Sedmerostrukom prvaku svijeta u Formuli 1 ovo je prvi radni tjedan u Italiji. Novi vozač Ferrarija u ponedjeljak je obišao sjedište momčadi u Maranellu, a u srijedu je imao priliku po prvi put isprobati vožnju u Ferrarijevom F1 bolidu. Jasno, bio je to stariji model SF-23, u skladu s pravilima FIA-e, ali 30-ak krugova po stazi u Fioranu zasigurno je Lewisu Hamiltonu ponudio određene naznake onoga što ga očekuje u narednom periodu.

Hamiltonove prve kilometre u crvenom bolidu sa zanimanjem su pratili okupljeni Tifosi, prisutni su bili i članovi Britančeve obitelji, kao i čelni ljudi Ferrarijeve momčadi, na čelu sa šefom Fredericom Vasseurom i njegovim zamjenikom Jeromeom d’Ambrosijom. Fanove Formule 1 itekako su razveselile prve fotografije i snimke Hamiltona u Ferrarijevom bolidu.

Stepping into a new era

Lewis Hamilton takes his first lap in a Ferrari! pic.twitter.com/LCOws2haSn

— Scuderia Ferrari HP (@ScuderiaFerrari) January 22, 2025

Nakon vožnje tijekom hladnog i maglovitog jutra, uslijedila je kratka analiza s inženjerima. Hamilton je potom otišao pozdraviti navijače, a za njega poseban dan u Fioranu prokomentirao je ovako:

“Na sreću, u svojoj sam karijeri puno toga napravio po prvi put: od prvog testiranja do prve utrke, postolja, pobjede i osvajanja prvenstva. Nisam bio siguran koliko toga još mogu napraviti po prvi put, ali prva vožnja Ferrarijevog bolida ovoga jutra predstavlja jedan od najboljih osjećaja u mom životu.”

“Kad sam pokrenuo bolid i provezao se kroz vrata garaže, na licu sam imao najširi osmjeh. Podsjetilo me to na dan kad sam prvi put testirao bolid Formule 1. Bio je to tako uzbudljiv i poseban trenutak, a sada sam ovdje, skoro 20 godina kasnije, ponovno proživljavam te iste emocije.”

“Gledajući izvana, znao sam i ranije kako je strastvena Ferrarijeva obitelj, od svih unutar ekipe pa do Tifosa. Doživjeti to sada iz prve ruke kao vozač Ferrarija, to izaziva strahopoštovanje. Ta strast ljudima teče kroz vene i ne možeš si pomoći, to ti daje dodatnu energiju. Zahvalan sam na svoj ljubavi koju sam osjetio kod svih u Maranellu ovog tjedna. Imamo puno posla, ali ja jedva čekam da počnemo”, rekao je Lewis.

Objavljena je ovih dana još jedna vijest koja se tiče Hamiltona. Sedmerostruki svjetski prvak ponovno će surađivati sa svojom dugogodišnjom trenericom Angelom Cullen. Njihova suradnja počela je 2016. godine dok je Lewis vozio za Mercedes, no završila je nakon sedam godina. Ipak, početak novog poglavlja u Hamiltonovoj karijeri očito ih je motivirao na nastavak suradnje te će se Novozelanđanka pridružiti timu koji brine o formi britanskog vozača.

Na stazi u Fioranu Hamiltonu se pridružio i Charles Leclerc. Dobio je i on određeno vrijeme u starom bolidu, iako je momčad za njega pripremila nešto drukčiji program. Odvozio je 14 krugova, a navijače oduševio popularnim ‘donutsima’.

Our Tifosi pic.twitter.com/3QpiUZLPTi

— Scuderia Ferrari HP (@ScuderiaFerrari) January 22, 2025

“Uvijek je odličan osjećaj vratiti se u bolid nakon praznika. Lijepo je vratiti se na stazu i vidjeti tako puno navijača koji su nas došli gledati. Vrlo je motivirajuće osjetiti to uzbuđenje koje okružuje našu momčad. Bio je dobar dan, iako je malo padala kiša dok sam vozio.”

“Naravno, bilo je lijepo vidjeti Lewisa kako vozi svoje prve krugove u Ferrariju, što je bio poseban trenutak za momčad i za njega. Sad se veselim povratku u bolid idućeg tjedna pa ozbiljno počnemo s napornim radom za nadolazeću sezonu”, poručio je Leclerc.

Ferrari je prošle sezone osvojio drugo mjesto u poretku konstruktora, nakon tijesne borbe s McLarenom sve do posljednje utrke. U 2025. ambicije talijanske momčadi moraju biti velike, posebno nakon dovođenja Lewisa Hamiltona.

“Kao što je slučaj svake godine, prvi put kad izađete na stazu djeluje kao prvi dan škole i budi prilično puno emocija, posebno danas jer je ovo Lewisov prvi dan s ekipom. Dobrodošlica za novog vozača uvijek predstavlja važan trenutak”, naglasio je šef momčadi Frederic Vasseur.

“Možda je dan bio manje poseban za Charlesa, ali bilo je dobro vidjeti ga spremnog, opuštenog i odlučnog. S tehničke strane, Charles i Lewis vozili su krugove po ne baš najboljem vremenu, ali vratili su se u bolid i prilagodili se na okruženje uoči prvog pravog testiranja u Bahreinu za mjesec dana. Također, bilo je ovo zagrijavanje za ekipu iz garaže. To je bila jedina svrha ovog dana.”

Službena predsezonska testiranja u Bahreinu na rasporedu su od 26. do 28. veljače.

Objava Hamilton o posebnom danu u Fioranu: Jedan od najboljih osjećaja u životu pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Charles Leclerc je vlasnik rekorda koji i nije baš za pohvalu. Naime, Monegažanin je vozač koji najviše puta nije uspio pole poziciju pretvoriti u pobjedu. Prošlogodišnja sezona bila je puna oscilacija, a čini se da se i ove sezone ponavljaju iste greške od ranije.

Prema potpredsjedniku Ferrarija, Pieru Ferrariju, Leclerc je izuzetno brz vozač koji još ima prostora za napredak, ali trenutno nije na istoj razini kao njegov rival Max Verstappen.

“Verstappen je nevjerojatno brz. On je vozio u Formuli 1, a još nije imao ni vozačku dozvolu. Bio sam u Barceloni kada je odnio svoju prvu pobjedu, nakon toga je imao nesreće, pravio greške, ali mlad je te sada već ima puno iskustva. On je sjajan vozač koji je trenutno na vrhuncu svoje karijere”, rekao je Piero.

Max je duže u sportu od Charlesa, stoga ne čudi razlika u iskustvu. Obojica su izuzetno brzi vozači, ali dojam potpredsjednika Ferrarija je taj da Monegažaninu jednostavno fali veći broj utrka, kao i borba kakvu je Nizozemac imao s Lewisom Hamiltonom 2021.

“Charles posjeduje brzinu kako bi bio jednak Verstappenu, ali ima manje iskustva u smislu broja odvoženih utrka. Leclerc još može rasti i rasti će”, dodao je potpredsjednik Ferrarija.

Također, Piero je od strane novinara upitan o Carlosu Sainzu koji je u momčad iz Maranella stigao 2021. iz McLarena.

“Bravo, vjerujem kako još uvijek nismo vidjeli puni potencijal kojeg Carlos posjeduje, čekamo na to”, zaključio je Talijan.

Max trenutno juriša ka svojoj trećoj uzastopnoj tituli svjetskog prvaka, a Red Bull ka svojoj šestoj tituli prvaka konstruktora, drugoj uzastopnoj. Ostaje nam za vidjeti je li upravo Ferrari ta ekipa koja će podići razinu svojih nastupa i Austrijskoj momčadi pružiti otpor ili će to ipak biti netko drugi.

Objava Piero Ferrari: Leclerc još može rasti, a ima brzinu za biti jednak Verstappenu pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Podsjećamo, Ferrari je posljednji put osvojio vozačko prvenstvo sad već davne 2007. godine kada je Kimi Raikkonen “ukrao titulu” Hamiltonu te sezonu završio sa samo jednim bodom prednosti u odnosu na Britanca, a posljednji trofej općenito stigao je godinu kasnije, kad je osvojen posljednji konstruktorski naslov talijanske momčadi. Uslijedile su godine suše, a Ferrari je za svojim upravljačima u pravilu imao odlične vozače sposobne donijeti trofeje.

2010. godine Ferrari je u svoje redove doveo dvostrukog svjetskog šampiona Fernanda Alonsa koji je uparen s Felipeom Massom. Tada se vjerovalo da je upravo Alonso čovjek koji može ustrojiti momčad i krenuti u pohod na titulu, no nažalost sve je ostalo na očekivanjima. Potentni Vettel i Red Bull su jednostavno bili prejak protivnik za ostatak grida.

2014. godine Ferrari ponovno angažira Raikkonena, svog posljednjeg prvaka. Upravo su te godine za Ferrari vozila dva provjerena vozača, dva šampiona kojima zasigurno možemo dati epitet legendi ovoga sporta. Spoj Raikkonen-Alonso  Ferrariju je bio dovoljan samo za četvrto mjesto u poretku konstruktora. Nakon što je Alonso “potrošen” u Maranello stiže četverostruki svjetski prvak Sebastian Vettel. Činilo se tada da je Ferrari na pravom putu ugroziti Mercedes čija dominacija je započela početkom hibridne ere, ali greške vozača, a potom i napredak samog Mercedesa kroz sezonu, učinio je Srebrne strijele nedostižnima i Ferrariju je ostalo samo sanjati novu titulu.

2019. godine Ferrari je imao konkurentan bolid. Upravo te sezone u redove Ferrarija stigao je mladi Leclerc koji je bio željan dokazivanja. Pohod na pobjedu u njegovoj drugoj utrci s Ferrarijem završio je kvarom na motoru. Sezona 2019. bila je obećavajuća i Propeti su konjići osvojili tri Velike nagrade, no FIA je otkrila neregularnosti s dotokom goriva što je ujedno označilo i kraj konkurentnog Ferrarija.

Covid sezona 2020. bila je najteža u novijoj povijesti za talijansku momčad. Ujedno je to bila i posljednja sezona za Vettela u redovima Ferrarija. Sezonu su završili na razočaravajućem šestom mjestu u poretku konstruktora što se moglo okarakterizirati kao katastrofalan rezultat.

