Unatoč posljednje dvije izuzetno zanimljive utrke sezona 2019. je još jedna u kojoj se sve vrti oko Mercedesa – u 10 utrka devet puta su slavile Srebrne strijele, a samo je Max Verstappen u Austriji uspio skinuti Hamiltona i Bottasa s najviše stepenice postolja. U Brackleyu su još jednom složili izvrstan bolid zbog kojeg konkurencija, ali i dobar dio fanova sporta kojeg svi obožavamo, čupa kosu, a F1 W10 je na putu da ponovi rezultat F1 W07, bolida s kojim su Lewis Hamilton i Nico Rosberg pobijedili u čak 19 od 21 utrke, odnosno nevjerojatnih 90,48%. Međutim, bolid kojim je Rosberg došao do titule nije najdominantniji bolid u povijesti Formule 1, već ta titula pripada McLarenovom MP4/4 iz 1988. godine čije su brojke nevjerojatne, a kojega su Ayrton Senna, kojemu je „četvrtica“ donijela naslov prvaka, i Alain Prost pobijedili u 15 od 16 utrka, što preračunato iznosi rekordnih 93,75%!

McLaren Honda, momčad koja je 1988. pomela konkurenciju

Turbo odluka koja će se pokazati punim pogotkom

A za priču o neponovljivom MP4/4 treba se vratiti na kraj 70-tih, odnosno 1977. godinu kada se na gridu pojavio Renaultov RS01, prvi bolid pokretan turbo motorom. Prvi turbo motori su bili preglomazni i mogli su se „pohvaliti“ prevelikom potrošnjom goriva, ali Renault nije odustajao od koncepta koji je rezultate počeo pokazivati dvije godine kasnije kada je Jean-Pierre Jabouille u Dijonu ostvario prvu povijesnu pobjedu za turbo motore. Uskoro su se svi počeli okretati turbo motorima a 1983. godine Nelson Piquet je postao prvi svjetski prvak pogonjen turbo motorom. Zlatna era turbo motora bila je sama sredina 80-tih kada su momčadi koristile posebne motore samo za kvalifikacije čiji je životni vijek bio po svega par krugova za vrijeme kojih bi razvijali i po brutalnih 1.400 KS!

Kako su brzine postale nevjerojatne, samim time i opasne, FIA je odlučila reći stop turbo motorima pa je donijela pravilo kojim su turbo motori zabranjeni od 1989. godine. Većina momčadi, čak 13 od 18, odlučila je prijeći na atmosferske motore već 1988. godine prebacivši se na Cosworth ili Judd. Honda nije htjela odustati od turbo motora prije nego je potrebno, a partnera za svoje motore, nakon što je Williams prešao na Juddove motore, pronašla je u McLarenu. Ron Dennis je tako pun optimizma čekao 1988. godinu, nakon za njih razočaravajuće 1987. godine u kojoj su pobijedili na „samo“ tri utrke, u kojoj su osim Hondinih motora dobili i najuzbudljiviju mladu nadu Ayrtona Sennu koji se tako priključio tada dvostrukom svjetskom prvaku Alainu Prostu.

Hondin V6 RA168-E, motor koji je pogonio McLaren do dominacije 1988.

Brabhamovi korijeni

Tehnički odjel McLarena, predvođen Gordonom Murrayem i Steveom Nicholsom se bacio na posao stvaranja bolida koji je baziran na konceptu kojeg je južnoafrički genijalac Murray isprobao na Brabhamu BT55 1986. godine. Sa svojom izuzetno niskom siluetom Brabham je te godine odmah privukao pozornost ali se sa samo dva osvojena boda pokazao promašajem. Međutim, Murray je, kako će se kasnije pokazati, ispravno smatrao da s V6 motorom koncept može puno bolje funkcionirati nego s BMW-ovim motorom s četiri redna cilindra koji nije imao dovoljno nisko težište i koji se pokazao velikim potrošačem goriva i ulja. Iako je zbog odlične aerodinamike imao dominantnu najvišu brzinu, kao i da nisu gubili brzinu u zavoju, zbog BMW-ovog problema s brzinom reakcije na gas kao i “turbo rupom” od čak dvije sekunde, BT55 je imao strahovito loše ubrzanje zbog čega nije mogao parirati drugim bolidima i samim time pokazati sve prednosti koncepta niskog bolida.

Međutim, na sezonu 1988., Murray je dobio Hondin 80° V6 motor koji je bio manji, s nižim težištem i koji je bio idealan za Murrayev koncept niskog bolida pa je stoga ponovo izvadio nacrte BT55 i počeo ih dorađivati u nešto što će se pretvoriti u najdominatniji bolid svih vremena.

