229 uzastopnih startova:  brojka koja govori sve

Dok mnogi vozači tijekom karijere pauziraju zbog ozljeda, operacija ili propuštenih utrka, Seewer je godinama radio gotovo nezamislivo – nizao je GP start za GP startom bez prekida. Već 2024. godine ušao je u povijest MXGP-a sa 200 uzastopnih Grand Prix nastupa, što tada nitko prije njega nije ostvario u modernom motocrossu. Danas je taj niz narastao na čak 229 uzastopnih startova. U sportu gdje vozači lete preko skokova od 30 metara, gdje jedna greška znači slomljenu ključnu kost ili kraj sezone, takva brojka zvuči gotovo nestvarno. I upravo zato Seewer možda nikada nije bio najglasniji ili najeksplozivniji vozač paddocka, ali je godinama bio sinonim za disciplinu, profesionalizam i nevjerojatnu fizičku spremu i nije slučajno da je pet puta završavao kao viceprvak svijeta. Dok su drugi osvajali naslov pa nestajali zbog ozljeda, Seewer je uvijek bio tamo. Svaki vikend. Na svakoj rampi. Bez drame i bez izgovora. Mnogi u paddocku smatraju da Ducati ovim potezom ne gubi samo vozača nego i jednog od najboljih testnih i razvojnih vozača u MXGP-u. Seewer je godinama slovio kao čovjek koji motocikl može dovesti do maksimuma čak i kada paket nije savršen. Upravo zato ovaj razlaz djeluje pomalo čudno usred sezone. Ducati je još uvijek relativno nov projekt u motocrossu i jasno je da razvoj nije išao brzinom kakvu su svi očekivali.

No MXGP ne čeka nikoga.

Paddock već špekulira o mogućem povratku japanskim markama. Spominju se razne opcije, uključujući i potencijalni interes Suzukija, s kojim je Seewer nekad ostvario velike rezultate u MX2 klasi. Za sada nema službenih potvrda, ali teško je zamisliti da vozač njegove kvalitete i iskustva dugo ostane bez tvorničkog angažmana. 

Jedno je sigurno, bez obzira na to gdje će voziti sljedeće sezone, brojka od 229 uzastopnih startova ostat će jedan od onih rekorda koje će buduće generacije motocross vozača gledati s posebnim poštovanjem.

Jer u motocrossu nije najteže biti brz jedan vikend. Najteže je ostati na startnoj rampi godinama. Sretno u novim projektima, Jeremy!

Naslovna fotografija: Samo Vidic / Red Bull Content Pool

Objava MXGP: Kraj! Ducati i Seewer se razišli, ali brojka 229 ostat će zapisana u povijesti MXGP-a pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Igrom slučaja, prilično je neobičan početak ove sezone Formule 1. Za ovu modernu eru nikako nije normalno da se u drugoj polovici svibnja održava tek peta utrka sezone, ali do toga je dovelo otkazivanje Velikih nagrada Bahreina i Saudijske Arabije te poprilična praznina između Miamija i Kanade. No, s Montrealom kreće intenzivniji dio prvenstva koji uključuje sedam utrka u tek nešto više od dva mjeseca.

Još jedna zanimljiva stvar, na Velikoj nagradi Kanade održat će se već treći sprint vikend (Kina, Miami) ove sezone, što znači da će poslije ovog vikenda biti odrađena polovica sprint utrka, a zapravo smo još uvijek u prvoj četvrtini sezone. I treba naglasiti da će ovo biti prvi put da se u Kanadi trkaći vikend odvija prema tom modificiranom programu.

Uvodni dio sezone obilježio je Mercedes, pobjedama u svim dosadašnjim Grand Prix utrkama ove sezone. Pritom je u prvi plan iskočio mladi talijanski vozač Kimi Antonelli, koji je poslije drugog mjesta u Australiji, senzacionalno nanizao tri uzastopne najbolje startne pozicije i tri pobjede u utrkama. Takav niz uspjeha postavio ga je na vrh vozačkog poretka. Ima okruglih 100 bodova, 20 više od momčadskog kolege Georgea Russella. Britanac je slavio na otvaranju sezone u Melbourneu i u kineskom sprintu, ali na posljednje dvije utrke nije došao niti do postolja.

Momčad koju vodi Toto Wolff lani se nije mogla pohvaliti s previše uspjeha. Završila je sezonu s dvije pobjede, a jedna od tih dogodila se baš u Montrealu. Tada se utrka vozila sredinom lipnja, a Russell je pobijedio ispred Verstappena i Antonellija. Mladom Talijanu to je bio prvi plasman na pobjedničko postolje u F1 karijeri. Sada će imati priliku potražiti svoju četvrtu pobjedu i još malo učvrstiti prvo mjesto.

Mercedes je na prve tri utrke sezone bio izrazito dominantan, dok se početkom ovog mjeseca u Miamiju situacija donekle zakomplicirala. Dokaz tome je pobjeda Landa Norrisa u sprintu, kao i dvostruki plasman McLarenovih vozača na pobjedničko postolje u glavnoj utrci vikenda. Momčad iz Wokinga došla je na tu utrku sa značajnim nadogradnjama bolida i to im se isplatilo. Vidjeli smo i značajno konkurentnijeg Maxa Verstappena u Red Bullu, a podbacio je Ferrari. Talijani su također došli s novitetima, ali imali su prilično neuspješan vikend te su Miami napustili nezadovoljni.

U poretku vozača Mercedesov dvojac prate Leclerc, Norris, Hamilton i Piastri. Natiskali su se u 16 bodova, a onda na sedmoj poziciji je Verstappen. On je nekako bio u centru pažnje tijekom pauze između Miamija i Montreala, zbog svog nastupa na utrci izdržljivosti ’24 sata Nürburgringa’. Nastup je bio dobar, a rezultat, zbog tehničkog kvara na automobilu – nije.

Konstruktorski gledano, Mercedes je odmaglio na 180 bodova. Ferrari ima 110, a McLaren 94. Red Bull je poslije Miamija došao na četvrto mjesto pa se tako opet oformila ‘velika četvorka’ iz prošlih sezona, međutim zaostatak ekipe iz Milton Keynesa je jako velik. Vidjet ćemo što njima nosi nastavak prvenstva. Slijede Alpine, Haas i Racing Bulls – timovi koji su imali vrlo dobrih nastupa na početku sezone. Williams se malo ohrabrio dvostrukim ulaskom u Top 10 na Floridi, Audi je tu negdje na rubu, a jedine dvije ekipe bez bodova su Cadillac i Aston Martin. S obzirom na viđeno, trebalo bi se dogoditi pravo čudo da se pomaknu s nule u bližoj budućnosti.

Osim što je u određenoj mjeri promijenio odnos snaga među timovima, Miami je nekako utišao one glasne kritike novih pravila. I dalje su tim novim bolidima, odnosno njihovim motorima, generalno nezadovoljni i vozači i gledatelji, ali utrkivanje u Miamiju ostavilo je bolji dojam pa su i kritičari morali povući ručnu. Neke su prilagodbe pravila napravljene još prije prošle utrke, neke su u najavi pa barem možemo reći da se aktivno radi na otklanjanju nedostataka.

