GROBNIČKO POLJE – Zagrepčanin Hrvoje Belinić, dugogodišnji vozač Autokluba Pula-Rovinj novi je pobjednik, prvak međunarodnog HAKS Kupa Formule Driver, ponovivši tako svoj uspjeh iz 2022.godine. Na oko izgleda jednostavno, ali za ovogodišnju pobjedu ukupnog poretka vrijedilo je u obzir uzeti različite okolnosti u kojima je matematika odigrala važnu ulogu.

Na stazi Automotodroma Grobnik voženo je peto, zaključno i odlučujuće natjecanje „SMX & Becker Formula Driver 2024.“ u još jednoj zavidno uspješnoj realizaciji Autokluba Buzet Autosport, ujedno nositelja ove discipline u sustavu nacionalnog saveza. U neočekivanim, gotovo proljetnim sunčanim i toplim klimatskim uvjetima, nastupilo je 207 vozačica i vozača iz Hrvatske, Italije, Slovenije i Austrije, od kojih je 107 bilo u bodovnoj konkurenciji HAKS Kupa. Ozračje i raspoloženje sudionika i organizatora je na žalost, u jutarnjim satima rastužila vijest o smrti višegodišnjeg vozača Autokluba Buzet Autosport Talijana Sandra Zillija, stalnog sudionika utrka Formule driver, kojeg je relativno kratka, ali teška bolest savladala u 63. godini, za što mu je na prigodnom otvaranju iskazana počast minutom šutnje.

Hrvoje Belinić u posljednju je vožnju sezone ušao kao lider Kupa s devet bodova prednosti ispred branitelja naslova i dvostrukog prvaka Talijana Franca Giacomazzija. Očekivao se njihov međusobni sraz na stazi, borba u tisućinke. Belinić je s bratom Domagojom zamijenio trkaći automobil i sjeo u očekivano brži Renault 5 GT Turbo, koji je na žalost već otkazao poslušnost na treningu. Kvar je srećom saniran i u bodovne vožnje ušlo se u borbu s uvijek brzom talijanskom Lanciom Delta Evo Proto. No, Giacomazzi je bio neuobičajeno spor, uz poneku grešku unutar šikana, imao tek sedmo vrijeme, a Belinić samo sekundu slabiji, pa neznatno i od brata Domagoja na desetom mjestu.

U drugoj vožnji Talijan četiri sekunde brži, treći, a Belinić pak tri slabiji od svoje prve vožnje. Zaključno Giacomazzi osvaja peto mjesto, smanjuje razliku na samo tri boda, ali ulazi u Top 5 za bonus bodove. Belinić završava, pokazat će se u konačnici, na spasonosnom devetom mjestu, obzirom da je Talijan u dodatnom bodovanju  osvojio samo dva boda i tako s jednim bodom zaostatka morao priznati poraz, a slavlje se preselilo u krug ponovo ekipnih prvaka članova Autokluba Pula-Rovinj. U završnom bodovanju, na trećem mjestu sezone je Marin Leš, još jedan mladi vozač Pula-Rovinja, „dečko“ koji vožnjom i statusom obećava još bolje i bolje, iako nastupom na Grobniku ovog puta nije bio baš zadovoljan.

MAZZONI POBJEDNIK I REKORDER DANA

Talijanski automobilist Marco Mazzoni (Ford Sierra), vozač Autokluba Buzet Autosport, s dvije je najbolje vožnje ukupnog vremena 4:18,178 minuta pobjednik posljednjeg natjecanja sezone. Bio je uspješniji od sunarodnjaka i imenjaka Marca Tessarija (Fiat 500 Suzuki) za 1,912 sekundi, dok je pomalo iznenađujuću, ali zasluženu treću poziciju „generalke“, s 4,734 sekunde više od pobjednika, ostvario vozač AK Opatija Motorsporta, Eris Marotti u Škoda Fabiji R5, kojom je Vjekoslav Čičko prije samo šest dana na Rallyu Poreč također bio trećeplasirani. Četvrto mjesto pripalo je novom državnom prvaku s brdskih staza Selčaninu Borisu Katiću (Karting klub Rijeka, Citroen Saxo), dok je kao peti u Top 5 za bonus bodove ušao Franco Giacomazzi. U završnoj vožnji petorice najboljih Mazzoni ostvaruje najbolje vrijeme dana 2:07,904 minuta prosjekom 112,584 km/sat, ispred Tessarija, Katića, Giacomazzija i Marottija.

