Retrovizor: Noć Vettelove dominacije i Hamiltonove frustracije

Kao da je u inat naručenoj Red Bulloj opremi za feštanje, slučaj je htio da Vettelu zaključena druga titula vozačkog prvaka u Singapuru izmakne za jedan jedini bod ― no nema sumnje da će je moći iskoristiti već za desetak dana u Suzuki. No barem je borba za drugo mjesto i dalje užarena i interesantna…

Čak ni ta neobjašnjeno spora Vettelova vremena potkraj utrke nisu bila dovoljna da mu Button u zadnji čas iz ruku izmakne pobjednički pehar. Iako, budimo realni: čak i da je Button uspio preteći Nijemca u tih zadnjih nekoliko kilometara utrke, njegova ovogodišnja titula ne bi bila ni najmanje ugrožena, već samo eventualno odgođena sa Suzuke na Koreju. Ovako, Red Bull može puno sigurnije naručiti šampanjce već za GP Japana.

Već od samog starta, uzimanjem sekunde prednosti po krugu, Vettel je dao do znanja da ovo prijeti biti još jedna utrka u kojoj se glavni dio akcije odvija deset, dvadeset sekundi iza, dok on bez prevelike drame kući odnese još 25 bodova. Dok bi barem tri četvrtine vozača na gridu slavilo deset dana bez prestanka ovakvu pobjedu, od Nijemca gotovo da to već svi očekuju kao rutinsku stvar…

Premda će Red Bull vrlo vjerojatno ostati u gornjem ešalonu ekipa i 2012., barem nam se ostaje nadati da u njoj neće biti toliko strahovito superioran. Još jedna takva sezona dala bi naslutiti rafal kakav je Schumacher izveo prvom polovicom prošle dekade i koji, mada naravno idealan za njegove navijače, nije mnogo doprinosio popularnosti odnosno neizvjesnosti sezona. A kako se Vettel pokazao fantastično konzistentnim na vrhu ove sezone, Ferrari, McLaren, Mercedes i ostatak konkurencije imat će zvjerski posao uhvatiti se u koštac s ovom neuništivom austrijsko-njemačkom navalom.

Sličan podvig je u Singapuru napravio i Paul di Resta, osvojivši izvrsno šesto mjesto: daleko najbolji osobni rezultat, te izjednačen najbolji ekipni ove godine (sa Sutilovim šestim mjestom u Njemačkoj). Odvozio je smirenu, konzistentnu utrku bez incidenata ali i bez greške, te donio kući dobrih osam bodova. Dodajmo još k tome Sutilovih četiri, i Force India je već razvukla vodstvo pred Sauberom na dvanaest bodova, iako je momčad iz Hinwila sve donedavno bila ispred. Sretni pogodak ili se nešto ozbiljno kotrlja u ekipi? Vidjet ćemo vrlo skoro.

Onaj kojem (opet) nije za rukom pošla smirena, konzistentna utrka bez incidenata je, pogađate, Lewis Hamilton. Pozicija u utrci neprestano se izmjenjivala između naglog pada i probijanja kroz promet. Očajan start, pa napredovanje. Pa klinč sa starim “prijateljem” Massom, pa boks i pad dolje. Pa opet probijanje, pa kazna prolaska kroz najduži boks na kalendaru. Pa opet probijanje kroz promet. Uzevši u obzir što mu je sve išlo naopako, izvući peto mjesto zapravo je vozačko remek-djelo, no tko zna što je mogao izvesti da ga sudar s Brazilcem nije izbacio iz takta.

Interesantno je koliko je Britanac i dalje ljepljiv za incidente, a unatoč tome, i dalje blizu ostatka društva koje se bori za drugo mjesto u vozačkom poretku. Ali ipak, te nevolje i “loši dani” imaju svoju cijena: momčadski kolega mu je sedamnaest bodova i tri mjesta ispred u prvenstvu.

U toj tematici treba spomenuti i Péreza, koji je imao rijetku “čast” sudariti se unutar jedne minute s oba vozača neke momčadi. I još završiti utrku, i to u bodovima. A što se točno dogodilo u sudaru između njega i Schumachera kad je sedmerostruki svjetski prvak završio u zidu, teško je ocijeniti. Meksikanac je zakočio pred ulazak u zavoj, ali je li on to napravio mrvicu prerano (slučajno ili namjerno), ili Schumi prekasno, iz viđenog nije posve jasno. Razmak je bio toliko malen da su desetinke sekunde igrale ulogu.

