Retrovizor: Treći put za redom – šampionski pehar ide u Njemačku

…nakon što je već prije dva tjedna onaj drugi otišao u susjednu Austriju. Po običaju, Brazil je donio superspektakl, kao adekvatan završetak ove lude sezone.

Ona pobjeda na kišnoj Monzi u Toro Rossu bila je dobra sugestija što se sprema. Stotinu utrka kasnije, Vettel je u džep spremio treću vozačku titulu za redom, iako ovu posljednju osvojenu znatno napetije nego 2011. kad je se dočepao još rano prije nego što je pala kockasta zastavica na posljednjoj utrci.

Neminovno njegovog naglog uspona u drugoj polovici sezone, hvatanja i prestizanja Alonsa, ne bi bilo da nije oko sebe imao i izvrsnu mehaniku, ali ne treba davati previše prava kritičarima koji titulu pripisuju samo i jedino bolidu. Nijemac je odradio lavovski posao, pa između ostalih i na ovoj posljednjoj utrci pokazavši da s oštećenim bolidom sa zadnjeg mjesta zna doći do bodova. Ni četiri pobjede u nizu (Singapur-Japan-Južna Koreja-Indija) nisu nešto što bi se moglo pripisati slučajnosti ili spletu neobičnih uvjeta, poput Maldonada u Španjolskoj.

Red Bull očito funkcionira kako treba (kao ekipa, ne samo kao bolid), a Vettelu ako nije bilo “dosta” grizenja za nove titule nakon što je osvojio dvije, teško da će mu to dosaditi nakon tri. Dakle ― sad bi bilo naivno ne ga već najaviti kao vjerojatnog konkurenta za titulu 2013. Klub trostrukih prvaka do sada je malen, ali četverostrukih ― još manji.

A na žalost Španjolaca, Tifosija i mnogih drugih, Alonso nije imao nekakvu atipičnu utrku koja bi mu nadoknadila trinaest bodova zaostatka za Vettelom s koliko je dolazio na Interlagos. Opet je u svojem već tradicionalnom stilu kalkulirao, izvrsno vozio, dobio vrlo čvrstu podršku svojeg momčadskog kolege (kojem se, eto, ovaj puta mjenjač nije trebao pokvariti), iz relativno slabih kvalifikacija uspio izvući i postolje, ali ne i pobjedu koja bi kompenzirala Vettelovo šesto mjesto. Sad kada je izgubio titulu s tri boda zaostatka u sezoni, najlakše je tražiti i nalaziti mjesta u sezoni u kojima je možda mogao prestići onog ispred i zaraditi tu razliku, ali prvenstva se nikad ne gube (ili ne dobivaju, kad smo kod toga), jednom ključnom odlukom; one su i inače, ne samo u Formuli 1 nego i mnogo drugih sportova, rezultat raznih sitnih ispravnih i neispravnih odluka donošenih ranije. Ovaj put njegovima je nedostajalo samo jedan posto! (Toliko su otprilike ta tri boda u odnosu na 282 boda koja je trebao za titulu.)

No i on je, već dokazano, uporan kao bik kojim ga nadimkom nazivaju, pa osim ako se dogodi neki veliki sklop i preokret stanja u Formuli 1, bit će i on u grupi kandidata za naslove 2013.

Novi prvak i novi viceprvak su, iako u slici cijelog prvenstva u prvom planu, igrali samo jedan dio uloge ― utrka je zapravo bila festival Buttona i Hülkenberga, a i Hamiltona tih 54 kruga koliko je vozio do sudara s Nijemcem koji ga je koštao odustajanja u posljednjoj utrci njegovog šestogodišnjeg stinta u Wokingu.

Kao što mu je to često slučaj kad pada kiša, ili još više, kad situacija bude naglo promjenjiva i u onoj finoj zoni između suhe i mokre staze, Button je odradio sjajan posao, drastično pobjegavši od kolone bolida, a nakon sigurnosnog automobila čuvajući svoju poziciju naprijed.

Jedini koji mu se ozbiljno upleo u račune bio je Nico Hülkenberg, još jedna zvijezda ovog Grand Prix vikenda. Kao i Button, odvojio se u klasu posve za sebe, u jednom periodu je izgledalo kao da Force India juri prema svojoj prvoj pobjedi, ali čak i s petim mjestom koje je na kraju osvojio, nema sumnje da su u Sauberu itekako zadovoljni što će 25-godišnji Nijemac sljedeću sezonu provesti u njihovim redovima. Teško je baš zamisliti da će Sauber sljedeće sezone baš imati bolid koji bi bio u vrhu i uvijek kandidat za pobjede, ali ako je Pérez uspijevao ove godine dolaziti do postolja, nikad se ne zna.

Kad smo već kod Nijemaca, GP Brazila označila je i finalnu F1 utrku Michaela Schumachera ― barem u ulozi aktivnog vozača. Prekinuvši strašnu seriju utrka bez bodova za Mercedes, oprašta se sedmim mjestom u utrci, i trinaestim u ukupnom poretku vozača. I dalje je vlasnik mnogih rekorda, i bit će to još dugo: 91 pobjeda, sedam titula, 155 postolja su nešto što nitko među aktualnim vozačima ne može dostići još neko duže vrijeme, a i to pod uvjetom da mu krenu sezone rafalnih osvajanja titula (npr. ako Vettel nastavi svoj niz).