Ferrari je morao hitno pronaći formu i donijeti svojim navijačima rezultat. Dolaskom novog seta aerodinamičkih pravila 2022. u Maranellu svjesno žrtvuju sezonu 2021. i posvećuju se razvoju bolida za 2022. Isprva se činilo da će žrtva uroditi plodom, no Ferrari jednostavno organizacijski nije bio spreman odgovoriti na postavljene zadatke. Strateške pogreške kombinirane s pogreškama vozača srušile su snove svim navijačima momčadi iz Maranella. Cijenu neuspjeha platio je Mattia Binotto koji je u zimskoj pauzi napustio mjesto šefa momčadi.

Rupu nastalu odlaskom Binotta popunio je Frederic Vasseur te se od Ferrarija očekivao značajan organizacijski napredak, no koliko vidimo Ferrari nije ni blizu konkurentan kao što je to bio prethodne sezone.

Kojim putem će Ferrari krenuti? Ograničenje godišnjeg budžeta zasigurno limitira momčadi u redizajnu bolida iz temelja tijekom sezone. Dva su moguća puta – fokusirati se na razvoj bolida za narednu godinu, što bi značilo u potpunosti žrtvovati sezonu koja je tek počela, ili nastaviti s razvojem ovogodišnjeg bolida i pokušati smanjiti razliku u odnosu na, kako se čini, nedostižni Red Bull.

Era Mattie Binotta

Mattia Binotto svoj posao u Ferrariju otpočeo je davne 1995. godine kada je dobio posao u odjelu za razvoj motora, a sudjelovao je i u razvoju “nepoderivih” motora koji su vladali sportom početkom ovoga stoljeća, a 2013. postaje šef odjela za razvoj motora. Potom 2016. tehnički šef momčadi, da bi 2019. naslijedio Maurizija Arrivabenea na poziciji šefa momčadi. Smatralo se tada da je dokazani inženjer koji je rastao i stasao u Ferrariju pravi čovjek za težak zadatak povratka Ferrarija na pobjedničke staze. Upravo te sezone Ferrari je upario mladost s iskustvom, Leclerc i Raikkonen su zamijenili momčadi, što se pokazalo dobrim potezom. Na već pomenutoj utrci u Bahrainu mladi Monegažanin jurišao je ka prvoj pobjedi u svojoj drugoj utrci za momčad iz Maranella te mu je na put stao kvar na pogonskoj jedinici. Leclerc je zadao prvi udarac svom iskusnom momčadskom kolegi, a pred Binottom je bio težak zadatak, trebao je iskontrolirati svoje ratoborne vozače.

Iako je početak sezone djelovao jako dobro, ostatak 2019. obilježilo je Ferrarijevo sivilo. Prvu pobjedu čekali su sve do sredine sezone kada je upravo Leclerc donio pobjedu svojoj momčadi na kultnoj stazi Spa u Belgiji, a upravo na toj stazi svoju prvu pobjedu upisao je i jedan od najvećih vozača sporta Michael Schumacher. Naredna pobjeda se nije čekala dugo, već narednog GP vikenda voženog na Monzi Leclerc ponovo pobjeđuje.

Mladi Leclerc je raširio krila, Ferrari je imao vozača iz vlastite akademije koji je dokazao da je sposoban pobjeđivati i upravo je to možda bio signal upravi momčadi na koga se trebaju fokusirati, no Binotto odlučuje suprotno. Na utrci za VN Singapura voženoj nakon Monze, Leclerc je imao bolji tempo u utrci od Vettela, ali strateškim odlukama Ferrarija izlazi se u susret njemačkom vozaču te on dolazi do pobjede. Leclerc očito nije bio zadovoljan odlukom svoje momčadi, a Ferrari i Binotto “srezali” su krila svom vozaču. Upravo je trenutak iz Singaporea pokazao kakvo će vodstvo imati Mattia Binotto – mekano, neodređeno i nedorečeno kroz sve vrijeme provedeno na poziciji šefa momčadi. Ferrari 2019. više nije pobjeđivao, a do kraja sezone vidjeli smo i sudar momčadskih kolega u Brazilu kada su oba bolida završila utrku, i nezadovoljstvo u obje garaže bilo je i više nego očigledno.

2020. godina je definitivno sezona za zaborav u Maranellu, no je li Binotto imao svoju krivicu u prvenstveno lošoj formi Vettela. Sjećanja radi, pred prvu utrku sezone voženu u Austriji, mediji objavljuju da je Ferrari postigao dogovor s McLarenovim Carlosom Sainzom koji je vrijedio od početka 2021. godine, a to je značilo samo jedno, Sebastian Vettel vozi svoju posljednju sezonu u Ferrariju. Špekulirao se tada da je za vijest Vettel doznao upravo iz medija, a ako je zaista tako, to samo potvrđuje kukavički i bezlični karakter šefa momčadi koji nije imao dovoljno dostojanstva priopćiti takvu vijest oči u oči svom vozaču.

Sezona 2020 je svjesno žrtvovana, kao i ona 2021., ali značajno je spomenuti da je Carlos Sainz u svojoj prvoj sezoni u Ferrariju nadmašio Leclerca, što je zasigurno dalo nadu da se u 2022. godini može boriti za sami vrh, kada se očekivalo da će vozači imati konkurentan bolid spreman za pohod na titule.

Sezona 2022. počinje kao priča u najljepšim snovima. Snovima koje godinama sanjanju svi navijači Ferrarija dugih 15 godina. Kakav trenutak: dva crvena bolida prolaze ispod kockaste crno-bijele zastave na pozicijama jedan i dva, njihovi glavni konkurenti iz Red Bulla odustaju iz utrke i iako je rana faza prvenstva, Propeti konjići imaju značajnu prednost već na samom startu. Utrka u Saudijskoj Arabiji ne donosi pobjedu, ali pokazuje izuzetno dobru brzinu momčadi i pokazuje da na Ferrari možemo računati i na brzim stazama u kalendaru. Utrku u Australiji ponovno obilježava velika dominacija Leclerca, a odustajanje Verstappena. Tada se činilo da je sve spremno za kraj dugogodišnjeg posta, ali…

Sainz nakon utrke u Bahrainu nije mnogo pokazao i definitivno se Leclerc jasno mogao okarakterizirati kao vozač broj jedan. No, sve već pobrojane karakteristike Binotta na pleća mladog Monegažanina stavljaju loše strateške odluke, nedefiniran status vozača jedan i dva, te on prvi put “puca” pod pritiskom na domaćoj utrci u kultnoj Imoli. Nakon velikog optimizma uslijedile su teške utrke u kojima dominira Max Verstappen sa svojim Red Bullom. Neodređenost Ferrarija posebno dolazi do izražaja na kaotičnoj utrci u Monaku, kada se strategija prilagođava željama Sainza koji želi s full wet guma ići direktno na soft, što naravno kompromitira utrku Leclerca, a na kraju plodove loše strategije ubire nitko drugi no Sergio Perez koji odnosi pobjedu na gostujućem terenu.

Loše strateške odluke Ferrarija vidjeli smo još dosta puta tijekom sezone, a posebno možemo istaknuti onu u Velikoj Britaniji kada je stradao ponovo Leclerc. Zbroj svih pogrešaka dovodi do toga da Max Verstappen, iako možda ne u najboljem bolidu na gridu, bar ne s početka sezone, izdominira i uvjerljivo odnese titulu.

Smjena na čelu Ferrarija dogodila se ove zime. Od Vasseura se očekivalo da donese čvrstinu u vođenju momčadi, da posloži stvari na mjesto, ali čini se da se u tvornici Ferrarija, osim smjene direktora, cijele zime ispijao capuccino, dok na bolidu kao da se nije radilo ništa. Svjedočimo jednom od najlošijih početaka sezone za momčad iz Maranella jer ne samo da se zaostatak za Red Bullom povećao, već su Propete konjiće preskočili Aston Martin i Mercedes.

Kuda ide kultni Ferrari? Što je potrebno za povratak na pobjedničke staze? Ono što znamo da resursi nisu problem kao ni kapaciteti tvornice. Zasigurno je potrebno žestoko resetiranje u cijeloj momčadi, možda je vrijeme da vidimo u potpunosti nova imena na svim pozicijama. Zašto ne krenuti u lov na Adriana Neweya, Maxa Verstappena, Tota Wolffa? Jedino logično rješenje za povratak na pobjedničke staze je utrošiti novac na imena koja znaju kako se pobjeđuje.

Objava Kamo ide Ferrari? pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

David Sanchez je u Ferrari došao iz McLarena gdje je također bio u glavnoj ulozi odjela aerodinamike. Momčad iz Maranella ga je 2019. postavila na mjesto glavnog inženjera, dakle glavnog i odgovornog za koncept bolida. Prošlogodišnji F1-75 te ovogodišnji SF-23 su upravo djela spomenutog inženjera.

Francuz je upravo zaslužan, zajedno s Simoneom Restom, za solidan pobjednički put s bolidom SF-70H. Bio je jedna od ključnih figura u taboru talijanske momčadi te će njegov odlazak itekako imati utjecaja na momčad.

Sanchezov odlazak se povezuje sa stavom Frederica Vasseura koji je jasno dao do znanja da želi bolji i uspješniji rad svakog odjela u Maranellu.

“Svako područje momčadi se mora poboljšati, ovo je važno, to je DNK mog poslovanja”, izjavio je Vasseur.

“Moramo imati takav pristup kako bismo sutra radili bolji posao nego danas. Ne samo trkači inženjer ili aerodinamički inženjer, već to mora dolaziti od svake osobe u organizaciji, uključujući i proizvodnju. Ako čovjek iz proizvodnje može proizvoditi malo brže, lakše ili jeftinije, to će biti podrška razvoju bolida.”

Ferrari nije započeo sezonu bajno, upravo suprotno, ali ekipa na čelu sa Vasseurom jasno daje do znanja kako će napraviti detaljan uvid u kvar na bolidu Charlesa Leclerca te nastaviti se boriti.

“Nikada nije dobro započeti sezonu s odustajanjem iz utrke, ali želim ostati dosljedan svom stavu. Još prije testiranja sam ekipi rekao kako se prvenstvo ne osvaja u Bahreinu, kako rezultat nije bitan i to važi za zimsko testiranje kao i za ovu utrku. Sada je najvažnije imati jasnu sliku trenutne situacije, napraviti odgovarajuću analizu te dati snažniji odgovor”, zaključio je šef ekipe Ferrarija.

