost i vještina učinili su ga omiljenim među navijačima, a njegova karijera ostaje jedna od najimpresivnijih u povijesti Formule 1.

Rubens Barrichello, Ferrari F-2000 3.0 V10. GP Alemania 2000.#F1 pic.twitter.com/J8aeCy7SYp

— Legendary F1 (@LegendarysF1) December 1, 2017

Posljednji uspješniji Brazilac na gridu bio je Felipe Massa, rođen 1981. godine u Sao Paulu, jedan od perspektivnijih brazilskih vozača nakon Ayrtona Senne. Massa je skoro osvojio naslov svjetskog prvaka 2008. godine vozeći za Ferrari, no u dramatičnoj završnici sezone izgubio je naslov za samo jedan bod od Lewisa Hamiltona. Massa je bio poznat po svojoj brzini i strasti prema utrkivanju, a tijekom svoje karijere pokazao je nevjerojatnu borbenost. Nakon Ferrarija, Massa je prešao u ekipu Williams, gdje je također postigao solidne rezultate. Njegova upornost i sportski duh ostavili su traga među ljubiteljima Formule 1.

Ukupno 32 vozača iz Brazila koja su nastupali u Formuli 1 ostvarili su 101 pobjedu u ovom natjecanju. Najviše pobjeda ostvario je Senna, njih 41. Fittipaldi je prvi Brazilac koji je pobjeđivao u Formuli 1, a posljednju pobjedu ovoj zemlji donio je Rubens Barrichello, 2009. godine. Za Brazil je također nastupao i sin svog mnogo poznatijeg oca, Nelson Piquet mlađi, u periodu od 2008. do 2009. godine, no bez većih uspjeha.

Da utrkivanje kola venama, mislio je i Bruno Senna, Ayrtonov nećak, no njegova kratka karijera završila je s 33 osvojena prvenstvena boda. Kad je Massa s krajem sezone 2017. godine otišao u mirovinu, 2018. bila je prva sezone bez Brazilaca na gridu još od 1969. Otad je samo tijekom sezone 2020. nastupao vozač iz Brazila, Emersonov unuk Pietro, bez iti jednog osvojenog boda.

Heartbreak for Felipe Massa , miracle for Lewis Hamilton!

A throwback to the 2008 Brazilian Grand Prix that still gives you goosebumps! #F1 #Formula1 #BrazilGPpic.twitter.com/pJCCWi5Kx6

— Extreme Cars (@extremecars__) October 29, 2024

Brazil je dao mnoge izvrsne vozače koji su ostavili dubok trag u Formuli 1. Od Emersona Fittipaldija do Ayrtona Senne, Nelsona Piqueta, Rubensa Barrichella i Felipea Masse, brazilski vozači osvajali su naslove i srca obožavatelja širom svijeta. Iako trenutačno nema brazilskih vozača na vrhu Formule 1, nasljeđe koje su ovi vozači ostavili traje i inspirira nove generacije u Brazilu i širom svijeta.

Naslovna fotografija: Wikipedia – Instituto Ayrton Sennaderivative work: Karpouzi

Objava Hometown Heroes: Brazil pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Britanski Brabham idući je u nizu velikana iz prošlosti Formule 1 koje ćemo predstaviti kroz serijal Izumrli velikani. Momčad Jacka Brabhama i Rona Tauranaca natjecala se u najelitnijem razredu automobilizma u razdoblju od 1962. do 1992. godine, kada je zauvijek napustila ovaj sport. Momčad s bazom u Chessingtonu, a kasnije i u Milton Keynesu u tom razdoblju ostvarila je 35 pobjeda i 120 postolja.

Godina u kojoj je Brabham stekao slavu je 1966. kada su sa svojim BT19 bolidom osvojili Svjetsko prvenstvo Formule 1. Jack Brabham je te godine po treći puta postao svjetski prvak, također, Australac je tim pothvatom postao prvim čovjekom koji je osvojio utrku Svjetskog prvenstva Formule 1 u bolidu s vlastitim imenom. Tek je njegov bivši momčadski kolega, Bruce McLaren, ostvario takav uspjeh do dana današnjeg. Dodatno, naslov prvaka svijeta iz 1966. ostaje jedinstveni pothvat korištenjem bolida s vlastitim imenom vozača.

Sir Jack Brabham, 1966. #F1 #Legend pic.twitter.com/5fx2nMqx8J

— F1 Images (@F1_Images) January 11, 2017

Priča kreče davne 1948. kada je Jack Brabham još bio mehaničar u australskim Kraljevskim zračnim snagama gdje je vodio inženjersku radionicu. Te godine počeo se natjecati s patuljastim automobilima (midget-car racing) na nagovor njegova prijatelja Johnnya Schonberga s kojim je i napravio prvi patuljasti automobil. Na početku je Schonberg vozio ručno izrađeni bolid kojeg je pokretao modificirani JAP motor od motocikla, a kojeg je Brabham izradio u svojoj radionici. Godine 1948. Schonberg je predložio Brabhamu da preuzme vožnju nakon što je ga je supruga nagovorila da prestane s vožnjama, na što je ovaj i pristao.

Brabham je odmah otkrio da ima dara za taj sport i počeo je pobjeđivati na utrkama, a zbog vremena potrebnog za pripremu automobila, sport je također postao njegov izvor prihoda. Godine 1948. osvojio je prvenstvo Australije u utrkama s patuljastim automobilima te australska i južnoaustralska prvenstva 1949. godine. Osvojio je još i australska prvenstva 1950. i 1951. godine.

Uspjesi na tim natjecanjima doveli su ga u Veliku Britaniju gdje je postao dijelom Cooper Car Companya gdje je gradio, razvijao i utrkivao se s automobilima. Jack je pridonio razvoju Cooperova bolida te je s tom momčadi osvojio Svjetsko prvenstvo Formule 1 1959. i 1960. godine.

1960 Dutch GP at Zandvoort
Pole,
Stirling Moss(Lotus 18) winner
Jack Brabham(Cooper-Climax)
Innes Ireland (Lotus 18)#ClassicCars pic.twitter.com/aRbxpSKWRa

— Retromania (14.7 K+) (@Retromania4ever) August 29, 2023

Godine 1962. službeno je nastao Brabham Racing Organisation iako je prije toga osnovan doista uspješan Motor Racing Developments koji je dizajnirao bolide za druge momčadi. Bolid Brabhama nije se pojavio na stazi sve do Velike nagrade Njemačke te iste godine, gdje se morao povući iz utrke već u devetom krugu zbog problema s papučicom gasa. Ipak, uspio je ostvariti dva četvrta mjesta do kraja godine i tako skupiti nekoliko bodova.

Sljedeće godine Jacku Brabhamu u momčadi se pridružio američki vozač Dan Gurney s kojim je krenuo put prema uspjehu. Iako s prvom utrke sezone, održanom u Monaku, nisu imali pretjerane sreće, Velike nagrade Belgije i Nizozemske donijele su prva postolja za novu momčad. Dan Gurney osvojio je treće i drugo mjesto na spomenutim utrkama, dok je vlasnik momčadi, Jack Brabham, morao odustati u obje. Do kraja godine osvojena su još dva druga mjesta, a u međuvremenu Brabham je osvojio i Veliku nagradu Solitudea koja nije bila dijelom Svjetskog prvenstva Formule 1. 

Sezonu 1963. obilježilo je to da je Brabham bio prva momčad Formule 1 koja je koristila zračni tunel kako bi usavršila svoje dizajn i time smanjila otpor zraka te spriječila podizanje bolida s tla pri visokim brzinama, dovoljno govori podatak da je tek 1980-ih godina zračni tunel postao standard u Formuli 1.

