Kako bi obilježila 75. obljetnicu ovog povijesnog događaja, Formula 1 je objavila restauriranu i koloriziranu snimku prve utrke, da bi obožavatelji mogli svjedočiti trenutku u povijesti oživljenom kao nikada prije. Tim stručnjaka Formule 1 stručno je oživio snimku utrke i povijesni vijesti, prikazujući pobjedu Talijana Giuseppea “Nina” Farine u Alfa Romeu u živim bojama i dajući novu perspektivu stvaranju prvog svjetskog prvaka Formule 1, što će zauvijek ostati prekretnica u svjetskom sportu.

Koristeći napredni AI softver, referentne slike i tehnike ručnog slikanja, proces mukotrpno implantira originalne boje scene na pokretne slike, oživljavajući ljude i okolinu tog dana. Specifični elementi poput neba, trave, automobila i lica elektronički su ručno oslikani kako bi se scena doista oživjela, koristeći slike automobila i subjekata te arhivske snimke F1, kako bi se osigurala točnost.

Objavljivanje ove snimke dio je dana proslave Formule 1, koji također uključuje 24-satni YouTube stream sa 7 cjelovitih klasičnih utrka, najzanimljivijim trenucima iz svih desetljeća te vozačima i šefovima timova s ​​trenutne F1 startne linije koji se prisjećaju svojih najranijih sjećanja na sport.

“Prije 75 godina naš je sport oživio i imamo čast nastaviti nevjerojatnu ostavštinu hrabrih vozača koji su se utrkivali za najveću nagradu na današnji dan 1950. godine. Fantastično je vidjeti ovu snimku oživljenu u punoj boji i nevjerojatan način da se obilježi ovaj povijesni trenutak.”

“Danas možemo odati počast onima koji su bili ovdje prije nas; vozačima, inženjerima, vlasnicima timova i, naravno, našim navijačima, bez kojih ne bismo bili u poziciji u kojoj smo danas. 75 godina smo inovirali i pokretali svijet naprijed, stvarajući uzbuđenje našim navijačima podvizima ljudske izdržljivosti i brzine koji i dalje zadivljuju. Živjeli sljedećih 75 godina i dalje za ovaj nevjerojatan sport. Avanti Tutta!“

Stefano Domenicali, predsjednik i CEO Formule 1

Statistika Svjetskog prvenstva Formule 1 u prvih 75 godina izgleda ovako:

-> Održana je 1131 Velika nagrada

-> Na Velikim nagradama u Formuli 1 startalo je 787 vozača iz 41 zemlje, a najviše ih je bilo iz SAD-a (151), Ujedinjenog Kraljevstva (148) i Italije (85)

-> Barem jedan naslov prvaka imaju 34 vozača

-> Barem jednu pobjedu ima 115 vozača

-> Barem jedan pole position ima 107 vozača

-> Barem jedan plasman na postolje ima 216 vozača

-> Utrke Formule 1 održavale su se na 77 staza u 34 zemlje

-> Najmlađi pobjednik jedne Velike nagrade je Max Verstappen (VN Španjolske 2016. – 18 godina, 7 mjeseci i 15 dana)

-> Najstariji pobjednik jedne Velike nagrade je Luigi Fagioli (VN Francuske 1951. – 53 godine i 22 dana)

-> Najmlađi svjetski prvak je Sebastian Vettel, svoj prvi naslov osvojio je s 23 godine, 4 mjeseca i 11 dana

-> Najstariji svjetski prvak je Juan Manuel Fangio, svoj posljednji naslov osvojio je s 46 godina, 1 mjesecom i 11 dana

-> Najdugovječniji vozač u F1 je još uvijek aktivni Fernando Alonso, čija je karijera počela prije 24 godine i 2 mjeseca, a do sada je odradio nevjerojatnih 407 utrka

-> Najviše utrka održano je u Monzi (74), a onda slijede Monako (70) i Silverstone (59)

-> Najviše titula u F1 imaju Michael Schumacher i Lewis Hamilton, po 7

-> Najviše pobjeda u F1 ima Lewis Hamilton (105), a slijede Michael Schumacher (91) i Max Verstappen (64)

75 Years.

In the blink of an eye.#F1 pic.twitter.com/WFJSq2orMA

— Formula 1 (@F1) May 13, 2025

Izvor: Formula 1

Objava Na današnji dan: Prva utrka Svjetskog prvenstva Formule 1 pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Flavio Briatore, 74-godišnji Talijan, itekako je poznata ličnost ljubiteljima Formule 1. Složit će se mnogi, i vrlo ekscentrična te kontroverzna ličnost. Posebno se pamti era kad je obnašao dužnost šefa momčadi u Benettonu. Bilo je to još u 90-im godinama prošlog stoljeća, a taj su period obilježili uspjesi ostvareni s Michaelom Schumacherom, titule osvojene 1994. i 1995.

Nakon jednog perioda izvan Formule 1, Briatore se vratio početkom novog tisućljeća, sada u ulozi šefa Renaultove momčadi. I to je bilo uspješno vrijeme za njega, obilježeno novim titulama osvojenim u suradnji s Fernandom Alonsom 2005. i 2006.

Napustio je spomenutu dužnost nakon afere ‘Crashgate’, vezane uz događanja na Velikoj nagradi Singapura 2008. godine. Tada se drugi vozač Renaulta, Nelson Piquet Junior, namjerno razbio kako bi izazvao izlazak sigurnosnog automobila na stazu, čime je izravno profitirao njegov momčadski kolega Fernando Alonso i pobijedio u utrci.

Cijela ta priča izašla je na vidjelo godinu kasnije, a FIA je Briatoreu odredila doživotnu zabranu djelovanja u Formuli 1. Ipak, on je kasnije sudskim putem uspio pobiti tu zabranu, a iako ne direktno, ostao je djelomično vezan uz Formulu 1. I danas je član Alonsovog menadžmenta, a imao je i ulogu u projektu Velike nagrade Azerbajdžana.

| Renault has appointed Flavio Briatore as an Executive Advisor for the Alpine F1 Team. #F1 #Formula1 pic.twitter.com/yjfXZrvAZk

— Fastest Pitstop (@FastestPitStop) June 21, 2024

Međutim, Briatore će nakon 15 godina obnašati službenu rolu u jednoj momčadi Formule 1, rolu izvršnog savjetnika u Alpineu. Francuska je momčad to službeno potvrdila ovog petka.

“BWT Alpine F1 Team potvrđuje da je Flavio Briatore angažiran od strane CEO-a Renaultove grupacije, Luce de Mea, za njegovog izvršnog savjetnika u odjelu Formule 1. Briatore će se pretežno fokusirati na područja visoke razine u momčadi, uključujući skauting vrhunskih talenata i pružanje uvida u stanje na vozačkoj tržnici, provjeru postojećih projekata analizom trenutne strukture i savjetovanjem u pogledu strateških pitanja unutar sporta”, stoji u objavi francuske momčadi.

Briatore će dakle odgovarati direktno De Meu, a trebao bi napraviti procjenu isplate li se Renaultu ogromna ulaganja u razvoj vlastitih pogonskih jedinica ili bi možda bila bolja opcija da Alpine počne koristiti motore nekog drugog proizvođača.

Objava Flavio Briatore opet u Formuli 1, sada kao savjetnik u momčadi Alpine pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

U svijetu Formule 1 malo je imena koja su ostavila trag kakav je ostavio Michael Schumacher. Sedmerostruki svjetski prvak i po mnogima najbolji vozač koji je ikada vozio bolide Formule 1, sinonim veličine u Formuli 1, ostavio je neizbrisiv trag u svijetu automobilizma. Priča o jednom od najposebnijih vozača u povijesti započela je sasvim obično. Rođen je prije točno 55 godina, 03.01.1969. godine u gradiću Hürth u Zapadnoj Njemačkoj. Šest godina stariji od brata Ralfa, koji će poći bratovim stopama i također postati vozač Formule 1, bio je prvi sin sasvim običnih roditelja. Schumacherov put od kartinga do sedmerostrukog naslova prvaka svijeta Formule 1 priča je o njegovoj nemjerljivoj vještini, upornošću i neumoljivoj potrazi za izvrsnošću.

Michaelova ljubav prema utrkivanju počela je od ranog djetinjstva kad je sa samo četiri godine počeo voziti karting. Michaelov otac je u Kerpenu vodio karting stazu gdje je njegova majka radila u kantini. Michael je svoja prva iskustva imao s kartingom na pedale, a kad mu je otac kasnije u kart ugradio motor, vrlo brzo se zabio u rasvjetni stup. No, mali Schumi je brzo savladao vještine upravljanja kartom. Njegov urođeni talent ubrzo je izašao na vidjelo kad je već kao tinejdžer ostvarivao značajne uspjehe u kartingu. 1988. godine započeo je utrkivanje u jednosjedima u njemačkoj Formula Ford seriji da bi kasnije prešao u Formulu 3. Naslov prvaka njemačke Formule 3 osvojio je 1990. godine te ga je Mercedes angažirao za vožnju njihovih trkaćih automobila.

Schumacherov trenutak proboja dogodio se 1991. godine kad je dobio mjesto u momčadi Jordan-Ford za nastup na utrci za Veliku nagradu Belgije. Na svom prvom nastupu kvalificirao se na visoko sedmo mjesto na stazi Spa i svjetla pozornice su se okrenula u njegovom smjeru. Njegov izvanredan nastup zapeo je za oko čelnicima momčadi Benetton, u čije je redove prešao za do kraja sezone. Prva pobjeda mladog Schumachera u Formuli 1 došla je već 1992., na istoj stazi na kojoj je debitirao, poznatoj kao jednoj od najzahtjevnijih staza u kalendaru.