Slijedi nam još jedna utrka na teritoriju Sjeverne Amerike. Ove godine održat će se 55. izdanje Velike nagrade Kanade. Bit će to 45. utrka održana na stazi izgrađenoj na otoku Île Notre‑Dame, s obzirom na to da su se prva izdanja vozila na Mont‑Tremblantu i Mosport Parku u blizini Toronta. Vozači s najviše pobjeda, po sedam, su Lewis Hamilton i Michael Schumacher, koji također dijele i rekord za najviše najboljih startnih pozicija – po šest. Od aktivnih vozača tri uzastopne pobjede u Kanadi skupio je Verstappen od 2022. do 2024., a lani mu je niz prekinuo Russell.

McLaren drži rekord po broju pobjeda među konstruktorima s 13, a slijedi ga Ferrari s 12. Kanada također drži rekord za najdulju Veliku nagradu u povijesti Formule 1, a taj će rekord opstati, osim ako se ne promijene pravila. Utrka iz 2011. godine, u kojoj je pobijedio Jenson Button i koja je bila prekinuta zbog jake kiše, trajala je 4 sata, 4 minute i 39 sekundi.

Staza koja nosi ime Gillesa Villeneuvea duga je 4361 metar i ima 14 zavoja te nekoliko dužih pravaca. Njezino glavno obilježje je takozvani stop-and-go karakter, zbog čega su ključni stabilnost pri snažnom kočenju i maksimalna trakcija. Usprkos tome što je riječ o uličnoj stazi, pretjecanje je moguće, posebice na kraju ravnine koja vodi u posljednju šikanu, tik prije slavnog “Zida prvaka” (Wall of Champions), koji je 1999. godine uzeo danak kada su Hill, Schumacher i Villeneuve redom udarili u zaštitnu ogradu.

Kao i uvijek u Montrealu, vremenske prilike mogle bi igrati značajnu ulogu za momčadi. Ne samo zbog mogućnosti kiše, već i zbog temperatura koje bi mogle biti niže od uobičajenih s obzirom na promjenu datuma održavanja Velike nagrade. Momčadi će stoga možda morati pažljivo procijeniti najbolje načine za dovođenje guma na ispravnu radnu temperaturu, posebno u kvalifikacijama.

Pirelli će isporučiti tri najmekše komponente: C3 kao tvrdu (Hard), C4 kao srednju (Medium) i C5 kao meku (Soft). Podloga staze, koja je nanovo asfaltirana 2024. godine glatka je i slabo abrazivna. Za moto-utrke koristi se isključivo tijekom vikenda Formule 1 pa se zbog toga uvjeti na stazi mijenjaju vrlo brzo. Ne samo tijekom ta tri dana, već i unutar svakog pojedinačnog treninga ili kvalifikacija. U pogledu strategije tijekom utrke, najbolja je bila varijanta s dva zaustavljanja u boksu te su tu varijantu odabrali svi timovi iz gornjeg dijela poretka.

Vremenska prognoza najavljuje sunčano i suho vrijeme za petak i subotu. Šansa za kišu tijekom prva dva dana praktično ne postoji, no situacija se mijenja za nedjelju, tako da se šansa za kišu procjenjuje na 60 posto. Najviše dnevne temperature ni jednog dana ne bi trebale prelaziti 20 Celzijevih stupnjeva, a u nedjelju će s kišovitim i vjetrovitim periodima biti i dosta hladnije.

Prvog dana jedini slobodni trening na rasporedu je u 18:30 po srednjoeuropskom vremenu, a sprint kvalifikacije počinju u 22:30. Subotnja sprint utrka održat će se u 18, a kvalifikacije za nedjelju u 22 sata. GP utrka starta u 22 sata po srednjoeuropskom vremenu.

Objava Antonelli u Kanadi traži i četvrtu uzastopnu pobjedu, nedjeljna utrka opet pod prijetnjom kiše pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

View this post on Instagram

A post shared by MXGP (@mxgp)

U kraljevskoj MXGP klasi prvenstvo ulazi u vrlo zanimljivu fazu. Belgijac Lucas Coenen još uvijek drži u svojim rukama crvenu tablicu vodećeg u prvenstvu, ali razlike među vodećima nisu velike. Jeffrey Herlings djeluje sve opasnije, i sada kasni samo 4 boda. Francuski adut Tom Vialle pred domaćom publikom želi smanjiti zaostatak za vrhom, a do drugoplasiranog Herlingsa ga dijeli 21 bod.

Velika pažnja ponovno će biti usmjerena i prema našem Timu Gajseru, koji je i ove sezone pokazao da može biti dobar na svim tipovima staza. Slovenski vozač je uoči pauze, na Velikoj nagradi Trentina u Arco di Trentu stao na pobjedničko postolje i pobijedio u drugoj utrci usprkos slomljenim rebrima prilikom pada u Rioli Sardo, te tako najavio fantastičan nastavak sezone. Gajsera od vodećeg Coenena dijeli 33 boda što na prvu djeluje dosta, ali s obzirom na to da nas očekuje još 15 GP-a, a u svakom je na raspolaganju 60 bodova, to nije nedostižna razlika.

View this post on Instagram

A post shared by MXGP (@mxgp)

Francuzi će najviše očekivati od Romaina Febvrea i Maximea Renauxa. Febvre, aktualni prvak klase MXGP, tradicionalno vozi odlično pred domaćim navijačima, a upravo je Francuska često mjesto gdje podiže razinu agresivnosti i brzine. Renaux je također pokazao konkurentnost, iako ga tijekom ove sezone prate manji problemi i padovi

Ako je MXGP zanimljiv, MX2 je ove godine potpuni kaos, u pozitivnom smislu. Simon Längenfelder i Sacha Coenen, obojica na KTM-u, vode veliku borbu za naslov, a razlika među vodećima praktički se topi iz utrke u utrku. Längenfelder je prije pauze izgledao fantastično i uhvatio je odličnu formu, dok je Coenen tijekom cijele sezone jedan od najbržih vozača na stazi, iako ga povremeno koštaju pogreške i agresivan stil vožnje. Sacha za Simonom trenutačno kasni samo 3 boda. U igri su još i Liam Everts (-42 boda) te Guillem Farres (-40 bodova). Dobra vijest za MX2 prvenstvo jest što još uvijek nema jednog favorita i praktički svaka utrka može potpuno promijeniti stanje u ukupnom poretku.

Francuska staza u Lacapelle-Marivalu dobro je poznata vozačima MXGP paddocka. Radi se o vrlo tehničkoj konfiguraciji s tvrdom podlogom, dubokim špurama i velikim promjenama ritma tijekom vožnje. Ključ uspjeha je dobar start, a često i pravilan odabir linija, posebno nakon što se staza raskopa tijekom drugog dijela dana. Ako vremenski uvjeti budu promjenjivi, vozače bi mogli čekati vrlo zahtjevni uvjeti s dubokim špurama i skliskim dijelovima, što je već znalo stvarati dramu u Francuskoj prethodnih godina. Posebnost francuskih utrka uvijek je i atmosfera. Publika u Francuskoj slovi za jednu od najglasnijih u svijetu motocrossa, a domaći vozači gotovo redovito podignu razinu vožnje kada nastupaju pred svojim navijačima.