#OnThisDay in 1964

Dan Gurney claimed Brabham's maiden F1 victory at the French Grand Prix #F1 pic.twitter.com/BsnM3YoB3X

— Motorsport Images (@MSI_Images) June 28, 2018

Sezona 1964. nije počela na način koji su priželjkivali, na Velikoj nagradi Monaka i Velikoj nagradi Nizozemske obojica vozača morala su odustati od utrke. No, kroz sezonu bilo je i odličnih rezultata, Jack je osvojio do kraja sezone dva postolja, dok je Dan Gurney osvojio Veliku nagradu Francuske i Veliku nagradu Meksika. U međuvremenu, Jack Brabham osvojio je i nekoliko utrka koje nisu bile dijelom Svjetskog prvenstva Formule 1. Tijekom 1964. godine pobijedio je u dvije utrke Britanskog prvenstva u utrkama automobila (British Saloon Car Championship) te je u klasi D pobijedio na stazama Snetterton i Oulton Park.

Momčad je s tim rezultatima postavila dobre temelje za budućnost, no već sljedeća sezona pokazala je da neće ići sve baš tako glatko. Sezona 1965. protekla je bez pobjeda u prvenstvu, no ostvareno je šest postolja, ali zbog nedostatka novca te slabe pouzdanosti bolida bilo je nemoguće boriti se s financijski boljim momčadima. S obzirom na takvu situaciju Jack Brabham je u jednom trenutku razmišljao čak i o odlasku u mirovinu kako bi bolje upravljao momčadi, no od toga je odustao, a dotadašnji momčadski kolega Dan Gurney odlučio je napustiti momčad i stvoriti svoju.

Nova pravila u svezi motora koja je FIA implementirala prije početka sezone 1966. pokazala se povoljnom za Brabham. Stvoren je novi 3-litreni motor za Formulu 1 koji se pokazao problematičnim za razvoj, kod većine proizvođača motor je imao 12 cilindara te je bio dosta težak i nepouzdan. Brabham se odlučio na drugačiji pristup, kontaktirali su tvrtku Repco te ih uvjerili da razviju 3-litreni osmocilindrični motor za njihov BT19 bolid iako oni nisu imali iskustva u stvaranju motora za bolide Formule 1.

Brabham i Repco bili su svjesni da motor neće konkurirati u smislu apsolutne snage, ali su smatrali da lagan i pouzdan motor može postići dobre rezultate u prvenstvu. I bili su upravu, iako su u prvoj utrci sezone oba bolida odustala, već na Velikoj nagradi Francuske došla je prva pobjeda za Jacka Brabhama još od 1960. godine, te je tim pothvatom postao prvim čovjekom koji je u bolidu sa svojim imenom osvojio neku utrku Svjetskog prvenstva Formule 1. Bila je to tek prva pobjeda u četiri u nizu koje je Brabham osvojio te sezone. Unatoč odustajanjima na Velikoj nagradi Italije i Velikoj nagradi SAD-a Jack Brabham potvrdio je svoj treći naslov prvaka te time postao jedinim vozačem koji je osvojio Svjetsko prvenstvo Formule 1 u bolidu s vlastitim imenom.

Tijekom sezone ostvarena je i suradnja Brabhama s Hondom u Formuli 2. Nakon općenito neuspješne sezone 1965. godine Honda je revidirala svoj jedno litreni motor. Brabham-Honda osvojila je deset od 16 europskih utrka Formule 2 te godine.

Godine 1967. naslov prvaka otišao je Dennyu Hulmeu. Jack je postao ambiciozniji s vlastitim bolidom te je stalno isprobavao nove dijelove koji su bili u razvoju, što je rezultiralo slabom pouzdanošću. S druge strane, Hulme se držao provjerenih stvari te je na taj način pobijedio svoga poslodavca i osvojio prvu i zadnju titulu prvaka Formule 1. Između njih dvojice ostvaren je 1-2 rezultat u poretku vozača, osiguravajući tako drugi uzastopni naslov u poretku konstruktora.

1967: #Brabham wins the #F1 Constructors' Championship for the 2nd year running, whilst Danny Hulme takes the Drivers' Trophy #Brabham70 https://t.co/83HC7n8mts pic.twitter.com/lTRFFEzVzy

— Brabham Automotive (@brabhamauto) April 18, 2018

Nakon dvije godine osvajanja trofeja, sezona 1968. bila je katastrofalna. Hulme je napustio momčad kako bi se pridružio Bruceu McLarenu i njegovoj momčadi. Jack Brabham uspio je naći zamjenu za njega i to u vidu Jochena Rindta. Repco je proizveo snažniju verziju V8 motora kako bi konkurirao Cosworth DFV motoru tvrtke Ford, ali od toga nije bilo puno uspjeha. Dvojica vozača u sezoni koja je odnijela živote Jimmya Clarka, Mikea Spencea i Joa Schlessera osvojili su samo 10 bodova u tri utrke koje su uopće uspjeli završiti.

Unatoč tome što je Brabham kupio Cosworth DFV motore za sezonu 1969. Rindt je napustio momčad i otišao je u Lotus. Njegova zamjena Jacky Ickx, imao je prilično dobru sezonu, ostvario je dvije pobjede i tri postolja i osvojio drugo mjesto u poretku vozača. S druge strane, Jack Brabham uspio je završiti samo četiri utrke u sezoni nakon što je doživio ozljedu stopala prilikom testiranja. Tom prilikom obećao je svojoj supruzi da će prodati momčad i otići iz svijeta Formule 1.

To je i učinio na kraju sezone 1970., na Velikoj nagradi Južnoafričke Republike ostvario je svoju zadnju pobjedu u Formuli 1 te je na kraju sezone prodao svoj udio u momčadi bivšem menadžeru Jochena Rindta, biznismenu Bernie Ecclestoneu koji je odmah zaposlio dvostrukog prvaka svijeta Grahama Hilla i Tima Schenkena da voze u sezoni 1971. godine. Nažalost, bez puno uspjeha, momčad je osvojila ukupno sedam bodova u prvenstvu i jedini zapaženi rezultat je pobjeda Hilla na BRDC International Trophy turniru u Silverstoneu koja nije bila dijelom Svjetskog prvenstva Formule 1.

Tauranac je napustio Brabham tijekom sezone 1972. godine zbog promjena koje je Ecclestone napravio bez konzultacija s njim, a ta sezona na koncu je bila prilično loša, istaknuta postignuća uključuju pole position Carlosa Reutemanna na utrci u Buenos Airesu i pobjedu na Velikoj nagradi Interlagosa koja nije bila dijelom Svjetskog prvenstva Formule 1.

Kroz sezone 1974. i 1975. bilo je puno uspjeha, ali opet bez titule, a u potrazi za boljim motorima Ecclestone potpisao je sporazum s Alfa Romeom za korištenje njihovog motora s 12 cilindara. Međutim, motori su bili nepouzdani, a BT45 bolidi su također bili i preteški. Za sezonu 1978. Gordon Murray dizajnirao je BT46 s novom tehnologijom, a Ecclestone je angažirao Niki Laudu koji je pobijedio u dvije utrke sezone uključujući pobjedu u takozvanoj kontroverznoj ‘B specifikaciji’ bolida koja je vožena na Velikoj nagradi Švedske.

#POTD – Brabham team owner Bernie Ecclestone talks with Niki Lauda ahead of the 1978 Brazilian Grand Prix #F1 pic.twitter.com/1RGYmt883N

— Motorsport Images (@MSI_Images) March 13, 2018

Suradnja s Alfa Romeom završila je 1979. godine kada je i Nelson Piquet došao u momčad. U sezoni ’80., Piquet ostvario je tri pobjede i zauzeo je drugo mjesto u poretku vozača. Već sljedeće godine s bolji razumijevanjem bolida s efektom tla razvijen je BT49C i s tri pobjede unatoč optužbama za varanje, Nelson Piquet postao je svjetskim prvakom Formule 1.

