Retrovizor: Šarolika, nepredvidljiva, nezaboravna sezona

Nakon što se slegla prašina Brazila i treće Vettelove uzastopne titule, sad je zgodan trenutak baciti širi pogled na ono što se kome zbivalo u 2012.

Kalendar nam je bio krcat utrkama, s njih čak dvadeset, gotovo su sve bile čisti koncentrirani show. I to ne samo u nedjelju, već i na kvalifikacijama kojima nije nedostajalo neočekivanih ispada snažnih igrača u Q2, uplitanja meteorologije, guma i ostalog.

Kad smo već kod guma, mnogi su mišljenja da je njihova nepredvidljivost, naročito u prvoj polovici sezone, od Formule 1 zauzvrat za puno akcije na asfaltu napravila svojevrsnu lutriju (sedam pobjednika u sedam prvih utrka dovoljno govori). S druge strane, mnogo je i onih kojima je takva situacija, u kojoj praktički pola grida kandidira za pobjedu, draža. U krajnjoj liniji, vjerojatno se radi (i) o osobnom ukusu i onome što netko zapravo na Formuli 1 želi pratiti: izravne napade i pretjecanja, ili pak strateške igre i taktiziranje, ili neki koktel toga. Zasad je vjerojatno jedini zaključak da jedan, univerzalan recept koji bi se svakome sviđao ― ne postoji.

Taktički ili “lutrijski”, ipak se vozački naslov odlučivao na zadnjoj utrci, i dobar dio sezone zapravo je bio dosta napet, tako da tu nema mnogo prostora za žalbe. Prvo takav nepredvidljivi početak, pa vrijeme obilježeno Alonsovim pragmatičnim grabljenjem pobjeda i postolja u doba kad su si drugi otimali bodove međusobno, i na kraju nagla forma Red Bulla i Vettelovo stizanje i prestizanje Španjolca ― čak i Alonsovi navijači će se vjerojatno složiti da je bolje imati ovakvu progresiju sezone nego dominantne, gotovo repetitivno dosadne pobjede Alonsa ili bilo koga drugog (poput 2004., recimo).

A sad se s krupnog plana fokusirajmo na pojedine ekipe, i tko je što uspio napraviti kroz tih dvadeset stanica prvenstva.

RED BULL

Početak sezone nije aludirao na Austroengleze kao apsolutno vodeću ekipu, premda nije bilo ni sumnje da ekipa ipak spada u gornji ešalon. Tek je druga polovica, i stabilizacija situacije s gumama, opet gurnula ekipu tamo gdje smo je kroz 2010. i 2011. bili navikli gledati ― ispred suparnika (iako ne uvijek i ne u svim uvjetima). Taj uspon se na kraju pokazao više nego dovoljnim da se konstruktorski naslov zgrabi već na pretposljednjoj utrci sezone, a Vettelu da dovoljno rano stigne Alonsa i sagradi madrac od prednosti koji je obranio do kraja sezone ― unatoč mušičavim alternatorima.

Treća titula za Nijemca vodi do toga da ga je teško ne smatrati favoritom i za dalje, s obzirom da ekipa očito funkcionira kao švicarski sat, a i Newey ostaje na brodu. A nema ni sumnje da će Nijemac nastaviti “gristi”. Webber je ove godine imao svoje bljeskove, ali potkraj sezone je djelovao relativno jasno kao sekundarni igrač, mada to Red Bull nije (odnosno ne bi) izvodio blatantno koliko neki drugi. Osim ako se nešto drastično promijeni u omjeru forme s kolegom, vjerojatno će za dio te uloge morati biti spreman i 2013.

FERRARI

Početak je bio obavijen pričom o bolidu koji je trebao biti radikalno nov i inovativan, ali se nije pokazao niti posebno brzim. Negdje do sredine sezone ekipa je uspjela dovući taj F2012 na brzinu koja (pod dobrim okolnostima) pobijediti, što je Alonso i iskoristio, ali ne zaboravimo da je pobjeda u Maleziji izgledala kao gotovo nemoguć scenario u tom trenutku. Pa ipak, kombinacijom Alonsovog znanja, dobre pouzdanosti, Massine asistencije i nekoliko drugih faktora, konkuriranje za vozački naslov još u posljednjoj utrci daleko je bolje od tmurnih predviđanja s početka sezone.

