U protekla četiri mjeseca imali smo priliku popratiti prvih 12 stanica ovogodišnjega prvenstva Formule 1. S obzirom kako ćemo se do sljedeće 13. još poprilično načekati, vrijeme ćemo vam prikratiti malom analizom onoga što smo do sada imali priliku vidjeti. U sljedećim danima objavit ćemo pregled polusezone gdje ćemo uz određene komentare i usporedbe s proteklom sezonom pokušati analizirati tko je gdje i koje su to momčadi i vozači napravili dobar posao, a koji će s druge strane u drugom dijelu morati popravljati dojam. Usporedivši Formulu 1 s ovih dana sveprisutnim nogometom, možemo reći kako je nakon VN Mađarske za momčadi i vozače uslijedila polusezona. Stanka tijekom koje će se itekako pomno analizirati dosadašnji učinci i sve ono dobro i loše što se tijekom protekla četiri mjeseca događalo na stazama širom svijeta. Jasno je kako sve momčadi tijekom ljetne stanke neće u svojim sjedištima imati isto raspoloženje jer, dok su s jedne strane neki manje ili više ostvarili zacrtano, drugi će imati pune ruke posla u spašavanju sezone ili pak u nekom radikalnijem raspletu događaja, okretanju ka 2019. Osim sveprisutne analize, imali smo prigodu vidjeti kako su neke momčadi počele slagati i vozačke postave za sljedeću sezonu pa kako sada stvari stoje, do Belgije nam ipak nebi trebalo biti tako dosadno.
Prije prelaska na analize učinaka pojedinih momčadi, napominjemo kako smo za razliku od 2017. u tekućoj sezoni do ljetne stanke imali priliku vidjeti jednu utrku više pa ćemo prilikom analize bodovnog učinka i to uzeti u obzir. Također, za razliku od prošlogodišnje Rusije u prvome dijelu sezone imali smo priliku gledati VN Francuske i Njemačke uz još neke manje promjene rasporeda onih utrka koje su se zadržale u kalendaru. Bilo kako bilo, krećemo s pregledom pri čemu ćemo se u prvome dijelu osvrnuti na tri momčadi koje su u dosadašnjem tijeku sezone pokazale najviše i koje kako stvari stoje, voze svoje prvenstvo miljama udaljeni od ostatka grida.
Mercedes – za razliku od prošlih sezona u kojima su u momčadi Srebrnih strijela uglavnom bili fokusirani na unutarmomčadsku borbu za naslov prvaka i već negdje u ranu jesen praktički osiguranom naslovu prvaka u konkurenciji konstruktora, ove je sezone priča potpuno drugačija. Već uoči Australije dalo se naslutiti kako Mercedesu ova sezona neće biti šetnja parkom i poigravanje s ostatkom grida. Pobjeda Vettela i Ferrarija na staru sezone i početne tri utrke posta kada su u pitanju pobjede, dale su naslutiti kako pobjeda propetog konjića u Albert Parku neće biti tek puka iznimka. Kako je prvenstvo odmicalo dalo se jasno naslutiti kako je Mercedes ove sezone u najmanju ruku izgubio prednost, a na nekim stazama i u nekim uvjetima čak i došao u podređeni položaj u odnosu na Ferrari što su u nekoliko navrata jasno konstatirali i u Mercedesu ne okrećući pritom pilu napokao. Uz navedeno, svakako valja spomenuti i činjenicu kako se, u proteklim sezonama savršen Mercedesov stroj, u tekućoj u nekoliko navrata pokazao mušićavim kada su u pitanju kvarovi i problemi što je oba vozača što u kvalifikacijama što u utrkama koštalo nemalog broja bodova. Bilo kako bilo, očekujemo kako će tijekom ljetne stanke u Mercedesu pritisnuti do krajnih granica nebi li vratili izgubljenu dominaciju i sezonu opet završili slavodobitnički. Do sada, za Mercedes je drugi dio sezone obično odrađivao rezultatski uspješno i stvarao ključnu prednost nad konkurencijom. Hoće li tome biti tako i u nastavku sezone ostaje za vidjeti. Nema sumnje da u Mercedesu imaju, mogu i znaju, no ovoga puta niti konkurencija sasvim sigurno neće ostati mislima na plaži i ljetnom modu rada.
Što se rezultatskog dijela tiče, momčadski gledano postignut je približno sličan učinak. 5 pobjeda i 14 postolja identičan je rezultat u odnosu na 2017., naravno uz napomenu o jednoj odrađenoj utrci više u tekućoj sezoni.