Belgium has always proven to be a happy hunting ground for Michael Schumacher, who has been the most successful driver around Spa with six wins to his name. The first of those wins was also the first win of his career back in 1992. That race was held #OTD 27 years ago. pic.twitter.com/CAksoOdjWV

— Motorsport Images (@MSI_Images) August 30, 2019

Svoj prvi naslov svjetskog prvaka Michael je osvojio 1994. godine za momčad Benetton, kroz sezonu demonstrirajući ne samo vozačke vještine, već i talent u donošenju odluka. Kroz četiri sezone s Benettonom pobijedio je 18 puta i osvojio dva naslova svjetskog prvaka. Bile su tu i neke packe o kojima se pričalo, od potencijalne tehničke neregularnosti Benettonovog bolida do slavnog udesa na stazi u Adelaideu s glavnim rivalom za naslov, Damonom Hillom.

Dvije godine kasnije, 1996. godine otvorio je novo poglavlje u svojoj karijeri, prešavši u redove momčadi Ferrari, koja je tad žudjela za uspjesima. Posljednji naslov za Ferrari do Michaelovih uspjeha osvojio je Jody Scheckter 1979. godine. Ljubav između crvene momčadi i Schumachera započela je s tri pobjede 1996. i još pet njih 1997. godine.

On this day in 1996, Michael Schumacher won the Spanish Grand Prix, his first win with Ferrari

It remains, to this day, one of the greatest drives ever in extreme wet conditions.

And the rest, as they say, is history… pic.twitter.com/UceVeAbKGV

— Ferrari News (@FanaticsFerrari) June 2, 2023

Nažalost, sezona 1997. završena je bez bodova, kad je Michael sa staze izgurao svog rivala za naslov Jacquesa Villeneuvea tijekom utrke u Jerezu. Naslov se činio sve bližim, pa je Michael 1998. godinu završio na drugom mjestu, a sezonu 1999. prekinula je ozljeda, lom noge prilikom udesa na Silverstoneu, zbog kojeg je propustio dobar dio sezone.

Izbor deset najboljih trenutaka Michaelove karijere – pogledajte video ovdje.

Michaelov duh je promijenio atmosferu u momčadi i pod njegovim vodstvom Ferrari se vinuo u visine. Zajedno postali su sila kakva se rijetko viđala. Ferrari i Michael Schumacher osvojili su pet uzastopnih naslova svjetskog prvaka u periodu od 2000. do 2004. godine. Schumacher je uspjesima u Ferrariju zacementirao svoj status legende, ali je i momčad podigao u nedostižne visine. Schumi je 2000. godine postao prvi Ferrarijev šampion nakon 21 godine. 2002. godine pobijedio je 11 puta, a na pobjedničkom postolju bio je na svih 17 utrka sezone. Godinu kasnije srušio je Fangiov rekord osvojivši svoj šesti naslov. Svoju sedmu i posljednju titulu osvojio je u crvenom kombinezonu 2004. godine.

Bon anniversaire Michael Schumacher

1er GPBelgique1991

3⃣0⃣7⃣GP
6⃣8⃣Pole positions
1⃣5⃣5⃣Podiums
9⃣1⃣Victoires
2⃣2⃣Hat Tricks
7⃣1994-1995/2000-2004
4⃣écuriesJordan/Benetton/Ferrari/Mercedes#F1 #HappyBirthday #MichaelSchumacher #KeepFightingMichael pic.twitter.com/g3vPRIckgH

— FormulaRacingLive (@FormulaRLive) January 3, 2024

Neusporediv uspjeh Michaela Schumachera u Formuli 1 utjelovljuje njegovih sedam naslova svjetskih prvaka, što je godinama bio nedostižan rekord. Njegova dosljednost u performansama na visokoj razini, zajedno s njegovom strateškom oštroumnošću, učinila ga je nevjerojatnom silom na trkaćoj stazi. Schumacherovi rekordi nisu samo statistika, oni predstavljaju eru trkaće izvrsnosti koja se možda nikad neće ponoviti. Suludo je o veličini Michaela Schumachera govoriti samo kroz prizmu statistike, iako i statistika u mnogome ide u njegovu korist. Schumacher je mnogo više od samih brojeva, on je netko tko se Formuli 1 vjerojatno više nikada neće ponoviti.

2006. godine Schumacher je najavio odlazak u vozačku mirovinu, ostavljajući Formulu 1 s nasljeđem koje se činilo nepobjedivim. Ipak, želja za utrkivanjem je bila jača, i 2010. godine se na opće iznenađenje javnosti, vratio u Formulu 1, ovaj put s momčadi Mercedes sad pod rukovodstvom Rossa Brawna, Michaelovog starog prijatelja i suradnika iz redova Ferrarija. Iako povratak nije polučio uspjehe kakvi su se nekad podrazumijevali uz ime velikog Nijemca, njegova nepokolebljiva strast i neustrašiv stav prema izazova nisu bili ništa manji nego prije mirovine.

Izvan trkaće staze, Schumacher je bio poznat po svom privatnom i obiteljskom životnom stilu. Michael se značajno bavio filantropijom i bio je poznat po svom humanitarnom djelovanju i pomaganju onima u potrebi. Ono što je postizao na stazi često je društvu vraćao dobrim djelima, čineći ukupnu sliku o sebi još većom i sjajnijom.

U prosincu 2013. godine dogodila se tragedija kad je zadobio tešku ozljede glave tijekom skijanja u francuskim Alpama. Incident je trkaću zajednicu i obožavatelje diljem svijeta ostavio u šoku, a poruke podrške legendarnom vozaču dolazile su sa svim strana svijeta. Nove informacije o Michaelovom zdravstvenom stanju su šture i rijetke, a obitelj kontinuirano moli za privatnost u za njih teškim trenucima. Svi ljubitelji utrkivanja, bili fanovi Michaela Schumachera ili ne, nadaju se pozitivnim vijestima u vezi sa zdravljem čovjeka čiji je doprinos ne samo automobilizmu, već sportu uopće, ništa manje nego monumentalan.

Nasljeđe Michaela Schumachera seže daleko dalje od kockastim zastava i slavlja na pobjedničkom podiju. Njegov utjecaj na Formulu 1 dubok je trag u povijesti sporta. Schumacherova radna etika, pedantan pristup utrkama i predanost izvrsnosti ostavili su trajno naslijeđe koje inspirira ambiciozne trkače i sportaše diljem svijeta. Michaelov utjecaj nije ograničen samo na njegova postignuća na stazi, ona se osjeća u svim sferama Formule 1. Njegova sposobnost da pomakne granice onoga što se smatralo mogućim postavila je standard za generacije nadolazećih trkača. Neumoljiva potraga njemačkog vozača za savršenstvom postala je zvijezda vodilja za one koji traže veličinu u bolidu Formule 1.

Život Michaela Schumachera priča je s dva različita poglavlja – jedno je obilježeno neviđenim uspjehom na stazi, a drugo je zasjenjeno tragičnom nesrećom koja je promijenila tijek njegovog života. Dok se trkačka zajednica nada pozitivnim informacijama o njegovom zdravstvenom stanju, Schumacherova ostavština ostaje netaknuta, trajni dokaz visina koje se mogu postići talentom, odlučnošću, radom i nepokolebljivom ljubavlju prema sportu. Bilo da navija s tribina ili analizira prolazna vremena, svijet iščekuje vijesti o Michaelovom oporavku, čovjeka koji je zauvijek promijenio krajolik Formule 1.

„Ako itko zna kako skupiti unutarnju snagu i odlučnost, nema sumnje da je Michael Schumacher čovjek za to. Mnogi misle kako vozači traže uzbuđenje i srljaju u rizik, no Michael je, kao i drugi vozači bio nesklon riziku“, neposredno nakon Michaelove nesreće rekao je David Coulthard.

Naslovna fotografija: Wikipedia – Cord Rodefeld from Ulm, Germany – Hockenheim 1997

Objava Michael Schumacher: Legenda Formule 1 pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Rekordnih 13 naslova svjetskog prvaka odlučeno je u Japanu, uglavnom zbog toga što je ova utrka tradicionalno imala termin u završnici prvenstva. VN Japana je često vožena u teškim uvjetima praćenim lošim vremenom, odlučivala je prvenstva, donijela suze, tragedije, ali i sreću, a o njoj su se snimali i filmovi. Širom svijeta poznata je priča o utrci za VN Japana 1976. godine koju je zbog loših vremenskih uvjeta Niki Lauda odbio voziti, pa je titula otišla u ruke njegovog rivala Jamesa Hunta, o čemu detaljno govori film Rush. Formula 1 se još jednom vratila na stazu Fuji 1977. godine, kad su zbog dijelova koji su odletjeli s bolida poginuli fotograf i sudac uz stazu. Zbog sigurnosnih problema Fuji je ispala iz igre, a s njom i VN Japana, do 1987. godine kad je Suzuka stupila na scenu.

Suzuka je prvenstveno trebala biti dio kalendara za sezonu 1985., no kako staza nije ispunjavala standarde Formule 1, ipak se moralo sačekati još dvije godine. Nakon prve utrke na ovoj stazi, staza je postala omiljena i među vozačima i obožavateljima Formule 1.

VN Japana je brzo postala omiljen i neizostavan dio tradicije Formule 1. Po rasporedu je bila na samom kraju sezone, pa se tako pet uzastopnih prvenstava između 1987. i 1991. godine odlučilo na ovoj stazi. Među ovim uzbudljivim utrkama je i kontroverzna bitka Ayrtona Senne i Alaina Prosta 1989. godine. Svoje naslove na ovoj stazi osigurali su si i Damon Hill, Mika Hakkinen i Michael Schumacher.

