Lotus 49

Godina je 1966.

Kombinacija Lotus-Clark upravo je pretrpjela jednu od najlošijih sezona svoje suradnje. Naime, nakon pet sezona u kojima je zapremina motora bila ograničena na 1.5 litru, pravila za 1966. su njihovu zapreminu udvostručila na tri litre. Tako se Lotus prije početka sezone našao bez konkurentnog motora. Na trolitreni su morali čekati više od pola sezone, a kada se napokon pojavio, BRM-ov 3.0 H16 pokazao se preteškim, nepouzdanim, te mu je nedostajalo snage.

To je potaknulo Colina Chapmana, vlasnika Lotusa i briljantnog inženjera, na potragu za novim motorom. Sredinom kolovoza 1966. Chapman se obratio Mikeu Costinu i Keithu Duckworthu sa zahtjevom za izradu motora. Oni su bili bivši zaposlenici Lotusa koji su 1958. osnovali vlastitu tvrtku Cosworth. Ponudu su prihvatili, no problem su predstavljala financijska sredstva. Bilo je potrebno 100,000 funti za projektiranje, izradu i održavanje motora kroz sezonu. Tu je u pomoć priskočio Walter Hayes, direktor Fordovog odjela za odnose s javnošću, koji je ulaganje u Formulu 1 vidio kao izvrstan potez za podizanje Fordove reputacije u Europi.

Za razliku od tada popularnije V12 konfiguracije, Cosworthov DFV motor bio je V8 pod kutom od 90°, te je razvijao 410 KS pri 9000 okretaja u minuti. U cijelosti je bio napravljen od aluminija, stoga je bio lagan, ali iznimno čvrst. Ta je čvrstoća bila iznimno važna za revolucionarnu kreaciju Colina Chapmana i Mauricea Phillippea. Phillippe je dizajnirano novu monokok šasiju napravljenu od aluminija koja je završavala neposredno nakon vozačevog sjedala. Na nju se direktno spajao motor koji je tako postao dio noseće strukture bolida. Zajedno s mjenjačem, motor je također nosio i stražnji ovjes. Takav koncept izrade izbacio je iz uporabe okvire koji su nosili motor i ovjes što je pridonijelo značajnoj uštedi u masi i povećanju upravljivosti bolida.

Zbog nedovršenog Cosworthovog motora, u prve dvije utrke sezone 1967. Lotus je morao koristio stari model 43. Nakon “shakedowna” na Lotusovoj stazi u Hethelu, novi Lotus 49 je po prvi puta bio testiran 23. svibnja, samo dva tjedna prije svoje prve utrke. Test je bio obavljen na Snettertonu, a za upravljačem je bio Graham Hill. Hill je bio zadovoljan viđenim, pohvalivši lakoću vožnje novog Lotusa 49, ali je također napomenuo da je novi Cosworthov motor radio poput prekidača jer je nakon 6500 okretaja dolazilo do naglog oslobađanja snage.

Prva utrka za Lotus 49 je bila VN Nizozemske na Zandvoortu. Debi je bio kao iz snova. Hill je osvojio pole position, dok je Clark, po prvi puta za upravljačem 49, došao do pobjede i najbržeg kruga utrke. Hill je nakon deset krugova morao odustati zbog kvara mjenjača. U sljedeće dvije utrke kvarovi su spriječili izvjesne pobjede. U Belgiji je Clark uvjerljivo vodio kad ga je problem sa svjećicama prisilio na odlazak u boks koji je rezultirao gubitkom dvije minute. Hill je već ranije odustao, u trećem krugu zbog kvara kvačila. Ni u Francuskoj vozači Lotusa nisu bili bolje sreće. Vodili su u utrci, Hill ispred Clarka, no unutar samo deset krugova, zbog identičnog kvara diferencijala na svojim bolidima, obojica su odustala.

Druga pobjeda stigla je na domaćoj utrci na Silverstoneu. Clark je slavio, dok je Hill i četvrtu utrku zaredom završio ranije, sada zbog kvara motora. Nakon te pobjede Clark je zaostajao devet bodova za vodećim Dennyem Hulmeom, no s još pet preostalih utrka do kraja prvenstva, taj je bodovni deficit bio nadoknadiv. To se ipak nije dogodilo, naprotiv, zaostatak se u sljedeće tri utrke povećao i o odluka o naslovu prvaka bila je između Hulmea i Brabhama.