View this post on Instagram

A post shared by MXGP (@mxgp)

Nakon Francuske slijedi vrlo zgusnut raspored i upravo bi idućih nekoliko utrka moglo odrediti glavne favorite za naslov prvaka. Vozači sada ulaze u dio sezone u kojem umor, ozljede i konstantnost igraju jednako važnu ulogu kao i sama brzina, a idućih mjesec dana jasno će pokazati tko je koliko dobro tempirao formu. Jedno je sigurno, nakon četiri tjedna pauze MXGP se vraća u punom intenzitetu, a Francuska bi mogla ponuditi jedan od najboljih vikenda dosadašnje sezone.

Objava MXGP se vraća nakon četiri tjedna pauze: šesta utrka sezone u Francuskoj pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Rođen u švicarskom gradu Bülachu 1994. godine, Seewer je od malih nogu bio vezan za motocross. Jeremy se počeo baviti motocrossom u dobi od 7 godina. Bio je švicarski prvak u klasi 65cc 2005. godine, a u klasi 85cc 2008., prije nego što je prešao na Europsko prvenstvo MX2, gdje je 2013. završio drugi. Godine 2014. Seewer je debitirao na Svjetskom prvenstvu MX2, a sljedeće godine završio je peti. 

Švicarska nema tradiciju motocross dominacije poput Nizozemske ili Italije, što njegov put prema vrhu čini još impresivnijim. Već u ranim godinama pokazivao je tehničku preciznost i smirenost koje će kasnije postati njegov zaštitni znak. Dok su drugi mladi vozači često osvajali publiku agresivnim stilom, Seewer je gradio reputaciju vozača koji rijetko griješi.

Njegov proboj na svjetsku scenu dogodio se u MX2 kategoriji, gdje je ubrzo postao jedan od glavnih izazivača za naslov. Sezone 2016. i 2017. ostat će upamćene kao vrhunac njegove MX2 karijere, u obje je završio kao viceprvak svijeta. No, te su godine imale i jednu zajedničku točku: dominaciju Jeffreya Herlingsa. Mnogi će kasnije reći da je Seewer imao nesreću voziti u eri jednog od najtalentiranijih motocross vozača svih vremena. Unatoč tome, njegova sposobnost da konstantno pobjeđuje utrke i drži visok tempo kroz cijelu sezonu pokazala je da se radi o vozaču vrhunske klase. Posebno je impresivna bila 2017. godina, kada je ostvario više Grand Prix pobjeda i bio jedan od rijetkih koji su mogli parirati Herlingsu, te je u gotovo 70% utrka završio na postolju.

Godine 2018. debitirao je na Svjetskom prvenstvu MXGP, završivši osmi, dok je sljedeće godine sezonu završio na drugom mjestu ukupno. Godine 2020. ostvario je svoju prvu pobjedu u klasi MXGP, osvojivši prvu utrku VN Lombardije, a na kraju prvenstva uspio je ponoviti isti rezultat kao i 2019., osvojivši drugo mjesto ukupno. Godine 2021. pobjeđuje u Pietramurati i završava četvrti. Godine 2022. pobjeđuje u tri Grand Prixa i ponovno završava kao vice prvak klase MXGP. Na Svjetskom prvenstvu 2023. bio je ukupno treći za Yamahu, dok je prvenstvo 2024. završio s Kawasakijem na četvrtom mjestu.

Prelazak u jaču MXGP klasu bio je novi izazov. Veći motocikli, snažnija konkurencija i fizički zahtjevnije utrke natjerali su Seewera da dodatno razvije svoj stil i postupno je izgradio status jednog od najpouzdanijih vozača u prvenstvu. Njegova sezona 2020., u kojoj je završio treći u ukupnom poretku, bila je potvrda da može konkurirati najboljima, uključujući imena poput Tima Gajsera, Antonia Cairolija i Romaina Febvrea.

Ono što Seewera izdvaja nije nužno sirova brzina, već pametan način na koji upravlja utrkom. Njegova vožnja je čista, gotovo matematička, bez nepotrebnog rizika, ali dovoljno brza da ga stalno drži u borbi za vrh. U uvjetima koji mnogima predstavljaju noćnu moru, poput kiše i blata, Seewer često dolazi do izražaja. Dok drugi vozači griješe, padaju ili gube ritam, on ostaje stabilan i koristi svaku priliku za napredak kroz poredak. Upravo zbog toga često ostvaruje bolje rezultate u drugim vožnjama, kada fizički i mentalni umor počnu uzimati danak konkurenciji.

Izvan staze, Seewer je poznat po svojoj smirenosti i profesionalnosti. Iako uvijek brutalno iskren, nije sklon konfliktima niti dramatičnim izjavama, što ga čini svojevrsnom suprotnošću nekim temperamentnijim vozačima u paddocku. Ta tiha, fokusirana osobnost često prolazi ispod radara, ali unutar sporta itekako je cijenjena. Njegov pristup karijeri, kontinuirani rad, prilagodba i strpljenje omogućili su mu da ostane konkurentan kroz više sezona, unatoč stalnim promjenama u timovima i brandovima motora.

U svojoj karijeri vozio je za tvorničke timove – Suzuki, Yamahu, Kawasaki, a posljednje dvije sezone je vozač Red Bull Ducati Factory Racinga. Jedna od zanimljivijih “nepisanih” priča njegove karijere jest status “vječnog viceprvaka”. Često se nalazio tik iza najvećih zvijezda, dovoljno blizu da ih ugrozi, ali ne uvijek i da ih nadmaši. Ipak, upravo ta uloga daje dodatnu težinu njegovim uspjesima. U sportu gdje mnogi vozači imaju kratke vrhunce i brzo nestaju, Seewer je dokaz da se vrhunska razina može održavati godinama. Jeremy Seewer možda neće biti prvi izbor kada se govori o najdominantnijim vozačima u povijesti motocrossa, ali njegova karijera predstavlja nešto jednako vrijedno, primjer kako se uz disciplinu, inteligenciju i dosljednost može ostati među najboljima na svijetu. U kaotičnom i nepredvidivom svijetu MXGP-a, upravo takvi vozači često su oni koji najduže traju i ostavljaju najstabilniji trag.