Brabham BT55 iz 1986. koji je bio inspiracija za izgradnju McLarenovog MP4/4.

Pionirski položaj vozača u bolidu

Ideja kojom se, baš kao i u slučaju Brabhamova BT55, Murray vodio bila je što niži bolid sa smanjenom prednjom površinom od oko 30%, koji će biti aerodinamično učinkovitiji i koji će omogućiti da veća količina zraka prelazi preko stražnjeg krila, što bi dovelo do proizvodnje više sile prianjanja, ali bez pretjeranog otpora. U tu Murrayevu računicu savršeno se uklopio Hondin motor koji je bio manji od Brabhamova BMW-a, ali i Porscheova motora (označenog kao TAG) koji je pogonio McLarene od završnice sezone 1983., a na ruku mu je išlo i smanjenje količine goriva s 195 litara na samo 150 litara, što je značilo i manji spremnik za gorivo.

Međutim, zamisao niskog, visoko aerodinamičnog bolida u kombinaciji s FIA-inim pravilnikom u kojem je kaciga morala biti ispod imaginarne linije povučene od vrha roll bara do vrha kokpita, a koja je u ovom slučaju bila jako niska, značila je da je vozač morao gotovo ležati, u ovom slučaju pod nagibom od 30%, odnosno u poziciji u kojoj današnji vozači sjede, a koja je te 1988. godine bila pionirska.

McLaren je odlučio implementirati i novo pravilo koje je bilo opcija za 1988. godinu, a obavezno za sezonu iza, prema kojem su vozačeva stopala trebala biti iza linije između prednje osovine zbog čega je nos MP4/4 bio vidljivo duži od ostalih bolida s grida.

 

Testiranje koje je McLaren ostavilo bez teksta

Ostvarivanje Murrayjeve vizije je uzelo vremena pa je novi bolid u ruke Prosta i Senne stigao doslovno u zadnji tren – sedam dana prije prve utrke u Brazilu. Testiranja s MP4/3 bolidom u koji je ugrađen novi Hondin motor i novi Weisemanov mjenjač nisu davala naznake da bi sezona 1988. mogla biti pobjednička, a tada je u Imolu stigao novi MP4/4. Već prvim krugovima novi bolid je ostvario bolja vremena od prethodnika s novim motorom, a kako je dan odmicao vremena su drastično padala. Mrak je već padao a Senna doslovno nije htio izaći iz bolida koliko je uživao u njemu i koliko je otkrivao novu brzinu. Bio je to dan u kojem su u McLarenu shvatili da imaju bolid za pobjede.

Brazilac je odmah stvorio sinergiju s novim bolidom dok je kod Prosta bila malo drukčija priča. Nezadovoljan pozicijom u kojoj je sjedao Prost je čak na prvim testiranjima proglasio bolid jako teškim za vožnju! Ipak, do početka sezone i on se navikao na svoje novo radno mjesto te su u McLarenu s nestrpljenjem očekivali Brazil i početak sezone. Ali, iako su znali da imaju pobjednički bolid, nisu ni blizu bili svjesni koliko će dominantan biti.

 

Neviđena dominacija u Imoli

U Jacarepagui, gdje se tada vozila VN Brazila, Ayrton Senna je smjestio svoj MP4/4 na pole position s pola sekunde prednosti ispred Mansella, koji se ugurao ispred Prosta koji se još donekle mučio s pozicijom sjedanja. U utrci je pak Prost izašao kao pobjednik, dok je Senna diskvalificiran nakon nedozvoljene promjene bolida.

Pobjeda Prosta u Brazilu, iako nije došla u pitanje tijekom utrke, nije bila toliko dominantna pa je na sljedećoj utrci u Imoli McLaren sve šokirao demonstriravši vjerojatno najveću superiornost bolida u povijesti Formule 1! Ayrton Senna je ponovo bio na pole positionu s prednošću od 0,7 sekundi u odnosu na Prosta, ali i nestvarnih i teško zamislivih 3,3 sekunde prednosti ispred trećeplasiranog Piqueta u Lotusu s potpuno istim Hondinim motorom!!!??? Da, dobro ste pročitali – preko tri sekunde prednosti u jednom krugu od pet kilometara u odnosu na najbržeg konkurenta koji je uz to bio pogonjen istim motorom!

Utrku je Senna odvozio rutinski, a dvojac McLarena je sve vozače zaobišao za barem jedan krug unatoč tome što, na stazi poznatoj po velikim potrošnjama goriva turbo motora, nisu stiskali gas do kraja. Ali čak i unatoč rezerviranoj vožnji najbrži Sennin krug je bio sekundu i pol brži od Bergerova kruga, a Sennin i Prostov najbrži krug u utrci bili su brži od Piquetova najbržeg kvalifikacijskog kruga!?