Sad se tamo govori kako bolid za 2013. već od početka mora biti izvrstan, da se Ferrari ne mora igrati “stizanja” i nadoknađivanja. Lakše reći nego napraviti, naročito ako pogledamo da niti jednu od protekle tri (pa i više, zapravo) sezona Ferrari nije počeo s baš očito vrhunskom mašinerijom. No, tamo dobrih konstruktora ima, Alonso i dalje “grize”, tako da će Ferrari vjerojatno i sljedeće sezone nastaviti lupati po gornjem rangu ― ali ostaje pitanje, koliko točno visoko.

McLAREN

Biti u gornjoj četvrtini u konstruktorskom prvenstvu na kraju sezone je sam po sebi izvrstan rezultat, ali mnogi će McLarenovi navijači, a i zaposlenici, vjerojatno ipak imati neka gorka sjećanja na 2012. Nema nikakve sumnje da je bolid bio brz ― uostalom, ne dolazi sedam pobjeda (isto koliko i Red Bull!) slučajno. Ali, splet problema s pouzdanošću i nekoliko karambola vozača u kritičnim trenucima na kraju su ekipu koštali ne samo ranog prestanka konkuriranja za vozačku titulu, već u zadnji čas i drugim mjestom među konstruktorima koje im je oduzeo stari talijanski rival.

I na sve to, Lewisov odlazak u Mercedes dodaje još jedno iščekivanje nad McLaren za budućnost. Nema sumnje da Pérez zna biti brz, ali može li se smatrati punom zamjenom za Hamiltona malo je nategnuto tvrditi. Naravno, vrijeme će pokazati koliko je ovo bio dobar potez za McLaren, a uostalom i koliko za Hamiltona. Button, ove godine na kraju gotovo izjednačen s Lewisom po bodovima, ostaje glavni nosivi zid.

LOTUS

Od Räikkönenovog se povratka u F1 kokpit mnogo očekivalo, ali je tu bilo i zrno sumnje s obzirom na dužinu svojeg prethodnog izbivanja. Ali i njegova i Lotusova priča su bile uspješne: četvrto mjesto među konstruktorima i Finčevo treće među vozačima pokazuju da nakon onih trulih vremena od prije tri godine, ekipa ponovo zna gurati stvari naprijed. Pobjeda, za koju su svi najavljivali da će morati doći skoro, je ipak malo pričekala, tek do GP Abu Dabija, ali nema veze: Finac je toliko konzistentno skupljao bodove (u svim utrkama osim u Kini!) da m je to kompenziralo pobjede npr. McLarenovih vozača koji su ih imali više.

Grosjean je druga priča: brz na mahove i zna bljesnuti, ali i pun nepredvidljivih poteza od kojih ga je jedan koštao “hlađenja” na Monzi. Pa ipak, 96 bodova nije nipošto loše, i djeluje sasvim mogućim da ga Lotus drži i dalje u svojim redovima. A i ako neće, za njim će biti interesa. A sve u svemu, bit će interesantno pratiti nastavak trenda forme Lotusa u 2013.

MERCEDES

Da smo malo bezobrazniji, mogli bismo reći da je objava dolaska Lewisa Hamiltona u ovu ekipu 2013. poslužila i kako bi odvratila pozornost s posvemašnjom sušom rezultata u drugoj polovici sezone, sa stintom od Suzuke do Austina bez i jednog boda. Doduše, početak je još djelovao uvjerljiviji, osobito kad je Rosberg pobijedio u Kini, ali otad stvari polako klize nadolje, i Mercedesi su se na plasmanima uglavnom motali oko šestog-sedmog mjesta. Unatoč broju od deset odustajanja, ipak dovoljno za peto mjesto u konstruktorima, taman komforno ispred Saubera, ali miljama iza Lotusa. Daleko od onog što je vrh ekipe, i njenih osamdeset i sedam tehničkih šefova, naslućivalo.

Schumacher, koji svoju završnu sezonu također neće pamtiti po mnogo ljepšem nego jednom Pole positionu (s kaznom) i jednom postolju, dakle ustupa mjesto Lewisu i u 2013. neće biti dvojbe oko toga gdje je porijeklo neuspjeha ako ne bude bodova. Rosberg nastavlja svoje zaposlenje, i držati korak s Hamiltonom, kakav god bolid bio, bit će mu teška zadaća.

SAUBER

Jedna od karakteristika Saubera ove sezone bila je relativna “kaotičnost” rezultata. Ovaj vikend postolje, pa sljedeći dvostruko ostajanje bez bodova, pa opet dobri… I Pérez i Kobayashi su se pobrinuli za svoj udio dolazaka pod reflektore na tim postoljima, osobito Kobayashi na svojoj domaćoj utrci, i šesto konačno mjesto među konstruktorima relativno dobro i ocrtava taj tipični status predstavnika srednjeg ešalona koji Sauber ima.