Sezona je duga, svi su dobro upoznati kako je počela prošlogodišnja sezona za Red Bull te kako je završila. To nam govori kako su u ovome sportu preokreti itekako mogući te kako Ferrari ispred sebe sada ima ogromnu količinu posla da bi uzvratio snažnim udarcem na VN Saudijske Arabije koja nas očekuje 19. ožujka.

Objava David Sanchez napustio Ferrari pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Ferrari je odlučio predstaviti novi bolid na dan ljubavi, Valentinovo, a bolid su bez velikog showa otkrili u ‘crvenom hramu’, odnosno Maranellu, mjestu kojeg Ferrari zove domom. Tijekom predstavljanja isticala se ‘La familia’ i velika strast u Maranellu, a publika je dostojanstveno popratila uzbudljiv show u Italiji.

Teško da su mogli poželjeti bolju atmosferu. Postavljena je tribina na kojoj su stravstveni Tifosi pratili događaj po prekrasnom sunčanom vremenu, a Carlos Sainz i Charles Leclerc brzo su izašli na pozornicu.

“Mislim da je 2022. bila dobar korak u naprijed nakon dvije teške godine (2020, 2021.), završio sam drugi u prvenstvu vozača i stvarno se veselim novom bolidu. Nadam se da će biti bolji, htjeli smo popraviti slabosti na bolidu, stvarno se veselim povratku u bolid, a cilj je jasan – napadamo pobjede!”

Charles Leclerc

SF-23 je prvi Ferrarijev bolid u eri novog šefa Frederica Vasseura. Poručio je da uči talijanski jeztik i da je uvjeren da Ferrari ima ono što im je potrebno za pobjede.

“Stvarno sam uvjeren danas da imamo sve što je potrebno da pobijedimo. Naravno, moje je iskustvo ograničeno na zadnja dva tjedna, ali imamo sve da napravimo dobar posao i imamo sve potrebno za pobjede.”

“Pogledajte samo rezultate u zadnja dva desetljeća, ovdje se kotač uvijek okreće i sve je stvar konstantnog napretka.”

Fred Vasseur na predstavljanju SF-23 u Maranellu

SF-23 ‘kršten’ i na stazi

Za razliku od drugih konstruktora, Ferrari se nije ‘sramio’ predstaviti novi bolid i na stazi. Charles Leclerc se primio volana i okusio SF-23 na testnoj stazi u Maranellu.

Objava Ferrari razveselio na dan ljubavi: Upoznajte SF-23! pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Svi veliki ljubitelji utrkivanja neovisno o tome da li utrkivanje prate preko malih ekrana u svom toplom domu ili na tribinama pojedine utrke, ili jednostavno imaju tu neopisivu sreću da se bave utrkivanjem, nisu možda ni ponekad svjesni da u sebi nose duh Enza Ferrarija, a to je duh kompetitivnosti, nadmetanja i one iskonske želje za pobjedama i probijanjem brzinskih limita. Ovo je drugi nastavak teksta o istinskom vitezu utrkivanja Enzu Ferrariju i njegovom zanimljivom životu koji je 14. kolovoza 1988. godine u dobi od 90 punih krenuo putem vječnosti.

Početak Formule 1

Nakon dolaska Luigija Chinettija u Scuderiju i njegove briljantne pobjede na 24 sata Le Mansa, Enzu se ponovo vratila ona stara strast prema utrkivanju. Godine 1950. počelo je Svjetsko vozačko prvenstvo, sve do sad poznato kao Formula 1. Iako je prošle godine kada se slavio jubilej 70. godišnjice “najvećeg oktanskog cirkusa” navedeno kako je Scuderija sudjelovala u svim službenim utrkama F1, to baš nije sasvim točno. Scuderija Ferrari je radi bolje pripreme za VN Monaka te godine, propustila premijernu F1 utrku na stazi u Silverstonu. Na tadašnjem gridu sudjelovao je veliki broj privatnih i tvorničkih ekipa koje su imali po nekoliko vozača. Za viteza utrkivanja i njegovu ekipu nerješiva enigma je bio briljantni dvojac Nino Farina i Juan Manuel Fangio, koji su vozili za Enzovog bivšeg poslodavca, momčad Alfa Romea. Njihov čudesni bolid, Alfetta 159, kojeg po dominaciji možemo usporediti s današnjim hibridnim Mercedesovim bolidima, donijela u prve dvije sezone naslov za Farinu, odnosno Fangia.

Prva pobjeda i prvi naslov Scuderije

Prvu pobjedu za Scuderiju Ferrari u F1 je ostvario Argentinac Jose Froilan Gonzalez na VN Njemačke 1951. godine, čime je nakratko prekinuo dominaciju moćne Alfette. Prema riječima tadašnjih insajdera, Enzo je nakon ove pobijede plakao od sreće kao malo dijete, obzirom da je na barem jednoj utrci uspio pobijediti svog ljutog konkurenta i njihov moćni bolid.

Godine 1952. Alberto Ascari donosi prvi naslov za Scuderiju, koji ponavlja godinu poslije. Ipak, ta dva uzastopna naslova su osim po briljantnim performansima legendarnog Talijana i posljedica odustajanja ekipe Alfe Romeo od Formule 1 radi nedostatka financija. Tih dana Scuderija i sam Enzo Ferrari postaju vrlo popularni među ljubiteljima utrkivanja, čime na neki način stvaraju vrlo ozbiljnu bazu navijača širom svijeta, dok to obožavanje crvenih bolida i “propetog konjića” neprekidno traje do današnjeg dana. Ovu popularnost među publikom dodatno je povećala i vrlo uspješna prodaja sportskih cestovnih automobila. Osim po sjajnim pobjedama u Formuli 1, Scuderija je tada bila jedna od najdominantnijih ekipa s čak 9 ostvarenih pobjeda tijekom 50-ih i 60-ih na 24 sata Le Mansa koja je u to vrijeme bila popularnija i značajnija utrka od F1.

Serija velikih tragedija

Enzo je osim po tome što je zapamćen kao jedan od najznačajnijih ljudi za auto-moto povijest, bio i veoma kontroverzna ličnost. Tijekom cijele svoje impresivne karijere kao vođa ekipe iz Maranella je bio poznat kao netko tko svoje zaposlenike i vozače tjera do samih limita kako bi ostvario ono što mu je zapravo jedino bilo bitno, a to su pobjede na utrkama, što je neminovno tih godina donosilo i velike ljudske gubitke. Velika tragedija se dogodila 1955. godine kada je tijekom jednog testiranja poginuo Alberto Ascari. Sudbina je tako htjela da obitelj Ascari na identičan način i u njihovoj 36. godini života u svega nekoliko desetljeća izgubi dva svoja muška člana. Smrt je bila velika nacionalna tragedija, utoliko veća ako znamo da je Ascari posljednji prvak Formule 1 s apeninske čizme, uz Nina Farinu i jedini. Iako je Enzo kasnije u svojoj karijeri bio poznat po zahtjevnosti i emotivnoj distanciranosti prema svojim vozačima, pretpostavlja se da razlog tome leži u činjenici kako je u svojim počecima s nekolicinom njih bio veliki prijatelj, no s obzirom na njihove pogibije, odlučio kako nikada više neće emotivan vezan za svoje vozače.

Nažalost po Enza, slijedeće godine od uznapredovale bolesti mišića u 24. godini umire njegov mezimac i nasljednik Dino Ferrari. Inače, Dino je bio talentirani dizajner automobila te je njemu u čast svaki proizvedeni cestovni automobil do sredine 70-ih imao prefiks “Dino”. Smrt sina Dina je ostavila duboki trag na Enzu koji je sve do svoje smrti svaki svoj radni dan otpočeo dolascima na njegov grob. Iste godine, malo radosti za Enza pruža treći osvojeni naslov u F1, kojeg mu nevjerojatnoj završnici sezone donosi Juan Manuel Fangio.

Portagova smrt na Migli

Smrt na utrkama je tih dana bila uobičajena, gotovo svakodnevna stvar. No jedna takva 1957. godine mogla je zauvijek zapečatiti sudbinu Scuderije Ferrari. Portugalski vozač Alfonso de Portago je na Mille Migli doživio težak sudar, kada je pri brzini od 250 km/h zbog puknuća gume udario u ogradu pored ceste, nakon koje je njegov Ferrari 335 S nekontrolirano izletio prema publici koja je bila tik uz stazu. Rezultat incidenta, desetero mrtvih, uključujući de Portaga i petero djece. Nakon toga, za Enza slijedi mučan sudski proces i koji će trajati sve do početka 60-ih i uništiti teško stečeni ugled Ferrarija i njegove Scuderije. No još iz vremena kada je kao vojnik 1918. godine pobijedio španjolsku gripu, Enzo je i iz ovoga ponovo izašao kao pobjednik. Ferrari je na sudu dokazao na sudu kako u slučaju Portagove i Ascarijeve smrti nije bilo nikakvog mehaničkog kvara, nego da se samo radilo o dostizanju limita koji je završio tragičnim incidentom. Ipak, ovaj incident je zauvijek zapečatio sudbinu utrkivanja na Mille Migli.

Tri F1 naslova i prodaja FIAT-u

Krajem 50-ih i početkom 60-ih godina na gridu Formule 1 primjetan porast odličnih vozača i momčadi iz Velike Britanije. Međunarodni šef prodaje Ferrarija Luigi Chinetti pronalazi seriju sjajnih vozača, među kojima su Mike Hawthorn 1958., Phill Hill 1961. i John Surtees 1964. postali prvaci Formuli 1.

Upravo 1961. dolazi do velikog raskola u Scuderiji u kojem iz ekipe odlazi veliki broj vrhunskih inženjera i mehaničara. Enzov kontroverzni način upravljanja i u kojem je svoje zaposlenike uvijek tjerao do limita, obzirom da je bio poprilično zahtjevan šef koji je uvijek želio najbolje performanse, kao i činjenica da je Scuderija bila u vrlo lošem financijskom stanju, dovela je do toga da je Ferrari morao pronaći nove kadrove i financijsku podršku nekog većeg. Ipak, sve ove izazove je po dobrom starom običaju Il Commendatore uspio pobijediti, no ovoga puta uz određene ustupke.