U Njemačkoj i Kanadi Clark je oba puta odustao iz vodstva zbog mehaničkih kvarova, dok je Hill tek u svom šestom nastupu u Lotus 49 stigao do prvih bodova četvrtim mjestom u Mosportu. Posebno dramatična bila je VN Italije u kojoj je Clark odvezao jednu od najvećih utrka Formule 1. Clark nije dobro startao s pole positiona i na samom startu su ga prestigli Gurney, Brabham i Hill. Do kraja trećeg kruga Clark se ipak vratio u vodstvo, ali ono je kratko potrajalo jer je u 13. krugu morao u boks na promjenu probušene gume. Pao je na začelje s krugom zaostatka za vodećima. U isto vrijeme, Hill je na čelu vodio borbu s Hulmeom i Brabhamom i uspio je zasjesti na prvu poziciju, no nepouzdanost je ponovno udarila i u 59. krugu Hill parkira bolid zbog kvara. Clark je pak sa začelja počeo raditi nemoguće. Vratio se u isti krug s vodećima, vozio suludo brze krugove i osam krugova prije kraja ponovno se našao u vodstvu utrke. No sudbina se okrutno našalila s Clarkom i Lotusom. U posljednjem krugu došlo je do problema s dovodom goriva u motor te su Surtees i Brabham projurili pokraj Clarka koji se polako dokotrljao do trećeg mjesta.

Sljedeća utrka, VN SAD-a, bila je od velike važnosti za Lotus i Cosworth jer je vožena pred upravom Forda. Kako bi sve proteklo glatko i bez velikog rizika, prije utrke bacanjem kovanice odlučeno je da će pobjedu odnijeti Graham Hill. Dva Lotusa su povela utrku, s Hillom ispred Clarka. No u 41. krugu Hill upada u probleme s mjenjačem i Clark prelazio u vodstvo, a Hill ubrzo pada i iza Chrisa Amona u Ferrariju. U 96. krugu Amon odustaje i Hill se s velikim zaostatkom za Clarkom vraća na drugo mjesto. Dva kruga prije kraja Clark drastično usporava zbog loma jednog dijela ovjesa, ali ipak pobjeđuje sa šest sekundi ispred Hilla. Posljednja utrka sezone vozila se u Meksiku. Clark je slavio četvrti put u sezoni, dok je Hill još jednom svoj nastup okončao ranije. Od devet utrka, u njih sedam je morao odustati zbog mehaničkih kvarova.

Lotus 49 korišten je i u prve dvije utrke nove sezone 1968.. Sezona je počela na Kyalamiju posljednjom Clarkovom pobjedom u karijeri. Tri mjeseca kasnije Jim Clark je poginuo u F2 utrci na Hockenheimu. Posljednji nastup originalnog modela 49 bio je na VN Španjolske u kojoj je Hill napokon došao do pobjede.

U 11 utrka u kojima je Lotus 49 korišten, ostvario je 6 pobjeda, 10 uzastopnih pole positiona, još tri pobjednička postolja i 7 najbržih krugova.

Lotus 49 naslijedila je njegova izvedenica 49B koja je Formulu 1 uvela u novo doba – doba aerodinamike.

Clark6365

11 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
Redbulovac

Odlican clanak.Lotus je ocito bio dominantan bolid ali nepouzdan.To je frustrirajuce.

spori

Bas gledam na ovoj stranici:

http://www.allf1.info/

Colin Chapman je u tom periodu koristio i model 33, pa i model 25, model 43 i 48. Taj covjek je bio toliki genije, toliko produktivan, toliko je imao talenta, volje, ideja,….. Jako mu se divim, kao osobi i kao inzinjeru. Obozavam takve ljude! Ljude, od kojih se moze uciti, i nauciti dobrom primjeru,…..

Explorer

Evo, tekst o Chapmanu od prije mjesec i pol.

https://www.gp1.hr/colin-chapman-genijalac-s-tvornickom-greskom/

Explorer

Bravo Clark, odlično 🙂

croatic f1

Odličan članak Clark :thumbs:
Iz ovog članka se da zaključiti da je Lotus 49 bio odličan bolid,ali previše kvarljiv.Koliko je puta iz vodstva Clark morao odustati,koliko sitnih kvarova je bilo tokom sezone…Da je bolid bio pouzdan vjerojatno bi sezona bila obilježena Clarkovom dominacijom kao ova Vettelovom.Jedva čekam idući članak!

Mr.Spaceguy

Odličan članak, autor se lijepo potrudio.Trebalo bi više i češće biti ovakvih članaka.

perodeformero

Mokri snovi svakog vozača ( ali inavijača )
Imati krug zaostatka, namrštiti se, izbaciti kočnicu iz upotrebe i pobijediti.
Nikada to više neće biti moguće niti pokušati, kamo li ostvariti.
Dobro, super to zvuči, ali koje su onda bile razlike u bolidima da je tako nešto bilo moguće. Ipak su to neka druga vremena. Tada su navijači bili u stanju čekati cijelu sezonu jednu dobru borbu ili pretjecanje i nitko nije kukao zbog toga.
Danas bi svi zaspali na pola utrke, ako nema bar 2 pretjecanja po krugu, a portali bi bili zasuti uvredama na račun, vozača, staze, vodstva, organizatora…….

skrga

brz,nepouzdan,ali i dalje jedan od najljepsih bolida ikad

F1 Karthikeyan

Lotus prvi prestavio izgled bolida za 2014 🙂

Lauda 84

Izvrstan tekst, svaka čast 🙂

GrofDracula

hoćemo bar tjedno jedan takav 😀

Related Posts