Za sezonu 1982., Brabham se odlučio koristiti turbo motore od BMW-a što se pokazalo katastrofalnim izborom, te godine Brabham je uspio završiti samo šest utrka sezone dok su ostalima morali odustati. U sezoni 1983., Piquet je preuzeo vodstvo u prvenstvu od Alaina Prosta na posljednjoj utrci sezone i tako postao prvim vozačem koji je osvojio Svjetsko prvenstvo Formule 1 s bolidom koji je imao turbo pogon.

POČETAK KRAJA

Godine 1984. i 1985., Piquet je ostvario posljednje tri pobjede za Brabham i to na Velikoj nagradi Kanade, Velikoj nagradi Detroita te na Velikoj nagradi Francuske, no ostali vozači koji su mu pravili društvo u momčadi nisu bili uvjerljivi u svojim bolidima. Sljedeća sezona bila je potpuni promašaj, tijekom testiranja na stazi Paul Ricard poginuo je vozač Elio de Angelis, a momčad je u toj sezoni u bolidu BT55 osvojila samo dva boda.

Nelson Piquet, Brabham BT52B – BMW M12/13 1.5 Straight-4. GP Brands Hatch 1983.

: Sutton Images.#F1 pic.twitter.com/07I5DJuNA1

— Legendary F1 (@LegendarysF1) September 25, 2023

Ekipa iz BMW-a odlučila je stvoriti svoju momčad te je obavijestila Ecclestonea da će napustiti suradnju s njime. Nemogućnost pronalaženja odgovarajućeg dobavljača motora dovela je do propuštanja FIA-ina roka za prijavu za sezonu 1988. što je značilo da po prvi puta od 1961. godine momčad Brabhama nije bila na gridu Formule 1.

Tijekom Velike nagrade Australije koja je bila zadnja utrka sezone Ecclestone je potvrdio kako će se povući iz Formule 1. S obzirom na tu informaciju uskoro je potvrđeno da je momčad prodana švicarskom biznismenu Joachimu Lühtiju.

Brabham se vratio u Formulu 1 1989. godine, a Stefano Modena osvojio je posljednje postolje za momčad završivši na trećem mjestu na Velikoj nagradi Monaka. Lühti je uhićen zbog sumnje u utaju poreza, pa je kontrolu nad momčadi preuzeo Middlebirdge Racing u vlasništvu Kojia Nakauchija. Nakauchi nije bio u stanju plaćati financijske obveze koje je koristio za kupovinu Brabhama te je otišao u stečaj dok su direktori tvrtke koja im je posudila novac svi redom završili u zatvorima zbog financijskih malverzacija.

Iako je bilo glasina o povratku Brabhama u Formulu 1 to se do dana današnjeg nije dogodilo. Godine 2014. David Brabham, sin Jacka Brabhama, osnovao je Projekt Brabham sa željom da sudjeluje u utrkama izdržljivosti i Formule E. No David, koji je startao u 24 utrke Formule 1, ne isključuje mogućnost povratka Brabhama u Formulu 1, ali vjeruje da bi takav projekt izgledao potpuno drugačije u odnosu na ono što je bio kada se prvi puta pojavio 1962. godine. No, s obzirom na sadašnje stanje u Formuli 1 teško je da ćemo u bližoj budućnosti gledati momčad Brabhama u Formuli 1.

Naslovna fotografija: Wikipedia – edvvc

Objava Izumrli velikani F1- Istaknute momčadi iz prošlosti: Brabham pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Naravno, brzo je došao odgovor Piquetu. Reagirali su mnogi, Mercedes, Hamilton, George Russell, pa čak i sama Formula 1. Piquet je u Brazilu poznat kao bahata ličnost,

‘Veliko poštovanje za LH-a. On je napravio više za sport od bilo kojeg vozača u povijesti, ne samo na stazi, nego i izvan nje. Činjenica da je on i mnogi drugi meta ovog ponašanja je neprihvatljiva. Svi trebamo zajedno stajati protiv diskriminacije u bilo kojem obliku,” rekao je mladi Russell.

George Russell

Rasistički ispad dogodio se tijekom razgovora o VN Velike Britanije. Piquet je komentirao lanjski sudar između Verstappena i Hamiltona, a evidentno nije birao najmudrije riječi.

‘Neguinho’ je skrenuo bolidom u krivi smjer. Nema šanse da dva bolida istovremeno prođu ondje jedan do drugog. Bio je to prljav potez. Imao je sreće što je samo njegov protivnik izletio,” 

Nelson Piquet

Hamilton pozvao na akciju

Poznato je kako je Hamilton jedan od najvećih sportskih ambasadora za ljudska prava i jednakost, a njegova borba pogotovo je bila izražena 2020. godine. Mercedes je dvije godine vozio s crnom liverijom, a sve s ciljem da potaknu ravnopravnost u sportu.

Hamilton se u utorak popodne oglasio na Twitteru, gdje je istaknuo koliko je bizarna izjava Piqueta. Napisao je i jedan Tweet na portugalskom, a on u prijevodu znači “fokusirajmo se na promjenu stava”.

“Više je od jezika. Ta arhaična razmišljanja trebaju se promijeniti i za njih nema mjesta u našem sportu. Okružen sam takvim razmišljanjima i meta sam cijeli moj život. Bilo je dovoljno vremena da se nauči. Došlo je vrijeme za akciju.”

Lewis Hamilton na Twitteru

Objava Nelson Piquet rasistički napao Hamiltona, Britanac odgovorio: ‘Meta sam cijeli život’ pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Lewis Hamilton i Max Verstappen su na ljetnu stanku pauzu otišli razdvojeni za samo osam bodova u poretku za naslov svjetskog prvaka, a nakon 12. utrke u ovoj sezoni razlika je samo tri boda. Blizu? U svakom slučaju. Najbliže u povijesti Formule 1 na pola sezone? Ni blizu.

U nastavku donosimo deset situacija kada je borba za naslov svjetskog prvaka na polovini sezone bila razdvojena za samo jedan bod ili čak i manje.

JEDAN BOD

1951. – JUAN MANUEL FANGIO (15), NINO FARINA (14)
Broj utrka: 4 od 8
Osvajač naslova: Juan Manuel Fangio
Predratni as Giuseppe Nino Farina okrunjen je prvim naslovom svjetskog prvaka Formule 1 1950. godine. Na pola naredne sezone, kada je Farina branio naslov svjetskog prvaka i kada se činilo kako će ga i obraniti, pratio je vodećeg u prvenstvu, Argentinca Juana Manuela Fangia, za samo jedan bod. Fangio je pobijedio na otvaranju sezone na Bremgartenu u Švicarskoj i podijelio pobjedu za Fagiolijem u Reimsu, dok je Farina pobijedio na stazi Spa. Međutim, do kraja sezone, Farina je pao na četvrto mjesto, a Fangio osvojio prvu od svojih pet titula svjetskog prvaka ispred Alberta Ascarija.

1961. – PHIL HILL (19), WOLFGANG VON TRIPS (18)
Broj utrka: 4 od 8
Osvajač naslova: Phil Hill
Bila je to sezona tijekom koje su priličnu prednost imali vozači Ferrarija. Nakon utrke za VN Francuske na stazi Reims, na kojoj je debitirao i pobijedio Ferrarijev vozač Giancarlo Baghetti, što je ujedno i jedini slučaj kad je novak pobijedio na svojoj prvoj utrci u Formuli 1, a drugi Ferrarijev vozač, Amerikanac Phil Hill našao se za samo jedan bod ispred momčadskog kolege Wolfganga von Tripsa u poretku za naslov prvaka. Rasplet ove sezone je nažalost bio tragičan. Hill je proglašen prvakom na Monzi, nakon utrke tijekom koje je bolid njegovog protivnika von Tripsa, nakon sudara s Jimom Clarkom, odletio u gledalište. Bio je to sudar u kojem su von Trips i još 15 gledatelja izgubili život te će ostati upamćen kao jedna od najtragičnijih nesreća u Formuli 1.