Već znamo da sljedeću sezonu Švicarci počinju s potpuno novom postavom ― dolaze Hülkenberg i jedno novo lice, Gutiérrez. Nakon što smo vidjeli ove godine u nekoliko situacija što Nijemac zna, potencijala za dobre rezultate će biti, a i Gutiérreza prate vrlo respektabilni rezultati u dosadašnjim kategorijama. Velik udio imat će, jasno, i ono što može bolid.

FORCE INDIA

Srodna sauberu, Force India imala je i uspone i padove: doduše nikad na postolju, ali bodovi su dolazili u manjim ili većim zalogajima, s time da je ipak veći dio njih donio Hülkenberg. I njihovo sedmo konstruktorsko mjesto je otprilike gdje se već moglo naslutiti sredinom sezone da će kotirati. Nažalost, često se u kontekstu ove ekipe govori i o financijskim problemima vlasnika Mallye, i koliki to utjecaj može imati na stanje u ekipi.

S Hülkenbergom potvrđenim za odlazak u smjeru Saubera, di Resta ostaje u ekipi, a za preostalo mjesto govori se o raznim kandidatima, između ostalih i o Adrianu Sutilu, koji je upravo tu poziciju, sjetimo se, držao godinama.

WILLIAMS

Svi su se bojali ponavljanja katastrofalne 2011. i završetka ove legendarne i ne tako davno vrlo uspješne ekipe u donjoj trećini konstruktora, ali se to ovaj put izbjeglo. No opet, niti konkuriranje Force Indiji za sedmo mjesto nije djelovalo realnim. Ona pobjeda iz neba u rebra na GP Španjolske, kad je Williams Pastora Maldonada izgledao uvjerljivo kroz cijelu utrku, pokazala se anomalijom u inače sedmim-osmim-devetim mjestima koja su se skupljala, izmiješana i s dosta završetaka izvan bodova.

Maldonado ostaje u 2013., a Sennu će zamijenti Bottas, još jedan mladi vozač koji prema dosadašnjim rezultatima itekako obećava. Ali prvo je pitanje koliko će bolid biti na visini zadatka.

TORO ROSSO

Na devetom mjestu, posljednja od ekipa koje su duže od tri godine u Formuli 1, ove se godine Toro Rosso znao katkad umiješati u viši srednji red, u nekoliko prilika skupiti i bodove, ali niti izdaleka dovoljno da zaprijeti Williamsu. Gazda Dietrich Mateschitz već upozorava da njegova B-ekipa treba početi malo više gristi, ali unatoč svemu, to mu je i dalje ― B-ekipa.

Sljedeće godine ostaje ista postava Vergne-Ricciardo, i uspjehom bi se moglo smatrati da budu stalni konkurenti srednjeg reda u 2013.

CATERHAM

Za najsitniju dlaku, ali ipak, Caterham je uspio završiti sezonu kao desetoplasirani nakon što je Petrov uspio zgrabiti jedanaesto mjesto u Brazilu i time nadjačati dotadašnji dvanaesti plasman Glocka u Singapuru. Naravno, nije tu samo kompetitivnost, već i udio nagrade koji ta razlika u plasmanu donosi, koji među ovim ekipama donjeg ešalona itekako znači mnogo.

No, najave o prvim napadima Caterhama na srednji red u 2012. se nisu ostvarile, i ekipa i dalje nema niti jedan osvojeni bod, iako je mahom ispred Marussije. Vidjet ćemo koliko je to moguće u sljedećoj sezoni, u kojoj već sad znamo da će tamo voziti Charles Pic ― dakle Kovalainen ili Petrov ostaju bez kokpita tamo.

MARUSSIA

I dalje obilježena imidžem backmarkera, Marussia je doduše uspjela privremeno doći na deseto mjesto spomenutim Glockovim plasmanom u Singapuru, ali se u zadnji čas vratila na jedanaesto. Prvi zadatak Glocku, njegovom još nepoznatom kolegi i ostatku ekipe bit će biti konzistentno bolji od Caterhama, a za ciljati na prve bodove nekom prilikom u 2013. bilo bi možda zasad previše. Iako, nikad se ne zna.

