Retrovizor: Hamiltonov povratak starim navikama

Čini se da Lewisovi navijači mogu odahnuti: kalkuliranom i hladnokrvnom pobjedom, gotovo u stilu Alonsa ili Schumachera prošle dekade, dokazao je da su nevolje iz prošle sezone sad iza njega. Štoviše, čak ni u njegovim najboljim danima u 2008. nije mu hladnokrvnost bila najjača strana. Ako je uz svoju brzinu sad dodao još i nju u paket, “novi” revitalizirani Hamilton bit će još opakiji konkurent ostatku društva na vrhu.

Preuzimanje vodstva u prvenstvu mu je samo još došlo kao šlag na tortu, iako je jasno da je ulogu u tome (ali ne i u pobjedi kao takvoj) imalo Ferrarijevo i Red Bullovo riskiranje sa strategijom guma. Strategijom koja se doduše izjalovila, ali sama činjenica što su vodeće ekipe spremne isprobavati različite strategije je dobra vijest. Nema veze što su ovaj put Ferrari i Red Bull ispali gubitnici ― sljedeći put će to biti netko treći ili četvrti. Poanta je da je dobro imati situaciju u kojoj ne slijede svi ili barem većina vodećih istu strategiju.

Razlog za to opet leži u toliko hvaljenim i toliko kritiziranim gumama, i donekle već mogu shvatiti one kojima toliko izražena uloga guma ide na živce. Pratite li dnevne vijesti iz Formule 1, već ste uočili kako se pojam guma spominje češće nego bilo koji pojedinačni vozač ili ekipa. S druge strane, količina spektakla koju one donose je neosporna.

No vratimo se Lewisu. Njegova pobjeda, kao sedmog vozača u sedam utrka (čime već oni praznovjerni doista počinju vjerovati da će na posljednjoj utrci sezone pobijediti Pedro de la Rosa), interesantno je koincidirala sa sušom rezultata kod njegovog kolege Jensona Buttona. Dok je svjetski prvak iz 2009. godinu započeo pobjedom, pa još u Kini uzeo drugo mjesto, otada je kući donio samo dva boda. Istina, uzorak od četiri utrke nije mnogo i sasvim je zamislivo da se radi o spletu suptilnih ali loših okolnosti koje su mu odnijele bodove, ali upravo je Button inače bio uzor po konzistenciji rezultata i skupljanju bodova čak i kad stvari ne stoje dobro. Još je prerano govoriti o nekakvoj “godini za zaborav”, ali završiti kao šesnaesti u utrci koju momčadski kolega pobjeđuje nije najbolji nagovještaj.

Kad smo kod nagovještaja, kako protumačiti posao koji je obavio Felipe Massa? Solidne kvalifikacije (i dalje slabije od Alonsa ali daleko iznad svojeg dosadašnjeg ovogodišnjeg standarda) djelovale su dobro, pa čak i prvih šest krugova su djelovali obećavajuće kad je napadao Rosberga. S druge strane, izlijetanje koje ga je spustilo na dvanaesto mjesto, nakon čega je ipak do kraja utrke stigao skupiti jedan bod, uprskalo je situaciju. Na njegov vikend možete, prema tome, možete gledati i s pozitivne i s negativne strane, ali u biti relevantno je kako će na to gledati Montezemolo i Domenicali. Zasad iz tog smjera ne dolaze nikakvi signali, ali teško da su iznenada zadovoljni, dokle je stanje u kojem im jedan vozač ima gotovo osmerostruko više bodova od drugog.

Situacija je još dramatičnija u Mercedesu nakon još jedne utrke u kojoj Rosberg završava u bodovima (njih osam), a Schumacher odustaje ― ovo mu je bilo peto odustajanje u sedam utrka, i po tom je pitanju nadaleko doasadašnji rekorder sezone; nitko drugi nema čak niti četiri odustajanja. Opet je iz Mercedesovog tabora stigla sterilna izjava kako se na problemu radi i da ekipa ima osjećaj kako se treba ispričati sedmerostrukom svjetskom prvaku zbog kvarova koji mu se događaju, ali već neko vrijeme to slušamo, a situacija je i dalje rezultatski tragična. (Ili tragikomična, ako uzmemo u obzir duhovito “sofisticirani” način popravljanja zaglavljenog DRS-a koji su ekipini mehaničari demonstrirali u boksu.)