Jedan od najimpresivnijih, ali često nedovoljno istaknutih aspekata karijere Jeremyja Seewera jest njegov niz od 230 uzastopnih startova u utrkama Svjetskog prvenstva. U sportu gdje su ozljede gotovo neizbježne, a svaki vikend donosi nove rizike, takva brojka nije samo statistika  to je dokaz iznimne inteligencije,  izdržljivosti, discipline i mentalne snage. Za razliku od mnogih vozača koji kroz karijeru prolaze kroz česte pauze zbog lomova, operacija ili iscrpljenosti, Seewer je godinama uspijevao ostati konstantno prisutan na startnoj rampi. Motocross je specifičan po tome što i “manje” ozljede poput istegnuća, udaraca ili napuknuća kostiju mogu značajno utjecati na performanse ili čak onemogućiti nastup. Upravo zato njegov niz dobiva dodatnu težinu: on podrazumijeva ne samo izbjegavanje velikih ozljeda, već postoje i anegdote iz paddocka koje govore o njegovoj sposobnosti da vozi i kada nije potpuno spreman. U više navrata nastupao je s manjim ozljedama, bez velike medijske pompe, zadržavajući to uvijek za sebe, često završavajući utrke na visokim pozicijama unatoč fizičkim problemima. U sportu gdje mnogi talenti nestanu jednako brzo kako su se pojavili, njegova prisutnost iz utrke u utrku postaje svojevrsni simbol pouzdanosti. I upravo ta pouzdanost, jednako kao i brzina, čini ga jednim od najcjenjenijih vozača u MXGP paddocku.

Privatno, Jeremy Seewer je jedna od najposebnijih osoba koje sam upoznala. Iznimno skroman, pristojan, inteligentan i pažljiv čovjek, s nogama čvrsto na zemlji. Načitan i tehnički potkovan vozač, koji razumije motor i svijet mehanike. Upravo zato je bolno gledati njegovu “borbu” u Ducatiju. Iako se dobiti mjesto u novom tvorničkom teamu, uz Ducati koji je antologija motociklizma sam po sebi, činilo kao san, realnost je ipak nešto drugačija. Iako je Jeremy bio svjestan u što se upušta, i da će Ducatiju trebati nekoliko sezona da pokuša dostići brandove koji u motocross Paddocku postoje nekoliko desetljeća, ipak se nadao da će stvari teći malo brže. Znam koliki je rad, trud i vrijeme Jeremy uložio u razvoj motora, te se od srca nadam da će se njegovi savjeti i razumijevanje motora ipak početi više cijeniti i slušati. Do onda mu od srca želim da pronađe recept po kojem će opet moći uživati u utrkivanju, jer se šesterostruki viceprvak svijeta sigurno nije “zaboravio” voziti pri vrhu. Jeremy je u najboljoj formi svoje karijere, samo čekamo dan i motor na kojem će to moći i pokazati.

Ekskluzivni intervju s Jeremyem Seewerom za GP1 možete pogledati na ovoj poveznici:

Naslovna fotografija: Samo Vidic / Red Bull Content Pool

Objava MXGP: Jeremy Seewer – švicarska preciznost i sinonim za konstantnost pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Najboljih pet iz Kine

Kimi Antonelli (8.5) – Kao što je rečeno u naslovu, nije savršena ocjena, jer je ostatak vikenda koji je prethodio glavnoj utrci imao dosta oscilacija (npr. loš start u sprint utrci). No, ono glavno odvozio je, kako se činilo do 14 krugova prije kraja utrke, s lakoćom. Tu je naravno i pole position kojeg je zgrabio – upravo kako bi i trebalo – kada se momčadski kolega našao u problemima.

Lewis Hamilton (9) – Napokon se suprostavio i pobijedio momčadskog kolegu Charlesa Leclerca osvajanjem svoje prvog podija za Ferrari. Bolje je odradio obje kvalifikacije i za sprint i za glavnu utrku. U sprintu je izubio taj dvoboj, ali u nedjeljnoj utrci je čak i preuzeo vodstvo utrke na kratko. Borba s Charlesom je bila odlična, a dobar dio ocjene nosi i vidna motiviranost Lewisa posebice u odnosu na prošlu sezonu.

Oliver Bearman (9) – mladi Englez nastavlja impresionirati odličnim tempom u utrci. U sprintu je osvojio osmo mjesto, u kvalifikacijama – i sprint i glavnim – došao do posljednje kvalifikacijske rudnde. Nakon borbe s Alpineima, odvojio se od sredine poretka. Realno više od toga nije i mogao učiniti.

Franco Colapinto (8) – momak je napokon počeo (opet) pokazivati neke znakove dobrog vozača. Bilo je tu doduše dosta nesreće za koju nije direktno kriv. Nedostajalo mu je samo 5 tisućinki za ulazak u Q3. Do kraja prvog kruga odlično se probio do šestog mjesta. Ocon ga je prililčno glupo udario i izbacio na kratko iz putanje, što je usporilo njegov napad na veće bodove.

Liam Lawson (8) – Pokazao je dobar tempo na tvrdim gumama ostajući na stazi u sprintu te je u nedjeljnoj utrci napredovao za pet mjesta već u prvom krugu. Ušao je u boks prije izlaska sigurnosnog automobila, ali se uspio oporaviti te pobijediti i glavnog konkurenta – Isacka Hadjara u Red Bullu.

Najlošijih pet iz Kine

Esteban Ocon (5) – U kvalifikacijama nije bio na razini momčadskog kolege, ali je u utrci odlično startao i držao se u gornjem dijelu sredine poretka, u borbi s Alpineima. Kao i mnogi drugi, nije imao sreće s izlaskom sigurnosnog automobila. No, ključni trenutak bio je njegov vlastiti potez za koji je priznao da je pogriješio – preambiciozan ulazak između drugog i trećeg zavoja doveo je do kontakta s Colapintom, čime si je praktički uništio šanse za bodove. Bolid je radi toga zadobio ozbiljna oštećenja, a bila je tu i kazna od 10 sekundi.

Lance Stroll (4) – Nije baš u potpunosti njegova krivica. U kvalifikacijama za glavnu utrku nadmašio ga je čak i Cadillac. U utrci je izdržao svega devet krugova prije nego što je otkazala baterija, što je dovelo do ranog odustajanja. U sprintu je dobro startao i napredovao za tri mjesta, ali je ubrzo počeo padati kroz poredak jer je bolid bio potpuno nekonkurentan i laka meta za ostale.

Alex Albon (4.5) – Prilično težak vikend radi muka s bolidom koji se čudno ponašao čudno, a u obje kvalifikacijske sesije bio je sporiji od momčadskog kolege Carlosa Sainza, zbog čega je dva puta krenuo iz boksa tražeći dodatne promjene u postavkama. Na kraju nije ni startao u utrci, pa nije imao priliku provjeriti izmjene.

Max Verstappen (5.5) – Loši startovi se nastavljaju te su i ovdje bili u obje utrke – momčadski kolega, za razliku od njega, nije imao problema na startu. Nije imao odgovor na Bearmana ni u jednom trenutku, a kako je frustracija rasla, počeo je raditi i pogreške. Nakon 45 krugova bolid je nažalost otkazao, što je dovelo do odustajanja. Prodori kroz poredak su bili solidni.

Sergio Perez (5) – Zbog problema s pumpom za gorivo nedostajalo mu je pripreme za cijeli vikend. Ipak, u utrci je jedno vrijeme bio ispred Bottasa prije nego što je Finac odustao. U glavnim kvalifikacijama bio je sporiji, a potom je u utrci u zavoju 3 ostavio previše prostora i došlo je do kontakta s Bottasom. Nakon toga se dobro oporavio, ali je u završnici utrke imao problema s baterijom, što ga je dodatno usporilo.

