We are checking it, stay positive, head down…

Ovo što smo danas vidjeli na Hungaroringu je vrijedno jedne psihoanalize. Kako drugačije shvatiti nelogične poteze Ferrarijevih taktičara kojim su se smijali čak i Verstappen, Russell i Hamilton dok su čekali početak ceremonije dodjele trofeja. Za početak, predložio bi im da napišu knjigu 101 taktika kako izgubiti pobjedu i postolje. 

Početni krugovi nisu ukazivali da bi išta slično mogli vidjeti. Kod prvih ulazaka u bokseve sam se pitao jesu li prerano pozvali Sainza, ali barem su na vrijeme pozvali Leclerca. Leclerc je odlično vozio, fantastično prestigao Russella za vodstvo i lagano gradio prednost.

Razmišljajući koji bi im bio sljedeći potez padale su mi na pamet dvije opcije. Prva, ići u boks 30ak krugova prije kraja i uzeti tvrde gume, no sama logika mi nalaže da pri onako niskim temperaturama ih neće uspjeti zagrijati, što se moglo vidjeti po Alpineovim vozačima koji su se patili s njima. Druga, produžiti srednji stint na srednje tvrdim gumama, makar pod gubitak nešto vremena, i 15-20 krugova prije kraja uzeti meke gume i nadati se da će se moći pretjecati. U prvom dijelu utrke, do prvih bokseva, vidjelo se da meka guma u ovim hladnijim uvjetima solidno funkcionira, a pogotovo bi bolje držala pred kraj utrke kad su bolidi dosta lakši.

Kako smo vidjeli, Ferrarijevi “strućnjaci” su odabrali ovu prvu, manje logičnu opciju. Koja čak nije bila niti u Pirellijevim prognozama i preporukama uoči utrke.

Vidjelo se da Max juri, i da je brz. Makar da su odabrali pravu, logičniju strategiju, o ovome svemu ne bi pričali. Bio bi dobar potez, ali je Verstappen bio evidentno brži i zasluženo pobijedio. Ovako u fokus svih koji energično i s puno strasti prate ovaj sport upadaju Ferrarijevi genijalci na pitwallu koji donose strateške odluke. Ne treba biti Ferrarijev navijač da vas onakva splentanost i izgubljenost u nekim ključnim utrkama izbaci iz takta. I prije su radili pogreške, ali ova današnja je za skrivenu kameru i rubriku vjerovali ili ne.

Ako ja ili bilo tko za malim ekranom može ovako jednostavne zaključke donijeti bez neke velike analize, oni bi uz sve dostupne statističke podatke i izračune trebali biti još efikasniji u donošenju odluka. Ferrarijevi trkaći inženjeri se očito preračunaju, previše se zapletu u raznim planovima A, B, Ž, ŠNJ, itd. Zatim, između sklapanja dva plana naruče po jedan machiatto, da razbistre um.

U traženju krivca krenimo od vozača na gore. Vozači su u ovom slučaju najmanje, skoro nikako krivi. Čak štoviše znaju donijeti bolje strateške odluke, pogotovo Sainz, što se moglo vidjeti u ranijim utrkama. Trkaći inženjeri i ljudi odgovorni za taktiku snose najveću odgovornost. Spore reakcije, predugo razmišljanje i pregovaranje kako ne bi nešto pogriješili, i na kraju baš i pogriješe. Kad god je gusta borba s drugom ekipom, očekujte Ferrarijeve pogreške. Iz godine u godinu, kad sezonu počnu s odličnim bolidom, u prvim utrkama donose odlične odluke, povlače dobre poteze. Ne pobijede nužno, ali im potezi imaju logike. Nakon toga se zanesu uspjehom i sredinom sezone kao mladi bogataši koji su odjednom od tetke iz Njemačke dobili ogromno nasljedstvo počnu se “bahatiti” sa taktičkim odlukama. Misle da će uvijek biti na vrhu koju god taktiku odabrali. Da će uvijek u za njih pravo vrijeme na stazu sigurnosni automobil, bilo virtualni bilo fizički. Da će uvijek ostali griješiti, da će se ostalima pregrijavati gume ili ih neće zagrijati, da će ostalima gume biti potrošene za 10 krugova.

Ono što je Verstappen neki dan izjavio da FIA vozače ne shvaća ozbiljno, to isto vrijedi i za Ferrarijeve stratege. Leclerc je vozio dobre krugove, prednost ispred ostalih je bila konstantna. Zadovoljan je bolidom, želi ostati što duže na stazi. No, oni ga zovu u boks. I to po tvrde gume.

Na kraju toga niza, jedan dio odgovornosti snosi i Binotto. U redu, on je svoj tehnički dio odradio dobro, napravili su odličan bolid. No, fali mu ona čvrsta ruka kojom bi udario o stol i rekao dosta više, saberite se. Koliko god nekome zvučalo grubo, da bi ekipa bila uspješna treba imati temperamentnog vođu. Ne znam, po onom viđenom i PR-ovskim izjavama Mattia je preblag, a kakav je iza zatvorenih vrata ne znam. Je li i tamo mekšeg pristupa ili po uredu lete fokkin doors, ne znamo. Trebao bi nam neki špijun da doznamo.

Što im preostaje? Kakvo je trenutno stanje, mogu se slobodno pozdraviti s oba prvenstva. Red Bull i Verstappen u ovakvoj formi djeluju nezaustavljivi, makar Ferrari odnio dvostruke pobjede u svim utrkama do kraja. Leclercov zaostatak je preko tri pobjede. Zadnji put kad je netko nadoknadio tako velik zaostatak oko polovice sezone je bilo daleke 1976., kad je James Hunt nakon osme utrke sezone zaostajao bodova za četiri pobjede iza Laude. Ova sezona bi trebala biti još luđa od 1976. da bi Leclerc ikako bio u mogućnosti primirisati naslovu. Što je za njih još gore, Mercedes se dosta popravio i približavaju im se sa svakom novom pogreškom i slabom utrkom.

Vrijeme je za neke drastične poteze, možda čak i radikalne. Je li to psihoterapija za njihove stratege, ili neka noga u stražnjicu jednom od njih kako bi ekipa doživjela pozitivan šok, ne znamo. Neku promjenu trebaju napraviti. Ako će im i dalje reakcije biti mlake i we are checking it, stay positive, head down, nek se odmah okrenu sljedećoj sezoni. Svakako je sljedeća sezona njihova…