Retrovizor: Spektakl u Mađarskoj, suprotno tradiciji!

Kiša, taktiziranje, pretjecanja, greške, čak i vatra – sve u svemu, ovogodišnji Hungaroring bio je abnormalno uzbudljiv, a ujedno je pokazao da Red Bull definitivno više nije nedodirljiv. Iako je zacijelo već prekasno napraviti preokret u prvenstvu, barem se možemo veseliti još spektakularnijim nadolazećim utrkama.

Uoči GP Mađarske, ni televizija ni tisak nisu propuštali često naglašavati kako se radi o dvjestotoj utrci Jensona Buttona. Je li bilo moguće to proslaviti na način bolji od izvrsne pobjede u izuzetno kompliciranoj utrci? Teško da jest ― osobito ukoliko se sjetimo da je Hungaroring ujedno i staza gdje je ovaj Britanac prije pet godina osvojio svoju prvu pobjedu u Formuli 1, vozeći za Hondu. Ta je utrka bila posebno kaotična i nepredvidljiva, te po mnogima, najbolja utrka 2006.

Ovogodišnji GP Mađarske je zapravo bio barem jednako toliko dobar, usprkos inače trulkastom prosjeku Hungaroringa. Za jednu stazu gdje je proteklih godina glavni događaj utrke znao biti nečije sekundu duže zaustavljanje u boksu, a navijači su u trećem krugu smotavali svoje zastave kako bi mogli leći na njih i drijemati, ovakva utrka bolje je nego što se itko mogao i ponadati. Ulogu u tome donekle imaju KERS, DRS, gume i ostale tehnikalije, ali ključni kaos izazvala je, naravno, meteorologija. Situacija u kojoj kiša pada u mahovima i cijelo vrijeme se nepredvidljivo nećka možda je noćna mora i stres za ekipe, ali publika teško može poželjeti nešto bolje ― osobito na stazi koja u uobičajenim okolnostima prijeti biti procesija.

No vratimo se Buttonu. Neki njegovi kritičari će zaustiti kako mu je pobjeda zapravo bila jednostavnija nego što se čini, i to zbog taktičkih grešaka njegovih rivala, ali opet, činjenica je da on za razliku od njih te greške nije napravio ― i to dobrim dijelom i vlastitim iskustvom jer, sjetimo se, on voli osobno donositi strateške odluke. A većina upućenijih obožavatelja Formule 1 će se složiti da su pobjede osvojene mudrom i odvažnom strategijom barem jednako “dragocjene” koliko i one ovojene sirovom brzinom i pretjecanjem. A uostalom, nije mu ni brzine nedostajalo ― u suprotnom ne bi u trinaestom krugu pretekao Vettela.

A Nijemac ne treba previše žaliti zbog toga. Mada je ova utrka pokazala da Red Bull više doista ne drži onoliko dominantnu tehničku prednost koliku je imao početkom sezone, njegovo drugo mjesto ipak mu je još jače utvrdilo pohod na drugu titulu prvaka. Ako ovakva situacija s donekle ujednačenim Red Bullom i McLarenom ostane, i s Ferrarijem koji se šulja “tu negdje”, povremeno drugo ili treće mjesto koje Vettel očito može osvojiti su mu više nego dovoljna garancija osvajanja prvenstva. Pa čak i ako McLaren ili Ferrari odu korak naprijed, morali bi nadoknaditi milje prednosti koje su Austroenglezi skupili. Lijepo se nadati čudima… ali čuda su čuda upravo zato što se događaju izuzetno rijetko.

Fernando Alonso nastavio je svoju seriju postolja, i kroz protekle četiri utrke osvojio je najviše bodova od svih vozača. Svakako i dalje napredak u odnosu na Ferrarijev ne preuvjerljiv početak sezone, ali ovim tempom to, naravno, neće biti dovoljno ugroziti Vettela. No cilj koji si Španjolac sad može postaviti je završiti sezonu kao viceprvak. Čini se kako bi upravo borba vozača za drugo mjesto mogla biti posebno zanimljiva u ostatku sezone.