1977. – JODY SCHECKTER (32), NIKI LAUDA (31)
Broj utrka: 8 od 17
Osvajač naslova: Niki Lauda
Jody Scheckter je sezonu započeo fantastično s novoformiranom momčadi Wolf. Južnoafrikanac je pobijedio na VN Argentine na svom prvom nastupu za novu momčad. Pobjedom u Monaku našao se na čelu poretka na polovini sezone, s jednim bodom ispred Nikija Laude. Bila je to Laudina prva čitava sezona nakon strašne nesreće koju je doživio na VN Njemačke 1976. godine. Scheckter je pobijedio još jednom tijekom sezone, na VN Kanade. Lauda je već tad sebi osigurao naslov prvaka, te je odlučio propustiti posljednje dvije utrke sezone, nezadovoljan politikom Ferrarija. Za narednu sezonu, Lauda se pridružio momčadi Brabham.

1983. – ALAIN PROST (28), NELSON PIQUET (27)
Broj utrka: 7 od 15
Osvajač naslova: Nelson Piquet
Vozač momčadi Renault, Alain Prost, prvi se put u karijeri približio naslovu svjetskog prvaka 1983. godine. Borba se vodila između njega i Nelsona Piqueta, tada vozača momčadi Brabham. Pobijedivši na VN Belgije, Prost je poveo u borbi za naslov prvaka, imao je jedan bod ispred protivnika Piqueta. Prost je bio vodeći u prvenstvu sve do posljednje utrke na stazi Kyalami, da bi zbog problema s turbinom morao odustati iz utrke za VN Južne Afrike, čime je naslov svjetskog prvaka predao u ruke trećeplasiranog Nelsona Piqueta. Piquet je tako osvojio svoj drugi naslov svjetskog prvaka.

1986. – ALAIN PROST (39), NIGEL MANSELL (38)
Broj utrka: 8 od 16
Osvajač naslova: Alain Prost
Prost je svoj prvi naslov svjetskog prvaka osvojio 1985. godine, a godinu kasnije se borio s Williamsovim vozačem Nigelom Mansellom kako bi ga obranio. Do polovine sezone Mansell je pobijedio tri puta, a Prost dva, međutim Prost je nakon osme utrke sezone vodio s jednim bodom prednosti. Ovaj put, sreća je bila na Prostov strani, jer je Mansell, vodeći sa šest bodova prednosti prije posljednje utrke u Adelaideu, odustao iz utrke nakon puknuća gume. Prost je pobijedio i tako si vratio i obranio naslov svjetskog prvaka.

2016. – NICO ROSBERG (168), LEWIS HAMILTON (167)
Broj utrka: 10 od 21
Osvajač naslova: Nico Rosberg
Nico Rosberg nije baš s osmijehom prihvaćao činjenicu kako ga je momčadski kolega pobijedio i osvojio naslov prvaka dvije sezone za redom, 2014. i 2015. godine. Početkom 2016. godine vidjeli smo poboljšanje Rosbergove forme i četiri uzastopne pobjede od otvaranja sezone. Hamilton je uhvatio tempo u Monaku i Austriji pa se momčadskom kolegi približio na samo jedan bod. U konačnici, otkazivanje Hamiltonovog motora u Maleziji omogućilo je Rosbergu da poveća prednost, pa unatoč tome što je Hamilton pobijedio na dvije zadnje utrke sezone, to nije bilo dovoljno da pobijedi Rosberga. Rosberg je naslov osvojio s pet bodova prednosti, nakon čega je šokirao svijet Formule 1 najavom povlačenja iz sporta i odlaska u vozačku mirovinu.

2017. – SEBASTIAN VETTEL (177), LEWIS HAMILTON (176)
Broj utrka: 10 od 21
Osvajač naslova: Lewis Hamilton
Nakon što se Rosberg oprostio od Formule 1, Sebastian Vettel je morao istupiti naprijed i boriti se za naslov svjetskog prvaka s Lewisom Hamiltonom. Bila je to Vettelova treća sezona u Ferrariju. Sve je išlo dobro za četverostrukog svjetskog prvaka do polovine sezone, Vettel je vodio s bodom prednosti iako je pobijedio tri, a Hamilton četiri puta. No onda je nastupio „hammer time“. Hamilton je ubacio u višu brzinu i pobijedio pet puta, a Vettel samo dva puta uz dvije utrke bez bodova, u Singapuru i Japanu. Ovo je značilo da je u konačnici Hamilton osvojio svoj četvrti naslov svjetskog prvaka s 46 bodova prednosti u odnosu na Vettela.

NIJEDAN BOD

1950. – NINO FARINA (9), JUAN MANUEL FANGIO (9), JOHNNIE PARSONS (9)
Broj utrka: 3 od 7
Osvajač naslova: Nino Farina
Nakon tri utrke prve sezone Svjetskog prvenstva Formule 1 1950. godine tri vozača su imala isti broj bodova na samom vrhu poretka u borbi za naslov prvog svjetskog prvaka. Tri vozača, Farina, Fangio i Parsons na svom kontu imala su po 9 bodova. Farina je pobijedio na prvoj ikada utrci na Silverstoneu u sklopu Svjetskog prvenstva, dok je na sljedećoj utrci, u Monaku, Fangio sebi osigurao najbolju startnu poziciju, najbrži krug i pobjedu. Nakon utrke Indianapolis 500, Johnnie Parsons se pridružio Farini i Fangiu na vrhu poretka pobijedivši u Kurtis Kraft-Offenhauser bolidu. Nakon još četiri utrke inauguralne sezone Svjetskog prvenstva, Farina i Fangio su ostvarili svaki po još dvije pobjede, no naslov je osvojio Nino Farina, s tri boda prednosti u odnosu na Fangia.

1956. – STIRLING MOSS (11), PETER COLLINS (11)
Broj utrka: 4 od 8
Osvajač naslova: Juan Manuel Fangio
Polovinom sezone 1956., Stirling Moss i Peter Collins bili su izjednačeni u borbi za naslov prvaka, no u konačnici ni jedan od njih dvojice nije pobijedio. Titulom prvaka okitio se Juan Manuel Fangio. Dva Engleza dijelili su prvo mjesto u poretku, svaki s 11 bodova, a do posljednje utrke u Monzi, Moss je ispao iz igre. U zadnju utrku sezone tri vozača su imali šansu za osvajanje naslova, Fangio, Collins i Jean Behra. Utrka u Monzi će biti zapamćena po jednom od najljepših i najvećih poteza u povijesti sporta, kada je Peter Collins predao svoj ispravni Ferrarijev bolid Fangiu, omogućivši tako Argentincu osvajanje četvrtog naslova svjetskog prvaka.

2008. – KIMI RAIKKONEN (48), LEWIS HAMILTON (48), FELIPE MASSA (48)
Broj utrka: 9 od 18
Osvajač naslova: Lewis Hamilton
Najžešća borba vodila se 2008., kada su tri vozača polovinom sezone bila izjednačena na najvišoj poziciji poretka, Ferrarijev dvojac Massa i Raikkonen i McLarenov vozač Lewis Hamilton. Na četvrtom mjestu pratio ih je vozač BMW Saubera, Robert Kubica, sa samo dva boda zaostatka. Hamilton je do tog trenutka pobijedio tri puta, a Massa i Raikkonen su imali po dvije pobjede. U drugom dijelu sezone Kimijeva forma je oslabila i četiri utrke bez bodova izbacile su ga iz utrke za prvaka. Dvoboj između Masse i Hamiltona je ušao u posljednju utrku, onu za VN Brazila, na kojoj je Massa pobijedio i počeo slaviti osvajanje naslova svjetskog prvaka, da bi u posljednjem krugu Toyotin vozač Timo Glock svoje peto mjesto predao Hamiltonu, kome je to upravo bilo dovoljno za prvi naslov svjetskog prvaka. Hamilton je Massu pobijedio za samo jedan bod.