Ferrari je imao svoj mediokritetski dan, tipičan za ovu sezonu. Kvalificiranje na sredini Q3, s time da će Alonso završiti utrku koje mjesto ispred, a Massa koje mjesto iza toga. Španjolac je već priznao kako mu je glavni cilj osvojiti “mini-prvenstvo” za drugo mjesto, te da će biti sretan i s time, ali oni koji ga prate otkad je došao u Formulu 1, već bolje znaju da njegov temperament nije baš presretan borbom za mjesto br. 2. On jasno želi titule.

Njegov momčadski kolega se ne može, čini se, nadati više ni tome. Utrka u kojoj mu je najmarkantniji detalj bio sudar s rivalom (istina, za koji nije bio kriv), i nakon kojeg se nije tako dobro oporavio ali je iskoristio priliku kroz medije napasti Hamiltona, neće mu nimalo učvrstiti već ionako labavo Ferrarijevo sjedalo za 2013. Ovu sezonu već praktički može otpisati kao jednu koju neće prerado pamtiti, ali ako mu je do držanja renomea, osobito pored Alonsa, sljedeće godine mora iz sebe izvući ono što je izvukao 2008. Ako to još negdje ima.

Što reći o GP Singapura, sad kad već ima nekakav staž u kalendaru? Utrka s fantastičnim panoramama i spektaklom samim razlogom što je noćna, i definitivno nešto izvan uobičajenog, što je vrijedno imati u sezoni ― slično kao i divlja kompliciranost i ograda Monaka, kilometarske ravnine Monze, kiša u Spa, i slično. Ali još se nije dokazao kao teren za nevjerojatno uzbudljive utrke. DRS je donekle pomogao pretjecanju ove godine, ali inače, da se recimo vozi danju, pitanje je da li bi nam ostavio mnogo dublji dojam nego nekakva Barcelona.

Slijedi nam Suzuka, jedna od najboljih, pravih vozačkih staza. Tamo je rijetko nedostajala zabava, i mada će glavna priča biti Vettel i njegovo osvajanje vozačkog naslova, možemo očekivati jednu dobru utrku bez obzira gdje Nijemac završio. Ako ni zbog čega drugog, zbog kandidata za drugo mjesto.

Heroj utrke: Paul di Resta. Čak bismo mogli reći da je i heroj vikenda: kvalificirao se u Q3, pa s desetog mjesta na gridu došao do šestog, preskočivši u poretku oba vozača Toro Rossa. Sad je trinaesti, i s ovakvim nastupima, čak ni momčadski kolega ni Kobayashi, udaljeni osam odnosno sedam bodova naprijed, ne djeluju nedostižno. I naravno, Škot je sasvim sigurno dodatno zabetonirao svoje mjesto i ulogu u Formuli 1 2012. godine i kasnije.

Potez utrke: Sebastian Vettel. Zapravo, ovaj put ćemo malo proširiti pogled i ovu titulu dati za njegov nastup u kvalifikacijama. Od drugog do šestog mjesta na gridu razlike u vremenima su bile u rasponu od samo 150 milisekundi! Fantastično nepredvidljivo, da Vettel nije pred drugim bio gotovo pola sekunde brži. Kad god ove godine u kvalifikacijama netko napravi dobar krug, njegovi navijači su sretni dobrih minutu dvije dok na kraju ne dođe Vettel i satre to vrijeme s jedno osam desetinki prednosti.

Razočaranje utrke: Renault. Doista, teško da se mogao zamisliti po ičemu lošiji vikend za Renault od ovog u Singapuru. Kvalifikacije na 15. i 18. mjesto već su dovoljno loše same po sebi, a najbolje što se iz toga moglo izvući je 15. i 17. na kraju utrke. Petrov je čak završio iza Kovalainenovog Lotusa. Istina, možda je Finac imao ludo dobar dan, ali svejedno… Renault je ekipa koja je ove godine već bila dva puta na postolju, a Lotus je otamo udaljen svjetlosne godine!

