Nostalgija: Jochen Rindt

‘’Nitko ne zna koliko će dugo živjeti. Zbog toga morate raditi što više možete i što brže možete.’’

Karl Jochen Rindt rođen je 18. travnja 1942. godine u Mainzu, Njemačka. U II. svjetskom ratu je izgubio oba roditelja, pa su ga djed i baka koji su živjeli u Grazu posvojili. Jochen je uvijek bio posebno dijete, bio je nemiran, volio se nadmetati, ali najviše bi mu zadovoljstva pružila pobjeda. Njegov djed je bio ugledni pravnik, stoga je pohađao mnoge privatne škole, ali je zbog nediscipline često bio izbacivan. Njegova požuda za brzinom se dala primijetiti već u tinejdžerskoj dobi, a na cesti je svakodnevno jurio velikim brzinama, bez straha i odgovornosti, te pravio probleme lokalnim policajcima. Njegov stil vožnje je bio agresivan, što pokazuje činjenica da je kasnije na utrkama motocikala, ili pobjeđivao ili završavao utrke pokraj staze. Bio je odlučan u želji da dođe u vrh Motorsporta.

Inspiriran svojim idolom, Wolfgangom von Tripsom, adrenalin je prvo pronalazio u penjanju na stijene, ali je taj hobi ubrzo zamijenio Motosportom. Počeo je s motociklizmom gdje se vidio njegov talent, ali vruća glava ga je često koštala dobrog plasmana. Nikad se nije dao obeshrabriti, unatoč tome što je u bolnicama proveo gotovo više vremena nego kod kuće. Najvažniji korak ka Formuli 1 je učinio kada je otišao u Englesku te kupio Brabham bolid Formule 2 za 4000 funti. U drugoj utrci  u Crystal Palaceu, tada kao “nepoznati Austrijanac”, je pobijedio velikog Grahama Hilla. Njegov stil vožnje je postao poznat, te je bio i njegov zaštitni znak. Jednom prilikom komentator je govorio o ludom Jochenovom stilu:

“Njegov bolid je bio nakrivljen tijekom cijele utrke. Prolazio je kroz zavoje pod nevjerojatnim uglovima i uvijek je izgledalo da će izletjeti sa staze.”

Formula 1

Postao je gotovo nepobjediv u Formuli 2, pa je 1965. godine potpisao trogodišnji ugovor s Cooperom, tada već malo posrnulu F1 momčad. Bolid nije bio naročito brz, no zato je Jochen postigao mnogo uspjeha u drugim serijama. Pobijedio je čak i na utrci 24 sata Le Mansa, vozeći Ferrari 250LM, a kolega mu je bio Masten Gregory iz SAD-a. Debitantsku sezonu u Formuli 1 je završio na 13 mjestu.
Cooper je i sljedeće godine bio prilično nekonkurentan auto, pa je Jochen često bio frustriran, no njegove sjajne vožnje, u kojima je pokazao svu raskoš svog talenta, su ga dovele do trećeg mjesta u ukupnom poretku. Sezona 1967. bila je zadnja u Cooperu, a sada je uz nekonkurentnost bolid bio i jako nepouzdan, pa je Austrijanac završio samo dvije utrke. U ukupnom poretku je završio na 13. mjestu.

Brabham

Sljedeće godine je prešao U Brabham, momčad koja je protekle dvije sezone osvojila vozački i konstruktorski naslov. Modeli BT24 i 26 jednostavno nisu dobro funkcionirali. Bili su užasno nepouzdani, što pokazuje činjenica da je Rindt do cilja došao dva puta, a Jack Brabham jednom. Sezonu završava na 12. mjestu, s dva osvojena postolja te isto toliko pole positiona.

Lotus

Tračak nade za Jochena se javlja 1969. godine, kada ga Lotusov šef Colin Chapman poziva u svoju momčad, na što je Austrijanac odmah pristao. Sada je za timskog kolegu imao Grahama Hilla, tada dvostrukog svjetskog prvaka. Lotus 49 je bio prilično dobar bolid, no Matra i Jackie Stewart su prohujali sezonom, pa su tako ostalim vozačima preostale mrvice. Jochen je u Španjolskoj, dok je vodio utrku na Montjuïc Parku, doživio nesreću jer se visoki spojler na kraju njegova bolida odlomio, što je prouzrokovalo izlijetanje sa staze. Prilikom izlijetanja je sa sobom pokupio i bolid svog momčadskog kolege, koji je zbog istog problema išao prema boksu. Graham je prošao neozlijeđen, ali je Rindt slomio vilicu što nije bila velika ozljeda jer je incident izgledao mnogo gore. Kasnije je Austrijanac žustro kritizirao Lotusove bolide, nazivajući ih nepouzdanim i nesigurnim. Do kraja sezone je završio samo četiri utrke, među kojima je i njegova prva pobjeda u karijeri, ona u SAD-u na stazi Watkins Glen. Na postolju je bio još u Italiji i Kanadi, a osvojio je 5 pole positiona, više od bilo kojeg drugog vozača te sezone u kojoj je završio na četvrtom mjestu.

Fotofiniš, Stewart i Rindt.

1970. nije dobro počela, jer je Lotus kasnio s novim revolucionarnim bolidom, pa ekipi nije preostalo ništa drugo nego nastupiti s dobrim starim modelom 49. Vjerojatno najveća Rindtova pobjeda je osvojena u tom bolidu, i to baš na VN Monaka. Većinu utrke je bio na 5. mjestu, ali se zbog nekoliko odustajanja našao na drugom mjestu, 15 sekundi iza vodećeg Jacka Brabhama, a zatim je počeo lov. Iz kruga u krug je skidao rekorde staze, da bi do zadnjeg kruga došao na rep Brabhamu. Pod velikim pritiskom, Jack izlijeće u zadnjem krugu, te Rindt dolazi do pobjede. Nekoliko tjedana nakon utrke, suočio se s velikim gubitkom dva dobra prijatelja, Bruce McLarena i Piersa Couragea. Nakon njihove smrti, obećao je svojoj ženi Nini, da će se povući iz Formule 1 ako ove godine osvoji naslov. Odnos Colina Chapmana i Jochena Rindta je bio sjajan, bili su jako dobri prijatelji.

Novi Lotus 72 je napokon bio spreman, te je bio uvjerljivo najbolji bolid na stazi. Ostvario je četiri pobjede za redom, te je četiri utrke prije kraja imao velikih 20 bodova prednosti.
Uslijedila je i kobna Monza. Jochen je odlučio da će voziti bez zadnjeg krila, jer bi tako bio brži na pravcu. Problem je bio što model 72 nikad nije bio testiran bez krila. Rindt je pri velikoj brzini izletio u Parabolici te na mjestu poginuo, a nesreća je izgledala stravično, bolid je bio smrskan do temelja. Jedini koji je mogao osvojiti naslov do kraja sezone je bio Ferrarijev vozač Jackie Ickx, no šansu nije iskoristio, pa je Jochen Rindt postao prvi svjetski prvak koji je osvojio titulu svjetskog prvaka posthumno. Nagradu je preuzela njegova žena, Nina Rindt.

Možda i prvi vozač koji je uz Jackiea Stewarta otvorio pitanje sigurnosti u ovom sportu, napustio nas je u dobi od 28 godina. Za sobom je ostavio ženu Ninu i kćer Natashu. U Karijeri je osvojio 6 pobjeda, 10 pole positiona, 13 postolja te je odvozio 3 najbrža kruga.

FelipeMassa_