Ocjene s VN Kine

George Russell (8)
Valtteri Bottas (6)
Pierre Gasly (7)
Nico Hülkenberg (6)
Gabriel Bortoleto (5)
Arvid Lindblad (5)
Fernando Alonso (7.5)
Carlos Sainz (6.5)
Isack Hadjar (7)
Charles Leclerc (8)
Oscar Piastri (5)
Lando Norris (6)

Objava Ocjene s VN Kine: Kimi još treba raditi za desetku pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

U Kinu se dolazi nakon otvaranja sezone u Australiji, gdje je George Russell pobijedio ispred momčadskog kolege Kimija Antonellija, čime je momčad poslala snažnu poruku konkurenciji. Iza njih bili su Charles Leclerc i Lewis Hamilton u Ferrariju.

Spomenute momčadi privlače najviše pažnje. Mercedes je referenca za ravne dijelove, dok je za zavoje, barem prema Landu Norrisu – Ferrari, koji ovog vikenda donosi nova aerodinamička rješenja. Po najavama, Ferrari u Kini planira opet isprobati novo okretajuće stražnje krilo (Macarena), što bi moglo biti važno na stazi poznatoj po dugom pravcu i velikim brzinama.

Nakon vrlo problematičnog debija u Australiji, gdje su snažne vibracije Hondinog motora uzrokovale kvarove na baterijama i ozbiljno ograničile kilometražu, Aston Martin i Honda nadaju se mirnijem vikendu na VN Kine. Zbog tehničkih problema i nedostatka rezervnih dijelova oba su vozača u Melbourneu rano odustala, a momčad je vozila vrlo oprezno kako bi sačuvala komponente.

Iako vibracije još nisu u potpunosti riješene, u Hondi tvrde da je postignut određeni napredak s baterijama te da bi u Šangaju trebali skupiti više krugova i podataka kako bi postupno poboljšali performanse bolida i razumijevanje novog pogonskog sklopa za sezonu 2026.

McLaren je nakon prve utrke sezone u Australiji dobio upozorenje jer je završio čak 50 sekundi iza Mercedesa. Razlog nije samo motor, već kombinacija više faktora. Mercedes trenutno bolje koristi hibridni sustav pogonske jedinice, ima više iskustva s njenim upravljanjem, ali i bolji aerodinamički paket.

McLarenov bolid slabiji je na pravcima, ima manje downforcea i još uvijek je nešto teži od konkurencije, što smanjuje grip i uzrokuje veće trošenje guma. U momčadi priznaju da moraju bolje razumjeti kako maksimalno iskoristiti pogonsku jedinicu prema pravilima za sezonu 2026.

Pošto o tome jedino i priča, Max Verstappen nije oduševljen novim pravilima Formule 1 za 2026. No , u Red Bullu vlada optimizam nakon prve utrke u Australiji. Momčad je s novom vlastitom pogonskom jedinicom bila konkurentnija nego što se očekivalo, a Verstappen je nakon starta s 20. mjesta stigao do šestog.

Problemi s baterijom i upravljanja energijom pokazali su da još ima prostora za napredak. U momčadi vjeruju da su već od početka sezone u borbi s McLarenom te da će kroz razvoj tijekom godine pokušati sustići Mercedes i Ferrari.

Shanghai International Circuit jedna je od najzanimljivijih staza u kalendaru s kombinacijom tehnički zahtjevnih prvih zavoja, dugim pravcem i dobrim prilikama za pretjecanje. Upravo zato sprint format dodatno povećava neizvjesnost, jer i najmanja pogreška može skupo stajati u vikendu s ograničenim vremenom za pripremu.

Koristit će se gume C2, C3 i C4, kao i prethodnih godina. Staza ima dvije duge ravnine i 16 zavoja te kombinira vrlo brze i spore dijelove, što je zahtjevno za gume i upravljanje energijom novih pogonskih jedinica.

Novi asfalt postavljen 2024. povećao je grip i smanjio vremena kruga, ali je prošle godine uzrokovao graining, posebno na prednjim gumama. Ove godine očekuje se nešto manji problem s tim jer je podloga već djelomično “ostarjela”, a simulacije krugova pokazuju slične performanse kao prošle sezone.

VN Kine, Shanghai International Circuit, 13. - 15. ožujka 2026.

Petak 13. ožujka         1. slobodni trening   04:30 - 05:30
                         Sprint kvalifikacije  08:30 - 09:14
Subota 14. ožujka        Sprint utrka          04:00 - 05:00
                         Kvalifikacije         08:00 - 09:00
Nedjelja 15. ožujka      Utrka                 08:00

Objava Najava VN Kine: Malo vremena za prilagodbu pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Bilo je puno nepoznanica uoči prve utrke nove sezone Formule 1 u Australiji, a utrka u Albert Parku potvrdila je ono o čemu se nagađalo tijekom zime. “Srebrne strijele” opet su na vrhu grida, iako se George Russell morao izboriti za pobjedu pored Ferrarija koji je pokazao svoje adute na početku utrke.

Kimi Antonelli drugim je mjestom potvrdio Mercedesovu klasu, iako je Talijan imao vikend ispunjen usponima i padovima. Charles Leclerc i Ferrari morali su se zadovoljiti trećim mjestom i postoljem na prvoj utrci.

I u 2026. nastavljamo s “ocjenjivanjem” vozača nakon svake utrke u tradicionalnom formatu s ocjenama od jedan do 10, uz komentare nastupa onih najboljih te najlošijih.

Najboljih pet iz Australije

George Russell (9) – Ne bi me iznenadilo kada bi se saznalo da je Russell čitavu zimu vježbao poziranje za fotografije i pobjedničke govore. U strašnom je stilu osvojio pole position te otkrio koliku Mercedes zapravo ima brzinu. Nije imao idealni start, a vodio je i dobru borbu s Leclercom za vodstvo. Nakon zaustavljanja u boksu imao je jednostavan put do pobjede, a Russell tu nije pokazao slabosti.

Arvid Lindblad (9) – Ostavio je sjajan dojam u debitantskoj utrci nakon što se na stazi borio s tri svjetska prvaka, Hamiltonom, Verstappenom i Norrisom. Bio je očekivan njegov pad u poretku u kasnijoj fazi utrke, a izgubio je i poziciju od Bearmana u Haasu. S druge strane, uspio je iza sebe zadržati Bortoleta na svježijim gumama. Fantastičan debi za trećeg najmlađeg osvajača bodova u povijesti F1.

Charles Leclerc (8) – Demonstrirao je koliko Ferrari može biti moćan na početku utrke skočivši s četvrtog na prvo mjesto. Vješto je čuvao poziciju od Russella u (vjerojatno) inferiornijem Ferrariju. Šteta što kasnije u utrci nije ostao u borbi sa “srebrnim strijelama”, ali treće mjesto i postolje svakako je dobar rezultat za prvu utrku u sezoni.