No dvojac koji će GP Kanade svakako pamtiti po dobrom su, jasno, Grosjean i Pérez koji su zajedno s Hamiltonom kompletirali postolje. Meksikanac je već u Maleziji pokazao da itekako zna “zagristi” kad mu se poklope uvjeti, i time još malo učvrstio ulaznicu za jače ekipe u budućnosti među kojima je jedna crvena naravno najistaknutija. Za Grosjeana je također bilo već na prvim kvalifikacijama u sezoni jasno da je brz, i daleko spremniji za Formulu 1 nego kad je svojevremeno mijenjao izbačenog Nelsinha Piqueta, ali ga je malo kočila “nervozna” vožnja sklona incidentima. Doduše, ne znači da će to ovim odličnim drugim mjestom, dvije i pol sekunde za pobjednikom, sad nestati, ali ga plasira malo više u konkurenciju. Uostalom, kako je sezona do sad izgledala, moguće je da ćemo i njega vidjeti na listi pobjednika 2012. ― uostalom, ako je to isto mogao i Maldonado s vjerojatno slabijim bolidom i sličnim stilom vožnje…? Naravno, i Räikkönen je također tu u krugu voača koje očekujemo kao mogućeg osmog pobjednika, lako moguće i u osmoj utrci.

A ta osma utrka bit će tradicionalno bljedunjava i dosadnjikava Valencia. (Osim ako ste Mark Webber koji je pamti po testiranju aeronautičkih karakteristika Red Bullovog bolida.) Dobro, dio kaosa ove sezone će se vjerojatno preliti i tamo, ali na što smo do sad navikli, nemojmo imati baš previsoka očekivanja. (Doduše, postoji i ono pravilo da se najluđi tulumi dogode upravo onda kad ih nitko posebno ne planira.)

Heroj utrke: Lewis Hamilton. Dobro, i Grosjean i Pérez su obavili izvrstan posao, pa i vozači iza njih (koje je zapravo izdala strategija, ne brzina), ali ovakva kontrolirana pobjeda, od čovjeka koji je prilično dugo čekao svoj povratak u vrh, ipak dolazi prije svega.

Potez utrke: Nico Rosberg. Zapravo nije bilo mnogo spektakularnih napada i poteza u utrci, ali Rosbergov uspješan napad na Péreza za sedmo mjesto bio je jedan od njih.

Razočaranje utrke: Jenson Button. Posebno loše kvalifikacije, i još lošiji u utrci, završio je utrku s krugom zaostatka za pobjednikom koji je bio ― njegov momčadski kolega. Još nije vrijeme za paniku kod Buttona, ali još jedan ili dva ovakva problematična vikenda za redom, i malo će tko više misliti da se radi o koincidenciji.

Nagrada za dimne signale: Pedro de la Rosa. Koliko su te progorene kočnice ispuštale gustog crnog dima, ne bi čudilo da su svi požarni alarmi u paddocku proradili. Doduše, inače im nije nepouzdanost neki problem: u zlobnoj šali mogli bismo podsjetiti da oba HRT-ova vozača zajedno ove godine imaju manje odustajanja nego Schumacher.

Nagrada “nemoj silom, uzmi veći čekić”: Mercedesov boks. Nema veze što je Formula 1 carstvo ultrarafinirane tehnologije, ponekad se stvari barem pokušaju popraviti na balkanski način: neka svi upru punom težinom na to zahlavljeno stražnje krilo, pa možda se ispravi. A i ako pukne, no dobro, imaju dečki u tvornici kalupe za još…

Oton Ribić