Sažetak te dramatične VN Brazila 2008. možete pogledati ovdje.

Objava Borba za naslov prvaka deset je puta stala u bod ili manje na pola sezone pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Otkako je Formula 1 prvi put došla u Mađarsku 1986. godine, niti jednu sezonu kasnije nije izostala. Uska, vijugava Hungaroring staza ima izvanrednu preglednost s tribina, pa je tako uvijek rado posjećivana od strane gledatelja, a ovogodišnje izdanje će biti otvoreno za gledatelje uz poštivanje posebnih epidemioloških protokola. Čak i prošle godine, kada je niz organizatora radi pandemije odustajao od utrke, Mađarska je bila dio kalendara. Pretjecanja u Mađarskoj nisu tako jednostavna, no kroz godine smo ipak mogli vidjeti fenomenalne izvedbe velikana Formule 1. Sezona je došla u vrlo neizvjestan period, nakon Mađarske slijedi ljetna stanka, a mi ćemo se, kao što je i red, prisjetiti uzbudljivih trenutaka s trkališta u blizini Budimpešte.

DVOBOJ VELIKANA IZ BRAZILA, 1986. GODINA

Osim što je 1986. godine održana prva utrka za Veliku nagradu Mađarske na stazi Hungaroring, vrijedi ju spomenuti i po jednom od najljepših pretjecanja u povijesti Formule 1, potezu Nelsona Piqueta protiv Ayrtona Senne. Senna se za prvu utrku u Mađarskoj kvalificirao na najbolju startnu poziciju i od početka poveo u utrci, dok se Mansell s četvrte pozicije na startu probio do drugog mjesta u poretku. No, nije se Mansell dugo zadržao na drugom mjestu, njegov momčadski kolega Nelson Piquet je bio brži i već u trećem krugu ga je pretekao. Od trećeg kruga utrka se svela na dvoboj između Piqueta i Senne. Poslije promjene pneumatika, nakon 43 kruga, Piquet je za Sennom kasnio nešto manje od osam sekundi. No, u 55. krugu, Piquet se Senni pokazivao u retrovizorima. Dva kruga kasnije, Piquet je napao Sennu, ovaj put s vanjske strane, a njegov Williams je počeo bježati u stranu na kočenju. Ne samo da je Piquet zadržao kontrolu nad bolidom, odigrao je svoju izvedbu do kraja i našao se ispred Senninog Lotusa. Završnica utrke protekla je u fantastičnim krugovima obojice Brazilaca, ali Sennin Lotus je u posljednjim trenucima utrke otkazao poslušnost, pa je Piquet utrku završio kao pobjednik sa 17,7 sekundi prednosti ispred Senne.

Video dvoboja brazilskih velikana možete pogledati ovdje.

MANSELLOVA MAGIJA, 1989. GODINA

Mansell nije bio zadovoljan svojim rezultatom i rezultatom svog Ferrarija u kvalifikacijama za VN Mađarske 1989. godine. Nigel se za utrku kvalificirao tek u šesti startni red, na 12. poziciju. Mansell nije bio zadovoljan bolidom pa je momčad cijelu noć radila na preinakama i pripremama bolida za utrku. U utrku je Mansell ušao optimističan, no nesiguran u dobar rezultat, znao je kako je u Mađarskoj teško napredovati iz šestog reda u utrci. Dobar start utrke Mansella je promovirao na osmu poziciju. Na čeku utrke se formirao vlakić u unutar nešto više od dvije sekunde, s Patreseom u Williamsu na čelu, ispred Senne u McLarenu, Bergera u Ferrariju i drugog McLarena za čijim je upravljačem bio Alain Prost. Mansell se probijao prema naprijed, pretekavši Boutsena i Caffija i približavajući se vodećoj četvorci. Polovinom utrke, Berger je otišao u boks po svježe gume, a dok je Senna pritiskao Patresea, Mansell je Prostu zadavao glavobolju. 25 krugova prije kraja Patrese je odustao, Prost pao u poretku i ostavio Mansella i Sennu u borbi za pobjedu. Ferrari je bio brz, no McLaren Honda je dominirala pravcem. Izgledalo je nebitnim koliko je Mansell blizu Senne pri izlasku iz zavoja, Senna bi mu uvijek pobjegao na pravcu. Mansell je morao pronaći drugi način. Priliku mu je pružio Stefan Johansson, koga su vodeći obilazili za cijeli krug. Mansell je odlučio iskoristiti pretjecanje sporog Onyxa i iz četvrtog zavoja je izašao kao pobjednik. Prešavši na čelo poretka, Mansell je nizao fantastične krugove, do konačne pobjede s prednošću od 26 sekundi.

Video možete pogledati ovdje.

HILLOVA ZAMALO POBJEDA, 1997. GODINA

Aktualni svjetski prvak Damon Hill sezonu nije imao sjajnu sezonu 1997. Naslov 1996. godine osvojio je kao vozač momčadi Williams, a 1997. je prešao u Arrows čiji je A18 bolid bio 5 sekundi sporiji od vodećih u poretku. U Arrowsu su radili na bolidu, Bridgestone gume koje su koristili bile su u prednosti nad Goodyearom, pa je niz loših izvedbi trebao u Mađarskoj krunisati pobjedom. Hill se kvalificirao na treću poziciju, iza Schumachera i Villeneuvea, i boljim startom je odmah prešao na drugu poziciju. U prvom zavoju 11. kruga s unutarnje strane pretekao je Schumachera za vodstvo u utrci. Tijekom utrke odvajao se od ostatka poretka, vozio je svoju utrku i izgledalo je kao se Hill ponovno vraća na ono što je bio godinu ranije. Samo tri kruga prije kraja, s 34 sekunde prednosti ispred drugoplasiranog Villeneuvea, kvar na hidraulici spriječio je Hillovu prvu pobjedu sezone i prvu pobjedu za momčad Arrows ikad. Hill se uspio dovesti do druge stepenice pobjedničkog postolja, a momčad Arrows nije nikad uspjela doći do pobjede u Formuli 1.

KIŠNA 2006. GODINA

Kišnom utrkom u Mađarskoj 2006. godine dominirali su Renaultov vozač Fernando Alonso i Hondin Jenson Button. Osim kiše, loše startne pozicije za Buttona i Alonsa, koji su startali 14. i 15., doprinijele su zanimljivoj utrci na Hungaroringu. Osim Alonsa i Buttona, ni Schumacher se nije proslavio u kvalifikacijama. Schumi je utrku startao s 11. startne pozicije. Sva trojica su po mokroj stazi napredovali u poretku, pa je na kraju prvog kruga Schumacher bio na 4. mjestu, Alonso na 6. i Button na 11. U četvrtom krugu su se Alonsove intermediate Michelin gume bolje ponašale nego Schumacherove Bridgestone gume, pa je bez većih problema s unutarnje strane prošao ispred Ferrarija. U istom krugu, Button je napredovao do sedmog mjesta. Ubrzo su Alonso i Button biti treći i četvrti u poretku, iza vozača McLarena, Kimija Raikkonena i Pedra de la Rose. McLareni i Button su relativno rano otišli u boks, dok je Alonso, očigledno pun goriva, nastavio s utrkom. Bez većih problema Alonso je izgradio prednost za ulazak u boks i ostajanje na čelu utrke. U međuvremenu, Kimi se sudario s Vitantonijem Liuzzijem u bolidu momčadi Torro Rosso i sigurnosni automobil je bio na stazi. Button je prvi otišao po svježe gume i odlučio se za intermediate gume, dok se pet krugova kasnije Alonso odlučio za gume za suho vrijeme, no stražnji desni kotač nije bio dobro pričvršćen, te je po izlasku iz boksa Alonso morao odustati iz utrke. Button je preuzeo vodstvo, još jednom ušao u boks, i s više od pola minute prednosti nad drugoplasiranim de la Rosom ostvario prvu pobjedu u svojoj karijeri.