Juniori su u konkurenciji 21 sudionika odlučivali o novom prvaku. Klasu više i obranu prošlogodišnjeg naslova, s dvije izvrsne vožnje i četvrtom pobjedom sezone potvrdio je Filip Pavlina (AK Zagorje Oroslavje, Citroen Saxo), ovog puta ispred Maxa Šimunovića (AKK Fly with Kolman Zagreb, Peugeot 106) i Sandra Budiselića (AK RI Autosport, Citroen Saxo Vts). Devet se vozačica borilo za bodove najboljih, ali neprikosnovenost, trećom pobjedom sezone, potvrdila je Slovenka Sanja Paradiž (Suzuki Cultus), ovog puta ispred Ive Damarija (AK Pula-Rovinj, Autobianchi A112) i Line Cukrov (AKOK Skok Racing 1993, Citroen Saxo). Petu pobjedu sezone, s pomalo neočekivano slabijim rezultatima ipak su na kraju ostvarili članovi najbolje ekipe u Hrvatskoj AK Pula-Rovinj, ispred AK Buzet Autosport i Karting kluba Rijeka.

Pobjednici po klasama na Automotodromu Grobnik bili su: klasa 1 Anto Prnić (AK Pelješac Racing, Suzuki Swift 1.3 Gti), klasa 2 Marin Petrić (AK Rijeka, Renault Clio), klasa 3 Sanja Paradiž (AMD Skiro Slovenija, Suzuki Cultus), klasa 4 Boris Katić, klasa 5 Dragan Gajić (MSC  St.Veit Austrija, Opel Corsa Hvr), klasa 6 Ante Alduk (AK Trogir, Honda Civic), klasa 7 Marco Mazzoni, klasa 8 Duško Banjeglav (AKK Sveta Nedelja, Renault Clio Cup).

U Promo konkurenciji, među stotinu sudionika, najbrža vremena i pobjedu ukupnog poretka ostvario je Buzećanin Saša Černeka u Radicalu Sr 3 Evo.

Po zaključenju desete sezone međunarodnog HAKS Kupa Formule driver novi prvaci i pobjednici su: ukupni poredak i klasa Sport preko 2.000 ccm Hrvoje Belinić (AK Pula-Rovinj), juniori „Toni-auto Junior Cup“ Filip Pavlina (AK Zagorje Oroslavje), vozačice „Fog Motorsport Ladies Cup“ Sanja Paradiž (Slovenija), klasa Serija do 1.400 ccm Ivan Višković (AMK No Traction Pula), Serija preko 1.400 ccm Marin Petrić (AK Rijeka), Sport do 1.400 ccm Nejc Romih (Slovenija), Sport do 1.600 ccm Marin Leš (AK Pula-Rovinj), Sport do 2.000 ccm Dragan Gajić (Austrija), Super Sport Franco Giacomazzi (Italija), klasa Renault Sport Duško Banjeglav (AKK Sveta Nedelja) i ekipe Autoklub Pula-Rovinj.

Autor: Miroslav Krpan

Objava Završnica Formule Driver na Grobniku: Hrvoje Belinić prvak s bodom prednosti pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

KARLOVAC – Automobilističko Prvenstvo Republike Hrvatske počinje ove godine prvog travanjskog vikenda drugim izdanjem međunarodnog “Quattro river rallyja Karlovac 2023.” u organizaciji zagrebačkog Autokluba Delta i uz suorganizaciju domicilnog Autokluba “Četiri  rijeke”. Osnaženi pozitivnim ocjenama i dojmovima prošlogodišnje manifestacije kojom se rally, nakon niza godina, na velika vrata vratio na karlovačko područje, organizatori, podržani i potpomognuti brojnim jedinicama lokalne uprave i turističkim zajednicama kroz koje manifestacija svojim programom tijekom tri dana prolazi, ovogodišnju su programski obogatili, kako na odabiru dionica brzinskih ispita, tako i zabavnim i turističkim sadržajima, a po svemu sudeći dobar se glas daleko čuje. To se odrazilo i na broj prijava kojih je ove godine trećinu više, stiže 65 posada iz 13 europskih zemalja. Svemu je doprinijela i činjenica kako se dio brzinskih ispita, gotovo petina dionica, vozi i u okviru WRC Croatia rallyja koji je jednim dijelom orijentiran na šire karlovačko područje. Upravo zato, među 65 posada njih 15-ak odlučilo se za nastup i “lagani” trening kako bi upoznali “iz prve ruke” draži hrvatskog asfalta u “50 nijansi”.