Nagrada “dva za cijenu jednog!”: Sergio Pérez. Spomenuli smo, on je imao vrlo rijedak slučaj sudariti se unutar istog kruga s dva vozača iste ekipe. No to ga nije spriječilo da još na kraju izvuče jedan bod. Još je uvijek u sjeni Kobayashija koji ima trostruko više bodova, ali dajmo mu vremena…

Nagrada za plastiku: Tehnička služba staze. To što su svako malo obilazili rubnike i premišljali se bi li ih ostavili, učvrstili ili maknuli, pokazuje da čak ni oni ne vjeruju da su dobro rješenje, što je Kobayashi u kvalifikacijama još očitije pokazao svojim letenjem koje ga je koštalo postavljanja vremena. Nakon šezdesetak godina što postoji Formula 1 i tri otkad se vozi utrka u Marina Bayu, čovjek bi pomislio da su već našli rješenje za takve probleme…

Ferrari, stara garda i nova garda

Kao epidemija se raširila vijest (ali do sad, treba se sjetiti, objavljena samo od jednog jedinog čovjeka) da se super-dizajner Rory Byrne, zaslužan za ― između ostalih ― razvoj Ferrarijevih super-bolida u Schumacherovoj eri, treba vratiti u Scuderiju. S obzirom na broj trofeja koje je skupio, Byrneov dolazak sigurno ne bi bio nešto što se može zanemariti, i potvrda da u Ferrariju okreću stvari naopako kako bi svoj bolid napravili konkurentnijim. Iz ekipe se još nisu oglasili osim demantijem, tj. da će razvoj bolida za 2012. voditi kombinacija Fry-Tombazis. No kako često to u Formuli 1 bude, nešto se neprestano demantira dan za danom, da bi onda odjednom bilo potvrđeno…

A s one vozačke strane, Stefano Domenicali je neizravno pohvalio Péreza nakon njegovog nedavnog testiranja Ferrarija. Ovo ne treba još prerano uzimati za ozbiljno, tim više što će Meksikanac voziti za Sauber i sljedeće godine, a do njenog kraja ― još se svašta stigne dogoditi. Ali svakako pokazuje da je on uzet u obzir za moguću buduću perspektivu u Maranellu. (U tom slučaju bi vozači mogli komforno međusobno razgovarati na svojem materinjem španjolskom.) Time mu je, jasno, neizravno dignuta i cijena ukoliko su druge ekipe za njega zainteresirane…

Finski majstor se vraća?

Toliko je već tekstova raspisano o temi povratka Kimija Räikkönena sljedeće godine u Formulu 1, i to u Williamsu, da treba i ovdje dodati kratki komentar.

Načelno, nema prevelike sumnje da bi Kimi u identičnim uvjetima u pravilu bio brži od Rubensa Barrichella, barem nakon nekoliko utrka koliko bi mu možda trebalo da se vrati u formu. Uostalom, u odnosu s Barrichellom ne cvatu ruže, pa je pitanje bi li on ostao u ekipi bez obzira da li se Kimi namjerio na njegov kokpit ili ne. Jednako tako, Finac bi podigao imidž ekipe (što je pak indirektno korisno za prikupljanje sponzora), a i ona bi imala dobar indikator čiste brzine bolida.

Naravno, to je sve pod uvjetom da je Räikkönenu samo do utrkivanja, ali ne do skupljanja vreća novaca, jer nam je svima poznato u kakvom je financijskom škripcu Williams, koji ga je uostalom prisilio da razmišlja o plaćajućim vozačima. Teško je da bi u Groveu skupili dovoljno novca za plaću koja bi po ičemu bila slična onoj koju je Finac dobivao na platnoj listi Scuderije Ferrari.

Ali ako je njemu to samo zgodan most vratiti se u Formulu 1 i otvoriti si opcije za daljnje sezone, tko zna ― možda se doista došulja u Grove. I time bi ostvario rijedak pothvat voziti u karijeri za tri legendarne momčadi: McLaren, Ferrari i Williams. I to, zanimljivo, istim redoslijedom kao Alain Prost.

Oton Ribić