Već smo dobro zagazili u sezonu 2021. Svjetskog prvenstva Formule 1, stigli smo do osme utrke po redu, a jureća karavana se zaustavlja na stazi Red Bull Ring, u Spielbergu u Austriji.

Prošla sezona je dolaskom ljeta započela u Austriji, dvjema utrkama na Red Bull Ringu. Prva je nosila tradicionalni naziv VN Austrije, dok je druga bila po prvi put održana utrka za Veliku nagradu Štajerske. Ove godine će se ponoviti dvostruko zadovoljstvo na areni crvenih bikova, kada ćemo već ovaj tjedan ispratiti utrku za VN Štajerske, a za samo tjedan dana utrku za VN Austrije.

Nakon niza zanimljivih utrka, onakvih kakve svi obožavatelji Formule 1 priželjkuju, svi se veselimo nastavku sezone bez vikenda odmaranja. Kao pripremu za trkaći vikend, kao i svih tjedana do sada, pripremili smo podsjetnik na neke od zanimljivih utrka i trenutaka s utrkivanja u Austriji, čija bogata povijest seže u šezdesete godine prošlog stoljeća.

LAFFITEOVA IZNENAĐUJUĆA POBJEDA, 1981. GODINA

Očekivala se dominacija Renautovih vozača Arnouxa i Prosta, koji su, također očekivano, zauzeli prvi startni red. Nakon uzbudljivog starta vratili su vodeće pozicije i do polovine distance mirno kontrolirali utrku. Ono o čemu Renaulti nisu razmišljali bili su Jacques Laffite i strategija momčadi Ligier. Laffite se u prvom dijelu utrke udobno smjestio na treću poziciju iza letećih Renaulta i činilo se kao da ne može puno toga učiniti da ugrozi njihove pozicije. Polovinom utrke, Renaulti su počeli mjestimično proklizavati, a Laffite je smanjivao zaostatak. Ono čime će Ligier na kraju i pobijediti Renaulte je odluka da ne poslušaju Michelinovu preporuku za izbor guma i korištenje mekše komponente nego što je preporučeno. Mekše gume su bile manje podložne proklizavanju i prianjale su bolje uz podlogu nego tvrđe gume na bolidima Renaulta. Prost je iz utrke uskoro odustao kad je ostao bez prednjeg ovjesa, a Ligier se pokazivao Arnouxu u retrovizorima. Uskoro je Laffite pretekao vodećeg Arnouxa i doveo utrku do pobjede.

TRI STARTA 1987. GODINE

Čitav vikend u Austriji 1987. godine je bio neobičan. Započeo je incidentom na treningu u petak, kada je Stefan Johansson, vozač McLarena, udario jelena koji je zalutao na stazu. Bio je to incident u kojem je jelen izgubio. Utrka za VN Austrije 1987. godine vjerojatno je najpoznatija po svoja tri starta koja su bila posljedica dva sudara više bolida na uskoj startno ciljnoj ravnini. Upravo je ta uska startno ciljna ravnina bila glavna tema tih dana, zbog sigurnosnih problema. Utrku je s najbolje startne pozicije započeo Nelson Piquet u bolidu momčadi Williams, ispred Benettonovog Thierryja Boutsena i Ferrarijevog Gerharda Bergera. Radi različitih problema, niz vozača poput Ayrtona Senne, Alaina Prosta i Michelea Alboreta su startali utrku iz boksa. Na samom početku utrke Berger je odustao, a Boutsen i Mansell su pratili Piqueta na čelu kolone. U sudarima je iz utrke ispalo više od 10 bolida. Uskoro je Boutsen odustao radi problema s mjenjačem. U konačnici, u utrci prožetoj sudarima, dvostruku pobjedu je odnio Williamsov dvojac Mansell – Piquet, ispred Tea Fabija u bolidu momčadi Benetton.

Video možete pogledati ovdje.