Karlovački rally nazvan “četiri rijeke”, kojima se ovaj povijesni grad ponosi, svojim dionicama, ali i imenima brzinaca povezuje upravo Koranu, Kupu, Dobru i Mrežnicu. Rezultati se boduju za Međunarodno zonsko prvenstvo Hrvatske, Državno prvenstvo Hrvatske, Alpe Adria rally Cup i Trophy, te Otvoreno prvenstvo Zagreba (rally II kategorije Regije Sjever HAKS-a). Na listi prijava, za domaće bodove, borit će se 37 posada iz 16 klubova, a karlovački je prvi od sedam rallyja u Kalendaru Hrvatskog auto i karting saveza za domaće prvenstvo.

Lidersku poziciju ima jedna od ponajboljih posada skupine WRC-2 britansko-irski tandem Gus Greensmith-Chris Patterson sa Škoda Fabiom RS Rally2. U identičnom automobilu nastupa pod neutralnom zastavom i Rus latvijskog porijekla Nikolay Gryazin uz suvozača Konstantina Aleksandrova. Među prvih deset startnih brojeva su još četvorica sudionika hrvatskog WRC-a, Mađar Norbert Herczig (Škoda Fabia Rally2 Evo), Slovenac Rok Turk (Hyundai i20 1.6), Slovak Vlastimil Majerčak (Ford Fiesta Rally2) i Talijan Mauro Miele (Škoda Fabia RS).

Hrvatske posade sa brojem 5 predvodi branitelj naslova najboljeg relijaša sezone 2022. hrvatskog prvenstva, najtrofejniji domaći rally vozač Juraj Šebalj koji se ove godine vratio u nekad matični mu AK Delta, a sa suvozačem Marijanom Stublićem vozi Toyotu Yaris GR. Na startu nove sezone nema drugo i trećeplasiranog iz prošlogodišnjeg PH Viliama Prodana i Austrijanca Alfreda Kramera juniora. Za Prodana se zna da ove sezone nastupa u okviru otvorenog Prvenstva Slovenije. Hrvatsko prvenstvo moglo bi ove sezone biti krajnje zanimljivo, kako u pojedinačnom poretku, tako i ekipnom, gdje, ne samo brojem, već vozačkim kadrom odskaču AK Delta Zagreb, AK Opatija Motorsport, AKK Sveta Nedelja i AK Delta sport Zagreb.

Rally karlovačke „četiri rijeke“ pun je pitoresknih krajolika kojima prolazi. U subotu 1.travnja, od 9 do 12 sati, na području Novigrada na Dobri, vozi se “shakedown” duljine 4,50 km kao posljednja proba pred nastup. Ceremonijalni start je u centru grada, u Ulici Stjepana Radića  od 14 sati, dok se prvi pravi BI Korana vozi gradskim ulicama sa startom u 16,14 sati i kreće od gradske sportske dvorane. Novost ovogodišnjeg izdanja je nova dionica BI Rastoke (5,60 km) u smjeru Slunja sa startom sat kasnije, a potom povratak u Karlovac i novih 2,47 km BI Korana 2. Servisni park je na prostorima ŠRC Korana, gdje će u večernjim satima samostalni koncert održati Sandi Cenov, veliki zaljubljenih brzina i jedan od predvozača na ovom natjecanju.

Nedjeljni program objedinjava tri dionice a svaka se vozi tri puta: BI Kupa  (Kučer-Vrškovac na području Ozlja, duljine 11,20 km), BI Dobra od Vinskog Vrha do Duge Rese (8,88 km), te BI Mrežnica od Pećurkovog Brda do Gornjeg Bukovlja (14,88 km). Ukupna duljina itinerera je 476,93 km od čega 112,42 km otpada na 12 brzinskih ispita. Prvi jutarnji brzinac kreće u 8,49 sati, a na ciljnoj rampi u Radićevoj pobjedničku posadu očekuje se u 19 sati.

