Nostalgija utorkom: Velika mala Alfa

Alfa Romeo 158/159 jedan je od najistaknutijih bolida u povijesti Formule 1. To je bolid u kojem je Nino Farina osvojio prvo svjetsko vozačko prvenstvo 1950., premda počeci modela 158 sežu još u 1937..

Pod najezdom bolje financiranih i tehnički naprednijih njemačkih proizvođača u klasi Grand Prix i neuspjeha s novim modelima, Alfa se odlučila na prelazak u stepenicu nižu klasu Voiturette. Klasa Voiterette, na francuskom mali automobil, imala je obujam motora ograničen na 1.5 litru, za razliku od 3.0 litre u klasi GP.

Dizajniranje i proizvodnja Alfette (mala Alfa) kako se model još nazivao, povjerena je novonastaloj Alfinoj trkaćoj ekipi Alfa Corse koja je nastala na temeljima Scuderie Ferrari. Sve do otvorenja Alfinog trkaćeg odjela u Milanu početkom 1939., dizajniranje i sastavljanje automobila odvijalo se u Ferrarijevoj tvornici u Modeni, premda se proizvodnja većih dijelova nalazila u Milanu.

Na čelu dizajnerske ekipe bio je Gioacchino Colombo, poznati talijanski dizajner motora. Colombo je dizajnirao potpuno novi 1.5 litreni motor, s osam cilindara u liniji i Rootsovim kompresorom postavljenim uzduž motora. Blok motora je bio izliven od elektrona (magnezijeva legura) što je omogućilo težinu motora od samo 165 kilograma. Motor je razvijao 195 KS pri 7000 okretaja u minuti. Mjenjač je bio četverostupanjski, smješten uzdužno. Motor i mjenjač je povezivalo pogonsko vratilo smješteno nisko po sredini bolida što je omogućavalo niži položaj vozačevog sjedala. Prednji ovjes su činila poprečna ramena, poprečne lisnate opruge i hidraulični amortizeri, dok se stražnji sastojao od swing osovine, poprečnih lisnatih opruga i hidrauličnih amortizera. Šasija je bila čvrsta, napravljena od čeličnih cijevi s oplatom od aluminija. Za zaustavljanje su se koristile efikasne hidraulične bubanj kočnice.

Razdoblje od 1938.-1943.

Prvo testiranje bolida obavljeno je u svibnju 1938. u Monzi, a premijeru je Alfetta doživjela na utrci “Coppa Ciano”, 7. kolovoza 1938.. Za utrku su bila pripremljena tri bolida, a njihovi su vozači bili Emilio Villoresi, Clemente Biondetti i Francesco Severi. Alfa je odnijela dvostruku pobjedu s Villoresijem ispred Biondettija, dok je Severi završio sedmi. Ostatak sezone donio je nove uspjehe, ali i otkrio određene nedostatke u pouzdanosti. Najveći problem predstavljao je motor, ali su preko zime uklonjeni njegovi nedostatci, čak je i njegova snaga povećana na 225 KS.

Prva utrka sezone 1939., GP Tripolija, nije prošla dobro za Alfu. Mercedes se naizgled niotkuda pojavio s modelom W165 i u jedinoj utrci u kojoj je taj model nastupio potukao Alfu. Utrka je otkrila još jednu slabost kod 158 – pregrijavanje prouzročeno lošim sustavom hlađenja. Nakon utrke sustav je temeljito modificiran, što je uz još nekoliko poboljšanja rezultiralo Alfinim pobjedama u preostalim utrkama u sezoni. Sezonu su obilježile i dvije tragedije u kojima su vozači izgubili živote. Prvo je na testiranju u Monzi poginuo Emilio Villoresi, a nepuna dva mjeseca kasnije, zbog posljedica izlijetanja na treningu za utrku Coppa Acerebo, preminuo je Giordano Aldrighetti.

Za sezonu 1940. izrađeno je šest novih modela 158C. Prva utrka bio je GP Tripolija i savršena prilika za osvetu Mercedesu. Mercedes se nije pojavio na utrci, no za utjehu Alfi ostaje činjenica da je Farina srušio rekord kruga i rekord utrke. To je bila jedina utrka sezone, jer je ostale zaustavilo mračno razdoblje Drugog svjetskog rata. Unatoč ratu, razvoj i testiranje 158 nije posustajalo sve do 1942. Jedan od razvojnih koncepata bila je Alfa 158D s de Dionovom stražnjom osovinom.