Što se pak učinka vozača tiče, nešto slabije i neuvjerljivije izdanje Mercedesove momčadi i Mercedesova bolida odrazile su se i na učinak prve violine momčadi, Lewisa Hamiltona. Iako je dvama uzastopnim pobjedama uoči ljetne stanke Britanac bitno popravio dojam, polusezona za njega nije prošla bez problema. Odustajanje u Austriji, problemi u Monaku i Kanadi sasvim su sigurno izbile nemali broj bodova za aktualnog prvaka. Ipak, unatoč nekim nedaćama, Lewis je na odmor otišao s bodovnom prednosti koja u ovako tijesnoj borbi nikako nije zanemariva. Rezultatski gledano, uz već spomenutu jednu utrku više, ove sezone Britanac je u odnosu na isto razdoblje prošle godine, ostvario jednu pobjedu više (5) i također, upisao jedno postolje više (4).
Što se Valtterija Bottasa tiče, iako rezultatski prilično uspješna, njegova su izdanja u dosadašnjem dijelu sezone bila ipak nešto slabija. Nerijetko uzrokovana i faktorima na koje Finac nije imao utjecaja, počevši od nekih incidenata, kvarova, u konačnici i njegovih pogrešaka Bottas je upisao pet postolja što je ipak dosta slabiji učinak u odnosu na 2o17. kada je nakon VN Mađarske na kontu imao čak osam postolja u dvije pobjede. Novi ugovor za sljedeću sezonu zasigurno će Bottasu donijeti određeni mir i rasterećenje uz pomoć kojih će u nastavku sezone potražiti pokoji bod više. Uz pokoji bod, postolje, možda i pobjedu, nesumnjvo će u Mercedesu očekivati i konkretniju pomoć u zaustavljanju Ferrarija i pomoći u Lewisovom i Mercedesovom putu ka novom naslovu.
Mercedes 2017. – 11 utrka, 5 pobjeda + 8 postolja, 357 bodova / Mercedes 2018. – 12 utrka, 5 pobjeda + 9 postolja, 345 bodova
Hamilton 2017. – 4 pobjede + 2 postolja, 188 bodova /Hamilton 2018. – 5 pobjeda + 4 postolja, 213 bodova
Bottas 2017./ – 2 pobjede + 6 postolja, 169 bodova / Bottas 2018. – 0 pobjeda + 5 postolja, 132 boda
Ferrari – Uz velike predsezonske najave o naslovima i napadima na Mercedes, Ferrari se izuzev prošle, u prethodnim sezonama uglavnom već do Mađarske provodio kao bos po trnju pa bi ljeto i ostatak sezone bili manje više tek odrađivanje posla i pokušaj umanjivanja štete pokojom pobjedom i postoljem. Ove sezone talijani su očito manje pričali, a više radili pa je u skladu s navedenim bez previše pompe njihov bolid u sezonu krenuo furiozno i uvjerljivo. Dvije pobjede Vettela na startu uz Raikkonenova tri postolja u prve četiri utrke dale su naslutiti kako se u ovoj sezoni crni konjić neće propinjati uzalud jer od Australije, bilo je jasno kako je Ferrari ove godine definitivno tu. U dosadašnjih 12 utrka talijanska je momčad s Vettelom na čelu ostvarila četiri pobjede upisavši uz to i 11 postolja što je hvale vrijedan rezultat. Iako nesumnivo broj jedan u momčadi Vettelu je sasvim pristojno sekundirao i veteran Kimi Raikkonen koji je u samo četiri utrke propustio doći na pobjedničko psotolje čime je unatoč stalnim nagađanjima o njegovu odlasku, itekako dao svoj doprinos Ferrarijevom dobrom izdanju u prvom dijelu sezone. U nastavku sezone, za očekivati je kako će u Ferrariju dati sve što mogu i znaju kako bi naslove vratili u Maranello. Dobru podlogu imaju samo je pitanje hoće li u nastavku sezone ostati fokusirani i sezonu privesti kraju pobjednički. Do sada su nerijetko u drugom dijelu pogreškama, ponekad i vlastitim šlampavostima sami sebi zabijali nož u leđa pa ostaje za nadati se kako će dobre pozicije i još uvijek vidljivu prednost u performansama bolida znati kapitalizirati.
Što se tiče ostvarenja Ferrarijevih vozača, broj jedan bio je i ostao Sebastian Vettel što se u nekoliko navrata tijekom sezone jasno pokazalo, no tom konstatacijom nismo otkrili toplu vodu. Vettel je uz Lewisa jedini pravi kandidat za naslov i u dosadašnjem je dijelu sezone to i pokazao. Kiks u Njemačkoj i nešto slabiji rezultat u Kini zapravo su jedini Nijemčevi veći kiksevi, stoga se Vettel s pravom nada prekidu posta na kraju sezone. Hoće li popustiti pod pritiskom ili će posao odraditi onako kako se to od četverostrukog prvaka i očekuje vidjet ćemo u nastavku sezone. U prvih je 12 utrka ostvario četiri pobjede i tome dodao još tri postolja što je u odnosu na 2017. podjednak učinak.