Popularnost ove staze kroz godine je samo rasla, a vrhunac je doživjela 2006. godine kad je tijekom trkaćeg vikenda privukla oko 361.000 gledatelja. Honda je tad preuzela vlasništvo nad momčadi koja je nekad nosila naziv BAR, a na stazi je bila i japanska momčad Super Aguri s domaćim vozačima Takumom Satom i Sakonom Yamamotom.

Unatoč ogromnoj popularnosti, za 2007. i 2008. godinu VN Japana se preselila na stazu Fuji koja je doživjela velike promjene od strane Hermanna Tilkea prije njenog povratka u kalendar. Užasna kiša pogodila je stazu 2007. godine kad je pobijedio Lewis Hamilton. Godinu kasnije, u nešto boljim uvjetima pobijedio je Fernando Alonso. Bila je to posljednja pobjeda za momčad Renault i posljednja utrka na ovoj stazi. Iako je bilo planirano da se Suzuka i Fuji smjenjuju kao domaćini utrke za VN Japana, Suzuka je preuzela primat i najmanje do 2024. godine gledat ćemo utrke bolida Formule 1 na ovoj stazi.

Posljednja velika nesreća Formule 1 dogodila se upravo na ovoj stazi. Uslijed jake kiše VN Japana 2014. godine je prekinuta nakon nesreće Julesa Bianchija, vozača momčadi Marussia. Bianchi je u zavoju Dunlop izgubio kontrolu nad svojim bodilom i sudario se s dizalicom koja je spremala bolid od ranije nesreće. Bianchi je pretrpio ozbiljne ozljede glave i preminuo je devet mjeseci kasnije u bolnici u Nici.

He won't be forgotten.

Pierre Gasly pays his respects to Jules Bianchi as F1 returns to Suzuka pic.twitter.com/urgwMgV8Fa

— Sky Sports F1 (@SkySportsF1) October 4, 2018

Najuspješniji vozač na stazi Suzuka je Michael Schumacher, koji je na ovoj stazi pobjeđivao šest puta u periodu od 995. do 2004. godine. Prati ga Lewis Hamilton, koji je svoju rekordnu petu pobjedu u Japanu ostvario 2019. godine. Hamilton je pobijedio četiri puta na stazi Suzuka i jednom na stazi Fuji. Od momčadi najuspješniji su Ferrari i McLaren, svaka s po sedam pobjeda u Japanu.

Utrka koje ćemo se danas prisjetiti kao utrka nije bila previše uzbudljiva, no svakako ima posebno mjesto u srcu svakog navijača momčadi Ferrari i Michaela Schumachera. U Japan je 2000. godine Schumacher došao sa šansom da postane prvi Ferrarijev prvak nakon 21 godine, a njegov glavni protivnik Mika Hakkinen u bolidu momčadi McLaren jurio je svoju treću uzastopnu titulu. Michael je u Japan stigao s osam bodova prednosti, a kako je VN Japana bila predzadnja utrka sezone, svaki plasman ispred Hakkinena mogao je riješiti sve dileme. Od Michaelovog dolaska u Ferrari 1996. godine i vozač i momčad su četiri sezone je flertovali s naslovom, ali im je svaki put izmicao iz ruku. Bila je to peta sreća za Ferrari i Michaela Schumachera…

Two F1 greats = one rivalry for the ages

Fans will have their own favourite @F1MikaHakkinen v Michael Schumacher moments

But the show they put on in qualifying in Japan in 2000 was incredible

NINE THOUSANDTHS #JapaneseGP #F1 pic.twitter.com/eW2sJse8aO

— Formula 1 (@F1) October 5, 2018

Hakkinenu je trebala pobjeda u Suzuki kako bi borbu odveo do zadnje utrke na stazi Sepang u Maleziji, a u Ferrariju su svi željeli završiti posao prije kraja. Ferrariju nije trebalo još jedno napeto finale u kojem gube naslov svjetskog prvaka.
Cijela sezona bila je napeta, a razlike između Michaelovog F1-2000 Ferrarija i Mikinog MP4-15 McLarena su bile minimalne. Subotnje kvalifikacije su pokazale upravo to, Schumacher se za najbolju startnu poziciju kvalificirao sa samo 9 tisućinki ispred Hakkinena. Društvo u drugom startnom redu pravili su im momčadske kolege, David Coulthard u McLarenu iza Michaelovih i Rubens Barrichello u Ferrariju iza Mikinih leđa.

Hakkinen je utrku započeo bolje od Schumachera i već u prvom zavoju je preuzeo vodstvo. Obračun dva velika šampiona je počeo gašenjem crvenih svjetala za stazi Suzuka, a ostatak vozača ih jednostavno nije mogao pratiti. Hakkinen je vozio prilično agresivno, ali se nikako nije mogao odvojiti od Michaela koji ga je pratio u stopu i vrebao svoju priliku. Prilika se ipak ukazala u vidu taktičara u ekipi Ferrarija koji će bolje odigrati igru zaustavljanja u boks i preuzimanja prednosti. Nekoliko kapi kiše je pomoglo Schumacheru da zadrži priključak s Hakkinenom, i nakon drugog ulaska u boks Michael Schumacher je bio u vodstvu.

Mika se nije predao do samog prolaska kroz cilj, ali sve ono što će uslijediti su scene za povijest i ostvarenje sna svakog vozača Formule 1, osvajanje naslova svjetskog prvaka u crvenom bolidu momčadi iz Maranella. Schumacher je s nešto manje od dvije sekunde prednosti pobijedio ispred Mike Hakkinena, a na trećem mjestu našao se David Coulthard s više od cijele minute zaostatka. Titula se vratila kući, odakle je izbivala od 1979. godine i naslova Jodyja Schecktera.

#OnThisDay in 2000, Michael Schumacher ended Ferrari's 21-year drivers' championship drought by sealing his 3rd title with a win at Suzuka, Japan

Schumi beat rival Mika Hakkinen by just 1.8s, declaring it "the race of his life" in later years #F1 #Autosport #JapaneseGP pic.twitter.com/8hHvuUW6Ge

— Autosport (@autosport) October 8, 2022

Formula 1 je u Japan došla polovinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, otprilike u isto vrijeme kao što je i prvi Japanac nastupio u bolidu Formule 1. Hiroshi Fushida bio je prvi Japanac na stazi Formule 1, a kvalificirao se za VN Nizozemske 1975. godine, no zbog kvara na motoru ipak nije uspio nastupiti u utrci. Masehiro Hasemi prvi je startao u utrci Formule 1, upravo na prvoj utrci za VN Japana 1976. godine. Iz Japana kroz povijest je Formulu 1 vozio 21 vozač, nastupili su na ukupno 471 utrci i skupa osvojili 172 boda.

Satoru Nakajima bio je prvi vozač iz Japana s punim radnim vremenom, a vozio je u momčadi Lotus 1987. godine kao momčadski kolega Ayrtona Senne. Karijera mu je trajala pet sezona. Njegov sin, Kazuki Nakakajima će nastupom na VN Brazila 2007. godine postati prvi Japanac iz iste obitelji s nastupom na utrci Formule 1. Prvi Japanac koji se popeo na pobjedničko postolje bio je Aguri Suzuki, osvojivši treće mjesto na utrci za VN Japana 1990. godine. Na pobjedničko postolje za Japan penjali su se još Takuma Sato i Kamui Kobayashi, obojica po jednom što ukupno čini tri pobjednička postolja u statistici za vozače iz Japana. Pobjede još uvijek nisu upisali. Ove sezone na gridu imamo Yukija Tsunodu, koji se za momčad AlphaTauri natječe od 2021. godine.

“Suzuka je posebna staza na kojoj su održane sjajne utrke i za koju me vežu posebne uspomene. Uvijek uživam u izazovu koji ona donosi, od tehničkih zahtjeva za postavku bolida do zahtjevne konfiguracije staze,” svojevremeno je izjavio Michael Schumacher.

Objava Formula 1 u Japanu: Veličanstvena Suzuka pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Svoj debi u Formuli 1 Verstappen ne pamti po najboljem. Naime, unatoč tome što se nalazio u poziciji za osvajanje bodova, u 34. krugu morao je odustati od utrke nakon što se njegov motor počeo dimiti. No, dva tjedna poslije srušio je još dva rekorda. Nizozemac je sva tri treninga završio u top 10 prilikom priprema za Veliku nagrade Malezije, a odličan tempo s treninga prebacio je i u kvalifikacije te se kvalificirao na šesto mjesto i tako postao najmlađi vozač ikad koji je ušao u Q3. Nedjelja na Sepangu je također bila odlična za Maxa. Unatoč poprilično vrućim uvjetima na stazi, dobro se snašao i odvozio je odličnu utrku te završio na sedmom mjestu i tako, sa 17 godina i 180 dana, postao najmlađi vozač koji je osvojio bodove u nekoj utrci.

Zbog promjene pravila koju je FIA donijela 2021. godine, čini se da ova tri rekorda nitko neće srušiti jer prema novim pravilima, da bi vozač nastupio na Grand Prixu, mora imati najmanje 18 godina.

Prije početka Velike nagrade Španjolske 2016. godine, objavljeno je kako će Daniil Kvyat i Max Verstappen zamijeniti radna mjesta. Nizozemac se tako pridružio Red Bull Racingu, dok se Kvyat šokiran tom odlukom vratio u Toro Rosso. Christian Horner je tada objasnio svoju odluku o zamjeni vozača time što su smatrali da Verstappen i Ricciardo imaju potencijal postati najbolji vozački par Formule 1.

