Hrana bogova

Kada sam vidio Mladenovu kolumnu „Verstappenovi grijesi“ mislio sam da će pričati o plemićkoj lozi Verstappen i o starom Josu te o tome kako mu je supruga zapravo prva rođakinja i da je to razlog što je uspio napraviti takvog nasljednika.
Kažu, to je Ludi Max, kao onaj iz zemlje spaljenih klokana. Kažu, ne zna on gospodski, on ide na silu.
Zna da će biti izbačen iz igre, a svejedno se bez razloga gura tamo gdje mu nije mjesto.
Kao mucica u pupak. On je jedan od onih koji trube i čak kada se parkiraju.
„Čuo sam da Helmut Marko u ladici čak ima lud da je papir!“
Hmm, možda se nije trebao gurati na startu nego s papirom tražiti propusnicu za prvo mjesto.
„Kolege, molim vas, ja imam prednost, ja sam hendikepiran u području čeonog režnja. Bi-bip!“

Možda je trebao čekati bolju priliku, smišljati strategiju, paziti na gume i zdvajati nad Rosbergovom rastućom prednosti.
Jiiihaaa, baš bismo uživali u toj utrci.
Nema veze. Neka govore da je lud kao Ludi Mongo iz „New Kids Turbo“.
– Vozim kamion, honk, honk!
On će dokazati da nije.
Onog Amerikanca Scotta cijeli život zovu Speed, on ima i rodni list, crno na svijetlozeleno da mu ta Brzina pripada rođenjem, pa od toga nije bilo ništa.
Doduše, i sad ga zovu Speed, ali to ga zovu onako, kao što jednorukog čovjeka zovu „Hobotnica“ ili kao što Helmuta Marka zovu „Snajper“, Mateschitza „Bogec“, a Nikija Laudu „Lepi“.

Kad se ljutimo na vozača zato što je uzrokovao sudar, kada ga prozivamo luđakom zato što traži prostor i možda koji put ide preko granice vozačkog fair playa, to je kao da kudimo bebu zato što je napunila gaće.
-Gospodine Jos…. Jaooo! Dijete Vam se nenormalno usralo! Odvratno smrdi! Vi ste ludi i Vaše dijete je ludo. Trebali bi na pregled, oboje.
A beba samo radi ono što mora. Napunio si ju nekim kašicama i pireima i to sve mora izaći van. Koji put to bude uredno i tata kaže „Bravo, sine“ i ponosan je što su kamere baš u tom trenu snimale , a koji put beba odluči odigrati scenu iz „Egzorcista“, a tata kune dan kada je pristao da mu snimaju dijete. U svakom slučaju, ako snimate dokumentarac o bebama u igraonici, onda morate biti spremni da u nekom trenutku oko vas bude pedeset nijansi stolice.

Kažu, ubit će nekoga.
Mogao bi infarktom ubiti svog starog ako se bude borio za naslov i onda u posljednjoj utrci zapne iza Petrova.
Možda zaista ubije nekoga na stazi. Možda ubije sebe, u međuvremenu si priuštivši godinu dana u komi. To će, naravno, biti samo njegova greška, nikakvih sigurnosnih propusta neće biti, tako će odlučiti specijalna komisija FIA-e, zaštitivši interese nekolicine ljudi. Oh, zar sam to rekao? Pardon, htio sam reći „zaštitivši integritet sporta“.

Max je još u svojim mladim danima, ali polako počinje teraformirati atmosferu Formule 1 prema svom ukusu. Već je natjerao gazde da diplomiranog vozača Red Bulla deportiraju natrag u Faenzu, a tko zna, možda ga od tamo protjeraju i na Elbu.
Jedina pitanja koja novinari postavljaju Sainzu Junioru su ona o njegovom bivšem momčadskom kolegi, a neće proći dugo i Ricciardo će osjećati pritisak neprestanih zapitkivanja o Maxovo veličini.
„Kako je biti u garaži s Maxom, tko je brži, on ili Vettel, kakvo je rivalstvo među vama, mislite li da će Max biti svjetski prvak, mislite li da momčad posvećuje više pažnje Vašem mlađem kolegi, mislite li da ste Vi u Silverstoneu trebali dobiti novo prednje krilo, mislite li da nije u redu što Max nije poslušao momčadsku naredbu i smanjio gas… Pod tušem, recite mi kako izgleda pod tušem?“
To smo već negdje gledali, Red Bullovu garažu i rivalstvo Australca i njegovog mlađeg kolege.

Ricciardo ima vrlo širok osmijeh i nadam se da će takav i ostati čak i onda kada Snajper pored dokazanog vozača otvoreno bude protežirao Nizozemca. Jer, Daniel je sadašnjost Red Bulla, ali Max je njegova budućnost. To svi znamo.
Ako se povijest ponavlja ono što se sljedeće treba desiti je neki ljuti sudar Ricciarda i Verstappena.
U Japanu 2007. Vettel je izbacio i sebe i Webbera iz igre. Mark je psovao mladog rookieja, i nastavio ga je psovati idućih godina promatrajući kako Nijemac osvaja premijerne pobjede za čak dvije momčadi. Onda mu je ovaj okupirao dnevnu sobu. Onda mu je uzeo igračke. Onda je došla baba s kolačima i Sebastian je sve pojeo. Mark je polizao tanjur. Onda se Sebastian upisao u povijest, a Mark se upisao u knjigu žalbe.

Mnogi će se žaliti na Maxa. Možda čak i Ricciardo. Možda iduće godine budemo pričali o kralju Maxu i njegovom pomoćniku Danijelu, zvanom Šeki.
Dok se to ne dogodi Max će puštati korijenje. U medije, među navijačima, gledateljima, mehaničarima, vozačima, rasti će na stazi nezaustavljivo i neiskorjenjivo, kao korov na dijelovima starog Hockenheima. Sudarat će se sa suparnicima i s kolegama, gurat će se naprijed, na silu pored onih hrabrih i lagano pored onih koji njegovu silu ne žele osjetiti. Rasti će njegove grane, a njegove spore će magliti oči protivnicima i trovati njihove dišne puteve poput ambrozije. Oni slabijeg imuniteta postat će alergični na njegovu prisutnost i micat će se s puta želeći dohvatiti barem pokoji bod. Oni jači će se upustiti u borbu, duboko udahnuti i osjetiti njegov oštar stisak oko grudi, zatim stezanje u dušniku i na kraju grčevito pulsiranje sfinktera. (Ovo posljednje Jura Stublić, veliki ljubitelj Formule 1 zove „Srce na cesti“.)
Ambrozija izaziva alergiju kod smrtnika, ali ambrozija je hrana bogova. Antička mitologija kaže da su je mogli jesti samo bogovi i polubožanstva. To im je davalo moć, vitalnost i vječnost. Ali, nisu jeli samo ambroziju i nektar.
Poslastica, ono čime su se gostili bili su strah i duše neprijatelja.