HAKKINENOVA PROPUŠTENA POBJEDA, 1999. GODINA

Bitka za naslov vodila se između Michaela Schumachera u Ferrariju i Mike Hakkinena u McLarenu, međutim nakon sudara na VN Velike Britanije, Schumacher je bio izvan igre radi loma noge. U Ferrariju ga je za nastavak sezone mijenjao Mika Salo, a momčadski kolega Eddie Irvine ostao je jedina nada momčadi za borbu za naslov. McLareni su dominirali gridom, Mika Hakkinen i David Coulthard su bili sekundu brži od ostatka vozača u kvalifikacijama. Ono što je izgledalo kao čista pobjeda za Hakkinena, čija je leđa hrabro čuvao momčadski kolega, ispalo je borba za što bolju boziciju. Na sa samom startu, Hakkinen se izvrtio i na stazu se vratio tek kada su svi vozači prošli pored njega. Irvine je preuzeo vodstvo ispred Coultharda, a Hakkinen se naradio pretičući vozače na stazi do drugog mjesta na kraju utrke.

Sažetak utrke možete pogledati ovdje.

MOMČADSKE ODREDBE 2002. GODINE

Još jednom su glavni konkurenti za naslov bili Hakkinen i Schumacher. Michaelu više društvo u Ferrariju nije pravio Irvine, zamijenio ga je Rubens Barrichello, s jasnim uputama da treba podržati momčadskog kolegu pod svaku cijenu. Utrku za VN Austrije 2002. godine svi pamtimo po posve pogrešnim razlozima. Iako smo u Austriji doživjeli neki od iskonskih trenutaka utrkivanja, upravo 2002. godine smo vidjeli ono što svi ljubitelji utrkivanja najmanje vole vidjeti. Rubens Barrichello, koji je vrlo jasno nosio titulu drugog vozača momčadi, vodio je u utrci do samog kraja, kada je, prema naređenju momčadi u posljednjim metrima utrke propustio zvijezdu momčadi ispred sebe. „Propusti Michaela za naslov“, rečenica je s pit walla koju mnogi nikad neće zaboraviti. Na opće zgražanje fanova, Schumacher je situaciju pogoršao pokušavši prepustiti najvišu stepenicu pobjedničkog postolja momčadskom kolegi. Ferrari je zbog ovog incidenta kažnjen, a FIA je donijela niz novih pravila pokušavajući ograničiti utjecaj momčadskih odredbi na ishod utrke.

BITKA MLADIH ZVIJEZDA 2019. GODINE

Ova utrka nam je svima svježa, ali treba ju spomenuti jer su neka nova imena isplivala na scenu velikana. Dvoboj kakav se često očekuje u narednim sezonama začinio je utrku za VN Austrije 2019., kada smo vidjeli direktan okršaj ovogodišnjeg pretendenta na naslov svjetskog prvaka, Maxa Verstappena i mladog vozača Ferrarija, Charlesa Leclerca. Leclerc je utrku startao s najbolje startne pozicije, vodio je u utrci, no dobra strategija s ulascima u bokseve je dala značajnu prednost Nizozemcu. U završnicu utrke ušao je s pet sekundi zaostatka za Leclercom na čelu poretka. Do pobjede je Verstappen došao impresivnim prolaskom pored Ferrarijevog bolida, pokazavši svu ljepotu utrkivanja bolida Formule 1.

Sažetak utrke iz 2019. pogledajte ovdje.

Objava Utrke iz Austrije koje se ne zaboravljaju pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Nakon prve dvije utrke sezone po jednu pobjedu u prvenstvu imali su David Coulthard u McLarenu i Jacques Villeneuve u Williamsu te su dijelili vodstvo u ukupnom poretku ispred Gerharda Bergera, Michaela Schumachera i Mike Hakkinena. Glavna tema uoči treće utrke sezone bili su slabi rezultati Heinza-Haralda Frentzena u Williamsu i Eddieja Irvinea u Ferrariju. Momčad Tyrrella izazvala je pozornost došavši na utrku s dva dodatna para krila (popularni X-wing), dok se Lola neuspješno pokušavala vratiti u prvenstvo nakon debakla u prvoj utrci sezone.

Williamsov dvojac dominirao je u petak i subotu. Bili su najbrži na slobodnom treningu i u kvalifikacijama, pri čemu je Villeneuve osigurao najbolju startnu poziciju. U kvalifikacijama su ugodno iznenadili Olivier Panis u Prostu i Rubens Barrichello u Stewartu, plasiravši se na treće i peto mjesto, dok su podbacili vozači McLarena koji su imali probleme s upravljanjem bolidom. Ferrarijev dvojac ostvario je četvrto i sedmo vrijeme kvalifikacija, dok je šesti bio Ralf Schumacher u Jordanu.