Predsjednik Forda, legendarni Lee Iaccoca je poslao ponudu za preuzimanje Scuderije. Automobilski div iz Detroita je 1963. htio ojačati svoju trkačku diviziju, s ciljem da iskoriste Ferrarijev know-how proizvodnje sjajnih trkačkih bolida. Ipak, iako je Fordova financijska ponuda bila dobra, dogovor nije postignut zbog činjenice da Amerikanci nisu željeli pružiti Enzu punu kontrolu nad ekipom. Ferrari je naravno glatko odbio ponudu, no Scuderija je i dalje bila u sve većim financijskim poteškoćama.

Spas same ekipe dolazi od Ferrarijevih “smrtnih neprijatelja” i razloga zbog kojeg je razvio svoj neutaživi kompetitivni duh. Krajem 60-ih tvrtka FIAT kupuje 50 posto Ferrarija i pristaje da Enzo ima punu kontrolu nad trkačkom ekipom. Ferrari je do danas ostao pod okriljem FIAT-a, što kao trkačka momčad, što kao proizvođač cestovnih automobila.

Zbog već poodmakle starosti Enzo Ferrari početkom 70-ih odlazi s mjesta šefa svoje ekipe u kojem njegov drugi sin Piero uz mladog Lucu di Montezemola polako preuzima poslove unutar tvrtke, no sve do svoje smrti Enzov utjecaj na određene odluke je i dalje bio poprilično vidljiv.

Do kraja Enzovog života, Scuderija se još tri puta osladila naslovom prvaka i tijekom 70-ih dvama naslovima Niki Laude, čije mu naprasno odustajanje na VN Japana 1976. nikada nije oprostio i jednog Jodyja Schecktera. Ipak, pred kraj svog života ga je jedan vozač podsjetio na agresivni stil vožnje njegovog velikog prijatelja iz mladosti Tazija Nuvolarija. To je bio “uno piccolo Canadese” Gilles Villeneuve koji je nažalost tragično preminuo na kvalifikacijama 1982. u Zandvortu. Koliko je obožavao Kanađanina najbolji govori činjenica je nakon jedne utrke na kojoj završio na drugom mjestu, sam Enzo skakao od sreće zbog Gillesove bespoštedne borbe s Rene Arnouxom 1979. godine, iako kao rođeni pobjednik nije volio druga mjesta.

Enzo Ferrari je dugo poživio, dovoljno dugo da vidi sve aspekte razvoja utrkivanja i automobilizma općenito. Od utrka na prašnjavim talijanskim makadamima s jedva sklepanim bolidima do modernog utrkivanja s mnogo glamura i s automobilima koji su u sebi sadržavali ukupnost dotadašnjeg tehnološkog i inženjerskog znanja. No ono što je oduvijek ostalo isto, to je ta iskonska želja za nadmetanjem i brzinom.

Okružen članovima najuže obitelji Enzo je zauvijek preselio na vječna trkališta 1988. godine, neposredno nakon što su mu inženjeri predstavili jedan od najboljih cestovnih Ferrarija u povijesti, legendarni model F40 i nakon što je sljedeća F1 utrka trebala biti upravo u Monzi. Za njegovu smrt i sprovod mediji su saznali tek nakon tri dana. Trkači vikend nakon Enzove smrti, u Monzi, vozači Scuderije Gerhard Berger i Michele Alboreto osvojili su 1-2. Upravo ova utrka je bila jedina te sezone koju nisu osvojili vozači tada dominantnog Mclarena. Time se Scuderija na najbolji mogući način odužila čovjeku koji ju je stvorio i od nje napravio jedan od najpoznatijih brendova svih vremena.

Malo o samoj Scuderiji

Scuderija Ferrari u F1

Prva utrka: VN Monaka 1950.

Broj utrka: 1021 (1018)

Pobjede, (podiji): 237, (771)

Konstruktorski naslovi: 16

Vozački naslovi: 15

Pole pozicije: 230

Ostavština viteza utrkivanja

Scuderija Ferrari jednako je Formula 1. Sve ono što znamo i što osjećamo o Formuli 1 zapravo dolazi iz tvornice Maranello. Ljubav prema brzini, lijepim automobilima, iskonska želja prema nadmetanju i dokazivanju u konstantnim pobjedama na stazi i budimo realni i izvan nje, sve nam je to u naša srca usadila tvrtka koju je svojim znanjem i karizmom Enzo uspješno vodio više od 60 godina. Svojom neutaživom glađu za pobjedama Ferrari je bio inspiracija mnogima koji su imali taj blagoslov da budu dio najvećeg oktanskog cirkusa, neovisno o tome da li mijenjaju gume u pit stopu, da li su vozačke zvijezde ili šefovi momčadi. “Tifosi”, legendarni navijači Scuderije, koja čini najbrojniju svjetsku navijačku zajednicu, na najbolji način nam pokazuju koliki je utjecaj imao Enzo na ljude širom svijeta, kao i na svoju rodnu Italiju. Isto tako, javna je tajna da mnogi koji žele postati dio te sjajne momčadi, obično pristaju na puno slabije financijske uvjete, samo kako bi branili rossa corsa boje.

No valja biti i malo kritičan. Scuderija Ferrari je dobar dio svoje povijesti na neki način životarila u Formuli 1. U 71 godini koliko sudjeluje u F1, pomalo porazno zvuči činjenica da su samo 16 puta osvojili konkstruktorski naslov i 15 puta svojim vozačima podarili titulu. Ako ne računamo veoma uspješne početke 50-ih i 60-ih godina, možemo samo istaknuti dva razdoblja dominacije i to prvenstveno zahvaljujući ljudima “sa strane”. Dolaskom Nikija Laude i njegovim utjecajem na samo stvaranje dominantnog bolida ekipa je osvojila ukupno tri naslova. Slijedi period ozbiljnih kriza kroz osamdesete, a najbolji primjer toga je pogibija Gillesa Villeneuvea 1982. kojem je prethodilo žestoko rivalstvo s Didierom Pironijem u čijem je podrivanju sukoba sudjelovao i sam menadžment ekipe. Nedugo nakon toga je i sam Pironi prekinuo svoju karijeru nakon teškog prijeloma obje noge na jednoj od utrka.

“Prevaranti” Michael i Jean

Druga dominacija Ferrarija je od ukupno šest vozačkih i osam konstruktorskih naslova prvaka od kraja 90-ih do sredine 2000-ih. Naravno, govorimo o sjajnoj suradnji Jean Todta kao šefa Ferrarija i njihovog najuspješnijeg vozača Michaela Schumachera, dvojac koji je također došao “sa strane”. Njih dvojica naravno nisu nikakvi prevaranti, nego su nas tijekom tog uspješnog vremena uvjerili da je Scuderija Ferrari veoma dobro organizirana momčad koja može ostvarivati ovakve rezultate u kontinuitetu. No odlaskom njih dvojice, kao i odličnih pobočnika kao što je bio Ross Brawn, Ferrari je ponovo počeo životariti, utopljen u vrlo žučne klasne borbe koje se vodi na relaciji Maranello – Torino. Unutar ekipe nema pravog autoriteta, dok su posljednje izabrani šefovi momčadi više-manje pokušavali raditi kompromise između nadređenih i onih ispod sebe i tako su zapravo postali podobni a ne sposobni. Današnji šef ekipe, Mattia Binotto je svakako ogledni primjer toga. Ipak, moramo reći kako nigdje ne postoji takav pritisak kao što je to u Ferrariju, no ako ste tamo uspješni, dojam i vrijednost vašeg uspjeha je stostruko veći nego igdje drugdje. Toga su svojevremeno itekako bili svjesni Todt i Schumacher. Jer to je Ferrari.

Nekoliko zanimljivosti o Scuderiji i Enzu Ferrariju

Propeti konjić

Nadaleko poznati “propeti konjić” se prvotno pojavio kao znak za sreću na avionu talijanskog pilota iz Prvog svjetskog rata Francesca Baracce. Iako je Baracca poginuo pred kraj rata 1918. godine, na molbu njegovih roditelja Enzo je “propetog konjića” počeo koristiti 20-ih godina kao oznaku na automobilima s kojima se utrkivao. Kao pozadina je izabrana žuta boja kao boja grada Modene i nadodan natpis Ferrari, čime je propeti konjić postao jedan od najpoznatijih logotipa svih vremena.

“Strašljivi” Enzo

Osnivač tvrtke Ferrari nikada tijekom svog života nije išao dizalom, niti je ikada putovao avionom. Upravo radi toga, jedini put kad je Enzo bio viđen na utrkama Formule 1 bila je VN Italije u Monzi. Jednako tako, zazirao je od novinara i vrlo rijetko je davao intervjue jer je smatrao da novinari uvijek pišu laži. Ipak, Ferrari je sufinancirao i potakao osnivanje popularnog talijanskog auto-moto časopisa AutoSprint.

Uvredom stvorio konkurenciju

Nekoliko puta smo kroz ovaj tekst naglasili kako je Enzo za mnoge bio inspirativna ličnost. Jednom uvredom na račun traktorskog tajkuna si je stvorio konkurenciju. Furruccio Lamborghini je bio vrhunski inženjer, proizvođač traktora i veliki ljubitelj Ferrarijevih automobila. Imao je jednu zamjerku oko zadnjeg kraja svog Tipo 250 S Ferrarija, koju je uspješno riješio i na sastanku predložio Enzu svoje poboljšanje. Enzo o tome nije htio niti čuti, uz “mali” dodatak da on neće slušati savjete od nekog tko se bavi poljoprivrednim strojevima. Lamborghini se uvrijedio i nakon toga odlučio krenuti s vlastitom proizvodnjom brzih automobila u čemu je bio poprilično uspješan.

“Rosso corsa”

U prijevodu “trkača crvena” je nezaobilazna boja kad je riječ o Scuderiji Ferrari, koja se pojavljuje i na većini cestovnih automobila. Razlog zbog čega je baš ona postala službena boja Ferrarija je jednostavan. U periodu između dva rata, tijekom određenog trkaćeg vikenda bolidi su označavani bojom zemlje iz kojih dolaze. Tadašnja automobilistička federacija odredila da se bolidi svih talijanskih ekipe označavaju crvenom bojom, tako je “rosso corsa” ostala službena boja Ferrarija. Valja još nadodati da su tada francuski bolidi bili plavi a engleski zeleni, dok racionalni Nijemci nisu ni bojali svoje bolide pa su bili srebrni, u originalnoj boji lima.