Video pogledajte ovdje.

TRILER U RICCIARDOVOJ REŽIJI, 2014. GODINA

2014. godina donijela je početak hibridne ere i dominacije momčadi Mercedes. Rosberg, koji je utrku startao s pole pozicije, poveo je ranim stadijem utrke dok je još staza bila mokra, dok je njegov momčadski kolega, Lewis Hamilton, utrku započeo iz boksa. Ricciardo, tada vozač momčadi Red Bull, startao je s četvrte pozicije, a u prvom krugu je pao na šesto mjesto. Tijek utrke se promijenio nakon sudara Marcusa Ericssena koji je uzrokovao izlazak sigurnosnog vozila na stazu. Safety car je stazu izašao trenutak prekasno za ulazak vodeće četvorke u boks. Button i Ricciardo su stigli ući u boks, a Ricciardo je iz boksa izašao ispred Buttona. Ricciardo je napredovao poretkom kad je još jedan sudar, ovaj put Sergia Pereza, uzrokovao ponovni izlazak sigurnosnog automobila. Različite strategije s gumama doprinijele su dodatnim uzbuđenjima i izmjenama na vrhu poretka, Alonso je vodio sa starim mekim gumama, iza njega na drugoj poziciji je bio Hamilton s već istrošenim srednje tvrdim gumama, dok je Ricciardo imao svježu meku komponentu guma. Alonso je u slabijem Ferrariju uspijevao zadržati Hamiltona iza sebe, dok je Ricciardo bio dobro raspoložen. Sa samo četiri kruga do kraja utrke, Daniel je sustigao i prestigao i Hamiltona i Alonsa, ostvarivši pobjedu koju je taj vikend malo tko očekivao.

Objava VN Mađarske: Hungaroring za pamćenje pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

“Monako je poput vožnje bicikla u dnevnom boravku”, legendarna je izjava Nelsona Piqueta o vožnji bolida Formule 1 po uskim ulicama Monte Carla. Dvaput je takvu vožnju iskusio u bolidu Williamsa, osvojivši drugo mjesto za slavnu britansku momčad 1987.

Prošle godine utrka se nije održala zbog pandemije koronavirusa, što je označilo prekid jedne izvanredne tradicije, no Monako je opet dio oktanskog cirkusa i ugostit će petu utrku sezone.

Poseban značaj utrka ima za Williams. Legendarna momčad iz Grovea upisat će svoj 750. Grand Prix nastup i postati tek treća momčad u povijesti Formule 1 koja je stigla do tog velikog jubileja, nakon Ferrarija i McLarena. Vozači su silno uzbuđeni zbog nastupa u Monte Carlu, još kad bi im se zalomio prvi plasman u bodove…

“Bit će to poseban vikend za momčad jer se obilježava 750. utrka, što je nevjerojatno postignuće i ponosan sam što mogu biti dio toga. Stvarno se veselim Monaku. Bila je velika šteta što smo zbog promjena u kalendaru prošle godine propustili ovu utrku, budući da je to jedan od najuzbudljivijih krugova u sezoni. Bit će odlično vratiti se i jedva čekam izlazak na stazu.”

Svoj prvi doživljaj Formule 1 u Monte Carlu iskusit će Nicholas Latifi: “Mislim da ne treba posebno naglašavati da sam ekstremno uzbuđen zbog utrkivanja na ulicama Monte Carla u bolidu Formule 1 po prvi put. Vozio sam tamo godinama u drugim kategorijama, ali očekujem da će u bolidu Formule 1 to biti nešto puno posebnije.”

“Također, stvarno mi je drago da sam dio proslave Williamsove 750. utrke. To je golemo postignuće za momčad.”

Na bolidima FW43B bit će istaknut poseban logo 750, a na halo zaštiti vozači će imati ispisana imena sto Williamsovih navijača. Williamsov šef za performanse bolida, Dave Robson, očekuje veliku gužvu na stazi već na slobodnim treninzima.

“Povratak na ulice Monte Carla odličan je trenutak u ovoj sezoni i pokazatelj da se stvari nastavljaju vraćati u normalu. Nismo bili tamo od 2019. i sada očajnički želimo poslati bolide na usku i zavojitu stazu. Dolazeći iz Barcelone, teško da možemo imati veći kontrast u pogledu stila i konfiguracije staze, no osnovni zahtjevi od bolida ostaju nepromijenjeni, a samopouzdanje vozača bit će krucijalno za uspjeh.”

“Budući da treninzi traju samo 60 minuta, staza će sigurno biti puna, a odvoziti veći broj kvalitetnih i čistih krugova bit će teško. Najviše ćemo vremena posvetiti prilagodbi bolida i vozača na uličnu stazu te pripremama za presudne subotnje kvalifikacije”, najavio je Robson.

Usprkos silno bogatoj povijesti, Williams se ne može pohvaliti posebno velikim uspjesima u Monaku. Ostvario je na uličnoj stazi tri pobjede – 1980. s Carlosom Reutemannom, tri godine kasnije s Kekeom Rosbergom, a posljednja se dogodila 2003. godine s Juanom Pablom Montoyom. S obzirom na to da momčad iz Grovea slast osvajanja bodova nije okusila od srpnja 2019., sigurno bi se i jedno deseto mjesto slavilo poput pobjede.

Objava Williams u Kneževini vozi svoju 750. Grand Prix utrku pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Piquet je u intervjuu spomenuo da je izuzetno teško uspoređivati dvojicu vozača ako ne voze za istu momčad, ali i vjeruje da bi Verstappen bio superioran u takvom duelu. Dodao je i da su Valtteri Bottas i čak Nico Rosberg inferiorniji vozači u odnosu na Hamiltona.

“Kao prvo, moramo uzeti u obzir da je Formula 1 kategorija s različitim bolidima, tako da je veoma teško napraviti direktnu usporedbu između dvojice vozača ako nisu u istoj momčadi,” rekao je Piquet.

“Ali, kad bi Max vozio za Mercedes, siguran sam da bi razvalio Hamiltona.”

“Max je agresivniji, zbog toga češće radi greške, ali je po mom mišljenju bolji od Hamiltona. Hamiltonu je lako pobjeđivati kada ima Bottasa kao drugog vozača.”

“Malo me podsjeća situacija na Mansella i mene u Williamsu kada su ostali vozači bili daleko iza. Osvojio sam prvenstvo 1987, ali nisam vozio kao prije jer sam imao nesreću na početku godine. Ipak, osvojio sam taj naslov s malo sreće. Trebao sam osvojiti 1986, ali sam osvojio 1987.”

“Ali bilo je prelako. Bolid je bio toliko bolji od ostalih, tako je i s Mercedesom – daleko su bolji od ostalih bolida svih ovih godina.”

“Ne kažem da Hamilton nije dobar, ali ima slabijeg vozača pored sebe. Rosberg je bio još i gori, osvojio je titulu jer je to bila godina kad je Hamilton imao nesreće i odustajanja,” kaže.