I imao je pravo vjerovati u to. Naime, Verstappen je u sezoni 2016. od preostalih 12 utrka u njih 9 završio u Top 10, a tu formu je nastavio i u 2017. i u prve četiri utrke tri puta završio među pet najboljih.

Max je odmah opravdao zadobiveno povjerenje, tijekom kvalifikacija je zauzeo četvrtu poziciju iza Lewisa Hamiltona, Nica Rosberga i momčadskog kolege Daniela Ricciarda. Tijekom prvog kruga Velike nagrade Španjolske došlo je do onog legendarnog sudara dvojice vozača Mercedesa i tako su ostala dva Ferrarija i dva Red Bulla u borbi za osvajanje utrke.

Ricciardo je uzeo vodstvo i ispustio ga u 13. krugu kada je otišao po promjenu guma, tako je Verstappen preuzeo vodstvo utrke i postao najmlađim vozačem koji je vodio utrku Formule 1. Iako mu se Räikkönen opasno približavao nakon 66 napetih krugova, s 18 godina i 228 dana Verstappen je zakoračio na postolje i postao najmlađi vozač koji je stajao na postolju i ujedno najmlađi vozač koji je osvojio neku Veliku nagradu. Srušio je rekord koji je do tada držao Sebastian Vettel.

Proći će 181 dan od rekorda u Barceloni do sljedećeg rekorda kojeg će uzeti leteći Nizozemac. Na Velikoj nagradi Brazila postao je najmlađi vozač koji s najbržim krugom tijekom utrke. Tek 2021. godine uzeo je svoj prvi Grand Slam – u kvalifikacijama za Veliku nagradu Austrije postavio je najbolje vrijeme kvalifikacija, vodio u utrci od početka do kraja i u 62. krugu postavio najbrži krug utrke i tako s 23 godine i 277 dana postao najmlađi vozač koji je upisao Grand Slam.

U toj 2021. godini, u kojoj je na kraju osvojio i titulu, postavio je još jedan rekord. Od 22 utrke u 18 njih je završio na postolju i tako srušio prijašnji rekord od 17 postolja Michaela Schumachera. Valja napomenuti da je Schumacher tih 17 postolja postavio 2002. godine sa stopostotnim učinkom, dok je Verstappen bio na 81.82 posto.

Prošle godine je Verstappen po prvi puta u karijeri imao dominantan bolid i to je iskoristio na najbolji mogući način. Nizozemac je osvojio 454 boda i tako srušio rekord Lewisa Hamiltona iz 2019. godine i njegove najdominantnije sezone u Mercedesu. Od 22 utrke Max je pobijedio u njih 15 i tako preuzeo još jedan rekord u svojoj karijeri. Do tada su taj rekord dijelili Sebastian Vettel i Michael Schumacher koji su imali po 13 pobjeda unutar jedne sezone.

I baš kada se pomislilo da će uz nadogradnje protivničkih momčadi ta dominacija prestati, došla je sezona 2023. u kojoj je Red Bull, barem trenutačno, nezaustavljiv. Prvi dio sezone nije mogao proći bolje za momčad Red Bull Racinga. U 12 odvoženih utrka imaju 12 pobjeda koje su vozači podijelili između sebe. Sergio Perez ima dvije pobjede, dok Max Verstappen ima 10 pobjeda.

Nizozemac se je u svih 12 odvoženih utrka našao na pobjedničkom postolju i tako ima učinak od 100 posto, jedini kome je to uspjelo je Michael Schumacher već spomenute 2002. godine. S tim da, ako ćemo gledati samo prvi dio sezone, Max još nije bio lošiji od drugog mjesta, dok je u toj sezoni Schumacher na Velikoj nagradi Malezije zauzeo treće mjesto. Verstappen ima još 10 utrka za odraditi prije nego u potpunosti sruši i taj rekord, a kako sada stvari stoje, nema nekakvih posebnih prepreka, osim eventualnog mehaničkog kvara ili sudara koji bi ga zaustavio.

Tijekom ovogodišnje utrke u Kneževini, Verstappen je pobjedom prestigao Sebastiana Vettela po pobjedama u Red Bull Racingu i tako je, barem po pobjedama, postao najbolji vozač kojeg je austrijska momčad imala. Sada na sljedećoj utrci, i to onoj domaćoj, ima priliku se izjednačiti s Vettelom po broju uzastopnih pobjeda, a tko zna, ako to uspije, možda sruši i rekord po broju uzastopnih pobjeda.

JE LI PEREZ TOLIKO LOŠ ILI JE VERSTAPPEN TOLIKO DOBAR?

Nakon 12 utrka sezone Perez zaostaje za Verstappenom nestvarnih 125 bodova te je ostala samo matematička mogućnost da Perez nešto napravi i preotme prvo mjesto Nizozemcu. S obzirom na to, više nije pitanje hoće li Verstappen osvojiti titulu, već s kolikom razlikom. Tu je zapravo još jedan rekord koji bi Nizozemac mogao srušiti.

Sebastian Vettel je 2013. godine osvojio svoju zadnju titulu s razlikom od 155 bodova u odnosu na Fernanda Alonsa, a s obzirom na to da je još 10 utrka do kraja sezone postoji realna mogućnost da uz još jedan rekord Verstappen upiše svoje prezime.

Tijekom ove sezone Verstappen je u svakoj mogućoj statistici bolji od Pereza, a iako voze u istom bolidu, ponekad se to ne čini tako. Stoga, postavlja se pitanje je li Perez toliko loš ili je Verstappen toliko dobar?

Pa točan odgovor bi bio negdje između, Verstappen ima odličan talent, radi jako malo grešaka, dok Meksikanac često radi nekakve greške i zapravo je sam sebi neprijatelj. Iako do sada nije bilo nekih direktnih obračuna, bilo je dosta trzavica između njih, a u središtu pozornosti našao se slučaj tijekom Velike nagrade Brazila 2022. godine, kada je Verstappen odbio propustiti Pereza i pomoći mu u borbi za drugo mjesto u poretku vozača. Iako mu to u konačnici ne bi pomoglo, vjerovalo se da je do tog sukoba došlo zbog Checovog namjernog izazivanja sudara tijekom kvalifikacija za Veliku nagradu Monaka, no to nikad nije dokazano.

Bilo kako bilo, Meksikanac svakom utrkom gubi bilo kakav utjecaj u momčadi. Iako je svima, od samog dovođenja Pereza u momčad Red Bull Racinga, jasno da je on očito vozač broj dva, to njemu očigledno nije jasno. On nije doveden kako bi se suprotstavljao Verstappenu, već da bi bio tu kada Max, iz nekog razloga, ne bude mogao uzeti pobjedu.

To je bilo poprilično jasno tijekom nekoliko utrka prošle sezone, ali i ove, kada je Verstappenu bilo dozvoljeno pretjecanje, dok Perezu nije. Tu odmah možemo povući paralelu sa Schumacherom i Barrichellom, gdje je Brazilac bio zadužen za podršku Michaelu kao što je Perez Verstappenu. Bolid se i za Schumachera i za Verstappena radio po njihovim željama, dok su se ova dvojica morala navikavati na takve postavke.

GDJE JE VERSTAPPEN U ODNOSU NA VELIKANE?

S obzirom na ove rezultate već su pojedini ”stručnjaci” počeli uspoređivati dominaciju Verstappena s nekim velikanima iz prošlosti i sadašnjosti kao što su Michael Schumacher, Ayrton Senna i Lewis Hamilton. Iako su sva četvorica dominirali u različitim erama i ne mogu se povući neke osobite paralele, osim onih matematičkih, pokazali su izvanredan talent i vještinu u vožnji tehnički zahtjevnih bolida.

Verstappen je opisan kao ”generacijski talent”, koji ima instinktivne sposobnosti i fantastičan osjećaj za pronalazak granica svog bolida, kao što je imao primjerice Schumacher. Ono u čemu se njih dvojicu može uspoređivati i gdje su zapravo isti, to je činjenica da su hladnokrvni, odlučni i u određenoj mjeri kontroverzni zbog svojih poteza. Također, tu je i predanost utrkivanju, što je zapravo obojici više od pukog utrkivanja, to im je i način života. Schumacher je nakon svakog treninga, kvalifikacija ili utrke odmah otišao raditi s inženjerima kako bi se bolid poboljšao gdje je moguće. Slično radi i Verstappen, stalno radi na nadogradnjama ili vozi sim. Ne samo tek toliko da vozi, već da bi, ako je moguće, našao neku bolju trkaću liniju ili kako bi našao točku gdje može kasnije kočiti u odnosu na konkurenciju.

Međutim, ovo je tek druga sezona u kojoj Verstappen ima dominantan bolid i već je srušio neke rekorde koje je Schumacher postavio na vrhuncu svoje karijere. Prerano je zasad za konačne usporedbe, s obzirom na to da Verstappen tek treba uzeti treću, dok Schumacher ima sedam titula.

Objava Max Verstappen – genijalac koji osvaja svijet Formule 1 pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Kako je Formula 1 došla u neko novo vrijeme, na snazi su nova pravila, novi sigurnosni zahtjevi. Tako su kišne utrke postale izuzetno rijetke, gotovo da ih ni nema. Sve na svijetu ima svoje dobre i loše strane, pa tako danas nećemo razmatrati tko je tu u pravu, nego ćemo se prisjetiti nekih od najboljih kišnih utrka i vožnji koje svijet Formule 1 pamti. Utrke su poredane kronološki…

VN NJEMAČKE 1962.