Hamilton i Webber, plasirani četvrti i peti, ispali su žrtve pogrešne procjene uletivši rano u boks po nove setove intermediate guma, i nekoliko krugova kasnije ih skidajući, dok je vodeći trojac uspio “opstati” na slickovima na kratkoj kišici potkraj utrke. Ta dva dodatna zaustavljanja bila su dovoljna da na cilju za Alonsom kasne gotovo pola minute. Frustrirajuće za Hamiltona, osobito uzevši u obzir da je do tada ozbiljno konkurirao za pobjedu u utrci, a i Webber se vjerojatno nadao boljem, iako je već njegovo šesto mjesto u kvalifikacijama pokazalo da u Mađarskoj nije najbolje raspoložen.

Usprkos greškicama i izlijetanju koje ga je stajalo oštećenog stražnjeg krila, Massa je uspio završiti na šestom mjestu, više od pola minute za Webberom i posljednji u istom krugu. S obzirom da ga je to izlijetanje moglo posve izbaciti iz utrke, spašenih osam bodova nije loše, no to ne skriva fakt da je Brazilac i dalje u sve tamnijoj sjeni momčadskog kolege. Mada se ovdje uspio kvalificirati ispred njega, ipak je završio plasiran tri mjesta iza, i izvjesno je da mu je dugoročno mjesto u Ferrarijevom kokpitu već na laganoj vatri.

Čovjek kojemu kokpit nije samo figurativno, već i doslovno na vatri je Nick Heidfeld. Ove sezone navikli smo gledati izuzetno pouzdane bolide i utrke s minimalnim odustajanjima, pa je utoliko Nijemčeva Renault-baklja bila koliko spektakularan, toliko i iznenađujući prizor. Srećom, uspio je iskočiti iz bolida bez ikakvih posljedica. Prema očekivanju duhovitih sarkastika, Eric Boullier nije časio časa optužiti Heidfelda za plamen, tumačeći kako bolid nije dimenzioniran biti statičan na visokim okretajima toliko vremena. Bilo to točno ili ne, čini se da Francuz pokušava smisliti sve moguće načine kritizirati Heidfelda, što je po svojoj prilici najava dolaska nekog drugog lica u Renaultov kokpit. Ako na sljedećoj utrci Heidfeld pobijedi, Boullier će reći da je trebao pobijediti s krugom prednosti. I potrošiti manje goriva. U kombinaciji s egzodusom Renaultovog personala drugdje, u Enstoneu još mnogo toga ne štima.

Pohvale treba uputiti di Resti ― sedmo mjesto i šest bodova najbolji su njegov rezultat u Formuli 1, i drugi najbolji Force Indije ove sezone (nakon Sutilovog šestog mjesta u Njemačkoj). Neloš vikend i za Toro Rosso: prvi put od Kanade obojica vozača završila su u bodovima, na osmom odnosno desetom mjestu. Njihova interna borba za čuvanjem mjesta u kokpitu je sve interesantnija, a i ekipa bi u konstruktorskom prvenstvu mogla preteći Force Indiju.

Vratimo se, međutim, na širu sliku. Kao što je rečeno ranije, ova je utrka donekle potvrdila nastavak približavanja McLarenovih performansi Red Bullovim, s time da u obzir treba uzeti specifičnosti pojedinih staza koje nekome mogu više odnosno manje odgovarati. Ferrari također djeluje konkurentno i definitivno je brži nego ranije, ali možda ne još toliko da bi mogao izravno kandidirati za pobjede ― međutim, kad se sklope potrebne okolnosti, Alonso neće propustiti priliku zgrabiti pobjedu, kao što se pokazalo na Silverstoneu.
No realno, ipak sve manje treba sumnjati u identitet konstruktorskog i vozačkog prvaka sezone 2011. Tko Formulu 1 prati isključivo zbog cjelokupnog prvenstva, nažalost ovu sezonu unatoč dobrim utrkama neće pamtiti kao suviše neizvjesnu. No oni koji prate utrke kao zasebno zanimljive dijelove prvenstva, moći će se veseliti vjerojatno još boljim nadolazećim utrkama.