Testarossa Dave Crocketta

Tko osamdesetih godina nije čuo za Poroke Miamija, vjerojatno je živio ispod nekog debelog kamena. Tijekom dvije prve sezone inspektori iz Miamija su koristili repliku Ferrari Spydera. S obzirom na to da je to bilo protuzakonito, tvrtka Ferrari je producentima serija poslala tužbu. Međutim, uvidjevši kolika je popularnost serije širom svijeta, umjesto tužbe Crockettu i Tubbsu su uručeno dvije posebno izrađene bijele Testarosse koje su do kraja serije postale jedan od njezinih zaštitnih znakova

….

Moj odlazak u Viroviticu na prvenstvo Hrvatske u kartingu je bio odlična prilika da shvatim sve. Da shvatim zbog čega bi netko trošio teško stečena sredstva kako bi se bavio sportom koji nije isplativ. Zbog čega bi netko trošio toliko puno vremena na putovanja, na logistiku, na mehaničare i na opremu kako bi uopće mogao nastupati u bilo kojoj vrsti utrkivanja. Zbog čega bi netko žrtvovao svoju sigurnost i izvrgnuo se pogibelji u kokpitu iz vikenda u vikend. Upravo zato što kod nas svih postoji ona iskonska želja za dokazivanjem, za tjeranjem vlastitih mogućnosti preko granica dopuštenog. Zbog adrenalina koji donosi brzina bolida ili pretjecanje protivnika na stazi, zbog stalnog testiranja tehnoloških i inženjerskih mogućnosti. I naravno zbog onoga što je zapravo svima najvažnije, do ostvarivanja pobjede i one sreće koju ona donosi. Upravo ta pobjeda vrijedi jednako neovisno o tome gdje i kada je ostvarena. Tome nas je svojim primjerom, radom i životom naučio Il Commendatore Enzo Ferrari – vitez utrkivanja.

Objava Enzo Ferrari – vitez utrkivanja 2. dio pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Scuderia Ferrari jedina je momčad koja je nastupila u svim sezonama Svjetskog prvenstva od 1950. do danas i najtrofejnija momčad u povijesti Formule 1, a ovo je Ferrarijev put od 1 do 1000…

Prva utrka u povijesti Svjetskog prvenstva Formule 1 vožena je na stazi Silverstone 13. svibnja 1950. godine. Scuderia Ferrari nije bila na toj utrci jer je Enzo Ferrari, čovjek koji je osnovao momčad 16. studenoga 1929., bio nezadovoljan količinom novca koji su organizatori isplaćivali sudionicima. On je svoje vozače istoga vikenda poslao na utrku Formule 2 u belgijski Mons, gdje su Alberto Ascari, Luigi Villoresi i Franco Cortese osvojili prva tri mjesta. Zaradili su i lijepu svotu novca te motivirali svog šefa da ih usmjeri prema utrkama Formule 1.

Ferrarijeva utrka #1: Velika nagrada Monaka održana 21. svibnja 1950. godine označila je premijeru Ferrarija u Svjetskom prvenstvu Formule 1. U kvalifikacijama su udarne igle Scuderije, Ascari i Villoresi, osvojili šesto i sedmo mjesto, no već je prva utrka donijela i prvo postolje momčadi Enza Ferrarija. Alberto Ascari završio je na drugom mjestu iza Juana Manuela Fangia, koji je vozio za Alfa Romeo.

Generalno su vozači Alfe dominirali prvom sezonom, koja se sastojala od sedam utrka. Naslov prvaka odnio je Giuseppe Farina, a Ascari je upisao još jedno drugo mjesto na finalu sezone, Velikoj nagradi Italije u Monzi.

Ferrarijeva utrka #8: Prvi pole position i prva pobjeda! Nakon niza drugih i trećih mjesta, Ferrari je svoju prvu pobjedu u Svjetskom prvenstvu Formule 1 dočekao na Velikoj nagradi Velike Britanije 1951. Kraj jakih talijanskih snaga, na najvišu stepenicu prvi je ipak stao jedan Argentinac – Jose Froilan Gonzalez. Dogodilo se to 14. srpnja i tu je krenulo.

U istoj godini dvije je pobjede upisao Ascari, na Velikim nagradama Njemačke i Italije, pa završio na drugom mjestu ukupnog poretka. Opet iza Fangia.

Ferrarijeva utrka #17: Prva vozačka titula! Na Velikoj nagradi Njemačke, voženoj 3. kolovoza 1952. na stazi Nürburgring, Ascari je u bolidu Ferrari 500 upisao četvrtu uzastopnu pobjedu i tako osigurao svoj prvi i Ferrarijev prvi vozački naslov. Sezonu je završio još dvama pobjedama, u Nizozemskoj i Italiji.

Slična je priča bila 1953. Ferrari je bio dominantna figura u prvenstvu i osvojio je sedam od devet utrka (jedna od dvije utrke bez pobjede bio je Indianapolis 500). Ascari je Ferrariju donio novih pet pobjeda, a po jednu Mike Hawthorn i Giuseppe Farina. Glavni suparnik Propetim konjićima bio je Fangio u Maseratiju, koji im je malo pokvario slavlje pobjedom na Velikoj nagradi Italije. Ascari je bio prvi dvostruki prvak svijeta u F1, a on i Ferrari imali su tada najveći broj pobjeda.

Uslijedile su dvije slabije sezone. Fangio je preuzeo primat 1954., vozeći prvo Maserati, a kasnije Mercedes. Ferrari je imao dvije pobjede – Josea Froilana Gonzaleza na Silverstoneu i Mikea Hawthornea na stazi Pedralbes za VN Španjolske. Fangio je sljedeće sezone osvojio svoj treći naslov, a Scuderia je ostala na samo jednoj pobjedi, onoj Mauricea Trintignanta u Monaku. Bila je ta 1955. tužna godina, Ferrari je u nesreći izgubio svog dvostrukog šampiona Ascarija.

Ferrarijeva utrka #43: Prvi nastup i prva (djelomična) pobjeda Fangia za Scuderiju! Povlačenjem Mercedesa, prvak Fangio došao je 1956. u Ferrari i pobijedio u svojoj prvoj utrci. Donekle. Morao je odustati zbog kvara na bolidu, no preuzeo je drugi bolid od Luigija Mussa i prvi prošao ciljem.

U nastavku sezone Ferrari je dominirao. Fangio je upisao još dvije pobjede, a dvije je dodao Peter Collins. Na finalu sezone u Monzi dogodila se ona mnogo puta prepričana situacija kad je Collins ustupio svoj bolid Fangiu, čiji se Ferrari pokvario, pa je Argentinac tako stigao do svoje četvrte titule. Petu, svoju posljednju, osvojio je sljedeće sezone vrativši se u Maserati, a Ferrari je te 1957. prvi put nakon šest sezona ostao bez ijedne pobjede u Svjetskom prvenstvu.

Da se to ne bi ponavljalo, pobrinuli su se Hawthorn i Collins, svaki jednom pobjedom u 1958. Ferrari je te godine dobio i svog trećeg prvaka svijeta. Nakon velike borbe sa Stirlingom Mossom, Hawthorn je donio titulu u Maranello, ukupno četvrtu vozačku. Tony Brooks bio je dvostruki pobjednik i drugi u ukupnom poretku 1959., a Phil Hill je svoju prvu pobjedu za Ferrari slavio u Monzi 1960.

Ferrarijeva utrka #88: Prva dvostruka kruna! Izrazito uspješna godina za Scuderiju bila je 1961. s pet pobjeda u sedam nastupa. Jednu pobjedu ostvario je Giancarlo Baghetti, a po dvije Wolfgang von Trips i Phil Hill, koji je na kraju godine postao prvi američki prvak u Formuli 1. Veliko slavlje upriličeno je na VN Italije 10. rujna. Također, Ferrari je slavio svoju prvu konstruktorsku titulu, nakon što je tri godine ranije u Svjetsko prvenstvo uveden konstruktorski poredak.

Ferrarijeva utrka #100: Pobjeda Johna Surteesa na VN Njemačke! Nakon što je Scuderia ostala bez pobjede u ’62, post je prekinut na prvom velikom jubileju. U stotoj utrci Ferrarija pobjedu je 4. kolovoza 1963. slavio legendarni John Surtees, svoju prvu u Formuli 1. Ranije je već četiri puta ponio titulu prvaka svijeta u motociklizmu, a ostao je do danas jedini prvak svijeta i na dva i na četiri kotača.

Pokazat će se kasnije da su ove “okrugle” utrke za Ferrari u pravilu bile prilično loše. Stota je iz današnje perspektive samo iznimka koja potvrđuje pravilo.

Ferrarijeva utrka #114: Dramatična završnica Svjetskog prvenstva 1964. u Meksiku i dvostruka titula! Iz velikog troboja Hill – Clark – Surtees, na tron je isplivao Ferrarijev vozač, a u Maranello je sletjela i druga konstruktorska titula, kojoj je pobjedom u Zeltwegu doprinio i Lorenzo Bandini. Surtees je te godine, na putu do svog drugog naslova, slavio na dvije utrke, VN Njemačke i VN Italije.

U preostalim sezonama 1960-ih za Ferrari nije bilo previše radosti. Najbolja je bila 1966. kad su po jednu pobjedu ostvarili Surtees i Scarfiotti, a u poretku konstruktora osvojeno je drugo mjesto. Do kraja desetljeća još je stigla samo jedna pobjeda, ona Jackyja Ickxa u Francuskoj 1968.

Upravo je Belgijac bio zaslužan za najbolje rezultate Ferrarija početkom 70-ih. Ostvario je pet pobjeda od 1970. do 1972., a po jednu su u tom razdoblju dodali Clay Regazzoni (VN Italije 1970.) i Mario Andretti (VN Južnoafričke Republike 1971.). Titula za Scuderiju nije bilo, tek drugo mjesto konstruktora 1970.

Ferrarijeva utrka #200: Velika nagrada Brazila 1973. Bolidom 312B2 na stazi Interlagos upravljali su Jacky Ickx i Arturo Merzario te osvojili četvrto i peto mjesto. Nije neki uspjeh, ali na koncu je to bila rezultatski najbolja utrka Ferrarija u toj vrlo slaboj sezoni.