Organizatorima iz Zagreba svesrdnu pomoć u realizaciji ove značajne sportsko-turističke manifestacije pružili su Karlovačka županija i njena turistička zajednica, gradovi Karlovac, Duga Resa, Ozalj i Slunj, općine Barilović, Netretić i Generalski stol s pripadajućim turističkim zajednicama, kao i brojni gospodarski subjekti čitave regije.

Autor: Miroslav Krpan

Objava Starta hrvatsko automobilističko prvenstvo: Uz četiri karlovačke rijeke 65 posada pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

ZAGREB – U zagrebačkom Hotelu Westin, s početkom u 10,30 sati, u subotu 4. ožujka,  održava se redovna godišnja Skupština Hrvatskog auto i karting saveza. Hrvatski auto i karting savez okuplja 80-tak članica, među kojima je i šest županijskih saveza. Zastupnici će razmotriti izvješća o proteklom jednogodišnjem radu Saveza, tijeku i rezultatima automobilističkog i karting sporta u nas, a razmotrit će se financijsko poslovanje u 2022.godini i planovi za 2023.godinu.

Automobilistička i karting sezona 2022.godine, što brojem dobro organiziranih manifestacija, ali i sudjelovanjem hrvatskih vozača, po ocjenama mjerodavnih, bila je zasigurno najsadržajnija sezona oktanskog sporta u nas u povijesti. Veliki broj domaćih utrka u više disciplina upisano je u međunarodni kalendar, pa je time i dolazak inozemnih vozača u Hrvatsku konstanta.

Vozile su se utrke na kružnim i brdskim stazama, ne samo domaćim, već i gostovanjem hrvatskih automobilista u Mađarskoj, Slovačkoj, Češkoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, sve u sklopu raspisanog Prvenstva Republike Hrvatske. U rallyu je uz već tradicijska domaća natjecanja bilo je jedno gostovanje u Sloveniji, bodovano i Međunarodno zonsko prvenstvo, a zasigurno vrijedi istaknuti i uspješnu  provedbu, drugu godinu za redom, WRC natjecanja Svjetskog prvenstva u rallyu.

Autocrossisti su, osim nastupa na trenutno jedinoj stazi u Istri, vozili i u Sloveniji, dok su natjecanja ocjensko-spretnosnih vožnji, autoslaloma, kronometar vožnji i formule driver održavana diljem Hrvatske, od Slavonije i sjeverne Hrvatske, Istre i Kvarnera, sve do krajnjeg juga na širem dubrovačkom području. Brzi i žestoki bili su i sudionici utrka ubrzanja na domaćim i inozemnim stazama, a stasao je i novi Kup RH povijesnih automobila discipline Točnost, gostujući u različitim disciplinama širom Hrvatske. Pomalo u tišini, kako im i dosoji, natjecali su se sve brojniji sudionici digitalnog motor sporta, dok su kartingaši, uz nacionalno prvenstvo isključivo na dvije domaće staze proveli i nekoliko zanimljivih promo prezentacija nove discipline malih bolida karting slaloma. Sve u svemu više od 70 natjecanja potrajalo je od veljače do prosinca.

U večernjim subotnjim satima održat će se i prva Noć državnih prvaka u kojoj će 24 vozača iz 14 hrvatskih klubova primiti priznanje za laskavi naslov državnog prvaka 2022.godine.

Subotnji program u Jastrebarskom, u Kongresnom centru Hotela Princess, podijeljen je u dva dijela. Od 9 sati suci specijalisti obrađivat će aktualne teme pravilnika i obveza za realizaciju ovogodišnje sezone, posebno će se pažnja posvetiti segmentu sigurnosti na svim oktanskim manifestacijama, a nekoliko aktivnih sudaca polagat će za viši rang suca specijaliste i dužnosti direktora i tajnika utrka.