F1 cirkus sada odlazi na svoj ljetni odmor, zatvaraju se tvornice i aktivnost vijesti svakako će pasti (osim možda silly season teorija). Treba se malo strapiti, ali ćemo barem za čekanje biti nagrađeni jednim klasikom ― naravno, posrijedi je legendarni Spa-Francorchamps, staza na kojoj su i prije uvođenja novih pravila izvrsne utrke bile česte. Prošle je godine tamo pobijedio Lewis Hamilton, te je lako zamislio da će i ove biti u najužem krugu kandidata za pobjedu.

Heroj utrke: Jenson Button. Iako “heroj utrke” ne mora nužno uvijek biti pobjednik, ovaj put svakako to jest. Britanac je odvozio utrku s promjenjivim i teškim uvjetima, kompliciranom strategijom i oštrom konkurencijom bez greške. I to na svoju dvjestotu utrku, na stazi gdje je pet godina ranije osvojio prvu pobjedu. No po obavljenom poslu, u stopu ga slijedi Sébastien Buemi, koji je s 23. starnog mjesta dogurao do osmog, a i di Restino sedmo mjesto zaslužuje komplimente.

Potez utrke: Lewis Hamilton i Jenson Button. Teško bi bilo izabrati jedan konkretan potez, jer su cijela borba i višestruka pretjecanja ove dvojice između 47. i 52. kruga bila izvrstan spektakl kao takav. I to, nemojmo previdjeti, među momčadskim kolegama, što bi u nekim drugim ekipama bilo promptno prekinuto bijesnim radio-pozivom.

Razočaranje utrke: Mercedes. Sedmo i deveto mjesto u kvalifikacijama najavljivali su da bi desetak ili tuce bodova mogli biti realno dohvatljivi za Rosberga, Schumachera i društvo iz Brackleya. No, ekipa je imala jedan od najlošijih vikenada ove godine, s jednim devetim mjestom (s krugom zaostatka) i jednim bolidom s fatalnim kvarom na mjenjaču. Razočaravajući su bili i Renault, a Williams već više i ne treba nabrajati…

Nagrada za nedjeljni roštilj: Nick Heidfeld. Srećom, Nijemac je uspio dovoljno brzo pobjeći plamenovima bolida bez ikakvih posljedica ― ali doduše ne i nešto kasnijim plamenovima koje je u njegovom smjeru poslao Eric Boullier. Dobro je što su rastom pouzdanosti bolida ovakve riskantne situacije sve rjeđe, ali očito još uvijek “vrebaju”.

Nagrada za ručnu signalizaciju: Jessica Michibata. Koliko je puta pred kamerom pokušala rukama podsjetiti da se radi o Buttonovoj dvjestotoj utrci, čovjek bi pomislio da taj jubilej automatski donosi 50 bodova u vozačkom prvenstvu.

Volkswagen i Formula 1?

Interesantno ― gazda Volkswagenovog motosporta izjavio je da ova mega-tvrtka razmišlja o ulasku u F1 2018. godine. Istina, do tada je ipak još gotovo sedam godina i štošta se može preokrenuti, ali ovakve korporacije inače vrlo rijetko daju izjave o svojim planovima ako oni nisu izuzetno ozbiljni (marketing jednostavno ne voli dobiti imidž nekoga tko nešto najavi, a potom odustane). Da li bi to bilo pod imenom Volkswagena ili nekog od tone marki koje su u vlasništvu korporacije (abecedno: Audi, Bugatti, Lamborghini, Porsche, Seat, Škoda), još nije poznato.

Razmotrimo li o kojoj se veličini tvrtke radi i s kojim financijama ona igra, utemeljenje Formula 1 ekipe i uzimanje dobrog personala vjerojatno joj ne bi bio problem, i VWF1 bi mogla biti jedna ozbiljna, konkurentna ekipa, barem ako bude dobro organizirana. Jer, ni grozomoran budžet sam po sebi nije garancija uspjeha u Formuli 1, kao što je to Toyota naučila na kiselom vlastitom primjeru.