HRT

Brazil 2012. je, saznali smo, po svemu sudeći bio i posljednja utrka Hispania Racing Teama. Dok je u proteklim sezonama čak uspijevala spletom okolnosti biti ispred Marussije odnosno Virgina, ovaj put HRT je bio debelo najlošiji. Ali i da nije, s obzirom na sve financijske probleme koji su se pokazali kroz život ekipe, pitanje je bismo li gledali HRT 2013. Najbolji rezultat ostaje Karthikeyanovo petnaesto mjesto u Monte Carlu.

Nakon svega ovog, očekivanja za 2013., u perspektivi protekle sezone, bit će dosta visoka. Bez obzira na lutriju s gumama koja nije fascinirala starosjedioce i iziritirala je neke ekipe i vozače, količina akcije koju smo vidjeli u utrkama bila je tolika da na mnogim utrkama nismo imali vremena skočiti do kuhinje po žličicu za pomiješati med u čaju. Čak i inače tradicionalno procesijske staze su vidjele pretjecanja ove godine, i tu je postavljen određeni, nazovimo to tako, “standard spektakla”. Utrke poput Bahreina 2010. sad gotovo izgledaju kao nekakav drugi sport u nekom drugom svemiru. Naravno, u tome je još faktor i DRS, i još neke druge stvari.

Rezultat su ipak dobre brojke gledanosti i posjećenosti, što znači i veći interes sponzora (neka veća imena su se opet počela šuljati glasinama o sponzoriranju), pa prema tome i donekle bolja vremena koja bi se Formuli 1 mogla spremati. To jest, dokle ne priprijeti nekakva eskalacija oko budžeta, nakon čega se počinje govoriti o njegovom ograničavanju, pa Ferrari ima svoj stav, a Red Bull svoj, i tako dalje iznova.

Ali ponovimo ― štogod se spremalo za 2013., bilo to dobro ili loše, 2012. ćemo pamtiti kao jednu od markantnijih sezona. Napetosti i akcije nije nedostajalo, nije bilo nekakvih grandioznih sudačkih ili pravnih skandala (bar ne otvorenih!) koji umaraju, konkurencija među ekipama je bila dobra, i promovirana je izvrsna staza u Austinu. Vettel je odnio treći naslov za redom, ali ne s tolikim komforom da bi Formula 1 prijetila postati dosadna, i da je kod utrka ono zanimljivo tko će biti drugi (podsjetnik na 2004. recimo).

No 2012. ćemo pamtiti i kao posljednju sezonu za priličan kontingent F1 vozača: još nisu potvrđeni svi kokpiti za 2013. pa je bolje ne se zalijetati s pozdravima osim Schumacheru, ali već sad ima više raspoloživih vozača (i to dobrih) nego kokpita. Formula 1 je ultra-ekskluzivan klub, bez sumnje. Alexander Wurz je jednom rekao: “više ljudi ide u svemir nego u F1 kokpit”, i zapravo prema brojkama nije u krivu.

HEROJ SEZONE: Adrian Newey. Nema sumnje da do toga ne bi došlo da nije imao izvrsnu vozačku postavu, ali bolidi koje Newey smišlja su i ove godine odnijeli konstruktorski naslov, a jedan od njih i vozački. Brzina koju je Red Bull imao, osobito u drugoj polovici sezone kad je krenula navala na titulu, pokazala je drugim tehničkim direktorima koliko imaju tvrd orah pred sobom ako žele konkurirati za konstruktorske titule.

POTEZ SEZONE: Uvođenje GP SAD. Teško bi bilo nabrojati sve koji su direktno ili indirektno zaslužni da se SAD vratio na kalendar, ali jest ― i utrka je bila potpuni uspjeh, kako komercijalni, tako i u sportskom smislu. Ako se po jutru dan poznaje, ubuduće će ovaj Grand Prix u Austinu biti jedan od dragulja sezone.

RAZOČARANJE SEZONE: Mercedes. Nije peto konstruktorsko mjesto toliko loše, koliko je to u suprotnosti s onim što je većina od ekipe očekivala, naročito u svjetlu mase snažnog kadra koji je tamo zaposlen, i najava prije sezone kako će ova biti velik korak naprijed (a zapravo je bio korak natrag, jer je u odnosu na 2011. izgubljeno jedno mjesto u prvenstvu, radi Lotusa). A ni ona serija od pet uzastopnih utrka bez bodova, ni deset odustajanja nisu nešto što će se ekipa iz Brackleya rado sjećati. No perspektiva postoji ― između ostalih, tamo sljedeće godine vozi jedan od vozača iz samog vrha.

Oton Ribić