Retrovizor: Pozdrav Webberu, pozdrav V8-icama

Interlagos ovaj put nije bio scena za dramu o odluci prvaka, ali ipak će se pamtiti po tome što jedan vozač i jedna konfiguracija motora idu u F1 penziju

Kad mu je forma takva da se već obaraju ili izjednačuju sezonski rekordi, nekako je bilo očekivano da će stari-novi svjetski prvak opet biti na vrhu postolja. Nije razočarao kladioničare (koji doduše na njemu imaju već samo minimalni koeficijent). Ako tako još nije izgledalo u prvoj polovici sezone, sad je jasno da će 2013. biti obilježena kao jedna od onih godina “pometanja”, s dominacijom jedne ekipe i njenog primarnog vozača.

Iako odluke prvenstva u posljednjem krugu posljednje utrke (od čega se još sabiremo nakon 2008.) budu spektakli koji se prepričavaju unucima, imaju i ovakve sezone svoju čar. U sportskom je smislu fascinantno vidjeti ekipu (uključivo vozača), navijali vi za nju ili ne, koja radi perfektan posao, iz utrke u utrku, s minimalnim ispadima koje zna zaobići. Ovaj put možda je malo zaškripalo s naglim ulaskom u boks, i startom koji nije bio bezbrižno lagan, ali ― pobjeda je opet išla plavo-ljubičastom.

Dok Vettel iza sebe ima još jednu šampionsku sezonu, i očito ima apetit za još, u Brazilu smo se oprostili od Marka Webbera. Australac je imao svoje blistave trenutke prije tri godine, kad je umalo bio svjetski prvak. Otada mu je forma (barem u odnosu na momčadskog kolegu) imala uspone i padove, ali i po vlastitom priznanju više nema motivaciju kao nekad. Neki vole tvrditi da mu je po godinama i vrijeme ostaviti F1 kokpit i zaputiti se u neku drugu kategoriju (kao što i ide u Porsche LM), ali zapravo to nije još validan argument: Australac je, primjerice, samo godinu dana stariji nego što je to Damon Hill bio u svojoj šampionskoj sezoni. U svakom slučaju, ljepše je vidjeti nekoga kako se od sporta oprašta drugim mjestom, nego da nastavlja iz sezone u sezonu u sve slabijim ekipama.

Ovo je bila i posljednja utrka Felipea Masse za Ferrari, i mogla je proći i bolje za njega. Ona nes(p)retna kazna za prelazak preko crte bila je ― po strogom slovu zakona ― važeća. Ali opet je problem bio u nekonzistenciji odluka, s obzirom da su mnogi drugi vozili “rubno”. Frustracija je to, ujedno, i za ekipu jer je to smrvilo ikakve nade koje je Ferrari još možda imao dočepati se drugog mjesta među konstruktorima. Ovako, za šest bodova razlike, ipak titula konstruktorskih vice-prvaka ide Mercedesu. Mercedesu, koji ni sam nije imao neku genijalnu utrku, s obzirom na Hamiltonov neobičan sudar s Bottasom, uništenje gume, pad u poretku, itd.

Kad smo kod konstruktora, zapravo je Ferrari imao jednaku strepnju pred Lotusom ― koji je samo i jedino na ovoj utrci sezone ― ostao bez bodova. Kvar Grosjeanovog motora mu doduše nije pokvario planove u vozačkom prvenstvu jer je imao dovoljan bodovni razmak ispred i otraga, ali nije baš neki oproštaj od V8 motora. Hekki Kovalainen, privremeni povratnik, je i ovaj put završio utrku prilično izvan bodova, što mu ne čini naročitu uslugu ako mu je do povratka 2014. na grid.

Ne zanemarimo McLaren sa “solidnim” četvrtim mjestom, iako se valjda Bruce McLaren okreće u grobu zbog situacije u kojoj McLarenovo četvrto mjesto, četrdeset sekundi iza pobjednika, moramo nazvati natprosječno uspješnim. I Pérezovo šesto mjesto je dobar pothvat za njega (nakon onih avantura na kvalifikacijama), iako mu je sad veća briga naći novog poslodavca nego slaviti osam bodova kojima je preskočio di Restu i uzeo jedanaesto mjesto u poretku vozača.

Kad smo kod toga, navodno je i Škotu kokpit “nestabilan” u metežu velikog broja kandidata koji cilja na premali broj slobodnih kokpita za 2014. (Kolega mu Sutil je osvojio devetnaest bodova manje, ali tvrdi da već ima ugovor za 2014.)

U igri je i Nico Hülkenberg, osmi u Brazilu, i vjerojatno jedan od najjačih kandidata na tržištu. Nema sumnje da zna biti brz i gotovo je nevjerojatno da završi bez kokpita sljedeće sezone, već mu je glavna briga naći nešto konkurentnije od Saubera. Mada, i Švicarci su znali imati neke iznenađujuće bujice forme.

Naposljetku, preostali jedan bod otišao je Ricciardu, ali on momentalno ima najmanje brige od svih oko novog poslodavca. Ide u najsnažniju, šampionsku ekipu, ali to ujedno postavlja i ekstremno visoke standarde, osobito uzevši u obzir tko će mu biti s druge strane garaže.

Williams i dalje u slaboj formi, radi Bottasa koji nakon bliskog susreta s Hamiltonom nije ni završio, i Maldonada na šesnaestom mjestu koji tvrdi kako jedva čeka pobjeći iz Williamsa. Hrabra izjava, i pitanje je bi li mu jezik bio toliko labav da iza sebe nema vagone novca.

Na začelju, dogodila se promjena, i Marussia je ipak ostala do kraja sezone ispred Caterhama, iako niti jedna od ovih ekipa i dalje nije izgledala kao ikakav kandidat za osvajanje bodova. Možda im donekle pomognu masovne promjene pravila za sljedeću sezonu, ako nanjuše nešto što konkurencija nije.

Ovo je, kao što znamo, bila posljednja utrka s V8 motorima. Nostalgičara će naravno biti, kao što je to i bilo pri prelasku s V10 na V8 motore, ali pričekajmo prvo vidjeti kakav će novi motori donijeti show ― zasad svi sugeriraju da bi to, prije svega, moglo značiti dosta odustajanja.

Oton Ribić