Utrka koja često nepravedno ostane nespomenuta je jedna od najljepših izvedbi Grahama Hilla. Često se spominje i kao jedna od najboljih utrka na neprikosnovenoj stazi Nürburgring. Već na treningu je bio kaos, kad se Hill u svom novom BRM-u slupao nakon što je pala kamera s bolida Carel Godin de Beauforta. Hill je prošao bez ozljeda, ali je svoj novi bolid morao zamijeniti starom verzijom za ostatak vikenda.

Početak utrke je kasnio preko sat vremena zbog očajnih uvjeta na stazi koji su prouzrokovali potoke vode i blata po stazi. Kiša je nastavila lagano padati i održavati uvjete na stazi mokrima i skliskima. Utrku je startalo 25 od 26 bolida jer je Jim Clark propustio na vrijeme startati svoj bolid. Dok je Clark čekao na gridu da gorivo dođe do njegovog motora, Dan Gurney je poveo karavanu. Gurney je utrku startao s najbolje startne pozicije i vodio je do trećeg kruga kad je vodstvo preuzeo Hill. Pratio ih je John Surtees u bolidu momčadi Lola.

Prva žrtva mokrog, starog Nürburgringa bio je Lotusov Trevor Taylor kad mu se polovinom prvog kruga bolid ipak odlučio dozvati i kad je ubrzao punom snagom na mjestu gdje je zapravo trebao usporiti. Taylorov Lotus je katapultiran u drveće uz stazu, ali je na sreću vozač prošao neozlijeđen. Njegov momčadski kolega Clark je krenuo svoj put prema vrhu poretka pretječući bolid za bolidom i napredujući 17 mjesta za tek jedan krug.

Na dugom Nürburgringu tad je utrka brojila samo 15 krugova do ukupne duljine utrke od oko 342 pređena kilometra. Hillova utrka nije mogla proći bez muka, mučio se s aparatom za gašenje požara koji nije bio dobro pričvršćen. Utrka je trajala 2 sata i 40 minuta, a Hill je pobijedio s 2,5 sekunde prednosti ispred Surteesa i Gurneyja. Jim Clark je utrku završio na četvrtom mjestu.

VN NJEMAČKE 1968.

Staza Nürburgring u svojoj nekadašnjoj konfiguraciji bila je poseban izazov za vozače. Ako joj se dodaju kiša i magla onda su za savladavanje takve kombinacije zaista potrebne posebne vještine. Jackie Stewart je utrku započeo iz trećeg startnog reda, sa šeste pozicije, ali je nakon starta odmah napredovao tri pozicije. Jackiejev bolid Matra MS10 bio je dobar bolid, no Jackie je pokazao sav raskoš svog vozačkog umijeća savladavši monstruozne uvjete na starom Nürburgringu.
Do kraja prvog kruga pretekao je i Chrisa Amon u Ferrari i potom Grahama Hilla u Lotusu i namjestio se na vodeću poziciju. Nakon toga je nastavio graditi svoju prednost.

U osmom krugu postavio je najbrži krug, koji je bio 15 sekundi brži od bilo kojeg drugog vozača na stazi. Pred kraj utrke, drugoplasirani Hill se izvrtio na stazi čime je Stewartova prednost porasla. Jackie Stewart pobijedio je s prednošću od 4 minute i 3 sekunde. Kako bi Stewartova pobjeda bila još značajnija, treba napomenuti kako je utrku vozio s plastičnim povezom na ruci, s obzirom na to da je na stazi Jarama slomio kost u zglobu.

VN PORTUGALA 1985.

Ayrton Senna već je pokazao što zna na kiši. Utrku za VN Portugala na stazi Estoril startao je s najbolje startne pozicije, prvi put u svojoj karijeri. Bila je to tek druga sezona u Senninoj karijeri. Već u prvom krugu utrke na Estorilu demonstrirao je svoje vještine i od drugoplasiranog de Angelisa se odvojio za gotovo tri sekunde.

Polovinom utrke, kiša je postala prejaka i za Sennu. Vodio je s 37 sekundi prednosti, no gestikulirao je prema sucima da se utrka prekine. Alain Prost je lovio de Angelisa za drugo mjesto, a pratio ih je Michele Alboreto također ciljajući prema pobjedničkom postolju.

Utrka je nastavila unatoč protestima vozača, ali je nastavila u izuzetno sporom tempu radi očajnih uvjeta na stazi. Utrka je trebala imati 70 krugova, no radi limita od dva sata na početku 67. kruga Senna je obaviješten da je to posljednji krug utrke. Senna je ciljem prošao nakon što je vodio sve krugove utrke i sa samo još jednim bolidom u istom krugu kao on. Utrku je na drugom mjestu završio Michele Alboreto, a na pobjedničko postolje popeo se još Renaultov Patrick Tambay. Bila je to prva od 41 pobjede u karijeri Ayrtona Senne.

VN EUROPE 1993.

Velika nagrada Europe 1993. godine nije se trebala desiti. Prvobitno bila je zakazana utrka za VN Japana na stazi Autopolis u Japanu, no planovi su se promijenili i vratila se utrka za VN Europe. Domaćin ove utrke bila je staza Donington Park koja se nikako nije mogla izboriti za organizaciju utrke za VN Velike Britanije.

VN Europe bila je treća utrka sezone, a veliki rivali Alain Prost i Ayrton Senna su na utrku stigli svaki s po jednom pobjedom na svom kontu. Prost je pobijedio na stazi Kyalami u Južnoj Africi, a Senna na svom Interlagosu. Senna je vodio u prvenstvu jer je on imao jedno drugo mjesto, a Prost u Brazilu nije završio utrku.

U Engleskoj je padala kiša. Prost je poveo utrku nakon starta s prve pozicije, ispred Hilla, Schumachera i Senne. Na treće mjesto probio se Sauberov Karl Wendlinger, ali je već u trećem zavoju izgubio bitku od Senne. Sennin potez s vanjske strane staze bio je nešto posebno. Nije trebalo mnogo vremena, u drugi krug utrke Senna je ušao kao vodeći u utrci. U kišnim uvjetima Ayrton Senna je nanizao četvoricu vozača i preuzeo vodstvo u utrci.

Staza se s vremenom počela sušiti, uvjeti su bili promjenjivi, a Senna je ostao na stazi kad su vozači Williamsa otišli po gume za kišu. To se pokazalo kao dobra odluka jer se staza ponovo počela sušiti. Senna je tijekom utrke otišao četiri puta u boks, a Prost sedam puta. Senna je na kraju slavio ispred Hilla i Prosta u utrci koja je bila jedina utrka Formule 1 održana na Donington Parku.

VN JAPANA 1994.

Izvedbe Damona Hilla na mokroj stazi bile su prilično impresivne, a utrku sa staze Suzuka 1994. godine sam Hill svrstava među svoja najbolja izdanja. Najnapetija utrka njegove karijere, kako ju je sam nazivao. Uz teške uvjete na stazi dodatni začin bio je epilog borbe za naslov svjetskog prvaka između Hilla i Michaela Schumachera. Tadašnji vozač momčadi Williams, Damom Hill u Japan je stigao sa samo pet bodova zaostatka ispred Nijemca i morao je pobijediti Michaela ako je mislio borbu za naslov odvesti u završnicu sezone u Australiju.

Nebo iznad Suzuke postavilo je znak pitanja na održavanje utrke uopće, ali tad su se odluke donosile u drugom pravcu no danas. Nakon starta bolidi su plesali na sve strane, a utrka se nastavila. Nakon starta Schumacher je zadržao prednost ispred Hilla, a nakon samo dva kruga već su oko devet sekundi bježali ispred trećeplasiranog Johnnyja Herberta. Kiša se pojačavala, bolidi su izlijetali sa staze. Herbert je ispao iz igre.

Sigurnosni automobil je usporio aktivnosti na stazi, a nakon njegovog povlačenja Schumacher se malo odmaknuo od Hilla. Tad je Martin Brundle u McLarenu udario suca uz stazu. Utrka je prekinuta. Schumacher je imao prednost od nešto manje od sedam sekundi. Po nastavku utrke Hill Schumacheru nije dozvolio da se odmakne i preuzeo je vodstvo nakon što je Benettonov vozač otišao na prvu od svoje dvije posjete boksu. Hill je u boks otišao samo jednom kad je stavio tri nove gume. Naime, njegova zadnja desna guma nije se dala zamijeniti.

Do 36. kruga Schumacher je vodio po vremenu, a Hill na stazi. Sve je izgledalo kao da ide u korist Schumachera, kad ga je momčad pozvala u boks, komplicirajući stvari na stazi. Razlika se smanjila, ali nedovoljno. Sa samo jednim krugom do kraja utrke Hill je po vremenu kasnio više od dvije sekundi iza Schumachera. Dao je sve od sebe i u konačnici odnio devetu i ponajbolju pobjedu svoje karijere.

VN ŠPANJOLSKE 1996.

Bila je to prva pobjeda Michaela Schumachera za momčad iz Maranella, i to kakva. Na suhom, Schumacher je kaskao za Damonom Hillom koji se za utrku kvalificirao na najbolju startnu poziciji. Ferrari se odlučio za postavke za kišu. Williams i Benetton su očekujući poboljšanje uvjeta na stazi svoje bolide postavili za nešto bolje uvjete. Schumacher je startao s treće pozicije na stazi Catalunya, a na kraju prvog kruga bio je tek šesti.