S mišljenjem Nelsona Piqueta složio se njegov sin, Piquet Jr., nekadašnji Formula E prvak i bivši vozač u Formuli 1.

 “Smatram da moramo dvije stvari uzeti u obzir – Lewisovo iskustvo i Maxovu želju. Lewis je u F1 već 15 godina i vjerujem da, malo po malo, počinje gubiti tu želju. S druge strane, Max nosi nož između zubiju.”

“Lewis je već osvojio sedam naslova, u njemu je druga vrsta ‘plamena’. To može učiniti razliku. Maxa volim uspoređivati s MMA borcima, spreman za svaki izazov. Drukčiji je od Lewisa koji je već osvajao prvenstva i utrke.”

“Lewisovo iskustvo će pomoći u nekim područjima, ali Maxova želja i agresivnost je veća,” smatra sin trostrukog svjetskog prvaka.

Objava Nelson Piquet: Verstappen bi razbio Hamiltona u Mercedesu pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Rođen je u Wembleyju u Londonu, 4. svibnja 1946. Barnard je stekao diplomu na Watford College of Technology u 60-ima i za razliku od mnogih njegovih kolega, nije slijedio akademsku karijeru nego se pridružio tvrtki General Electric Company.

Barnard je 1968. godine počeo raditi za Lola Cars kao mlađi dizajner na proizvodnji šasija. Prve korake u Formuli 1 napravio je 1969. godine kada je tek započelo konkretno ispitivanje aerodinamičnog utjecaja za potrebe utrka. Uspio je uvesti nove koncepte i nove materijale u Formulu 1 neophodne za postizanje pobjeda. On je vjerojatno najtalentiraniji dizajner kojeg je Ferrari ikad imao. Njegove inovacije su bile radikalne i obilježile su povijest inovacija u Formuli 1.

Barnard se 1972. godine pridružio McLarenu i ostao je tri godine radeći s Gordonom Coppuckom, tadašnjim glavnim dizajnerom. Radili su na razvoju šasije M23, a rezultat je bio osvajanje prvaka i rad na drugim McLarenovim projektima. No, Parnelli Jones ga je 1975. godine angažirao da radi s Mauriceom Philippeom, dizajnirajući bolid Formule 1 Parnelli VPJ4 koji je sudjelovao na utrkama od 1974. do 1976. Najbolji rezultat bolida je četvrta pozicija Marija Andrettija na VN Švedske 1975. godine.

Njegov uspjeh u SAD-u privukao je pozornost novog direktora McLarenove ekipe Rona Dennisa, kojem je bio potreban dizajner koji bi njegov trud mogao učiniti uspješnim. Barnard se 1980. ponovo pridružio McLarenu. Dennis ga je postavio za šefa dizajnerskog odjela, a inženjer je svom šefu pružio revolucionarnu šasiju u svom prvom pokušaju. John je počeo raditi na bolidu MP4/1, prvoj šasiji od karbona u Formuli 1.

Na VN Italije 1981. u Monzi, konstrukcijska moć MP4/1 prošla je glavni test kada je John Watson doživio težak sudar u svom bolidu. Mnogi su se preplašili da se Ircu dogodilo najgore, jer su takve nesreće često bivale kobne za vozača. Međutim, snaga karbonskih vlakana je sačuvala Watsona koji je ostao nepovrijeđen.

Međutim, 1983. godine, zračni tunel je također pomogao Barnardu da iskoristi još jednu inovativnu dizajnersku karakteristiku koja i danas ostaje standard u Formuli 1. Dizajn stražnjeg kraja automobila (coke bottle), kako Barnard tvrdi, bio je jednako važan kao i prednji. “Omotavanjem” stražnjeg kraja u kompaktni završetak, zrak je mogao jače pritiskati stražnji dio bolida preko stražnjeg difuzora i tako povećati prianjanje bolida. To je Barnardov dizajn učinilo aerodinamično efikasnim i omogućilo McLarenu da se nametne ostalim timovima.

Kombinacija McLarena i Barnarda tek se zagrijavala. Različite verzije MP4/1 su se koristile prije nego što je Barnard otkrio svog sljedećeg nasljednika iz momčadi McLaren. Sljedeći je bio MP4/2 koji je poslužio kao polazna točka odličnih rezultata McLarena 80-ih godina.

Bolidi na turbo pogon sada su u potpunosti stupili na snagu u Formuli 1. Ron Dennis koristio je sve svoje vještine kako bi uvjerio Porsche da razvije 1,5-litarski motor s turbopunjačem za Barnardove dizajne. Problem je bio što nije imao novca. To je uključivalo potrebu za motorom koji je trebao biti prilično uskog dizajna kako bi bolid sa svojom šasijom imao što bolje prianjanje. Dvanaest od šesnaest utrka osvojio je McLaren tijekom sezone 1984. godine i ovo je bio samo početak perioda u kojem su McLaren i pobjeda gotovo uvijek bili sinonim. MP4/2B je nastavio uspjeh McLarena i Barnarda. Prije nego što je John napustio McLaren, njegovi su bolidi osvojili 31 pobjedu i naslove 1984. i 1985., a potom drugo mjesto u konstruktorskom poretku 1986. godine. Barnard je krajem te godine napustio McLaren i prešao u Ferrari.

John je uveo tehničku revoluciju u ranim 80-ima kada je dizajnirao i izgradio šasiju u potpunosti od kompozitnih materijala. No, krajem 80-ih je želio uvesti još jednu revoluciju. Barnard se nije fokusirao samo na dizajn Ferrarija 89. Tehničke inovacije i funkcioniranje cijelog sustava su bile od jednake važnosti za Johna. Barnard je 1989. godine dizajnirao ono što će postati poznato kao F1-89 sa šasijom monokoka od kevlara i karbonskih vlakana. Barnard je radio na primjeni elektronskog mehanizma za promjenu stupnja prijenosa danas poznatog kao poluautomatski mjenjač kojim se upravlja preko dva prekidača na upravljaču. Ovaj revolucionarni sistem pokazao se krhkim pri testiranju početkom 1988. godine i mnogi u F1 su očekivali da neće uspjeti.

Murray Walker je u jednoj od svojih poznatih šala, izjavio: “Ferrari je u boksu promijenio pet kotača: četiri gume i volan”.

Međutim, novi vozač Nigel Mansell je Ferrari 640 V12 doveo do pobjede na VN Brazila.

John se pridružuje Benettonu 1990. godine i imao je malo vremena da smisli novi dizajn. Momčad je već imala svoj B189. Stoga je Barnard uz pomoć Roryja Byrnea razvijao novi dizajn kako bi stvorio ono što će postati poznato kao B190. Prije završetka sezone, B190 je osigurao nekoliko pobjeda. Osnivanjem Benettonove napredne razvojne ekipe, Barnard je stvorio B191 sa svojim visokim nosom, čistim linijama i mnogo čvršćim zavijenim bočnim elementima i stražnjim dijelom. Iako novi automobil nije napravio impresivan debi, najnoviji Barnardov dizajn zasigurno je ostavio dojam kada je, u rukama Nelsona Piqueta, kao novi automobil došao do pobjede na VN Kanade. Međutim, nedugo nakon toga Barnard je napustio Benetton zbog spora oko financija.

John se tada ponovo pridružio Ferrariju. Pokušao je pojednostaviti dizajn bolida. Zadržao je podignut nos, nalik na metak, i dodatno pročistio kokpit vozača. Težio je što većoj kompaktnosti bočnih dijelova bolida. Krenuvši u sezonu 1996. godine, Jean Todt i Michael Schumacher su željeli vratiti staru slavu Scuderije. Testirajući 412T2, Schumacher je izjavio da će njegova obrana naslova prvaka biti puno lakša. Stoga je bilo jasno da je Barnard solidno odradio posao kada je u pitanju dizajn odgovarajućih automobila Formule 1. Nažalost, zbog nesuglasica s talijanskom momčadi, Barnard je bio sve bliže ponovnom napuštanju Ferrarija. Morao je donijeti odluku jer je dosta napora uložio u dizajn F310B za sezonu 1997. godine, ali je tada ipak odlučio napustiti momčad. John je imenovao nekoliko talentiranih dizajnera i inženjera koji su mogli zauzeti njegovo mjesto.