Sljedeća sezona donijela je Ferrarijev uspon, za što je velikim dijelom bio zaslužan novi vozač, Niki Lauda. Austrijanac je ostvario dvije pobjede, Regazzoni jednu i Ferrari je bio drugi u poretku konstruktora.

Ferrarijeva utrka #239: Prva titula za Laudu i Ferrarijev povratak na tron! Nakon više od deset godina Ferrari je ponovno imao svjetskog prvaka. Niki Lauda upisao je tijekom 1975. pet pobjeda, a naslov je potvrdio 7. rujna na Velikoj nagradi Italije u Monzi. Tom je prilikom bio treći, dok je pobjednik utrke bio njegov timski kolega Regazzoni i velika fešta mogla je početi. Ferrari je osvojio i konstruktorski naslov.

Bio je to prvi od tri uzastopna Ferrarijeva konstruktorska naslova. Iduću sezonu obilježila je strašna Laudina nesreća na Nürburgringu, tako da vozački prvak nije došao iz Ferrarijevih redova, no konstruktorski je naslov osvojen, da bi 1977. bio ponovljen uspjeh od prije dvije godine, s dvostrukom krunom Laude i Ferrarija.

Ferrarijeva utrka #288: Novi heroj u stvaranju! Lauda je otišao iz Maranella ’78, no sezona je bila prilično dobra. Carlos Reutemann donio je Ferrariju četiri pobjede, a u posljednjoj utrci sezone, Velikoj nagradi Kanade 8. listopada, do prve pobjede u karijeri pred svojom publikom došao je Gilles Villeneuve.

Ferrarijeva utrka #300: Zamalo slavlje na jubileju! Ferrari je 1979. ponovno osvojio dvostruki naslov, ali to je potvrdio u svom 301. nastupu u Formuli 1. Velika nagrada Nizozemske bila je 300. utrka za Ferrari i tada je Jody Scheckter osvojio drugo mjesto, da bi samo dva tjedna kasnije pobijedio u Monzi ispred momčadskog kolege Villeneuvea i postao sedmi Ferrarijev vozač na krovu svijeta. Uz vozački, upisan je i šesti konstruktorski naslov.

I tko bi tada rekao da će slavna talijanska momčad na novog prvaka čekati više od dva desetljeća. Gilles je stradao prije nego je došao do onih visina za koje je bio predodređen. U godini njegova stradanja, 1982., Ferrari je osvojio naslov među konstruktorima, iako je to bila prosječna sezona s dvije pobjede Pironija i jednom Tambaya. Konstruktorski uspjeh ponovljen je 1983. uz četiri pobjede ukupno (tri Arnoux, jedna Tambay), no u poretku vozača nijedan nije mogao do krune.

Gilles Villeneuve jedan je od brojnih velikih vozača kojemu se stvari u Ferrariju nisu posložile, a jednom je prilikom izjavio: “Da mi je netko ponudio tri želje, moja prva bi bila da uđem u svijet utrkivanja, druga da budem dio Formule 1, a treća da vozim za Ferrari.”

Ferrarijeva utrka #386: Posljednja pobjeda Talijana u Ferrariju! Velika nagrada Njemačke 1985. pamti se po pobjedi Michelea Alboreta u bolidu 156/85. Njemu je to bila treća pobjeda za Ferrari, posljednja u karijeri i posljednja jednog Talijana u bolidu s istaknutim propetim konjićem. Općenito su njegove pobjede tijekom ’84 i ’85 bile jedine Ferrarijeve i dvaput je osvojeno drugo mjesto među konstruktorima.

Ferrarijeva utrka #400: Velika nagrada SAD-a 1986. Ferrarijevim navijačima baš ni po čemu nije ostala u sjećanju, osim po tom okruglom broju. Bila je to jedina utrka u povijesti održana u Detroitu, a Alboreto je Ferrariju donio četvrto mjesto. Stefan Johansson odustao je zbog kvara.

Bile su to godine u kojima su McLaren i Williams bili moćniji od Ferrarija i osvajali prvenstva konstruktora, dok su vozačke titule uzimali Prost, Piquet pa malo kasnije Senna.

Ferrarijeva utrka #424: Konačno malo slavlja! U godini izrazite dominacije Williamsa, na samom kraju sezone u Ferrariju su dočekali svojih pet minuta. Na Velikoj nagradi Japana 1. studenoga 1987. slavio je Gerhard Berger, nakon što je tijekom sezone odustao devet puta na 14 utrka. Bio je to prekid gubitničkog niza Ferrarija koji je trajao 38 utrka, a Austrijanac je još jednu pobjedu dodao dva tjedna kasnije u Australiji. Bila je to posljednja pobjeda koju je doživio osnivač Ferrarija, veliki Il Commendatore, koji je preminuo 14. kolovoza 1988.

U godini Enzova odlaska Ferrari je došao do drugog mjesta u poretku konstruktora, uz jedan pamtljivi nastup – dvostruku pobjedu u Monzi, kada je Berger prošao ciljem ispred Alboreta. Sljedeću sezonu obilježili su golemi problemi s pouzdanošću bolida 640 pa je Berger od 16 utrka završio samo tri, ali sve tri na postolju uz pobjedu u Portugalu. Nigel Mansell slavio je u Brazilu i Mađarskoj, ali također je imao praksu “ili postolje ili odustajanje”.

Ferrarijeva utrka #459: Prva pobjeda profesora Prosta za Scuderiju! Bilo je to više sretno, nego spretno, ali na Velikoj nagradi Brazila 1990. godine svoju prvu pobjedu za Ferrari upisao je Alain Prost. Francuz je stigao u Maranello kao trostruki prvak i ovom je pobjedom najavio bolju sezonu “Propetih konjića”. Kasnije u sezoni slavio je još četiri puta, no nije bilo dovoljno za titulu. Jednu je pobjedu dodao Mansell i Ferrari je bio drugi među konstruktorima.

Uslijedile su za Ferrari prilično tmurne rane devedesete, s tek ponekim postoljem i puno problema.

Ferrarijeva utrka #500: Velika nagrada Mađarske 1992. Još jedna utrka koja se uklopila u sivilo tog razdoblja. Šesto mjesto Ivana Capellija i odustajanje Jeana Alesija – ništa pamtljivo.

Ferrarijeva utrka #530: Berger i Ferrari ponovno na vrhu postolja! Luda Velika nagrada Njemačke koju je na Hockenheimu završilo samo osam bolida, a pobjedu je Ferrariju nakon 59 utrka posta donio povratnik u momčad Gerhard Berger. Favoriti su ispadali kao na traci pa su s Bergerom na postolju bili “Ligierovci” Panis i Bernard, a Austrijanac je pobjedu posvetio Ayrtonu Senni.

Bila je to jedina Ferrarijeva pobjeda 1994., a isti je skor upisan sljedeće godine. Na Velikoj nagradi Kanade slavio je Jean Alesi, što je ujedno bila i njegova jedina pobjeda u karijeri.

Ferrarijeva utrka #555: Debi Michaela Schumachera! Nakon godina neuspjeha, Ferrari je, pokazat će se kasnije, sredinom 90-ih povukao prave poteze van staze. Dolazak Jeana Todta, Rossa Browna i Michaela Schumachera dovest će u narednom desetljeću do najplodonosnije Ferrarijeve ere. Velika nagrada Australije, 10. ožujka 1996. godine, bila je prva utrka za Ferrari tada dvostrukog prvaka svijeta. Nije počelo dobro, odustajanjem zbog kvara kočnica, no uskoro su došli i prvi uspjesi.

Ferrarijeva utrka #561: Michaelov prvijenac za Scuderiju! Nakon pet uzastopnih pobjeda Williamsa i senzacije Oliviera Panisa s Ligierom u Monte Carlu, 2. lipnja 1996. Schumacher je ostvario svoju prvu pobjedu s Ferrarijem i to kako, ostavivši drugoplasiranog Alesija za više od 45 sekundi u utrci voženoj po jakoj kiši. Iako je sedmerostruki prvak imao mnogo velikih pobjeda, ova je vožnja ostala upamćena kao jedna od njegovih najboljih ikada, a Ferrariju je donijela veliki uzlet za godine koje dolaze.

Još je dvije pobjede ostvario Schumacher iste godine, u Belgiji i Italiji, a 1997. je zaključio s pet trijumfa. Ferrari je obje te sezone završio kao drugi u poretku konstruktora, a isti je rezultat ostvaren i 1998. kad je još jedan veliki jubilej završio neslavno.

Ferrarijeva utrka #600: Dvostruko odustajanje na Spa-Francorchampsu! Bila je to još jedna legendarna utrka obilježena jakom kišom i brojnim sudarima. Schumacher je bio uvjerljivo vodeći kad je sustigao Coultharda u McLarenu za cijeli krug. Škot je usporio, ali ostao na trkaćoj liniji pa ga u oblaku vode Schumacher nije vidio i došlo je do sudara. Pobjedom na toj utrci Schumacher bi u ukupnom poretku prestigao Hakkinena, Coulthardovog momčadskog kolegu, možda bi i ishod te sezone bio drukčiji, no Michael i Ferrari morali su još malo čekati.

Sljedeće sezone stvari su za Schumachera pošle po zlu na Velikoj nagradi Velike Britanije, kad je u nesreći slomio nogu pa propustio sedam utrka. Tako je Ferrarijev kandidat za naslov postao Eddie Irvine koji je u toj sezoni upisao četiri pobjede.

Ferrarijeva utrka #619: Konstruktorska titula nakon 16 godina! Iako se Schumacher vratio na posljednje dvije utrke sezone i stavio se u službu momčadi kako bi pomogao momčadskom kolegi u borbi za naslov, Irvine je ostao kratkih rukava. Velika nagrada Japana vožena 31. listopada 1999. otišla je na stranu Hakkinena, koji je osvojio svoj drugi naslov. Ipak, u Ferrariju su imali razlog za slavlje. Nakon 16 godina postali su konstruktorski prvaci svijeta, za samo četiri boda ispred McLarena.

Od 2000. godine Schumacherov momčadski kolega bio je Rubens Barrichello i tijekom sljedećih pet sezona Ferrari je bio na svom vrhuncu.