Njegov momčadski kolega Eddie Irvine izletio je staze u drugom krugu, a Hill je dva kruga kasnije imao prvi od svoja tri izleta tog dana. Schumacher je u petom krugu pretekao Gerharda Bergera u bolidu momčadi Benetton za treće mjesto i nastavio juriti Jeana Alesija, koji je sam izletio sa staze nekoliko krugova kasnije. Do 12. kruga stigao je i vodećeg Jacquesa Villeneuvea. Schumacher je djelovao nedodirljivo. S dva ulaska u boks Schumacher nijednom nije ispustio svoje vodstvo. Pobijedio je s 45 sekundi prednosti na dan kad je više od pola vozača izletjelo sa staze, izvrtjelo se ili slupalo.

Ferrarijev bolid je bio daleko od impresivnog. Michael Schumacher je tog dana pokazao da on, ipak, jeste.

VN ITALIJE 2008.
Bio je to dan kad je nova zvijezda rođena. Budući četverostruki prvak svijeta pobijedio je po prvi put u svojoj karijeri u svojoj 22. utrci. Bila je to dobra sezona za momčad Toro Rosso, nekad poznatu pod imenom Minardi, za koju su tad uspjesi bili osvajanje bodova, a penjanje na pobjedničko postolje misaona imenica. Kako to obično biva, kiša otvori neke nove mogućnosti i iznenađenja.

Kiša je na Monzi padala cijeli vikend i tako pomogla da mlađahni Sebastian Vettel iskoristi sve snage svog bolida i kvalificira se na najbolju startnu poziciju za nedjeljnu utrku. U nedjelju je također bilo mokro, no svi su očekivali kako će Sebastian svoju vodeću poziciju izgubiti do kraja utrke.

Utrka je započela iza sigurnosnog automobila, a po regularnom startu Vettel je zadržao vodeću poziciju. Predaja vodstva nije bila opcija. Vettel je vozio kao da sutra ne postoji. Do polovine utrke Vettel još nije bio u boksu, a u retrovizorima mu se pokazivao McLaren u rukama Lewisa Hamiltona. Hamilton je napredovao s daleke 15. startne pozicije.

McLaren je očekivao još kiše, pa su Hamiltona pozvali u boks po nove gume za kišu. Da je kiša ponovo počela padati, Vettel bi morao u boks po nove gume i stvari bi se otvorile za Lewisa. No kiša nije pojačala, i Hamilton je ipak morao po intermediate gume. Vettel je nastavio svoju utrku po planu i s 12,5 sekundi prednosti postao najmlađi pobjednik u povijesti Formule 1 do tada.

Naslovna fotografija: Wikipedia – Instituto Ayrton Sennaderivative work: Karpouzi

Objava Kišne utrke kojih se rado sjećamo pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Savršen spoj vještine i tehnologije, fizičke spreme i mentalne snage, Formula 1 raste i razvija se u svakom pogledu, napreduje i širi vidike, obraća pozornost na sve manje i sitnije detalje. Od sporta u kojem su tragedije i ozljede bile normalna stvar, došli smo do vremena kad vozači gotovo neokrznuti izlaze iz gorućih bolida i javljaju kako je sve uredu dok još sjede u smrskanim bolidima od kojih gotovo ništa nije ostalo. Sigurnost je nekad bila sporedna stvar, adrenalin i brzina su pokretali jureći cirkus, a danas je, u potpunosti razumljivo, ljudski život na prvom mjestu.

Zašto je onda kiša postala problem?

Putujući svijetom od ožujka do studenog susrest ćete različite ljude, različite kulture i različite vremenske uvjete. Postoje zemlje gdje je mogućnost kiše gotovo ravna nuli, no kako se klima mijenja, danas više ni u što ne možemo biti sto posto sigurni. Imamo radare, imamo stručnjake, računamo, analiziramo i iznenadimo se. U Božje se ne možemo miješati.

Nekad u prošlosti, postojali su trkaći vikendi kojima smo se radovali jer su šanse za kišu bile veće. Kiša je značila uzbuđenje, ludilo na stazi, pretjecanja, udese i velike majstorije po kojima se najveći ponajbolje i pamte. Na kišnim gumama su svu raskoš svog talenta pokazivali oni koje povijest pamti kao najveće, što god da statistika govorila. Puko citiranje brojeva u Formuli 1 nije dovoljno. Ne može isto vrijediti sezona od sedam utrka polovinom prošlog stoljeća i sezona modernog doba koja broji tri puta više utrka. Formula 1 diše, raste i razvija se, vremena se mijenjaju. Neke su stvari neusporedive.

I uz svu tehnologiju, vještine i napredak, nismo stali u kraj tim teškim vremenskim uvjetima u kojim su se rodile legende u najvećim vozačima voljenog nam sporta?

Vrlo je vjerojatno da se prema današnjem načinu vođenja utrka ne bismo mogli s nostalgijom sjećali izvedbi Ayrtona Senne iz Portugala 1985. godine, Michaela Schumachera iz Španjolske 1996. godine i Damona Hilla u Japanu 1994. godine. Danas, te utrke ne bi ni startale. Neki će reći da se tada nije dovoljno polagalo u sigurnost na stazi. Danas smo pametniji, obzirniji i uviđavniji. Sigurnosni standardi su na tako visokoj razini da najbolji vozači na svijetu, koji sjede za upravljačima tih dvadeset bolida na gridu, više nemaju priliku pokazati što znaju po kiši.

Nekad i sami tvrde da nije dovoljno sigurno.

Teorija kaže ovako. Na Formulu 1 u pogledu vremenskih uvjeta utječu kiša, snijeg, led, magla, grmljavina i vjetar. Ovo su faktori koji mogu odrediti uvjete na stazi i utjecati na pristup momčadi i vozača događaju na stazi. Što je temperatura veća, slabije je prianjanje bolida uz podlogu. Kad je hladnije, gumama treba više vremena da dostignu svoje optimalne radne uvjete, pa i to može uzrokovati brže propadanje materijala. Vlažnost na stazi smanjuje prianjanje gume uz podlogu. Sve ovo je dovelo do različitih tipova guma za različite uvjete na stazi. Ako je mokro, onda su u igri plave i zelene gume, one za kišne i promjenjive vremenske uvjete. Kad pada kiša, koriste se kišne gume, sa šarama kao obične automobilske gume. One su dizajnirane tako da sklanjaju vodu s putanje bolida i spriječe bolid od proklizavanja i izlijetanja sa staze. Iako poboljšavaju prianjanje, nemaju brzinu, to su najsporije gume koje se koriste u Formuli 1. Naravno, cijela priča je znatno kompliciranija, gume su samo jedan dio slagalice na koje vremenski uvjeti utječu.

U posljednje vrijeme, kišne gume se nepotrebno proizvode i nepotrebno transportiraju s jednog kraja svijeta na drugi. Možemo ih u upotrebi vidjeti samo onda kad se vozači voze iza sigurnosnog automobila. Kad je kiša dovoljno jaka za kišne gume, umjesto odlazaka u boks po njih, ističu su se crvene zastave.

Nekad smo priželjkivali kišu. Uvjeti na stazi bili bi očajni, na stazi bi vladao kaos, gledatelji bi uživali. Danas, nadamo se kako će kišni oblaci zaobići stazu jer ako kiša padne, to znači da ćemo se dosađivati ispred televizora čekajući da kiša stane kako bi utrkivanje počelo. Ili utrke uopće neće ni biti. Prošle godine u Monaku smo se načekali kako bi bolidi utrku započeli iz boksa, u Japanu smo čekali da prestane padati, a fijasko iz Belgije 2021. godine nikad niti jedan obožavatelj Formule 1 neće zaboraviti.

Pravila su promijenjena tako da se procesija iza sigurnosnog automobila više ne može smatrati utrkom, no to ne rješava pitanje koje si svakog oblačnog trkaćeg vikenda postavljamo. Hoćemo li više ikada gledati kišnu utrku?

Nije pošteno kriviti samo gume. Bolidi kakvi se danas koriste su veći i širi nego prije, aerodinamički dizajnirani kako bi pretjecanje bilo lakše. Kad ne pada kiša. Novi 18-inčni kotači zahtijevali su veće i šire gume. Kišne gume koje ove sezone Pirelli isporučuje mogu smaknuti 85 litara vode po sekundi pri brzini od 300 km/h, što je dvostruko više od guma za promjenjive vremenske uvjete. Kad je staza mokra, bolidi podižu vodeni sprej u zrak i smanjuju vidljivost vozačima iza sebe, no nove gume su u tom slučaju „gore“ od onih prije.

Osim toga, kao što se stvaraju snažna strujanja zraka prema gore iz difuzora na stražnjem dijelu bolida, kako bi usmjerila prljavi zrak iznad pratećeg bolida i omogućila pretjecanje, tako se podiže i vodeni sprej zbog kojeg vozač iza ima dodatno umanjenu vidljivost. Nerijetko, upravo su vozači ti koji se žale kako je vidljivost nikakva i kako nije dovoljno sigurno za voziti. Uz pritužbe koje dolaze od vozača koji isprobavaju stazu iza sigurnosnog automobila, rukovodstvo utrke popušta pod pritiskom – utrka se prekida. Nastavit ćemo kad prestane kiša. Ako prestane kiša.

Znači li to kako je u ranije spomenutim utrkama, a kakvih je bilo kroz čitavu povijest Formule 1 i kakvih tek nekoliko posljednjih godina nemamo priliku gledati, vidljivost bila dovoljno dobra, uvjeti dovoljno sigurni, a vozači dovoljno ludi da voze u takvim uvjetima?