Jacques Villeneuve nakon starta je zadržao prvo mjesto, no borba iza njegovih leđa nije prošla glatko. Michael Schumacher umalo se sudario s Panisom, no Francuz je oštrim manevrom izbjegao dodir. Michaelova utrka ipak nije trajala duže od prvog zavoja, gdje je udario u stražnji dio Barrichellovog bolida, pri čemu se Brazilac izvrtio, no uspio nastaviti utrku, dok je vikend za Michaela završio. Istovremeno, mlađi Schumacher također je bio u neposrednom okršaju na stazi. U stražnji dio njegova bolida zabio se David Coulthard, pri čemu je izgubio prednji kotač i morao odustati. Zbog toga je na stazu izašao sigurnosni automobil.

Utrka je nastavljena nakon četiri kruga. Villeneuve je ponovno bez većih poteškoća zadržao vodstvo ispred Frentzena i Panisa, a Frentzen je zbog problema s kvačilom morao odustati nakon dva kruga. Sličnu je sudbinu doživio i Panis u 18. krugu. U 24. krugu dogodio se sudar između dva vozača Jordana, koji je rezultirao odustajanjem Giancarla Fisichelle. Aktualni svjetski prvak Damon Hill vozio je solidnu utrku u Arrowsu, u jednome trenutku bio i četvrti, no morao je odustati u 33. krugu zbog problema s motorom. Do kraja utrke Eddie Irvine je postupno smanjivao zaostatak za Villeneuveom, no Kanađanin je zadržao vodstvo te slavio s nešto manje od sekunde prednosti ispred Irca.

Bila je to njegova šesta pobjeda u Formuli 1, dok je Irvine po treći puta utrku završio na postolju, a drugo mjesto u ovoj utrci bio mu je najbolji plasman dotad. Treći je ciljem prošao Ralf Schumacher. Nakon dva sudara tijekom utrke, uspio je ostvariti svoj najbolji plasman. Time je postao najmlađi vozač u povijesti Formule 1 s plasmanom na pobjedničko postolje. Nakon utrke dogodila se kontroverzna situacija kada su organizatori u Irvineovu čast podignuli irsku umjesto britanske zastave. Iako se identificira kao Irac, Irvine ima britansko državljanstvo, budući da dolazi iz sjevernog dijela otoka, koji je dio britanske krune.

Osim što je ovo bila 600. utrka u povijesti Formule 1, zabilježeno je još nekoliko jubileja. Bila je to stota utrka Jordana i stoti pole position Williamsa, dok je Gerhard Berger ostvario svoj dvadeseti najbrži krug. Jacques Villeneuve odvojio se na vrhu poretka vozača, a sezonu je proveo u borbi za titulu s Michaelom Schumacherom, gdje je na kraju izašao kao pobjednik te osvojio svoj jedini naslov svjetskog prvaka.

Zanimljivo je promatrati ovaj rezultat Ralfa Schumachera u kontekstu dolaska njegova nećaka Micka Schumachera u Formulu 1. Obojici je nametnut pritisak rezultata s obzirom na brata, odnosno oca Michaela, jednog od najvećih vozača u povijesti. Također postoji mišljenje kako su u Formulu 1 došli upravo zahvaljujući svome prezimenu. Činjenica jest da prezime Schumacher otvara mnoga vrata u svijetu Formule 1, no isto tako je činjenica da su i Ralf i Mick bili vrlo uspješni vozači u nižim kategorijama te se ne može reći da su priliku u Formuli 1 dobili nezasluženo.

Ralf Schumacher već je u svojoj trećoj utrci ostvario plasman na pobjedničko postolje, a tijekom 11 sezona u Formuli 1 ostvario je šest pobjeda. Nije to ni približno usporedivo s Michaelovim ostvarenjima, no daleko od toga da je Ralf u Formuli 1 bio samo prolaznik. Mick Schumacher svoju je karijeru u Formuli 1 započeo u momčadi Haas, a s obzirom na pouzdanost današnjih bolida i nekonkurentnost njegove momčadi u odnosu na one najbolje, teško je očekivati da u normalnim okolnostima utrke može u svojoj prvoj sezoni ponoviti uspjehe oca ili strica. Talent za utrkivanje svakako posjeduje i ne treba sumnjati da će ga uspjeti pretvoriti u konkretan rezultat jednom kada dobije priliku voziti konkurentniji bolid.