Oliver Bearman (8) -Mladi Englez imao je najviše pretjecanja u 2025. godini (čak 128!), a u istom je stilu započeo i novu sezonu. Završio je na sedmom mjestu i osvojio solidne bodove nakon što je osvojio pet pozicija u odnosu na startnu poziciju, a imao je i dobru borbu sa sunarodnjakom i debitantom Lidbladom, iz koje je izašao kao pobjednik.

Lewis Hamilton (7,5) – Jedan od trojice vozača s ocjenom 7,5. Sedmerostruki svjetski prvak možda je pomalo razočarao u kvalifikacijama, gdje je završio tek na sedmom mjestu, iako sa “samo” desetinkom zaostatka za momčadskim kolegom Leclercom. Ipak, u utrci je to izgledalo puno bolje, sjajno je startao i brzo se približio Leclercu i Russellu. Bio je razočaran zbog odluke da Ferrari ostane na stazi tijekom VSC-a, tako da se morao zadovoljiti s četvrtim mjestom. Ipak, uskoro bi mogao prekinuti sušu i stati na pobjedničko postolje.

Najlošijih pet iz australije

Oscar Piastri (2) – Imao je solidne kvalifikacije, ali je previše “zajahao” rubnik te završio u zaštitnoj ogradi. I to na putu to grida prije nego što je uopće počeo prijenos utrke. Priznao je kako ga je iznenadila količina snage u bolidu koju je odjednom dobio, ali je i preuzeo dobar dio krivice, stoga je “zaradio” slabu ocjenu na domaćoj utrci u Albert Parku.

Franco Colapinto (4,5) – Imao je problematičan vikend u Australiji. Ostao je bez gripa u stražnjem kraju bolida tijekom Q2, zbog čega je kasnio skoro sekundu za momčadskim kolegom Gaslyjem. Bio je kažnjen u utrci, ali ne zbog vlastite pogreške, ali tempo koji je pokazao svakako nije bio spektakularan.

Carlos Sainz (5) – Komentirao je kako je su se problemi u Australiji samo gomilali, tako da se zapravo usredotočio na prikupljanje podataka i skupljanje kilometraže u Australiji u nadi kako će Williams podići formu kasnije u sezoni.

Liam Lawson (5) – Imao je najgori start na gridu, a njegov je vikend još lošije izgledao u usporedbi s momčadskim kolegom Lindbladom, koji je oduševio u debiju. Novozelanđanin se može zadovoljiti solidnim kvalifikacijama, ako ičime.

Sergio Perez (6) – Samo je šestero vozača završilo unutar kruga zaostatka za Russellom, a 13 od 18 s manje od dva kruga zaostatka za pobjednikom utrke. Nismo gledali pretjerano kompetitivnu utrku izvan kruga osvajača bodova, tako da se u ovom društvu kao kolateralna žrtva našao i iskusni Checo Perez. Došao je do kraja utrke i time ispunio primarni cilj Cadillaca, a pokazao je kako i dalje zna biti žestok na stazi u borbi s Lawsonom.

Ocjene s VN Australije

Sergio Perez (6)
Valtteri Bottas (x)
Franco Colapinto (4,5)
Pierre Gasly (7,5)
Nico Hulkenberg (x)
Gabriel Bortoleto (7,5)
Arvid Lindblad (9)
Liam Lawson (5)
Lance Stroll (x)
Fernando Alonso (x)
Esteban Ocon (6)
Oliver Bearman (8)
Carlos Sainz (5)
Alexander Albon (6)
Isack Hadjar (x)
Max Verstappen (6,5)
Lewis Hamilton (7,5)
Charles Leclerc (8)
Kimi Antonelli (7)
George Russell (9)
Oscar Piastri (3)
Lando Norris (7)

Objava Ocjene s VN Australije: Russell uvjerljiv, Hamilton sve bliže prekidu suše pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Audi R26

Pomalo nespretnog naziva, i to baš za ovu godinu, R26 je prije točno 20 godina bio Renaultov pobjednički bolid u rukama Fernanda Alonsa. Audi svoje trkaće/sportske bolide inače naziva s R slovom, ali istim slijedom pratit će nazive Renaultovih F1 bolida sve do brojke 31. Zato, radije se prisjetimo pobjedničkih R8 i R10 iz slavnih dana Audijeve dominacije Le Mansom.

Kao što je spomenuto u uvodu, najveći upitnik jest nad performansama prvog V6 motora razvijenog unutar Audi centra u Neuburgu. Budući da je Audi, za razliku od većine drugih proizvođača motora, tijekom testnih vožnji koristio samo jedan bolid za prikupljanje podataka, inženjeri moraju biti donekle konzervativni s razinom snage. Tek kada se pouzdanost tehnologije u potpunosti potvrdi, moći će se povećati izlazna snaga.

Točka koja najviše brine inženjere je start. Tijekom treninga u Bahreinu, R26 je redovito imao najlošije startove s mjesta. Pitanje je je li problem hardverske prirode ili se može brzo riješiti softverom, ali to zasad nije poznato. Ono što se moglo primijetiti jest da je motor tijekom podizanja boosta prije gašenja svjetala radio znatno nestabilnije nego ostatak grida.

Od zanimljivih aero elemenata, Audijevi inženjeri su primijetili da mogu integrirati utore u splitter ako prednji dio podnice nije izveden kao jedan jedinstveni komad. Izvana, zaštitna klizna ploča (skid) izgleda kao da je izrađena iz jednog komada – samo s utorima u sebi. Uglavnom, teško se može prepoznati da se radi o više različitih elemenata koji su spojeni zajedno.

Momčad je i na početku testiranja u Bahreinu predstavila znatno izmijenjen dizajn bočnih usisa u odnosu na prilično konvencionalnu verziju koju se koristila tijekom shakedowna u Barceloni. U Španjolskoj je bolid imao relativno jednostavne usisnike s blagim overbite oblikom, a stražnji rub je bio više uvučen, uz glatku i čistu gornju površinu koja je pratila klasičan inwash pristup.

U Bahreinu je pristup postao mnogo agresivniji i složeniji. Usisnici su sada uži i viši te smješteni bliže bočnim stranama šasije. Na gornjoj površini uveden je i kanal koji olakšava prolaz zraka prema stražnjem dijelu bolida. Skraćivanjem putanje zraka prema difuzoru smanjuje se gubitak energije strujanja, što može povećati učinkovitost stražnjeg dijela.

Ostaje nejasno koliko se Audi može nositi u razvojnoj utrci protiv ostalih momčadi iz sredine poretka, prvenstevno Haasa i Alpinea. U Hinwilu su nedavno provedena značajna unapređenja, kako u pogledu kadrova tako i infrastrukture. Međutim, šef momčadi Jonathan Wheatley objasnio je da su još uvijek daleko od razine vodećih timova. Prošireni odjeli tek trebaju naučiti funkcionirati kao uigrana cjelina.