U vremenima kad se nisu nosila kacige, kad bolidi nisu imali sigurnosne pojaseve, nisu postojala vatrootporna odijela i sigurnosni automobil, tada nije padala dovoljno obilna kiša pa je vidljivost na stazi bila dovoljno dobra, bolidi su bili dovoljno spori, i veliki majstori o kojima će se pričati dok je svijeta i vijeka su imali lakše uvjete nego ovi danas i mogli su pokazati svu raskoš svog vozačkog umijeća po kiši kako bi se upisali u vječne knjige? Ma dajte, molim vas.

Formula 1 se promijenila, a na nama je da njegujemo uspomene na najluđe, najuzbudljivije i najljepše utrke koje smo imali od 1950. godine do danas.

“Ne pretjerujemo kad kažemo kako ništa ne vidimo, zaista ne vidimo ništa kad pada kiša. To je veliki problem za Formulu 1”, prije nekoliko dana izjavio je Charles Leclerc.

“Nije moguće preteći 15 bolida kad je sunčano, ali kad pada kiša – jest”, riječi su velikog kišnog majstora Ayrtona Senne.

Objava Što se dogodilo s kišnim utrkama? pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Hungaroring svojim gledateljima omogućuje fantastičan pogled na stazu. Staza se nalazi u dolini i s uzvišenih gledateljskih pozicija moguće je ispratiti oko 80% kruga. Staza Hungaroring je sa svojim 4,381 kilometrom dužine treća najkraća staza u kalendaru i druga najsporija, odmah iza Monaka. Uska izvedba staze ostavlja vrlo malo prostora za pretjecanje, zbog čega staza i nije baš omiljena među vozačima. Utrka se u pravilu održava krajem srpnja, u vrhuncu europskog ljeta, pa rijetko imamo kišna izdanja utrke za Veliku nagradu.

U prosjeku oko 100.000 gledatelja pohodi Hungaroring tijekom svakog dana trkaćeg vikenda. U vrijeme kad je Robert Kubica vozio utrka za VN Mađarske bila je de facto utrka za VN Poljske, jer je ogroman broj gledatelja iz Poljske dolazio ispratiti trkaći vikend. Mađarska je prilično popularna destinacija za ljubitelje Formule 1 iz Europe i do 2027. godine će sigurno biti dio kalendara. Mađarska nije odustala od organiziranja utrke ni tijekom pandemijske 2020. godine, kad je utrka održana pred praznim tribinama. Pred praznim tribinama je svoju osmu i rekordnu pobjedu odnio Lewis Hamilton, a godinu dana kasnije pobijedio je Esteban Ocon, ostvarivši prvu pobjedu svoje karijere na prilično kaotičnoj utrci u promjenjivim vremenskim uvjetima.

Osim što je pobijedio najviše puta na Hungaroringu, Hamilton je i rekordnih osam puta startao utrku na VN Mađarske s najbolje startne pozicije. Po broju pobjeda iza Hamiltona je Michael Schumacher, s duplo manje pobjeda, njih četiri. Od konstruktora najuspješniji je McLaren s jedanaest pobjeda. Osim Hamiltona, od aktualnih vozača pobjeđivali su Ocon, Verstappen, Alonso i Ricciardo. Alonso je po prvi put u karijeri pobijedio upravo u Mađarskoj, 2003. godine, dvadeset godina prije svog ovogodišnjeg nastupa na ovoj stazi. 2014. godine pobijedio je Daniel Ricciardo, tad vozač momčadi Red Bull, koji će ove godine nastupiti iako do prije par dana nije imao svoje mjesto na gridu.

Prvi put u karijeri je u Mađarskoj pobijedio i Jenson Button 2006. godine. Button je utrku startao s 14. startne pozicije, a osim Buttona samo je još Nigel Mansell uspio pobijediti na VN Mađarske nakon starta s lošijeg od četvrtog. Mansell je 1989. godine pobijedio nakon što je utrku započeo s 12. startne pozicije. Osim već spomenutih Alonsa, Ocona i Buttona, po prvi put u karijeri upravo u Mađarskoj su pobjeđivali još Damon Hill i Heikki Kovalainen.

Od 1986. godine na Hungaroringu je bilo mnogo zanimljivih trenutaka i utrka. Danas ćemo se vratiti u raniji period utrkivanja na ovoj stazi i prisjetiti se kako je Thierry Boutsen u svom Williamsu zadržao brže i jače od sebe i na iznenađenje mnogih ostvario jednu od svoje tri pobjede u karijeri, koja je ujedno i njegova posljednja. Utrka za Veliku nagradu Mađarske 1990. godine mogla bi se promatrati na dva načina. S jedne strane dokazala je koliko je teško pretjecati na ovoj stazi, kad je prosječno brz Boutsen iza sebe zadržao legendarnog Ayrtona Sennu. S druge strane, može se gledati kao napeta utrka u kojoj je jedan od vozača ipak imao svoj dan i odnio je ne baš tako očekivanu pobjedu. Kad se sve uzme u obzir, ova utrka je zapravo bila oboje.

Thierry Boutsen se za utrku u svom Williamsu kvalificirao na najbolju startnu poziciju čime je od samog početka bio u prednosti, no trebalo je izdržati sve pritiske kroz čitav tijek utrke. Boutsen je na startu obranio svoju poziciju od Bergera i Senne. Senna je bio u rezervnom bolidu momčadi McLaren, nakon što je imao kvar na svom trkaćem bolidu i na samom početku pao je s četvrte na čestu poziciju. Vodeća ekipa, Boutsen, Berger, Patrese i Mansell polako su se odvajali od ostatka poretka. Senninom McLarenu je trebalo nešto malo više vremena da se zagrije, pa je negdje na pola distance počeo smanjivati prednost vodeće petorke.

Posljednjih 25 krugova sličili su na shootout. Mansell se približio Patreseu, Nannini je napadao s pete pozicije, a Senna ga je pratio u stopu. Patrese, momčadski kolega vodećeg Boutsena, pokušao je duže ostati na stazi kako bi mu pomogao pobjeći, no konačno je ipak morao otići po nove gume. Mansell je u pokušaju da pretekne Patresea ranije ostao bez pozicije i pao iza Nanninija i Senne.

Boutsen se držao na vodećoj poziciji, nešto manje od šest sekundi ispred Nanninija, koga su pratili Senna, Mansell i Berger, ponovo formirajući svojevrsni vlakić. U 64. krugu Senna je napao Nanninija u šikani, McLaren je zakačio Benettona i Nannini je bio izvan igre. Par krugova kasnije Berger je isto učinio s Mansellom, a ovaj put su obojica izgubila pozicije. Senna je ostao sam loviti Boutsena do kraja utrke. Prednost vodećeg dvojca u odnosu na trećeplasiranog Piqueta bila je skoro pola minute.

Senna je pokušao naći put pored sporijeg Williamsa, no uz malu pomoć uskog Hungaroringa, Senna je ipak ostao iza. Boutsen je prošao kroz cilj 0,288 sekundi ispred Senne, a kasnije je tvrdio kako bi u slučaju da je utrka duže trajala vjerojatno ostao bez kočnica. Bila je to treća i posljednja utrka u karijeri Thierryja Boutsena.

Iako je Formula 1 prilično popularna u Mađarskoj i Hungaroring iznimno posjećena staza, Mađarska je Formuli 1 dala samo jednog vozača koji se natjecao u Svjetskom prvenstvu. Zsolt Baumgartner se u periodu 2003.-2004. godina natjecao za momčadi Jordan i Minardi. Nastupio je 20 puta i osvojio samo jedan bod tijekom svoje karijere. Svoj jedini bod osvojio je na utrci za Veliku nagradu Sjedinjenih Američkih Država 2004. godine na stazi Indianapolis. Utrku je završio na osmom mjestu i bio je predzadnji u poretku vozača na kraju utrke, ali i zadnji koji je prošao kroz cilj.

“Sviđa mi se utrka za VN Mađarske. Svi kažu kako je to Monako bez zidova, ali nije, to je Mađarska! Brza je, gotovo uvijek je vruće, i iako je uska ima dovoljno mjesta za pretjecanje. Uvijek mi je ova staza bila draga, a i sam grad je zanimljiv. Budimpešta je predivna, pravo mjesto za započeti ljetni odmor.”, rekao je povratnik na stazu Daniel Ricciardo.

Objava Formula 1 u Mađarskoj: Monako bez zidova pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Kad se 1997. godine Austrija vratila u kalendar, staza je nosila novo ime, prema mobilnom operateru koji je financirao njeno renoviranje i unapređenje. Staza se nalazila na starom mjestu, sada s nazivom A1 Ring, a novu izvedbu je dizajnirao Hermann Tilke, čiji je to bio prvi veliki zahvat na polju trkaćih staza. Staza se u kalendaru održala narednih sedam godina, u periodu od 1997. do 2003. godine. Ovaj period su kao najuspješniji obilježili Mika Hakkinen i Michael Schumacher, obojica s po dvije pobjede.

A1 Ring nije bio posebno profitabilan, a Formula 1 nije nimalo jeftina. Kad je na snagu nastupila zabrana reklamiranja duhanskih proizvoda u Europskoj Uniji, utrka je još jednom ispala iz igre. Od 2004. godine VN Austrije ponovo nije bila dio kalendara, a njen spasitelj je došao u obliku Dietricha Mateschitza, osnivača kompanije Red Bull, kad je kupio stazu i najavio velike promjene i poboljšanja. Radovi su krenuli odmah, no lokalne vlasti su se malo umiješale, pa su radovi ipak usporili. Narednih šest godina zavladala je tišina, dok Mateschitz konačno nije finalizirao svoje želje i svečano pokazao svoju novu stazu. Staza staza novog oblika i imena, sad nazvana Red Bull Ring, zvanično je otvorena 2011. godine, a tek za 2014. godinu osiguran je sedmogodišnji ugovor s Formulom 1. Prva utrka za VN Austrije novog doba održana je 2014. godine pred rasprodanim tribinama.