1943. dolazi do prekida razvoja 158. Nijemci su preuzeli upravljanje nad sjevernom Italijom i kako bi izbjegli zapljenu svojih bolida, rezervnih dijelova i opreme iz pokretne Alfa Corsine radionice, u Alfi su ih odlučili sakriti u selu Melzo.

Razdoblje od 1946.-1949.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, uslijedio je povratak na staze. Sačuvani bolidi i oprema iz Melza omogućili su Alfi nastup na St. Cloud GP 1946., prvoj GP utrci nakon 1940.. Dva modela 158 vozili su Farina i Wimille koji su demonstrirali Alfinu brzinu, ali su obojica zbog kvara na mjenjaču bili primorani odustati. Prva pobjeda stigla je na GP des Nationes u Ženevi, u utrci u kojoj je svoju premijeru doživio 158/46B s dva kompresora koji su omogućili povećanje snage na 254 KS.

1947. je Alfa 158 postala GP bolidom pod novim Formula 1 pravilima. 158/47 bio je novi korak naprijed u neprestanom razvoju modela. Rezultat razvoja bilo je povećanje snage motora na 310 KS i potpuna dominacija na stazama tijekom sljedeće dvije godine.

1949. uslijedila je stanka od utrkivanja. Kao glavni razlozi navode se razvoj novog Alfinog cestovnog modela 1900, nedostatak novčanih sredstava i smrti trojice vozača, Achillea Varzija, Jean-Pierrea Wimillea i grofa Carla Felicea Trossija.

Razdoblje od 1950.-1951.

U ožujku 1950. Alfa je obznanila planove o povratku na staze i nastupu u novoosnovanom Svjetskom prvenstvu GP bolida. Vozačku postavu činili su “Tri F” – Juan Manuel Fangio, Nino Farina i Luigi Fagioli. Poboljšana vezija 158/50, koja je razvijala 350 KS, omogućila je Alfinim vozačima apsolutnu dominaciju. Osvojili su sve utrke u kojima su nastupili – 6 utrka u Svjetskom prvenstu i još 5 utrka koje se nisu bodovale za prvenstvo. Vozačka titula otišla je u ruke Farine, dok su Fangio i Fagioli završili na drugom i trećem mjestu.

Za 1951. Alfa je pripremila redizajniranu 158 novog naziva – 159. Snaga motora popela se na 420 KS, ali su su u Alfi to platili skupom cijenom – potrošnja goriva bila je značajno veća nego kod konkurencije. U utrkama su Alfe morale stati dva do tri puta na nadolijevanje goriva, dok je konkurencija morala najviše jednom. Povećani spremnici goriva, povećanje ukupne mase bolida i veća brzina na ravnim dijelovima rezultirali su uvođenjem čvršćeg de Dionovog stražnjeg ovjesa.

U toj je sezoni Alfa 158/159 dobila žestoku konkurenciju u vidu Ferrarija 375. Upravo je Ferrarijev vozač, Jose Froilan Gonzalez, na VN Britanije prekinuo Alfin niz od 27 uzastopnih GP pobjeda koji je započeo 1946.. Odmah je uslijedio i drugi poraz na VN Njemačke. Alfin odgovor na poraze bila je unaprijeđena inačica 159M (M – maggiorata) pripremljena za utrku u Monzi. Željeni rezultat je izostao. Fangio je odustao, a Farina nije mogao parirati Ferrarijevom dvojcu Ascari-Gonzalez. Ipak u posljednjoj utrci sezone, VN Španjolske, Fangio pobjeđuje i time Alfi 158/159 u posljednjem nastupu osigurava pobjedu, a sebi naslov prvaka.

Zbog nedostatka novčanih sredstava, Alfa se na kraju sezone povukla iz Formule 1 i time je nakon 13 godina okončan jedinstveni životni put Alfe 158/159, bolida koji je obilježio prve godine Formule 1.

Clark6365