Objava Na današnji dan: VN Argentine 1997. – 600. utrka u povijesti Svjetskog prvenstva F1 pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Međutim, taj isti naziv vodonoše u Formuli 1 obilježava doduše sličnu ulogu, ali s puno više upitnika nad glavom s razočaravajućim stavom. Fanovi očekuju od svakog vozača beskompromisnu borbu za prvaka. Naravno, prvo je potrebno pobijediti momčadskog kolegu, ali momčad naravno nalaže da se mora pomagati u ostvarivanju ciljeva i tu dolazi do rasprava i kontroverza. Pošto nemamo uvid u ugovore vozača s timovima, nepoznato nam je da li je i “crno na bijelo” bilo dogovoreno hoće li neki vozač pomagati momčadskom kolegi da osvaja pobjede i naslove prvaka. Kako su sezone kretale, stvari su postajale jasnije. Ali još uvijek je ostajalo pitanje: “Zašto se ne izbori za sebe?”

Kratkim pregledom kroz nedavnu povijest, prisjetit ćemo se vozača koji su bili etiketirani kao neslavni vodonoše. Neki su bili u potpunosti u sjeni momčadskih kolega (da, od više njih), neki su od vodonoše došli do naslova prvaka (barem na pola minute), a neki su upravo na putu da dokažu da nisu vodonoše.

RUBENS BARICHELLO

Rubinho je nakon nekoliko godina mučenja u Stewartu potpisao za Ferrari 2000. godine. I te godine bila je jedna od njegovih najljepših vožnji u karijeri, pobjeda u Hockenheimu. Start s čak 18. pozicije i hrabra vožnja na gumama za suho u mokrim uvjetima. Međutim, stvari su bile jasne da će momčadski kolega Michael Schumacher biti glavni konkurent za naslov prvaka. Tim više što je trebala pomoć kraj veoma brzih (početkom sezone i bržih) McLarena.

Vrhunac podmetanja leđa dogodio se na VN Austrije 2002. godine. Rubens se na ulasku u ciljnu ravninu maknuo Schumacheru i prepustio mu čistu pobjedu. Naravno, sve s ciljem osvajanja prvenstva i naslova prvaka koji se na kraju i ostvario. FIA je nakon toga postrožila pravila momčadskih odredbi. Sezona 2005. bila je zadnja za Rubensa u Ferrariju, prešao je u Hondu k novom budućem svjetskom prvaku, što je značilo da je ponovo u rukama imao bolid s kojim se mogu osvajati naslovi prvaka, ali nije to iskoristio. U Ferrariju ga je naslijedio zemljak s istom, ali kasnije ipak bitno drugačijom ulogom.

FELIPE MASSA

Novi vodonoša Michaelu Schumacheru, još manje upitan u toj ulozi nego Barichello, pojavio se u Ferrariju 2006. godine. Mladi Massa svjestan je bio Schumacherovog odlaska u nadi novog poslagivanja prioriteta momčadi dolaskom Kimija Räikkönena. Kimi je ipak 2007. uzeo naslov svjetskog prvaka, a za 2008. godinu su se stvari dosta promijenile. Odlične Felipeove vožnje i Kimijeva tipična nezainteresiranost stavile su Massu kao vozača broj 1 u Ferrariju. U šokantnoj završnici Formule 1, Felipe je izgubio naslov svjetskog prvaka od Lewisa Hamiltona. Osvojio se doduše konstruktorski naslov prvaka. Nadolazeće godine donijele su veliku dominaciju drugih bolida, a bila je tu i gadna ozljeda za njega na VN Mađarske.

Nažalost po njega u Ferrari je odlaskom Kimija došao vozač s kojim nema nikakve rasprave oko prioriteta u momčadi. Fernando Alonso bio je prioritet Ferrariju u narednim godinama, a Felipe označen kao vozač broj 2.

Vrhunac razočaranja bio je u Hockenheimu 2010. i radio razgovor koji se uvijek sluša s podsmijehom i tugom.

“Fernando is faster than you…”.

Pokušali su iz Ferrarija “kodirano” radi zabrane direktnih naredbi uputiti Massi da Alonsu ne otežava pretjecanje.

HEIKKI KOVALAINEN

Finac je 2008. uskočio u još užareno mjesto u McLarenu umjesto Fernanda Alonsa koji nakon mnogo kontroverza nije s vodstvom McLarena i Lewisom Hamiltonom uspio dogovoriti čisti status vozača u McLarenu 2007. godine.

