Crtice iz života vozača Formule 1 (prvi dio)

Malo je koji vozač obilježio povijest Formule 1 kao Juan Manuel Fangio. Bio je gospodin u pravom smislu riječi, čovjek koji se sam probio od dna do vrha i koji je do svoje smrti bio autoritet koji se nitko nije usudio propitkivati i džentlmen do srži. Evo samo jednog dokaza. Slijedio je vikend kada je na redu bila VN Kube. Utrka se održavala drugu godinu za redom pod visokim pokroviteljstvom kubanskog predsjednika Fulgencija Batiste, poznatog kao čovjeka koji je od Havane namjeravao stvoriti latinski Las Vegas. Međutim, u to vrijeme je već trajala revolucija Fidela Castra pa je noć uoči utrke iz predvorja luksuznog hotela Lincoln tada 47-godišnjeg Fangia, uz prijetnju pištoljem oteo jedan od revolucionara. Ne želeći riskirati živote nedužnih ljudi oko sebe, Juan Manuel mirno je krenuo za otmičarom u revolucionarno skrovište, doznavši ondje da je meta i britanski vozač Stirling Moss. “Nemojte ga otimati, čovjek je na svadbenom putovanju”, hladnokrvno je šefu otmičara, Castrovoj desnoj ruci Faustinu Perez, lagao Fangio, spasivši tako Engleza od traume. Svoje je otmičare toliko oduševio inteligencijom i finoćom da su mu donijeli večeru po želji, drugog mu dana dali radio da može pratiti izravni prijenos utrke, a poslije njezina kraja ga pustili na slobodu. Poslije je izjavio: “Bila je to avantura. Ako je to što su pobunjenici učinili bilo radi nekog višeg cilja, ne zamjeram im.” Na utrci je pobjedio Stirling Moss, kojeg je upravo Fangio spasio.

Jim Clark bio je izniman vozač, koji je kažu, vozio ispred svog vremena. Potvrđuju to i riječi Alana McCalla, tadašnjeg mehaničara u Lotusu: “Uzmimo za primjer kočnice. Na Clarkovom bolidu smo ih mijenjali svaku 4-5 utrku, čisto iz neugode, dok bi Graham (Hill) potrošio dva seta u trkaćem vikendu. Jim je bio sposoban unijeti dodatnu brzinu kroz zavoje bez imalo poteškoća, bez mučenja mašinerije.

I za kraj jedna kratka, ali humoristična.
Nekada je, barem što se tiče otkačenosti, bilo bolje u Formuli 1, zato jer su je vozili likovi poput Nelsona Piqueta, koji je na pomalo glupo novinarsko pitanje “Piquet, želite pobjedu danas?” složio imbecilnu facu i odgovorio: “Ne, danas želim biti jedanaesti.”