Od 17 sati na jednom mjestu naći će se najuspješniji sudionici svih automobilističkih disciplina održanih tijekom 2022.godine. Priznanja najboljima za prvo, drugo i treće mjesto u klasama, grupama, divizijama i ukupnom poretku zaslužilo je 198 pojedinaca iz 50 klubova, a uz njih nagradit će se i najbolje klupske ekipe i timovi. Više od 370 priznanja čeka nove vlasnike. Najuspješniji kartingaši proglašeni su na zasebnoj svečanosti u Šibeniku početkom veljače, a automobilisti su sezonu prije dva tjedna otvorili Rally show manifestacijom u Istri. Bodovna sezona ovogodišnjeg Državnog prvenstva kreće prvog vikenda u ožujku natjecanjima u rallyu (Karlovac) i kronometar vožnjama (Tar).

Autor: Miroslav Krpan

Objava Radno-svečani vikend hrvatskih automobilista pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Prva godina ovog četverogodišnjeg mandata na redovnom godišnjem zasjedanju Skupštine Hrvatskog auto i karting saveza, održanom u zagrebačkom hotelu International, ocijenjena je uspješnom, u svakom pogledu, a posebno sagledavajući znatno drugačije okolnosti u kojima živimo i djelujemo posljednje dvije godine.

Hrvatski auto i karting savez okuplja 82 članice, od kojih je 76 klubova širom Hrvatske, te šest županijskih saveza. Od ove godine u rad saveza uključilo se sedam novih klubova: AK Konavle, AK Omega, AK Remetinec, AK Vrbovsko Racing, AK DS Logistika, AKK Potkoš (Fužine) i AKK SIB racing Osijek.

Na početku same sjednice najzaslužnijim djelatnicima auto i karting sporta za 2020.godinu, dodijeljena su najviša priznanja HAKS-a koja zbog okolnosti nisu uručena ranije. Davorin Štetner, predsjednik HAKS-a uručio je plakete za najbolje suce Vlatku Mikulandri iz AKK Mihovil Šibenik (automobilizam) i Mariju Moslavcu iz AMKK Cobra Virovitica (karting). Nagradu za životno djelo primio je istaknuti sportski sudac karting sporta s 50-godišnjim radom Vladimir Matković (AMK Zanatlija Zagreb). Zaslužena priznanja idu i u ruke Mate Šebalja (AK INA delta Zagreb) kojem pripada Nagrada za životno djelo, te Mladenu Momčiloviću (AKK Podravina Koprivnica), kao najboljem sucu tehničaru u karting sportu, ali zbog spriječenosti, priznanja će im biti uručena drugom prigodom.

U proteklih godinu dana, koja je ujedno bila znakovit jubilej 115. godišnjice automobilizma u Hrvatskoj, zabilježeni su zapaženi rezultati u realizaciji programskih ciljeva i zadataka, nastavljena je konsolidacija finacijskih obveza Saveza, kao i smanjenje dugova nastalih u ranijim godinama, a istovremeno se na terenu, širom Hrvatske, ali i izvan granica odvijala, do sada gotovo najbrojnija automobilistička sezona koja je realizirana kroz rekordan broj 54 natjecanja, odnosno 72 bodovne utrke u devet disciplina auto sporta, kojima su priključeni i Esport, te auto show manifestacije. Hrvatska je po prvi puta uspješno udomaćila i WRC Svjetsko prvenstvo u rallyu, a nastavljen je i ciklus značajne međunarodne Euro Nascar serije na Grobniku. Istovremeno je provedeno i karting prvenstvo Hrvatske, za koje najviše zasluga ide u redove AMKK Cobra Virovitica, koja je posljednjih sezona jedini naš natjecateljski karting centar. Kroz svoja sadržajna izvješća, što su ih podnijeli predsjednik HAKS-a Davorin Štetner, te predsjednici dva stručna odbora Dragan Serden (Automobilizam) i Mario Moslavac (karting), istaknuti su brojni klubovi, manifestacije i uspjesi vozača.

Sva izvješća i planovi rada usvojena su s više od 52 glasa za i tek nekoliko protiv od 66 prisutnih skupštinara.