Stvari su tu bile jasne, Lewis je McLarenovo dijete koje je skoro osvojilo naslov u svojoj debitantskoj sezoni i Heikki je tu da pomogne Hamiltonu u narednim sezonama. Uspio je Kovalainen uhvatiti i prvu startnu poziciju, a pripada mu i čast kao stotom vozaču koji je pobijedio u utrci, bilo je to 2008. u Mađarskoj. McLaren je napustio nakon sezone 2009.

DAVID COULTHARD

Škot se nije uspio pored dva Finca u McLarenu tijekom karijere izboriti za neke bitnije pozicije u timu. Krajem 90-ih i početkom 2000-ih, prepreka mu je bio brži i talentiraniji Mika Häkkinen koji je uz njega osvojio dva naslova prvaka. Vrhunac potpore bio je na samom početku te pobjedničke 1998. za Miku, kada mu se Coulthard maknuo i propustio pobjedu. David je kasnije otkrio kako je postojao dogovor prije utrke da vozač koji je ispred u prvom zavoju u prvom krugu, ima pravo uzeti pobjedu ako okolnosti dopuštaju.

Nakon odlaska Häkkinena, u McLaren mu je došao mladi Kimi Räikkönen u kojem je McLaren vidio svojeg budućeg svjetskog prvaka. I bili su u pravu, iako on to nije uspio ostvariti, bar ne s njima. Počela su tu i podbadanja Nikija Laude da Coulthard ne može pratiti tempo Kimija radi svojih godina. Za sezonu 2005. otišao je u Red Bull.

MARK WEBBER

Australac je od 2010. do 2013. vozio dominantan bolid u Red Bullu, kojim je njegov momčadski kolega Sebastian Vettel osvajao prvenstva. Teško je Marku padalo favoriziranje Red Bullovog klinca koji je pomeo konkurente za naslov prvaka pa su ostali upečatljivi njegovi komentari nakon utrka. S jedne strane Webber je mogao tražiti povlašteni status jer je duže u Red Bullovoj seniorskoj momčadi. S druge strane Vettel je polaznik Red Bullove akademije vožnje i nakon mnogo uloženih novaca u njega, od njega su se očekivali najveći rezultati (koje je i postigao). Obojici je naravno trebala puna potpora momčadi.

Vrhunac te netrpeljivosti desio se već na VN Turske 2010. godine sudarom Vettela i Webbera, a 2013. desio se “zloglasni kod” multi 21  Marka Webbera nakon utrke u Maleziji kojim je Vettelu rekao kako nije poštivao momčadske odluke. Iako je momčadska odluka bila da se zadrže pozicije do kraja utrke, Vettel je svejedno svojevoljno krenuo u napad na Webbera i riskirao ponovni sudar.

Mark se svima doimao da ima snažan karakter da se usprotivi Sebastianu i postavi kao vodeći u momčadi, ali nažalost njegove vožnje su bile daleko od toga.

GIANCARLO FISICHELLA

Svima pritajeni favorit, vrhunac karijere mogao je ostvariti mjestom u odlično pripremljenim bolidima iz Renaulta (R25 i R26). Problem je bio Fernando Alonso. Iako je Giancarlo u sezone 2005. i 2006. startao bolje od Fernanda, kasnije konzistentnije vožnje Alonsa i dosta nesreće za Fisichellu rezultirale su padom u poretku.

Nije tu bilo nekog posebnog propuštanja i kontroverzi, Alonso je vidno bio miljenik Flavia Briatorea i Alonso je tada postigao što je htio i trebao. Odlaskom Alonsa 2007., Giancarlo je postao vozač broj 1 za Renault pokraj Heikkija Kovalainena.

JOHNNY HERBERT

Pobjednik LeMansa 1991. je krajem 1994. godine došao u Benetton. Iako nije osvojio niti jedan bod, ostao je i u sezoni 1995. u momčadi i došao do solidnog četvrtog mjesta u ukupnom poretku.

Teško se Johnny borio u Formuli 1, ali pala je i jedna pobjeda. Uglavnom je medijima i fanovima poslužio kao referenca koliko je tada svima interesantan kao mlada zvijezda Michael Schumacher bio bolji i brži od njega.