Aston Martin AMR26

Za kraj, nažalost pomalo tužna priča ovog predsezonskog testiranja i uvoda sezone. Od ovog bolida, ali i cjele momčadi očekivale su se velike stvari jer je to prvi bolid nastao pod vodstvom slavnog inženjera Adriana Neweyja. Najnovije glasine čak spominju samo formalno pojavljivanje momčadi u Melbourneu, tj. odrađivanje kruga zagrijavanja i odustajanje iz utrke.

Bolid je kasnio na testiranje u Barceloni, a na kraju je ispalo da bolje da se nisu ni pojavili u Bahreinu. Posljednjeg dana testiranja program je praktički završio prilično loše kada je Lance Stroll odvozio svega šest krugova bez mjerenog vremena, nakon čega je momčad objavila da je za njih testiranje završeno.

Aston Martin je u prvom testu u Bahreinu skupio samo 206 krugova, a u drugom 128. Za usporedbu, McLaren, Williams i Ferrari odradili su više od 400 krugova već u prvom testu, dok je u drugom Aston Martin zaostajao toliko da je čak i Cadillac – sljedeći najlošiji po kilometraži (opravdano kao nova momčad) – uspio doći do 266 krugova.

Kada se AMR26 i pojavljivao na stazi, dojam nije bio dobar jer je bolid djelovao primjetno spor. Prema informacijama iz paddocka, Newey je na sastanku F1 Komisije u Bahreinu otkrio da Hondina pogonska jedinica ima znatno slabiju sposobnost povrata energije u odnosu na konkurenciju. Navodno se muči dosegnuti čak i nižu granicu oporavka energije od 250 kW, uvedenu kako bi se smanjile pojave super-clippinga na mnogim stazama, a kamoli višu granicu od 350 kW na stazama koje su “bogate energijom”.

No, pošto se radi o Adrianu Neweyu, spomenimo bar neke zanimljive značajke AMR26 bolida. To je stražnji ovjes gdje su gornje poprečne vilice pričvršćene vrlo daleko unatrag i visoko, gotovo na nosač stražnjeg krila. Zanimljivi su i bočni usisi s golemim undercutom. Tu su i prilično veliki otvori na glavnom pokrovu bolida koji daju do znanja da je Hondinoj pogonskoj jedinici (RA262H) potrebno dosta hlađenja.

Fernando Alonso i Lance Stroll također su prijavili probleme s novim mjenjačem, koji je prvi put nakon mnogo godina razvijen unutar momčadi. Još od vremena Force Indije krajem 2000-ih, momčad je kupovala mjenjače od McLarena, a potom od Mercedesa. Razvoj vlastitog mjenjača iznimno je zahtjevan jer takvi sustavi traže vrlo složenu kontrolnu elektroniku – tijekom promjene stupnja prijenosa mjenjač je praktički istodobno u dvije brzine.

Nisu ni uvijek racionalni i tihi Japanci s Hondine strane ostali bez svojeg objašnjenja koje donekle ima smisla u dijagnosticiranju što je sve pošlo po krivu za momčad iz Silverstonea. Problem su, prema njima, promjene na bolidu napravljene (kasnim) dolaskom Adriana Neweya koje rezultiraju neželjenim vibracijama koje su pak faktor u ostalim neželjenim nuspojavama razvoja bolida.

Spominje se i da komunikacija između motora i mjenjača nije uvijek skladna. Dodatni faktor moglo bi biti i uvođenje novog jedinstvenog ECU-a za cijeli grid. Nekoliko momčadi navelo je da su se susrele s neočekivano strmom krivuljom učenja s McLaren Applied TAG-510 upravljačkom jedinicom, koja je znatno kompleksnija od prethodne verzije zbog dodatnih zahtjeva vezanih uz aktivnu aerodinamiku i različite režime rada pogonske jedinice.

Objava Tehnička analiza bolida 2026. – Audi i Aston Martin pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Ferrari SF-26

Project 678, (kodno) ime ovogodišnjeg bolida, ususret testiranjima nije bio od velikog interesa javnosti. No, Ferrari je predzadnjeg dana testiranja navijačima i konkurenciji priuštio Mercedesov “DAS moment” iz 2020. Zanimljivo, isto je odradio i isti vozač. Tada je također Lewis Hamilton povukao volan prema sebi, baš kao što je sada “okrenuo” krilo.

An eye-catching piece of engineering from Ferrari!

Early on Thursday morning, their rear wing could be seen rotating from an upside-down position on the straight, in a more dramatic fashion than any other active aero design we've seen so far… #F1 #F1Testing pic.twitter.com/eEBmD0JsOk

— Formula 1 (@F1) February 19, 2026

Radi se o vrlo neobičnom rješenju aktivne aerodinamike, a sastoji se od toga da stražnje krilo ima gornji element (flap) koji se može okrenuti više od 180°, tj. „naopako“. Kada se aktivira režim rada za pravce, krilo se rotira tako da postaje gotovo obrnuto od normalne konfiguracije.

U nekim konfiguracijama element se okreće čak i do oko 270° rotacije, što je ekstremno u odnosu na druge bolide. Napomena za legalnost – rotacija se mora odraditi unutar 4 desetinke sekunde. Takav profil krila vidno smanjuje, tj. praktički u tom trenu više ne stvara potisnu silu (downforce) nego postaje gotovo neutralan ili čak blago „negativan”.

Naravno, kroz zavoje se konfiguracija krila vraća u klasičan (zatvoren) profil. Prema riječima Freda Vasseura, ovaj “trik” je moguće kopirati od strane drugih momčadi, ali da nije baš tako jednostavno. Ostaje za vidjeti koliko će ovo Ferrari koristiti u utrkama. No, Ferrari je pokazao još jedno rješenje koje je, navodno, teško kopirati.

Svrha ovog malog krilca direktno ispred ispušnog sustava odmah je jasna. Budući da je izravno izloženo vrućim ispušnim plinovima, taj element stvara dodatni potisak prema dolje kako se broj okretaja motora povećava. Ranih 2010-ih se ovaj trik koristio do krajnjih granica, a Red Bull je tada prvi prepoznao njegov potencijal. Dodatni ispušni plinovi iz nižih stupnjeva prijenosa u zavojima, u kombinaciji s „ispuhanim” krilcima (blown winglets), mogli bi pomoći da se stražnji dio bolida snažnije pritisne uz asfalt.

Iako se rješenje čini relativno lako za kopirati, pitanje je koliko je ovo ovisno o posebnim programima rada motora kako bi se dodatno povećao protok ispušnih plinova – što bi moglo predstavljati problem za konkurenciju ako takav rad motora zahtijeva više zahvata osim samog mapiranja pogonske jedinice. Naravno, tu je i pitanje cijele arhitektura stražnjeg dijela bolida koja mora biti podložna ovakvim silama.

Ferrari je zabrinuo konkurenciju i radi navodnog “eksplozivnog” starta, koji je rezultat kompaktnijeg (manjeg) turbopunjača koji donosi manju masu, brže zavrtanje turbine, bolji odziv na gas i ono o čemu svi pričaju – lakše upravljanje energijom – koja je itekako potrebna na samom startu utrke. Pitanje je naravno kolike će biti negativne posljedice kada će veći turbopunjači konkurencije razvijati više snage.