McLaren MP4/4, Imola 1988.

Monstruozne brojke

Dominacija McLarena nastavila se tijekom cijele sezone a brojke koje su 1988. godine ostvarene su monstruozne. McLaren je pobijedio u 15 od 16 utrka sezone, a savršen rezultat su spriječili Sennina nestrpljivost i Jean-Louis Schlesserova glupost dva kruga prije kraja u trenucima kada je Brazilac sigurno plovio prema pobjedi. S obzirom na to da je u godini silne dominacije McLarena taj sudar Senne i Schlessera otvorio 1-2 pobjedu Ferrarija na domaćem terenu, svega nekoliko tjedana nakon smrti velikog Enza Ferrarija, nemoguće je ne zapitati se je li sudbina umiješala svoje prste.

Od 15 pobjeda osam ih je ostvario Senna, sedam Prost ali je Prost taj koji je na kraju sezone osvojio više bodova – 105 prema 94. Međutim, po tadašnjim pravilima po kojima se računalo 11 najboljih rezultata u sezoni prvakom je postao Senna.

MP4/4 je potpuno dominirao i u kvalifikacijama ostvarivši 15 najboljih startnih pozicija, od čega je čak 13 pripalo Ayrtonu Senni, a jedina utrka na kojoj bijelo-crveni bolid nije bio na pole positionu je Velika nagrada Velike Britanije kada je najbrži bio Berger – nekim čudom Mclaren nije bio niti u prvom startnom redu! Prosječna prednost koju je u kvalifikacijama McLaren ostvarivao u odnosu na prvog sljedećeg konkurenta je bila nevjerojatnih 1,085 sekundi!!!

Senna i Prost su, u godinama kada je bolide “krasila” i velika nepouzdanost, imali samo po dva odustajanja. Prost je u Velikoj Britaniji u kišnim uvjetima odustao zbog problema s upravljivošću, a u Italiji zbog iznimno rijetkog problema s motorom, dok su Sennina dva odustajanja posljedica dvije greške – u Monaku je nakon vjerojatno najboljeg kvalifikacijskog kruga u povijesti Formule 1 u kojem je timskog kolegu ostavio 1,4 sekunde iza sebe, 12 krugova prije kraja udarcem u zaštitnu ogradu u Portieru prosuo sigurno vodstvo od 50 sekundi, dok je već spomenutim sudarom s Schlesserom u Monzi dva kruga prije kraja izgubio pobjedu.

Na kraju sezone McLaren je osvojio titulu s nevjerojatnih 199 bodova – čak tri puta više od drugo plasiranog Ferrarija! Ali, podatak koji možda najbolje oslikava monstruoznost dominacije McLarenovog MP4/4 jest podatak o krugovima u vodstvu – od mogućih 1031 krugova Senna i Prost su vodili u njih 1003!!!

 

Zanimljiva sezona unatoč silnoj dominaciji

McLaren MP4/4 je bio izuzetno lijep bolid koji će zauvijek ostati zapamćen kao statistički najuspješniji bolid svih vremena, a jedini rekord koji više ne drži je u postotku pole positiona jer mu je tu titulu s 19 od 20 mogućih, preoteo Mercedesov W07.

Ipak, unatoč nikad viđenoj dominaciji bolida fanovi ne smatraju 1988. dosadnom sezonom, za razliku od današnjih kada je Mercedes dominantan ali ne u tolikoj mjeri u kolikoj je bio MP4/4. Zašto? Zato što se vodila velika i napeta bitka između dva McLarena, odnosno dvostrukog svjetskog prvaka i mlade zvijezde, bitka koja će kulminirati godinu kasnije i koja će se pretvoriti u najveće rivalstvo u povijesti Formule 1. Ali to je već neka druga tema…

Autor: F1Retro

 

5
Leave a Reply

Molimo za komentiranje
1 Komentara na temu
4 Odgovora na temu
0 Pratitelja
 
Najviše reakcija na komentar
Najkomentiranija tema
4 Autori komentara
avataravataravataravatar Autori nedavnih komentara
  Pretplati se  
Obavijesti o
avatar
Član
mody

mclaren 1998 willams iz 1992 ferrari iz 2004 mercedes 2018 najjjači bolidi u f1

avatar
Član
helgrozd

?
1998 (9/16 – 56%) MCL
1992 (10/16 – 62%) WIL
2004 (15/18 – 83%) FER
2018 (11/21 – 52%) MER

avatar
Član
mika.KA

merc 2014!

avatar
Član
mody

ispeavak mclaren iz 1988

avatar
Član
Desmosedici

Ajde kad si počeo, izbaci podatke za Mclaren 1988, Ferrari 2002, Williams 1993, 1996 i 1997, Mercedes 2014.