Ferrarijeva utrka #630: Velika nagrada Njemačke na Hockenheimu 30. srpnja 2000. trebala je biti nova prilika za iskazivanje moći Michaela Schumachera, no on je morao odustati već u prvom krugu nakon sudara s Fisichellom. Tada je ispisana jedna od ljepših priča Formule 1. S 18. startne pozicije do pobjede u utrci došao je Barrichello. Bila je to prva pobjeda u karijeri za simpatičnog Brazilca, a njegove suze radosnice na pobjedničkom postolju ostaju jedan od posebnih trenutaka za sve ljubitelje Formule 1.

Ferrarijeva utrka #635: Konačno Scheckterov nasljednik! Vozačka titula u Maranellu se čekala od 1979. U svoju petu sezonu s “Propetim konjićem” Schumacher je krenuo sjajno, no sredinom sezone je nanizao tri odustajanja i borba s društvom iz McLarena ponovno se intenzivirala. Ipak, na Velikoj nagradi Japana 8. listopada, Schumacher je ostvario pole position i pobjedu te tako osigurao svoj treći naslov prvaka svijeta, a Ferrariju donio jubilarnu desetu konstruktorsku titulu.

Tijekom 2001. i 2002. Ferrari je bio svijet za sebe i dvostruke titule u obje sezone ostvarene su priličnom lakoćom. Hakkinen se povukao nakon 2001., a u glavnog suparnika Ferrariju prometnuo se Williams-BMW predvođen tada Juanom Pablom Montoyom.

Ferrarijeva utrka #686: Schumacher postaje najtrofejniji vozač svih vremena! Sezona 2003. bila je mnogo neizvjesnija od prethodnih i na posljednjoj utrci sezone, Velikoj nagradi Japana 12. listopada, o prvaku su odlučivali Schumacher i Raikkonen. Fincu u McLarenu trebala je pobjeda, a da Michael pritom ne osvoji ni bod. Bio je blizu, završio je na drugom mjestu, iza Barrichella, a Michael je osmim mjestom potvrdio svoju šestu vozačku titulu i izbio po broju naslova ispred Fangia.

Ferrarijeva utrka #700: Opet “stativa” na jubileju, ali i nova titula! Da Ferrari nije imao sreće s jubilarnim utrkama dokazuje i Velika nagrada Belgije 2004. U sezoni u kojoj nije slavio na samo tri od 18 utrka, Ferrari je na stazi Spa osvojio drugo i treće mjesto. Pobjednik utrke bio je Raikkonen. Ipak, Schumacher je drugim mjestom na toj utrci potvrdio svoj sedmi naslov, a Ferrari je golemom prednošću došao do 14. konstruktorskog trijumfa.

Ferrarijeva utrka #713: Indygate! U eri suradnje Schumachera i Ferrarija nije bilo lošije godine od 2005. Vrh je preuzeo Fernando Alonso s Renaultom, a u povijesnim knjigama stoji upisana samo jedna pobjeda Ferrarija u toj sezoni. Bilo bi bolje da ne stoji ni ta. Velika nagrada SAD-a 19. lipnja upamćena je kao utrka u koju je startalo tek šest bolida zbog zavrzlame s Michelinovim gumama. Ferrari je upisao dvostruku pobjedu ispred Jordana i Minardija, a generalno to ostaje jedan od mračnijih dana u povijesti Formule 1.

Ferrarijeva utrka #739: Posljednji trijumf najtrofejnijeg Ferrarijevog vozača! U 2006. Ferrari se vratio pobjedama i konkurirao za vrh. Borba za naslov vodila se između Schumachera i Alonsa, a Veliku nagradu Kine 1. listopada Schumacher je osvojio startavši sa šeste pozicije. Bila je to utrka prepuna događanja, vožena u promjenjivim uvjetima, a Nijemac je na koncu slavio s tri sekunde prednosti u odnosu na Fernanda.

Tim se uspjehom poravnao sa Španjolcem po broju bodova i završnica sezone trebala je biti spektakularna, međutim kvar motora (prvi od 2000.) uzrokovao je Schumacherovo odustajanje na idućoj utrci u Japanu, a Alonso je pobjedom došao na koračić do svoje druge titule. Taj završni korak napravio je u Brazilu, gdje je Schumacher odvozio svoju posljednju utrku za Ferrari i osvojio četvrto mjesto.

“Uvijek ću nositi djelić Ferrarija u sebi. Dio mog srca uvijek će kucati za crvene”, izjava je Michaela Schumachera.

Ferrarijeva utrka #758: Senzacionalan dan na Interlagosu! Velika nagrada Brazila 2007. godine bila je utrka na kojoj su do titule mogla čak trojica – rookie Hamilton imao je četiri boda više od timskog kolege Alonsa i sedam više od Raikkonena, koji je naslijedio Schumachera u Ferrariju. U nevjerojatnom raspletu, Kimi je pobijedio i za jedan bod osvojio naslov prvaka svijeta. Bila je to 15. i do danas posljednja vozačka titula za Ferrari.

U istoj sezoni osvojen je i konstruktorski naslov, ali borba s McLarenom nije se odvijala samo na stazi. Britanska je momčad okrivljena za korištenje povjerljivih Ferrarijevih podataka. Bila je to špijunska afera poznata pod nazivom Spygate.

Ferrarijeva utrka #776: Massa prvak na nekoliko sekundi! Godinu nakon Raikkonenove titule, na istom mjestu, mislilo se da Ferrari ima novog prvaka. Felipe Massa pobijedio je na svom domaćem Grand Prixu u kaotičnoj utrci i već počeo slaviti, no Hamilton je u posljednjem zavoju posljednjeg kruga prošao Glocka i osvojio peto mjesto, dovoljno za prvu titulu njegove karijere. Bio je to još jedan legendaran trenutak povijesti Formule 1, a Ferrariju je za utjehu ostao 16. konstruktorski naslov.

Massa više nije došao u priliku boriti se za naslov. Iduće godine imao je onu nesreću u Mađarskoj, a Ferrariju je jedinu pobjedu tijekom 2009. donio Raikkonen u Belgiji.

Ferrarijeva utrka #794: Alonsova pobjeda u debiju! Svjetsko prvenstvo 2010. Ferrari nije mogao bolje otvoriti. Velika nagrada Bahreina 14. travnja okončana je dvostrukom pobjedom – Fernando je u svojoj prvoj utrci za Scuderiju stao na najvišu stepenicu postolja, a Massa je bio drugi. Na žalost tifosa, nisu se ovakvi uspjesi ponavljali u nastavku sezone.

Ferrarijeva utrka #800: Još jedan jubilej za zaborav! Svoju 800. utrku u Formuli 1 Ferrari je slavio na VN Turske 30. svibnja 2010. i pritom osvojio skromno sedmo i osmo mjesto.

Bila je to sezona prve titule Red Bulla i Sebastiana Vettela. Alonso je imao šansu na finalu sezone, ali osvojio je tek sedmo mjesto u Abu Dhabiju i završio sa statusom viceprvaka, a Ferrari je osvojio treće mjesto konstruktorskog poretka i te 2010., a onda i 2011., u kojoj je Španjolac jedinu pobjedu momčadi iz Maranella donio na VN Velike Britanije.

Ferrarijeva utrka #839: Alonsov show u Valenciji! U 2012. godini imali smo onaj ludi scenarij sa sedam različitih pobjednika u prvih sedam utrka sezone, a Fernando je zahvaljujući fantastičnom nastupu na VN Europe u Valenciji postao prvi dvostruki pobjednik te sezone. Startao je s 11. mjesta pa se izvrsno probijao do vrha i na koncu slavio ispred Raikkonena i Schumachera, kojemu je to bilo prvo postolje za Mercedes i prvo nakon one spomenute VN Kine 2006.

Nakon te utrke Alonso je imao čak 26 bodova prednosti u odnosu na Vettela, no u napetoj završnici sezone nije uspio doći do svog trećeg naslova. Ostao je kratak za tri boda u odnosu na Vettela, a Ferrari je među konstruktorima bio drugi. U 2013. Španjolac je ponovno bio viceprvak, treći put u četiri sezone, a Ferrari je sezonu završio treći. Još je gora bila 2014. u kojoj je Scuderia ostala bez ijedne pobjede, tek na četvrtom mjestu konstruktora. Nije pomogla ni činjenica da su u bolidima sjedili bivši svjetski prvaci, Alonso i Raikkonen.

“Od prvog dana kad sam došao u Ferrari krajem 2014. godine, osjećao sam da je duh osnivača, duh Enza Ferrarija prisutan posvuda u Maranellu”, izjavio je jednom prilikom Sebastian Vettel.

Ferrarijeva utrka #891: Prva pobjeda Vettelove ere! S 2015. trebala je početi nova era u Ferrarijevoj povijesti. U momčad je sa statusom četverostrukog prvaka došao Sebastian Vettel, a prvu pobjedu za Scuderiju upisao je na Velikoj nagradi Malezije 29. ožujka. Slavio je kasnije te godine u Mađarskoj i Singapuru, ali nije bilo dovoljno za ozbiljniju prijetnju novoj sili u F1, braniteljima naslova, dominantnom Mercedesu s Rosbergom i Hamiltonom.

Ferrarijeva utrka #900: Treba li uopće isticati, Ferrari na novom jubileju nije napravio ništa značajno. Prvu utrku nakon ljetne stanke 2015., VN Belgije, Vettel je završio izvan kruga osvajača bodova nakon puknuća gume, a Raikkonen je bio sedmi.

Mercedes je izgradio nezaustavljivu mašineriju i uspostavio totalnu dominaciju u Formuli 1, koja traje i danas. U i oko Ferrarija se pak godinama gomilaju frustracije. U 2016. momčad je ostala bez pobjede, a korak naprijed bila je 2017. u kojoj je Vettel pobijedio pet puta i završio kao viceprvak, no ipak nije bio ozbiljniji konkurent Hamiltonu u borbi za naslov.

“Golemi sam fan te momčadi, veliki fan Ferrarija i svega što su postigli u povijesti automobilizma. Voziti za Ferrari definitivno je san za svakog vozača, uključujući i mene”, rekao je Lewis Hamilton 2017. godine.

Ferrarijeva utrka #960: Velika nagrada Njemačke 2018. Činilo se da je to ta godina u kojoj se Ferrari konačno može vratiti na vrh. Imao je Seb na polovici sezone osam bodova više od Hamiltona i vodeću poziciju na svojoj domaćoj utrci. Onda se dogodila dobro poznata situacija koju će u Ferrariju proklinjati još neko vrijeme. Pala je kiša, Vettel je izletio i poklonio pobjedu Hamiltonu. Nakon toga slavio je Nijemac još u Belgiji, ali generalno je druga polovica sezone djelovala kao raspad sustava.