Austrija uživa veliku popularnost među obožavateljima Formule 1 i svake godine privuče oko 200.000 ljudi tijekom trkaćeg vikenda. Kad su se svi povukli, Red Bull Ring je spasio sezonu od koje su mnogi digli ruke, onu pandemijsku, po svemu neobičnu i posebnu. Sezona 2020. koja je počela tek u srpnju i po prvu put ikad počela je utrkom za VN Austrije. Utrka je održana ispred praznih tribina, a i druga utrka sezone, pod naziv utrka za VN Štajerske, održana je na istoj stazi. I godinu kasnije se karavana Formule 1 dva puta zaustavila u Austriji, kad je obje utrke pobijedio Max Verstappen, postavši prvi vozač koji je pobijedio na dvije uzastopne utrke u istoj zemlji, nakon Damona Hilla. Maxu je ovo pošlo za rukom tijekom jedne sezone, dok je Hill svoje dvije uzastopne australske utrke osvojio na zadnjoj utrci sezone 1995. i prvoj utrci sezone 1996. 2021. godine niti na jednom izdanju utrke u Austriji nisu bile dozvoljene pune tribine, da bi se tek 2022. popunile u punom kapacitetu. U ožujku 2023. godine objavljeno je kako je organizator utrke potpisao novi, četverogodišnji ugovor s Formulom 1 za organiziranjem utrke, što znači kako ćemo utrke za VN Austrije gledati najmanje do 2027. godine.

Tijekom tri perioda u kalendaru Formule 1, Austrija je obožavateljima donijela niz zanimljivih trenutaka. Prva utrka održana je 1970. godine, kad je Rolf Stommelen osvojio jedini podij svoje karijere. On je utrku započeo sa sedamnaestog mjesta, a završio ju na najnižoj stepenici pobjedničkog postolja. VN Austrije 1976. godine je posljednja utrka na kojoj se natjecala žena vozačica bolida Formule 1. Bila je to dvanaesta i posljednja utrka u karijeri Lelle Lombardi. Tijekom treninga 1987. godine dogodila se jedna od bizarnijih nesreća u povijesti Formule 1, Stefan Johansson je brzinom od oko 290 km/h udario u jelena na stazi, na sreću slomivši samo nekoliko rebara. Johannsen je hrabro nastupio u utrci unatoč ozljedama i osvojio odlično sedmo mjesto. Vittorio Brambilla je svoju jedinu pobjedu karijere ostvario na VN Austrije, 1975. godine, na kišom natopljenoj utrci koja je prekinula nakon samo 29 krugova. Najviše pobjeda na bilo kojoj od izvedbi staze u Spielbergu ima Max Verstappen, s tri pobjede na utrci pod nazivom VN Austrije i jednom na VN Štajerske.

Jedna od utrka u Austriji o kojoj se mnogo pričalo, a koja se i danas često spominje, je ona iz 2002. godine, poznata po neslavnom potezu momčadi Ferrari i ne tako velikoj pobjedi Michaela Schumachera. Ferrari je tad bio u odličnoj formi, slavili su na četiri od prvih pet utrka i vjerojatno je ovakav ishod utrke bio nepotreban, no utrku je ipak obilježilo Barrichellovo propuštanje Schumachera u posljednjim metrima utrke.

Barrichello se za utrku kvalificirao na najbolju startnu poziciju, što je bio njegov drugi pole position te godine. Društvo u prvom startnom redu pravio mu je brat momčadskog kolege, Ralf Schumacher u bolidu momčadi Williams BMW. Michaelove kvalifikacije nisu bile impresivne kao prethodnih tjedana, pa se smjestio na „tek“ treće mjesto s nešto više od pola sekunde zaostatka za Rubensom. Michael je brata obišao na samom startu utrke, no momčadski kolega se nije dao. Očekivalo se kako će Barrichello pobijediti, nije postojalo mnogo razloga za bilo kakve momčadske odredbe, Ferrari je bio daleko moćniji od ostalih momčadi na gridu. U konačnici, od 17 utrka sezone, vozači Ferrarija pobijedit će 15 puta, a Michael će naslov osvojiti s gotovo dvostruko više bodova od momčadskog kolege.

Barrichello je na VN Austrije vodio 69 od 71 kruga, no na samom kraju stigla je naredba s vrha da se propusti Schumachera za još jednu Nijemčevu pobjedu. Vozači Ferrarija su gotovo rame uz rame prošli kroz cilj, Michael nekoliko metara ispred momčadskog kolege. Ferrari je za ovaj pothvat kažnjen s milijun američkih dolara kazne, a Schumacher je situaciju pokušao popraviti prepuštajući Rubensu najvišu stepenicu pobjedničkog postolja dok je svirala njemačka himna. Situacija uopće nije bila bolja, publika je bila vidno nezadovoljna, a niti jedan od vozača nije imao lijepe riječi o utrci koja je bila iza njih.

Tijekom povijesti, šesnaest vozača iz Austrije se natjecalo u Formuli 1. Dvojica su osvajala naslove svjetskog prvaka, a trojica poginula utrkujući se u ovom sportu. Niki Lauda je najuspješniji Austrijanac za upravljačem bolida Formule 1. Lauda je osvojio naslov svjetskog prvaka 1975. i 1977. godine za Ferrari i 1984. godine za McLaren, sa samo pola boda prednosti u odnosu na momčadskog kolegu Alaina Prosta. Jochen Rindt je uz Laudu jedini Austrijanac s naslovom svjetskog prvaka, no Rindt je svoj naslov osvojio posthumno. Rindt je svoj život tragično izgubio u nesreći tijekom treninga za VN Italije 1970. godine. Osim Laude i Rindta, Gerhard Berger je jedini Austrijanac koji je pobjeđivao u Formuli 1. Berger je pobijedio 10 puta u 210 nastupa.

Berger je Austrijanac koji je najviše puta nastupio u Formuli 1. Deset puta je u Formuli 1 nastupio i Helmut Marko, no nije uspio osvojiti niti jedan bod. Svoje uspjehe u Formuli 1 su Berger i Marko ostvarili nakon vozačke karijere, s Austrijskom momčadi Red Bull Racing. Drugi tragično nastradali Austrijanac je Roland Ratzenberger, koji je poginuo tijekom tužnog vikenda u Imoli 1994. godine. Helmuth Koinigg je vozio svoju tek drugu utrku karijere kad je stradao u nesreći na utrci za VN Sjedinjenih Američkih Država 1974. godine. Posljednji Austrijanac na gridu bio je Christian Klien, koji se natjecao na momčad HRT i Jaguar. Klien je posljednji put nastupio na VN Abu Dhabija 2010. godine, nakon čega nismo imali austrijskih vozača za upravljačem bolida Formule 1.

“Postoje i tehnički zahtjevnije staze od A1 Ringa, no, sve u svemu, ova staza predstavlja svojevrstan izazov, i za bolid i za momčad. Ova staza se ne smije podcijeniti”, svojevremeno je izjavio Ralf Schumacher.

Objava Formula 1 u Austriji: Staza Crvenih bikova pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Sada ga je i Max Verstappen dostigao sa svojom pobjedom u Montrealu, svojom šestom u sezoni, ujedno i 100. F1 pobjedom njegove momčadi Red Bull.

Verstappen je objasnio da je to bilo daleko izvan njegove mašte prije početka njegove F1 karijere te dodao da sada želi pomoći Red Bullu da dođe do sljedećeg koraka od 200 pobjeda:

“Mrzim uspoređivati različite generacije, ali sa svoje strane, jedino što mogu reći je da, kad sam kao mali vozio karting, maštao o tome da budem vozač Formule 1, ali nikad ne bih ni sanjao o osvajanju 41 pobjede.”

“Naravno, izjednačiti se s Ayrtonom je nešto nevjerojatno. Ponosan sam na to, ali naravno, nadam se da nećemo stati ovdje. Nadam se da možemo nastaviti osvajati više utrka.”

“To je veliko postignuće za momčad. Znali smo da je u Kanadi prva prilika da to učinimo i sretan sam što je sve postignuto na momčadskoj 100. pobjedi.”

“Ali opet, nadam se da ćemo osvojiti više od stotinu – tako da je nova meta 200!”

Verstappen je objasnio da je momčad ovog vikenda prošla težak put kako bi si osigurala da bude u poziciji da ostvari svoju 100. pobjedu, nakon što je napravljeno niz promjena od treninga u petak kako bi se spriječili neki problemi s kojima se Max suočavao zbog neravnina i pasica.

Dodao je da je i dalje bilo teško održavati držati gume u željenom radu, osobito tvrdu komponentu.

“Dosta smo promijenili bolid u odnosu na petak, pa nisam znao kako će se osjećati danas, ali srećom krenulo je u dobrom smjeru.”

“Mislim da je danas bilo prilično teško držati gume u pravom ‘prozoru’. Uvijek su bile prilično hladne, pa smo ih morali prilično jako opterećivati.”

“Sa slabim prianjanjem nije bilo baš najlakše i najjednostavnije voziti. Ali, sve je prošlo dobro. Ovo danas vjerojatno nije baš bila naša najbolja utrka. Ali, ipak, pobjeda s devet sekundi prednosti mislim da pokazuje da imamo sjajan auto.”

Max Verstappen

Objava Max: Izjednačiti se s Ayrtonom je nešto nevjerojatno pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.