S druge strane iskusni Raikkonen koji je kako sam već i rekao od Australije pod neprestanom paljbom i pitanjima o svojoj budućnosti u F1, svoj posao odrađuje stvarno dobro i kvalitetno. Osam postolja i neki stvarno dobri nastupi pokazali su da Finac još nije za otpis pa ne sumnjamo kako će i u nastavku sezone dodatno poboljšati svoj rezultatski konto i nadamo se, upisati i pobjedu koju je po svojim nastupima nesumnjivo zaslužio.
Ferrari 2017. 11 utrka, 318 bodova, 4 pobjede + 8 postolja / Ferrari 2018. 12 utrka, 335 bodova, 4 pobjede + 11 postolja
Vettel 2017. 4 pobjede + 4 postolja 202 boda / Vettel 2018. – 4 pobjede + 3 postolja 189 bodova
Raikkonen 2017. – 0 pobjeda + 4 postolja, 116 bodova / Raikkonen 2018. 0 pobjeda + 8 postolja 146 bodova
Red Bull – Austrijska je momčad u vrijeme Seba Vettela pokazala kako je kadar napraviti pobjednički bolid. Malo po malo Red Bull je nauštrb Mercedesa gubio primat, no i dalje su uspijevali tu i tamo pomrsiti račune Mercedesu i nerijetko izdominirati tada pomalo usnuli Ferrari. Ipak, čini se kako su u protekle dvije sezone u Red Bullu počeli kaskati jer Mercedes je odmakao poprilično, Ferrari čak i za nijansu više pa je kako stvari stoje u ovoj sezoni Austrijska momčad osuđena na čekanje kiksa realno bržih crvenih i srebrnih bolida. Možda će ovakav zaključak zvučati prestogo jer ne zaboravimo, Red Bull je u tekućoj polusezoni ostvario čak tri pobjede uz još tri postolja, no za dodatni iskorak i ozbiljniju konkurenciju vodećem dvojcu jednostavno je previše kvarova, odustajanja i problema koji će se, budimo realni teško riješiti preko noći. Čak i u situacijama kada stvari idu po planu, uočljiv je zaostatak u tempu koji se isto tako neće smanjiti i zatvoriti s dva okreta ključem 13. Treba uzeti u obzir činjenicu kako je Red Bull pogonjen Renaultovim motorom u deficitu kada je u pitanju snaga ali i pouzdanost pa im i to možemo uzeti kao olakotnu okolnost jer francuski je motor zajedno sa svojim komponentama Maxa i Danija zakinuo za popriličan broj bodova. Od sljedeće sezone na njegovom će mjestu biti japanski stroj iz Sakure pa će u sljedećoj sezoni u Austrijskoj momčadi kako se čini biti ili pukovnici ili pokojnici. Do kraja sezone očekujemo još pokoje dobro izdanje i osvrt na 2019. jer naprijed teško da će moći, natrag nikako.
Ricciardo i Verstappen polusezonu su odradili sasvim pristojno i s tri pobjede i tri postolja prikupili sasvim lijep broj bodova. Kako bi bilo da je bilo manje parkiranja u travu za vrijeme utrke sad je priča u sferi što bi bilo kad bi bilo. Maxove budalaštine s početka sezone očito su mu došle do mozga pa je Nizozemac u posljednjih pet utrka upisao pobjedu i još dva postolja čime je pokazao da kritike, možda i pokoja packa na njega imaju utjecaj pa u nastavku očekujemo još dobrih nastupa. Master pretjecana Ricciardo s druge strane išao je gore dolje, od odličnih izdanja u primjerice Kini i Monaku do rezultatski nešto slabijih Španjolske i Velike Britanije. Bilo kako bilo, uz sve nedaće kada je završavao Dani je uvijek bio među prvih pet vozača na cilju, no nažalost slaba je to utjeha jer čak četiri odustajanja u 12 utrka jednostavno su previše za nekakvu ozbiljniju borbu s najboljima, barem kada je ukupni poredak u pitanju. Kako je objavljeno, nakon Belgije Australac kreće u svoje posljednje utrke za Red Bull u kojima ćemo sasvim sigurno vidjeti još dobrih poteza i rezultata.
Red Bull 2017., 11 utrka, 1 pobjeda + 6 postolja, 202 boda / Red Bull 2018., 12 utrka, 3 pobjede + 3 postolja, 223 boda
Max Verstappen 2017. – 0 pobjeda + 1 postolje 67 bodova, Max Verstappen 2018. – 1 pobjeda + 3 postolja 105 bodova
Daniel Ricciardo 2017. – 1 pobjeda + 5 postolja 135 bodova / Daniel Ricciardo 2018. – 2 pobjede 118 bodova