Ferrarijeva utrka #967: Raikkonen nakon gotovo šest godina! Na Velikoj nagradi SAD-a 2018. dogodio se lijepi trenutak za posljednjeg Ferrarijevog prvaka. Kimi je do tog trenutka zadnju pobjedu slavio na otvaranju sezone 2013. s Lotusom, a onda do svoje 21. i kako stvari stoje posljednje pobjede u karijeri stigao 21. listopada 2018. izvrsnom vožnjom u Ferrarijevom bolidu.

Na kraju sezone Ferrari se nakon pet godina oprostio od Raikkonena i okrenuo se mladosti. Charles Leclerc oduševio je vodstvo momčadi, sada s Mattijom Binottom na čelu, svojim vožnjama za Sauber.

Ferrarijeve utrke #983 i #984: Leclercov double! U prošloj sezoni Ferrari je ponovno mnogo lutao, a vozači su u više navrata vodili interne obračune za status broja jedan. Na Velikim nagradama Belgije i Italije mladi je Leclerc pokazao za što je sposoban i upisao svoje prve dvije pobjede u karijeri. Sjećanje na ludnicu u Monzi još je svježe, domaću pobjedu koja se u Maranellu čekala od 2010.

Vettel je još dodao pobjedu u Singapuru, no ubrzo je krenula priča o Ferrarijevoj pogonskoj jedinici, koja je završila famoznom nagodbom s FIA-om. U 2020. godini Ferrari je pao jako nisko, još od 1980. godine nije djelovao baš toliko nekonkurentno. Nakon niza neuspjeha pri svakom većem jubileju, nekako kao da je i prikladno da je pred 1000. utrku dotaknuto dno.

Ferrarijeva utrka #1000: Četveroznamenkasti Mugello! Kako je pandemija koronavirusa poremetila održavanje utrka u ovoj sezoni, u kalendar je naposljetku uvrštena Velika nagrada Toskane, prva F1 utrka u povijesti vožena na stazi Mugello. Nije Ferrari očekivao ništa veliko, posebno nakon što je ostao bez bodova u Spa i Monzi, a ništa veliko nije niti dobio. Osmo i deseto mjesto u utrci koju je završilo 12 bolida.

Međutim, usprkos lošoj godini i rezultatima koji su za svaku kritiku, ovaj jubilej Ferrari stavlja na posebno mjesto u povijesti Formule 1. Još će barem šest godina proći prije nego se neka druga momčad pridruži Ferrariju u klubu 1000. McLaren je sada na 872 utrke, a onda dolazi Williams sa 753 i velikim pitanjem što će biti s tim imenom nakon nedavne prodaje i povlačenja britanske obitelji. Od danas aktivnih momčadi, Renault ima 392, Red Bull 295, a Mercedes 219 Grand Prix nastupa.

“Svi su ljudi Ferrarijevi navijači. Čak i ako kažu da nisu, Ferrarijevi su navijači”, još je jedna poznata izjava Sebastiana Vettela.

Generalno, rijetki ostaju ravnodušni prema Ferrariju. Ima onih koji ga vole i štuju poput kakvog božanstva, kojima je navijanje za Scuderiju oblik religije. S druge strane, mnogi su spremni navijati za bilo koga, samo da ne pobjeđuje Ferrari.

Trenutno vlada period u kojemu ova druga skupina može likovati, no Formula 1 oduvijek je bila sport ciklusa, a Ferrari se znao uzdići i nakon najcrnjih perioda svoje prošlosti. Da će put do nekih novih pobjeda i naslova potrajati, sigurno hoće. Možda do 2022. i novih pravila, možda i duže, ali Ferrari otpisati nemojte… i u svojoj drugoj “tisućici”, prije ili kasnije, Ferrari će opet biti onaj vrhunski Ferrari.

Jedna slavna, mnogo puta citirana Enzova izreka kaže: “Nikad nisam sve ovo radio kako bi drugi u tome uživali, već da bih zadovoljio vlastiti ego.”

Na koju će njegov sin Pietro, danas potpredsjednik kompanije, dodati: “Moj otac nikad nije bio sretan spavajući na lovorikama nekih pobjeda iz prošlosti. Smatrao ih je samo poviješću. Umjesto toga, uvijek je razmišljao kao pobijediti u budućnosti, bez zaustavljanja na barem jedan trenutak. Njegovi su dani bili u potpunosti posvećeni razmišljanju o sljedećoj utrci, o sljedećoj pobjedi.”

Pa iako Enza povijest nije zanimala, njegov Ferrari najveća je momčad u povijesti Formule 1. Najviše utrka, najviše osvojenih bodova, najviše pobjeda, najviše postolja, najviše pole positiona i najviše titula.

Objava Scuderia Ferrari od 1 do 1000 pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Prvi put u doba moderne Formule 1 ulicama Maranella provozao se aktualni Ferrarijev F1 bolid. Charles Leclerc u četvrtak ujutro provozao je SF1000 od “Officina Classiche” pa pored aktualne momčadske baze i muzeja sve do staze Fiorano. Prošlo je točno 110 dana otkad je posljednji put vozio bolid Formule 1, no ovaj put ipak nije imao priliku odraditi i nekoliko krugova stazom.

“Obično ne ustajem rano, ali danas sam imao odličan razlog. Možda sam probudio neke ljude, ali bio je izvanredan osjećaj voziti SF1000 ulicama Maranella. Stvarno je prošlo mnogo vremena otkad sam bio u bolidu, čini mi se kao cijela vječnost. Lijepo je vratiti se za volan bolida, čak i ako se radi o vožnji ulicama. Posebne su to ulice ovdje u Maranellu. Bio je to dobar dan.”

“U životu sam više vremena provodio testirajući i trenirajući u bolidima ili s kartingom, nego što sam bio kod kuće. Definitivno mi je nedostajao taj adrenalin prilikom sjedanja u bolid i osjećaj brzine. Nisam još mogao pritisnuti bolid, ali i to će doći uskoro. Sezona kreće uskoro i ne mogu dočekati povratak u bolid te vožnju na granicama mogućnosti”, kaže Leclerc.

Za vrijeme stanke Leclerc je mnogo vremena provodio natječući se u virtualnim utrkama. Neki su skloni mišljenju da će vozači, koji su vozili virtualne utrke, kad krene sezona imati određenu prednost u odnosu na one koji nisu željeli sudjelovati u takvoj vrsti utrkivanja.

Evo što Charles misli o toj teoriji: “Ne mislim da postajete bolji u vožnji bolida zato što vozite virtualne utrke, ali vjerujem da je mentalna strana priče potpuno ista. Dobar vozač u simulacijama bit će dobar i u stvarnosti, ako radi na pravi način.”

“Primjerice, pritisak jednog kvalifikacijskog kruga je isti i zato mislim da je virtualno utrkivanje korisno. Ono pomaže da vozač mentalno ostane u poželjnom stanju te da bude spreman za utrkivanje kad sezona napokon krene.”

Napokon će krenuti od 3. do 5. srpnja na Red Bull Ringu u Austriji.

Objava Leclerc provozao SF1000 ulicama Maranella: Čini se kao da cijelu vječnost nisam bio u bolidu pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Momčadi Formule 1 doista se iskazuju u ovom kriznom razdoblju pandemije koronavirusa. Dok su njihove tvornice i trkaći pogoni zatvoreni, mnogi timovi na različite načine pomažu zdravstvenim sustavima svojih zemalja u borbi protiv teške bolesti.

Većina momčadi svoje baze ima u Velikoj Britaniji pa je njihov doprinos britanskoj zdravstvenoj organizaciji itekako vidljiv, dok u Italiji velike napore ulažu Ferrarijevi djelatnici. Italija je jedna od najpogođenijih zemalja ovom pandemijom, a još u ožujku je obitelj Agnelli donirala deset milijuna eura za borbu protiv koronavirusa. Nabavljeni su respiratori, osigurana vozila za talijanski Crveni križ.

Trenutno, umjesto rada na novim automobilima, Ferrarijev razvojni odjel bavi se proizvodnjom ventila za respiratore i dijelova za zaštitne maske, kako bi zdravstvenim radnicima i pacijentima olakšao borbu protiv koronavirusa.

“U sljedećim danima Ferrari planira proizvodnju nekoliko stotina dijelova opreme koja se već distribuira nekim uključenim kompanijama, u koordinaciji s talijanskim stožerom Civilne zaštite. Oprema je namijenjena bolnicama u Bergamu, Genovi, Modeni i Sassuolu, kao i zdravstvenim djelatnicima u gradiću Medicina blizu Bologne”, stoji u službenoj izjavi.

Ferrari u proizvodnji opreme surađuje s tvrtkom Mares, inače proizvođačem opreme za ronjenje, kao i kompanijom nazvanom Solid Energy, koja proizvedene dijelove koristi za transformaciju Decathlonovih maski za ronjenje u zaštitnu opremu medicinskih djelatnika izloženih zarazi.

Objava Ferrari u Maranellu proizvodi dijelove za respiratore i zaštitne maske pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

U izjavi talijanske momčadi se navodi da proizvodnja u Maranellu i Modeni prestaje s radom odmah sve do 27. ožujka. Obustavljene su i operativne aktivnosti, ali je zaposlenima omogućen rad na daljinu.

Ferrarijev CEO Louis Camilleri izjavio je: “U ovakvim vremenima, moja zahvalnost prije svega ide Ferrarijevim ženama i muškarcima koji su svojom ogromnom predanošću tijekom posljednjih nekoliko dana pokazali strast i predanost koji određuju našu marku.”

“Oni su zajedno s našim dobavljačima osigurali proizvodnju kompanije. Iz našeg poštovanja prema njima, za njihov mir i sigurnost njihovih porodica odlučili smo se na ovakav korak. Naši klijenti i navijači su u našim mislima dok se pripremamo za snažan restart.“

Bit će zanimljivo pratiti kako će se timovi snaći u novonastaloj situaciji i hoće li na neki način iskoristiti trenutnu krizu kako bi bolje pripremili svoje bolide.

Objava Ferrarijeva tvornica u Maranellu zaustavila proizvodnju pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.