Savršen spoj vještine i tehnologije, fizičke spreme i mentalne snage, Formula 1 raste i razvija se u svakom pogledu, napreduje i širi vidike, obraća pozornost na sve manje i sitnije detalje. Od sporta u kojem su tragedije i ozljede bile normalna stvar, došli smo do vremena kad vozači gotovo neokrznuti izlaze iz gorućih bolida i javljaju kako je sve uredu dok još sjede u smrskanim bolidima od kojih gotovo ništa nije ostalo. Sigurnost je nekad bila sporedna stvar, adrenalin i brzina su pokretali jureći cirkus, a danas je, u potpunosti razumljivo, ljudski život na prvom mjestu.

Zašto je onda kiša postala problem?

Putujući svijetom od ožujka do studenog susrest ćete različite ljude, različite kulture i različite vremenske uvjete. Postoje zemlje gdje je mogućnost kiše gotovo ravna nuli, no kako se klima mijenja, danas više ni u što ne možemo biti sto posto sigurni. Imamo radare, imamo stručnjake, računamo, analiziramo i iznenadimo se. U Božje se ne možemo miješati.

Nekad u prošlosti, postojali su trkaći vikendi kojima smo se radovali jer su šanse za kišu bile veće. Kiša je značila uzbuđenje, ludilo na stazi, pretjecanja, udese i velike majstorije po kojima se najveći ponajbolje i pamte. Na kišnim gumama su svu raskoš svog talenta pokazivali oni koje povijest pamti kao najveće, što god da statistika govorila. Puko citiranje brojeva u Formuli 1 nije dovoljno. Ne može isto vrijediti sezona od sedam utrka polovinom prošlog stoljeća i sezona modernog doba koja broji tri puta više utrka. Formula 1 diše, raste i razvija se, vremena se mijenjaju. Neke su stvari neusporedive.

I uz svu tehnologiju, vještine i napredak, nismo stali u kraj tim teškim vremenskim uvjetima u kojim su se rodile legende u najvećim vozačima voljenog nam sporta?

Vrlo je vjerojatno da se prema današnjem načinu vođenja utrka ne bismo mogli s nostalgijom sjećali izvedbi Ayrtona Senne iz Portugala 1985. godine, Michaela Schumachera iz Španjolske 1996. godine i Damona Hilla u Japanu 1994. godine. Danas, te utrke ne bi ni startale. Neki će reći da se tada nije dovoljno polagalo u sigurnost na stazi. Danas smo pametniji, obzirniji i uviđavniji. Sigurnosni standardi su na tako visokoj razini da najbolji vozači na svijetu, koji sjede za upravljačima tih dvadeset bolida na gridu, više nemaju priliku pokazati što znaju po kiši.

Nekad i sami tvrde da nije dovoljno sigurno.

Teorija kaže ovako. Na Formulu 1 u pogledu vremenskih uvjeta utječu kiša, snijeg, led, magla, grmljavina i vjetar. Ovo su faktori koji mogu odrediti uvjete na stazi i utjecati na pristup momčadi i vozača događaju na stazi. Što je temperatura veća, slabije je prianjanje bolida uz podlogu. Kad je hladnije, gumama treba više vremena da dostignu svoje optimalne radne uvjete, pa i to može uzrokovati brže propadanje materijala. Vlažnost na stazi smanjuje prianjanje gume uz podlogu. Sve ovo je dovelo do različitih tipova guma za različite uvjete na stazi. Ako je mokro, onda su u igri plave i zelene gume, one za kišne i promjenjive vremenske uvjete. Kad pada kiša, koriste se kišne gume, sa šarama kao obične automobilske gume. One su dizajnirane tako da sklanjaju vodu s putanje bolida i spriječe bolid od proklizavanja i izlijetanja sa staze. Iako poboljšavaju prianjanje, nemaju brzinu, to su najsporije gume koje se koriste u Formuli 1. Naravno, cijela priča je znatno kompliciranija, gume su samo jedan dio slagalice na koje vremenski uvjeti utječu.

U posljednje vrijeme, kišne gume se nepotrebno proizvode i nepotrebno transportiraju s jednog kraja svijeta na drugi. Možemo ih u upotrebi vidjeti samo onda kad se vozači voze iza sigurnosnog automobila. Kad je kiša dovoljno jaka za kišne gume, umjesto odlazaka u boks po njih, ističu su se crvene zastave.

Nekad smo priželjkivali kišu. Uvjeti na stazi bili bi očajni, na stazi bi vladao kaos, gledatelji bi uživali. Danas, nadamo se kako će kišni oblaci zaobići stazu jer ako kiša padne, to znači da ćemo se dosađivati ispred televizora čekajući da kiša stane kako bi utrkivanje počelo. Ili utrke uopće neće ni biti. Prošle godine u Monaku smo se načekali kako bi bolidi utrku započeli iz boksa, u Japanu smo čekali da prestane padati, a fijasko iz Belgije 2021. godine nikad niti jedan obožavatelj Formule 1 neće zaboraviti.

Pravila su promijenjena tako da se procesija iza sigurnosnog automobila više ne može smatrati utrkom, no to ne rješava pitanje koje si svakog oblačnog trkaćeg vikenda postavljamo. Hoćemo li više ikada gledati kišnu utrku?

Nije pošteno kriviti samo gume. Bolidi kakvi se danas koriste su veći i širi nego prije, aerodinamički dizajnirani kako bi pretjecanje bilo lakše. Kad ne pada kiša. Novi 18-inčni kotači zahtijevali su veće i šire gume. Kišne gume koje ove sezone Pirelli isporučuje mogu smaknuti 85 litara vode po sekundi pri brzini od 300 km/h, što je dvostruko više od guma za promjenjive vremenske uvjete. Kad je staza mokra, bolidi podižu vodeni sprej u zrak i smanjuju vidljivost vozačima iza sebe, no nove gume su u tom slučaju „gore“ od onih prije.