Na kraju je njegov dizajn bio zaslužan za povratak Ferrarija na vrh Formule 1. Visoko podignut i zašiljen nos, lijepo oblikovani bokovi i stražnji kraj, F310B se treba smatrati vrhunskom sinergijom svih Barnardovih inovativnih dizajna i teorija.

Tada je John osnovao svoj vlastiti projekt poznat pod nazivom B3 Technologies. Pod tim nazivom je radio za tim Alaina Prosta gdje je imao ulogu tehničkog savjetnika 1999. godine. Nakon 2001. Barnard je još jednom napustio Formulu 1. Pokušao je dati svoju stručnost svijetu Moto GP-a, postajući tehnički direktor za Kennyja Robertsa. Ovaj korak u svijet motocikala je bio kratak i John je svijet moto utrka ostavio iza sebe.

Jedna od njegovih današnjih kritika Formuli 1 je dužina pravilnika, a samim tim nedostatak istinske kreativnosti, te ružnoća bolida kao rezultat težnje za aerodinamičkim prednostima. Ima smisla što je Barnard napustio takav svijet Formule 1. Iako su mnogi drugi dizajneri imali puno više osvojenih prvenstva i pobjeda u svojoj karijeri, John Barnard ne može biti izostavljen kada se spominju velika dizajnerska imena u svijetu Formule 1.

On je promijenio svijet Formule 1 sa svojim naporima u dizajniranju što jednostavnijeg bolida. Pored toga, postoje neke inovacije koje se i dalje koriste u konstrukciji bolida i njegovih komponenti. Stoga sa sigurnošću možemo reći da je John Barnard jedan od najboljih dizajnera u povijesti Formule 1.

Objava John Barnard: Inovator koji je promijenio svijet Formule 1 pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Nelson Piquet je rođen 17.08.1952. godine u Rio de Janeiru, u Brazilu. Rođen Nelson Souto Maior, ministarski sin je većinu djetinjstva proveo u Braziliji. Nelsonov otac, ministar tadašnje brazilske vlade, bio je regionalni prvak u tenisu i forsirao je sina da se bavi istim sportom. Nelson je sa 12 godina bio jedan od najperspektivnijih brazilskih tenisača. Kako je Emerson Fittipaldi nizao uspjehe, Nelsonu se sve manje sviđao tenis, pa je sa 14 godina sudjelovao u utrkama karting serija, u kojima se utrkivao pod imenom Piquet, kako bi od roditelja sakrio aktivnosti na stazi. Kako bi ga odvratili od utrkivanja, roditelji su ga poslali na fakultet, no filozofija, menadžment i inženjering nisu bili dovoljni, pa je Nelson nakon godinu dana napustio školovanje, prodao svoj automobil i kupio Formula Vee bolid. 1977. godine, postao je prvak. Na nagovor Fittipaldija, sljedeći korak je bila britanska Formula 3.

Po dolasku u britansku Formulu 3 brzo je osvojio naslov prvaka, te su mu se otvorila vrata da postane testni vozač za McLaren. Kako je McLaren odbio zaposliti mladog Brazilca, Bernie Ecclestone, tada vlasnik momčadi Brabham, nije oklijevao. Mladi Brazilac je postao momčadski kolega iskusnom Nikiju Laudi, koji se s krajem tekuće sezone povukao u mirovinu. Mladi Piquet se po Nikijevom odlasku pokazao dosljednim nasljednikom, nesebično pomažući Gordonu Murrayu da složi bolid s kojim će se moći pobjeđivati. Nelson je već tijekom sezone 1980. ostvario prvu pobjedu na VN Sjedinjenih Američkih Država, na ulicama Long Beacha u Kaliforniji. Titulu svjetskog prvaka je izgubio u borbi sa Alanom Jonesom, no već iduće sezone mu je to samom pošlo za rukom.

U brilijantnom Brabhamovom bolidu BT49 osvojio je svoj prvi naslov svjetskog prvaka u Formuli 1 1981. godine. Sljedeća sezona je donijela eru turbo motora, tijekom koje je Piquet uspio odnijeti samo jednu pobjedu, na VN Kanade, kada mu je radijator ulja grijao stopala do 100 stepeni, zbog čega je tijekom utrke vrištao od bolova.

“Pobjeđivanje je osjećaj kakav se ne može ni zamisliti. Ponekad se u počasnom krugu pomalo i upi**m u gaće.”

Takvi i slični komentari su ga često dovodili u probleme, iako nikad sa osobljem momčadi Brabhama.

Sezona 1983. donijela je senzacionalne borbe sa Alainom Prostom i drugi naslov svjetskog prvaka za Nelsona Piqueta i Brabhamov BT52 bolid. Tada već umoran od silnih putovanja, razmišljao je povlačenju, međutim Lauda ga je nagovorio da uz korištenje privatnog aviona može ostati još koju godinu. Privatni avion i 18-metarska jahta usidrena u Monaku, olakšavali su Nelsonu omiljen način života. Opušteni Nelson je uživao u plivanju, skijanju na vodi i u društvu lijepih žena s kojima je u konačnici postao otac nekoliko djece.

Takav način života je kao prioritet postavljao zarađivanje novca, pa je Piquet počeo tražiti bolju ponudu od one koju je nudio Bernie Ecclestone. Brabham je 1984. i 1985. bio sjena nekadašnje momčadi, a Nelson je tražio duplo od 1 milijuna dolara koji je nudio Bernie. Bernie se povukao iz pregovora, a Frank Williams je ponudio trostruko više. Williams Honda je tada imala pobjednički bolid, ali i Nigela Mansella koji nije prihvatio ulogu drugog vozača starijem Brazilcu.

Nelson i Nigel su se mrzili od prvog zajedničkog dana i takav odnos im je 1986. odnio naslov svjetskog prvaka – Alainu Prostu. Brazilac je optuživao momčad da favorizira Britanca, a Mansellu je pokušavao nauditi nazivajući ga neškolovanim tupanom i kritizirajući izgled njegove supruge.

“Piquet je zao čovjek,” govorio je Mansell.

Dvoboj između Nigela i Nelsona tijekom sezone 1987. završio je trećim naslovom svjetskog prvaka za Piqueta. Nelson je odbijao sudjelovati u javnom životu sporta, zbog čega su mnogi govorili da je nedostojan svojih naslova.

“Što se smatra pod publicitetom? Ja ne želim stvarati prijatelje i ne zanima me slava. Želim samo pobjeđivati.”

Nakon odlaska iz Williamsa u Lotus što se pokazalo lošim izborom, a potom u Benetton, sa 40 godina prestao se utrkivati u Formuli 1, ali se nije rastavio od automobilizma.

Pokušaj da se 1992. kvalificira za Indianapolis 500 rezultirao je najgorom nesrećom u njegovoj karijeri, kada su mu obje noge bile ozbiljno ozlijeđene. Nakon toga se povremeno utrkivao u brazilskim touring serijama i utrkama na duge staze.

Po odlasku u vozačku mirovinu, u Brazilu je osnovao tvrtku za satelitsku navigaciju i zaradio bogatstvo, čime je omogućio financiranje karijere u automobilizmu svog sina, Nelsona Piqueta Jr.

Objava Nelson Piquet: Prvak koji je volio pobjeđivati, ne i stvarati prijatelje pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.