Haas VF-26

Američka momčad je ovogodišnji bolid razvila na temelju stabilnijeg, manje rizičnog koncepta razvoja, s ciljem lakšeg razumijevanja samog bolida. Bolid je razvijen pod vodstvom tehničkog direktora Andree De Zorda i koristi Ferrarijevu pogonsku jedinicu, mjenjač i stražnji ovjes.

Vjerojatno će se ovisnost o Ferrarijevim komponentama smanjivati sve većom suradnjom Haasa i Toyote. Šef momčadi Ayao Komatsu kaže kako momčad može promijeniti aero-koncept tijekom godine, te da se mogu prebaciti na drugačiju filozofiju ako konkurencija pronađe bolje rješenje.

Prednje krilo prati trend nosača na glavnom prednjem dijelu krila, a nos je nešto uži u odnosu na ostatak grida. Spomenuti smanjeni rizik samog koncepta vidi se i po jednostavnim bočnim usisima zraka, kao i gornjem airboxu.

Barem prema riječima Estebana Ocona, momčad za sada neće “ganjati” Ferrarijevo rješenje s krilcem ispred ispušnog sustava, unatoč tome što bi se zbog Ferrarijevih komponenata to moglo isprobati puno lakše u odnosu na konkurenciju.

Cadillac MAC-26

Ime MAC-26 je skraćeno od Mario Andretti Cadillac 26 i odabrano je u čast legendarnog vozača Maria Andrettija, koji je imao važnu ulogu u stvaranju Cadillac F1 projekta. Momčad trenutno koristi Ferrarijev pogon, a od 2029. bi to trebao biti vlastiti pogon.

Projekt je imao težak put do ovog statusa, iako novac nije bilo problem. Momčad je tek prije malo manje od godinu dana i službeno postala F1 momčad i tek tada dobila pristup bazi podataka koja sadrži tehničke dokumentacije koje momčadi zajednički koriste.

Za razliku od drugih Ferrarijevih klijenata (posebno Haasa), iz Cadillaca poručuju kako ne žele kupovati previše dijelova. Haas kupuje gotovo sve što pravila dopuštaju. MAC-26 će za sada koristiti Ferrarijev motor i mjenjač, ali ne i njihov stražnji ovjes, nosač mjenjača i stražnji dio šasije.

Prednje krilo također prati trend nosača na glavnom prednjem dijelu krila. Bočnim usisi zraka su nešto manji od Haasovog, kao i airbox. Samo testiranje je za ovakav stupanj pristupa Formuli 1 odrađeno zadovoljavajuće.

U momčadi trenutno ne planiraju osvajati bodove, koliko god to zvuči nelogično, ali s druge strane to jasno daje do znanja koliko je projekt posvećen razvoju i eksperimentiranju kako bi se ostvario cilj da 2029. postanu punopravna tvornička momčad.

Objava Tehnička analiza bolida 2026. – Ferrarijeva obitelj pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Red Bull Racing RB22

Bit će ovo prva sezona za Red Bull (Ford) Powertrains, tj. vlastitu pogonsku jedinicu momčadi koja je marljivo radila na ovako velikom zahvatu. Nakon uspješne suradnje s Hondom pa propalog dogovora s “lijenčinama” iz Porschea, američki gigant Ford pristao je uz marketinške aktivnosti i na bližu suradnju u razvoju pogonske jedinice.

Bolid konkretno nije privlačio pažnju aero elementima kao u doba Adriana Neweya. Jedna od najvažnijih karakteristika RB22 su vrlo mali bočni usisi te veliki undercut ispod njih. Kompaktni usisi, koji omogućuju više zraka prema stražnjem dijelu bolida, tipična su filozofija Red Bulla.

Prednje krilo se sastoji od dva mala nosača povezana na glavni (prednji) element krila. Već ovdje kreće podloga za maksimalan protok zraka prema difuzoru. Pored svega toga, tu se pojavio i trik kod nekih momčadi.

Radi se o rupi koja je bila jasno vidljiva na testu u Barceloni, te se nalazi tik ispred stražnje osovine. Ovaj trik koriste još Ferrari i Mercedes, ali McLaren za sada još ne. Doduše, oblik otvora na RB22 se razlikuje od onog kod druge dvije vodeće momčadi. Na Red Bullu to nije jednostavno mali otvor, već je difuzor u stražnjem dijelu potpuno odsutan.

Glavna točka razgovora u paddocku bila je Red Bullova raspodjela energije. Unatoč kritikama Maxa Verstappena oko trenutnog stanja pravila i utjecaja na samu vožnju (poput namjernog prebacivanja u nižu brzinu na ravnim dijelovima staza), u Mercedesu nisu propustili pohvaliti konkurente u ovom području.

Konkretnije, Toto Wolff i George Russell postavili su RB22 kao referentnu točku u području raspodjele energije. Russell se naslonio na šefovu izjavu da raspodjela energije u RB22 definitivno izgleda najbolje na gridu i da je to pomalo iznenadilo sve, pošto se radi novoj – samostalno razvijenoj pogonskoj jedinici.

No, s druge strane, Red Bullov Pierre Wache je to dodatno pojasnio da Red Bull u početku jest imao solidnu prednost u upravljanju energijom tijekom duljih vožnji, ali prema njegovim riječima, ta je prednost prema kraju testiranja nestajala.

Visa Cash App Racing Bulls VCARB 03

Naravno, i Racing Bullsi će koristit novu Red Bull Ford Powertrains pogosnku jedinicu. Kao i matična momčad, aero elementi su više usmjereni na stabilnost i manje rizične postavke bolida. No, momčad je privukla pažnju jednim neobičnim elementom.

Teško da ne upadne u oči, radi se o ogromnom otvoru za zrak (airboxu) iznad glave vozača. Ovakav dizajn airboxa, u ovom obliku i dimenzijama, nije viđen u Formuli 1 već nekoliko godina. Ovo se, pored hlađenja, koristi i za stopiranje zraka prema stražnjem dijelu bolida (smanjivanje draga, ali i to je kompromis).

Prva pretpostavka ovakvog dizajna jest da nova Red Bulla pogonska jedinica treba znatno više zraka za rad. Dakle, može poslužiti i za preusmjeravanje zraka s viših dijelova bolida kako bi se hladile određene komponente ispod pokrova motora, poput elemenata s elektronikom ili hibridnih sustava. Zato i jest vidljivo odjeljenje koje izgleda kao tri odvojena ulaza za zrak.

Vezano uz ovaj dio bolida, tijekom zime FIA je dodatno postrožila zahtjeve crash-testa za zaštitni luk (roll hoop). Kako bi se vozači bolje zaštitili u slučaju prevrtanja, konstrukcija mora izdržati 23% veće udarne sile nego prije. To ne bi trebalo predstavljati problem za rješenje koje koristi Racing Bulls. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li i druge momčadi slijediti sličan pristup.

Objava Tehnička analiza bolida 2026. – Red Bullova obitelj pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.