Variola Vera

Najprije da velim najvažnije: od sada pa u buduće na ovom portalu nema mjesta za hejtere. Čim je objavljena vijest da preuzimam brigu o ovim stranicama javilo se nekoliko likova koji su željeli svijetu (ali najviše sebi) objaviti 1/ da je Jergović budala, 2/ da uopće nije F1 stručnjak, 3/ da se, eto sada, konačno pojavio razlog da više nikada ne svrate na ovaj website, 4/ i tako dalje. Posve je moguće da je u ovoj zemlji, ispijenoj lošim vijestima ili dobrim vijestima s otrovnom bodljom negdje u pozadini, to jedan od prirodnih načina da se reagira. Živim ovdje, živim i s tim. Da to ne mogu podnijeti otišao bih na Madagaskar, ili makar natrag u London. Dakle, ne samo da to i te kako mogu podnijeti, nego želim ovdje i sada, u ovoj prvoj komunikaciji s vama, odmah reći: na tuđa napadačka mišljenja ne obazirem se, ali baš nimalo. Vidim ih, čujem ih, čitam ih (ponekad), ali uistinu je nemoguće da bi mi bilo tko mogao nauditi tako što tvrdi bilo što o mojoj prošlosti ili sadašnjosti, ili o mojoj  nestručnosti.

Oni koji ipak i dalje svrdlaju vjerojatno i sami znaju da uistinu nitko, osim samo mene,  ne može stvarno znati baš ništa o mojem odnosu s određenim ljudima i što sam sve (i zašto) stvarno radio u životu. Mnogi su pokušali, neki čak i romanom od 17 preodvratnih stranica na ovom istom portalu. Nesumnjivo, neki će pokušati opet, ako ništa, reciklirajući stare laži.

To je u redu. Takvi ne mogu bolje. To je, na žalost, dio hrvatskog folklora u u kojem se uspjeh mjeri ili lovom (i lukavim, najbolje skraćenim, putem do nje) ili apologetikom vlastitog neuspjeha, ili onog što se drži neuspjehom.

Trinaest rečenica za Variolu Veru ove sredine danas, međutim, više je nego dovoljno. Tko je shvatio, shvatio je. Ljudi koji mene zanimaju su oni koji vole Formulu 1, koji žele sa mnom podijeliti strast za ovim predivnim sportom. Strast je to koja me drži od šeste godine života (dakle, podugo…), koja me provela cijelim svijetom, koja mi je omogućila da upoznam mnoge prekrasne ljude i, najmanje važno, koja mi je omogućila ugodan život. Kroz pet godina, koliko me već nema na domaćoj televiziji, stalno srećem ljude zbog kojih se sada vraćam pisanju. Pozitivni su, sjećaju se vremena kad je Formula 1 figurirala na hrvatskim malim ekranima (i stalno pitaju zbog čega je danas nema, premda je ima, ali to je druga priča…) i, meni najvažnije, stalno ističu kako su uživali u mojim nastojanjima da prenesem dio strasti i znanja na druge. Od trenutka kad je ovdje objavljeno da ću opet nešto petljati s Formulom 1 u Hrvatskoj dobio sam pregršt mailova, i svi redom su razlog zbog kojeg mislim da sam donio dobru odluku.

Svaki web portal ima formu i sadržaj. Formu nećemo odmah radikalno dirati – najviše zato jer ne želimo popravljati nešto što nije polomljeno. Više ćemo se pozabaviti sadržajem, i to je ono zbog čega ćete se željeti uvijek i ponovno vraćati na ove stranice. Jer, neće to biti reciklaža, prevođenje stranih portala, kopipejstiranje boljih domaćih (ako velikodušno – premda skeptično – pretpostavimo da ih ima). Ono što ćete ovdje moći pročitati su dublji razlozi za sve što se događa u Formuli 1, recimo pravi razlozi zbog kojih će sada teško više biti moguće da JCB, poslat na stazu u krivo vrijeme i na krivi način, ubije nekog od vozača Formule 1, ili razlozi zbog kojih Fernando Alonso toliko voli Lewisa Hamiltona, dok ga Sebastian Vettel isto voli, ali mrvicu manje.

Ono što, naravno, želimo postići jest da vi koji uistinu volite Formulu 1 ne trebate ići pogledati neki drugi hrvatski (ili strani) F1 website. Nije to nezdrava ambicija. To je samo želja za perfekcijom. Samo ambicija koja se svudgje, u zdravim sredinama, smatra normalnim poslovnim ciljem.

Taj cilj neću ni pokušati ostvariti sam. Ivan Pavić i dalje će ostati prevrijedna okosnica ovog websitea, čovjek koji će brinuti o vijestima (u kojima ću mu pomoći nadjenuti dodatni ˝štih˝), Forumu, rezultatima i temeljnim profilima treninga, kvalifikacija i utrka.

Bit će s nama i Oton Ribić, svestrani F1 meštar s kojim sam i ranije vrlo uspješno surađivao i za kojeg znam da će obogatiti cijelu ovu priču.

Također, iz vremena mojeg vlastitog websitea dolazi i Zlatko Kefelja, čovjek iznimnog, lucidnog i opako otkačenog literarnog stila, za kojeg se volim hvaliti da sam ga osobno ˝otkrio˝ i koji je sigurno najduhovitije, najvrednije i najlojalnije nasljeđe mojih prethodnih internetskih eskapada.

Meni ostaju kolumne. Također, nakon svakih kvalifikacija i svake utrke probat ću iznijeti osobno gledište na ono što smo svi zajedno upravo odgledali (ili niste, ali ćete poželjeti da jeste). Kao uvijek, ta gledišta neće nikoga štedjeti, osvjetljavat će na drugačiji način naizgled poznate stvari, bit će – ako treba – radikalno kontroverzna i ˝uz dlaku˝. U kolumnama ću vas povremeno voditi u prošlost, jer prošlost Formule 1 velika je i bogata (unatoč sjeverno-korejskom stavu jednog sadašnjeg novijeg i navodnog  TV komentatora, koji nije htio javno ustvrditi je li Gilles Villeneuve stvarno bio veliki trkač budući je vrijeme Villeneuvea bilo vrijeme prije onog u kojem je taj komentator pratio Formulu 1…), prepuna dragulja koje jednostavno želim podijeliti s vama. Također, sa svima vama želim podijeliti svoju (donkihotsku, znam…) borbu protiv opće gluposti, profesionalne indolencije i gole, ružne pohlepe.

Eto, zato sam sada ovdje i zato sam se odlučio na ovu, novu epizodu. Nadam se da ćete, još jednom, uživati zajedno sa mnom.