EDDIE IRVINE

Poznatiji po svom raskalašenom životu, Eddie je uglavnom vozio u sjeni Michaela Schumachera, Ferrarijevog glavnog konkurenta za naslov, a trebalo se boriti i protiv odličnih McLarena. Ipak, Schumacher doživljava tešku nesreću sredinom 1999. godine i Irvine postaje Ferrarijev glavni vozač za osvajanje titule. Michael mu je čak u povratničkoj utrci nakon ozljede, VN Malezije, pomogao da uzme pobjedu.

MIKA SALO

Teška nesreća Michaela Schumachera na VN Velike Britanije 1999. godine udaljila ga je na duže vrijeme iz utrka radi ozlijede. Ferrari je hitno trebao zamjenu, tim više što je Eddie Irvine dobro vozio sezonu u borbi za prvaka. Zamjenu su našli u Miki Salu, tada trenutno vozaču BAR-a. Ostvarena su dva podija, a na VN Njemačke je vodio gotovo cijelu utrku, ali je pobjedu prepustio Irvineu zbog njegove borbe za naslov prvaka.

VALTTERI BOTTAS

Poput zemljaka Heikkija Kovalainena 2008., Valtteri je također sjeo u još vruće sjedalo Mercedesa također uz Lewisa Hamiltona. Šokantnim odlaskom friškog prvaka Nice Rosberga, Toto Wolff povukao je Bottasa iz partnerstva s Williamsom u Mercedes.

Ipak, vozi se uz Lewisa Hamiltona i nema puno rasprava oko statusa vozača. Nico Rosberg je to mogao tražiti jer je dulje bio u Mercedesu tada. Uz solidne vožnje Valtterija, Mercedes je lako osvajao sve što se dalo osvojiti, sve naravno u sjeni Hamiltona. Bottas je furiozno krenuo u sezonu 2019. i po mnogima ova sezona mu je “sad ili nikad”, a Toto Wolff mu doslovno u boksu maše sa zamjenom (Esteban Ocon).

Hoće li Valtteri pokazati napokon pokazati zube Hamiltonu (tj. Wolffu), iskoristiti njegove slabe točke (prema navodima Rosberga) i pretendirati za naslov svjetskog prvaka?

Objava Vodonoša – težak status svakog vozača Formule 1 pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Sjevernoirski vozač je za najslavniju ekipu na gridu nastupao u razdoblju od 1996. do 1999. godine, a upravo je posljednja bila najuspješnija za njega. Jedine četiri pobjede u svojoj karijeri je upisao te godine, a drugo mjesto u finalnom poretku je najbolji rezultat u Formuli 1. Na to je uveliko utjecala činjenica što je Michael Schumacher propustio sedam utrka radi loma noge. Sljedeće tri godine Irvine je vozio za momčad Jaguara.

Iako, kako je naveo, ne prati više F1 osvrnuo se na stanje u prvenstvu u proteklih par godina. Smatra da Lewis Hamilton nema tešku konkurenciju što ne znači da je za njega Britanac nedovoljno dobar nego da je jednostavno “u svojoj, jačoj ligi”.

“Mislim da je Vettel dobar jedino kad vodi u utrci i kad se nema s kim utrkivati. Kad gledaš Hamiltona vidi se da je fokusiran na vožnju i probijanju na lidersku poziciju. S druge strane, kad gledaš Vettela tijekom duela vidi se da je fokusiran više na tog vozača nego gdje se nalazi pa se dogodi sudar s nekim trećim,” rekao je Irvine.

“Smatram da je Vettel odličan vozač, ali ne toliko dobar da bude šampion. On je, barem po meni, precijenjen. Hamilton ima puno izraženiji talent.”

“Lewis je odličan vozač, ali nije kao Schumacher. Možda jest u nekim segmentima, tu mislim na pretjecanje, ali kad pogledate kompletnu sliku – nitko nije bolji od Schumachera pa čak ni Senna”.

Upitan zašto smatra je današnje prvenstvo dosadno, Irvine je rekao da je “plastično” i “previše savršeno”.

“Kad napraviš grešku ne platiš cijenu koliku bi trebao platiti. Dosta se stvari svodi na sigurnost što je jako bitno, ali je previše otišlo u tom pravcu. A taj pravac nije zanimljiv,” dovršava misao Irvine.

Objava Eddie Irvine: Vettel je precijenjen vozač! pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.