Osim toga, kao što se stvaraju snažna strujanja zraka prema gore iz difuzora na stražnjem dijelu bolida, kako bi usmjerila prljavi zrak iznad pratećeg bolida i omogućila pretjecanje, tako se podiže i vodeni sprej zbog kojeg vozač iza ima dodatno umanjenu vidljivost. Nerijetko, upravo su vozači ti koji se žale kako je vidljivost nikakva i kako nije dovoljno sigurno za voziti. Uz pritužbe koje dolaze od vozača koji isprobavaju stazu iza sigurnosnog automobila, rukovodstvo utrke popušta pod pritiskom – utrka se prekida. Nastavit ćemo kad prestane kiša. Ako prestane kiša.

Znači li to kako je u ranije spomenutim utrkama, a kakvih je bilo kroz čitavu povijest Formule 1 i kakvih tek nekoliko posljednjih godina nemamo priliku gledati, vidljivost bila dovoljno dobra, uvjeti dovoljno sigurni, a vozači dovoljno ludi da voze u takvim uvjetima?

U vremenima kad se nisu nosila kacige, kad bolidi nisu imali sigurnosne pojaseve, nisu postojala vatrootporna odijela i sigurnosni automobil, tada nije padala dovoljno obilna kiša pa je vidljivost na stazi bila dovoljno dobra, bolidi su bili dovoljno spori, i veliki majstori o kojima će se pričati dok je svijeta i vijeka su imali lakše uvjete nego ovi danas i mogli su pokazati svu raskoš svog vozačkog umijeća po kiši kako bi se upisali u vječne knjige? Ma dajte, molim vas.

Formula 1 se promijenila, a na nama je da njegujemo uspomene na najluđe, najuzbudljivije i najljepše utrke koje smo imali od 1950. godine do danas.

“Ne pretjerujemo kad kažemo kako ništa ne vidimo, zaista ne vidimo ništa kad pada kiša. To je veliki problem za Formulu 1”, prije nekoliko dana izjavio je Charles Leclerc.

“Nije moguće preteći 15 bolida kad je sunčano, ali kad pada kiša – jest”, riječi su velikog kišnog majstora Ayrtona Senne.

Objava Što se dogodilo s kišnim utrkama? pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Utrke u Singapuru i Japanu nisu bile ni kompletno završene. Obje utrke završile su nakon tri sata od planiranog početka utrke zbog dugih prekida, tako da se u nijednom slučaju nije odvozio planirani broj krugova u utrci.

I dok je utrka u Singapuru došla skoro do kraja, ona u Japanu značajno je skraćena i zamalo se ponovio slučaj iz Belgije. Naime, utrka je krenula u prilično kišnim uvjetima u planiranih 14 sati po lokalnom vremenu. Već u prvom krugu na stazu je izašao Safety Car, a u trećem krugu proglašena je crvena zastava.

Utrka se nastavila tek nakon više od sat vremena prekida, a na kraju je slavio Max Verstappen koji je bio klasa za sebe. Nizozemac je u utrci potvrdio i svoj drugi naslov svjetskog prvaka, ali ističe kako su sportu potrebne kvalitetnije kišne gume za ovakve utrke, a čak je ponudio svoju pomoć u razvoju kvalitetnijih guma,

“Ne želim kritizirati bilo koga, ali mislim da su nam potrebne bolje kišne gume. Pogledajte samo što se moglo u ’90-ima ili ranim 2000-ima s ogromnom količinom vode na stazi.”

“Vrlo rado bih imao testirane od nekoliko dana i isprobao različite vrste guma. Trebaju nam bolje kišne gume jer su ekstremno kišne gume spore i doista ne nose mnogo vode sa sobom. Zato svi žele što prije promijeniti gume na intermediate, jednostavno su puno brže po krugu.”

“Mogli ste vidjeti iz kruga u krug, bili smo na ekstremno kišnim gumama pa na intermediateu, odmah smo bili barem pet sekundi brži i to je previše. Zato nitko ne želi voziti na njima.”

Max Verstappen

Verstappen smatra da je prije 20 godina bilo puno lakše

Svakako je zabrinjavajuće što sve češće umjesto utrkivanja gledamo praznu stazu u kišnim uvjetima. To je trend koji se razvija u sportu u posljednjim godinama, a s trenutnim stanjem nisu zadovoljni ni vozači.

Najveći je problem velika količina kišnog spreja koji otežava vidljivost vozačima. Ono oko čega se slažu svi jest da F1 treba smisliti rješenje kako bi ponovno gledali utrkivanje po kiši, a ne tmurne oblake i vozače u garažama.

“Bilo bi vrlo teško voziti na ekstremno kišnim gumama po kiši kakva je padala kada je bila crvena zastava. Međutim, prije 20 godina bilo bi savršeno dobro voziti u tim uvjetima, tako da sigurno mora postojati nekakvo rješenje.”

“Ovo nije kritika, vrlo rado bih pomogao. Trebali bi pokušati. Možda možemo organizirati više testiranja po kiši i raditi zajedno kako bi pokušali pronaći bolje gume da barem imamo priliku doista voziti po kiši.

“Kišna utrka nije kada odvozite dva kruga na ekstremno kišnim gumama, pa se prebacite na intermediate. Kišna utrka normalno se vozi po teškoj kiši.”

Max Verstappen

Objava Verstappen ponudio svoju pomoć u razvoju kvalitetnijih kišnih guma pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.