Razmotreni su i dokumenti financijskog poslovanja, izvješća protekle godine i plan za ovu 2022.godinu, a ujedno prihvaćeno i izvješće Nadzornog odbora kojeg je podnio predsjednik Dubravko Marković. Skupština je za novog člana Nadzornog odbora izabrala Marčela Mohorovića iz Pule. Jedini dokument koji s jednim nedostajućim glasom nije prošao, bio je prijedlog o izmjeni, te dopuni Statuta vezan za način rada Skupštine ukoliko ista ne zasjeda „u živo“, a razlog je bio u različitim tumačenjima korištenih pojmova koji to trebaju definirati.

Tijekom četverosatnog zasjedanja bilo je i povremene bučne rasprave, ali u konačnici svima ostaje utisak kako hrvatski oktanski sport na četiri kotača dobro i brzo vozi, te kako ne bez razloga slovi uspješnom asocijacijom u širem dijelu regije i ustroja FIA i CEZ-a.

Sutradan Skupštine, u Jastrebarskom je održan cjelodnevni redovni godišnji seminar sudaca auto sporta najvišeg zvanja specijalista, prvi „u živo“ nakon dvogodišnje pauze  uzrokovane nemogućnošću okupljanja. Uz dosadašnjih 80-tak, u krug sudaca s najvišim zvanjem, priključilo se i deset novih, koji su uspješno položili ispite.

Autor: Miroslav Krpan
Izvor: Hrvatski auto i karting savez – službena stranica

Objava Godišnja skupština – Velika podrška vodstvu HAKS-a pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Mali Veliki Čovjek (Piccolo Grande Uomo), Leteći Mantovljanin (Mantovano Volante) i Đavolov sin (Figlio del Diavolo) nadimci su vozača znamenitog po pobjedama na rubu – u nemogućim, zastrašujućim utrkama s ozbiljnim nesrećama iz kojih bi se uvijek uspio izvući živ.

Život Tazija Nuvolarija isprekidan je nevjerojatnim pobjedama, ponekad na granici nemogućeg… Uspio je, među ostalim, voziti u utrci bez upravljača!

Bio je to vozač s takvom brzinom, kontrolom automobila i predanošću da bi lako mogao izazvati bilo kojeg šampiona kasnije Formule 1. „Najveći vozač prošlosti, sadašnjosti i budućnosti“ – rekao je o njemu Ferdinand Porsche.

NEMOGUĆA POBJEDA

Nürburgring, 23. srpnja 1935., 300 tisuća gledalaca – sve je spremno za još jedno prikazivanje njemačke nadmoći. Na drugoj Grande Épreuve te sezone nacisti su htjeli, godinu dana prije berlinske olimpijade, pokazati svijetu da mogu pobijediti uvijek i u svemu. Kružila je glasina da će se čak i Hitler osobno pojaviti. Nitko nimalo nije sumnjao u pobjedu Nijemca u njemačkom trkaćem automobilu. Organizacija je bila maksimalno pompozna, a Auto Union i Mercedes dobili su po 250 tisuća maraka dodatnog budžeta, ne bi li se osigurala dodatna doza superiornosti.

Nuvolari je nastupio s tri godine starom Alfom Romeo P3, funkcionalno zastarjelom i inferiornih performansi: redni 8-cilindrični motor s kompresorom, 3165 ccm i 265 KS s krajnjom brzinom 275 km/h nije se mogao mjeriti s njemačkih pet Mercedesa (4000 ccm i 375 KS) i četiri Auto Uniona (5000 ccm, također 375 KS).  

Alfe, Bugattiji, Maseratiji i ERA-e, mješovita bulumenta privatnih timova kao da je pozvana ‘reda radi’. Scuderia Ferrari nastupila je s tri Alfe Romeo P3, a Nuvolarijevom automobilu kapacitet motora povećan je na 3800 ccm.

Startni položaji bili su određeni ždrijebom, a Đavolji sin našao se u prvom redu između Stuckova Auto Uniona i Alfe Renata Balestrera.

Neposredno prije utrke padala je kiša, start će biti na mokroj stazi. 160 zavoja i 22 kruga po 22,8 km – ukupno 502 km dijelilo je Nijemce od, mislili su, velikog trijumfa i slavlja.

Hans Stuck u Auto Unionu upropastio je svoj start pa je iz drugog reda poveo Rudolf Caracciola, za njim Nuvolari (koji je također loše startao), Luigi Fagioli, Manfred von Brauchitsch i Raymond Mays.