Mada neki kokpiti ostaju još nepopunjeni za 2013., GP Brazila će se pokazati finalnom utrkom i za nekoliko drugih lica: Bruno Senna će, prema zadnjim vijestima prije završavanja ovog teksta, biti zamijenjen Valtterijem Bottasom, Kamui Kobayashi je također izguran dolaskom Gutiérreza i ranije spomenutog Hülkenberga, tu se spominje i Petrov, a ni HRT-u se ne pišu velike nade dočekati grid sljedeće godine. A naravno, kroz paddock kruže i drugi momentalno pauzirajući vozači koji neće propustiti priliku zgrabiti kokpit ― Buemi, Sutil, Alguersuari…

Iako ova utrka nije bila baš najbolja što je Räikkönen pamti, uključivo onu ekskurziju sa staze i povratak, on sezonu završava kao treći. I ispod i iznad njega su u poretku vozači s osjetno više pobjeda, ali Finac je skupljao i skupljao i skupljao bodove, osvojio sedam postolja i pobijedio u Abu Dhabiju, što je dostajalo za treće mjesto. Ako Lotus još malo pojača svoj bolid relativno za sljedeću sezonu, vidjet ćemo i svjetskog prvaka iz 2007. kako izravno konkurira zgrabiti taj naslov još jednom.

Uz, jasno, Hamiltona i Buttona koji ga slijede u prvenstvu. Hamilton kao netko pred kime je posao “guranja” Mercedesa u ekipu koja će na svakoj utrci konkurirati za pobjede, i Buttonu kao vozaču koji će sad imati još istaknutiju ulogu u Wokingu, uz novopridošlicu (i u McLarenu spremno priznaju, malo rizičnog) Péreza.

Nemojmo se baviti samo srednjim i gornjim ešalonom ― bitka je, kao što se to dosta spominjalo uoči utrke, bila i među donjim redovima, gdje pred Caterhamom bio posao (barem) izjednačavanja dvanaestog Marussijinog mjesta kako bi vratio svoje deseto mjesto među konstruktorima. Točno u zadnjoj mogućoj prilici ― na posljednjoj utrci i tamo gdje je Marussija ponovila dvanaesto mjesto ― Petrov je uspio doći do jedanaestog, najbolji rezultat sve ove tri ekipe otkad su došle u Formulu 1. Sad možda priče o zadržavanju Kovalainena, kad su financijski planovi ipak olakšani, djeluju izglednije.

Sve u svemu, adekvatan festival Formule 1 u kojem smo imali i hrpe napada i pretjecanja, i taktiziranja, i nepredvidljivo vrijeme, i svašta drugo. Interlagos su Bernie i društvo znali kritizirati zbog stanja u kojem se nalazi infrastruktura, ali nema sumnje da je i dalje u stanju donijeti spektakl.

Kako je zaključena 2012., tako se odmah otvara i bojno polje za špekulacije oko onoga što nas čeka 2013. Ima i sezonska pauza svojih zanimljivosti. Jedan dio grida je već popunjen, ali ipak ima još nekoliko rošada koje bi mogle zapapriti ono što nas čeka 17. ožujka u Albert Parku.

Heroj utrke: Nico Hülkenberg. Da, Button je pobijedio, i vozio izvrsno. Ali njegove performanse po kiši već ipak bolje poznajemo. Brazil je međutim bilo mjesto gdje smo vidjeli bljesak Hülkenberga, kao nekoga tko obećava ostaviti snažan trag u Formuli 1. Zapravo, već je onim Pole positionom, još u Williamsu, pokazao da mu nije do šale… Ko-heroj: Petrov.

Potez utrke: Sebastian Vettel. Nema to veze s osvajanjem titule. Nijemac je na kraju prvog kruga bio posljednji, s oštećenim bolidom, i degradiranom maksimalnom brzinom bolida. Doći u bodove, i duboko u bodove, bilo je koncentriranih 300 kilometara poteza utrke.

Razočaranje utrke: Williams. Katastrofalna utrka za Grove, u kojem su oba vozača odustala u prvih nekoliko kilometara, u sezoni koju, pored pobjede u Španjolskoj, neće baš pamtiti po najboljem, iako ne niti po tako lošem kao prethodnu.

Nagrada za izviđanje: Kimi Räikkönen. Finac je imao dobru ideju vratiti se na stazu pomoćnom trakom, da bi mu zaključana vrata pokvarila taj plan. Ovako ― dobili smo uvid u mali izlet i zemljoradnju.

Nagrada za timski rad: Felipe Massa. Ništa novo u tome da je Ferrari orijentiran prema jednom vozaču, ali ova razina pomoći koju je Brazilac dao Alonsu (i to ne samo u njegovom rodnom Brazilu, iako je to ovdje bilo posebno očito) zaslužuje priznanje za sebe, iako ima Brazilaca kojima se ni najmanje ne sviđa njegovo prihvaćanje tako pasivne uloge…

Oton Ribić