U drugom je krugu Leteći Mantovljanin morao gledati kako pokraj njega prolaze Bernd Rosemeyer, Fagioli i Stuck, te je pao na peto mjesto, a zatim i na šesto. Međutim, nitko ga nije obavijestio da ima slabiji bolid koji nije konkurentan.

Počinje ubrzavati, a njegov način vožnje s proklizavanjem donosi mu prednost pogotovo na kiši, osobito na ovako velikoj stazi. To inače nitko nije pokušavao, jer se smatralo „ako kliziš, znači da nešto krivo radiš“. Međutim, on je znao da će tako biti najbrži. Premda, nije tu bilo mnogo klizanja, nježno, tek toliko da se svlada zavoj…

Rosemeyerov rani pitstop vratio je Nuvolarija na četvrto mjesto, a u devetom krugu potpuno se probudio – odradio je krug ispod 11 minuta i obišao dva Mercedesa – te zauzeo drugo mjesto. Kako to – pa ovo je staza gdje top-speed dolazi do izražaja? – A on nije ni blizu brzine njemačkih bolida! – pitali su se svi.  

I Antonio Brivio i Luis Chiron ispali su iz utrke već na početku, s pokvarenim diferencijalima, pa je Nuvolari ostao jedini preostali vozač Scuderije Ferrari.

U desetom se krugu senzacionalno pojavio u vodstvu jer je vodeći Caracciola zapao u probleme i ostvarivao sve slabija vremena.

Četiri vodeća automobila (Nuvolari, Caracciola, Rosemeyer i von Brauchitsch) ušla su u boks gotovo u isto vrijeme, u 11. krugu. Više nitko nije imao goriva, a i gume je trebalo promijeniti.

Neubauerovi i Porscheovi Nijemci odradili su boksove za 45-75 sekundi, kako tko, i svi ubrzo odjurili dalje…

„NE PRILAZITE NUVOLARIJU!“

U međuvremenu, kod Ferrarija su oštetili pumpu za gorivo i sad nemaju kako dotočiti benzin…! Nuvolari skače, viče i maše oko automobila, dok oni nešto improviziraju – gorivo se razlilo uokolo i na kraju im je trebalo 2’15“ da završe posao. Svi su, naravno, pomislili da je utrka riješena… ali ne i Nuvolari – razljutio se, izašao na šesto mjesto i započeo nemoguću vožnju za nemoguću pobjedu!

Činilo se da ga je fijasko u boksu još više nadahnuo – pretjecao je sad ovdje, sad ondje, jednog po jednog… vozeći kao opsjednut. Njemački vozači iz boksova su dobivali upozorenja „ne prilazi Nuvolariju!“  jer se očekivalo da će izletjeti. Povremena kiša malo mu je pomogla da se smanji razlika u konjskim snagama. Tako u 13. krugu vodstvo preuzima von Brauchitsch, a Tazio dolazi na drugo mjesto i počinje potjeru za njim. U 15. krugu zaostatak je bio 88 sekundi, zatim 77, 63, 47, 43… Von Brauchitsch započinje posljednji krug s naizgled neuhvatljivim vodstvom od 35 sekundi, ali je visokim tempom bio uništio gume. Kod boksova viče „Gume,gume…!“, ali naravno, tim mu pokazuje da nastavi. Jer, što bi uostalom i dobio da je ušao u boks u zadnjem krugu?

„Manfred von Brauchitsch vječiti je pehist, mahnit je i zaboravlja naučeno. Ne pazi ni na gume ni na motor.“ – govorio je o njemu Alfred Neubauer.

Staza je mokra, kiša lagano pada, a Mercedes naprijed izgleda nepobjedivo. Ipak, Đavolji je Sin sve bliže, prolaze Karussel, samo je 200 metara iza… Tada je guma na Mercedesu eksplodirala (ovjekovječeno samo na umjetničkoj slici, nema snimke)  – i Tazio je prošao naprijed!

Gledalište divlja, a zatim, kad crveni automobil – dvije minute prije svih pratećih – prvi uđe u startno-ciljnu ravninu – gledalištem se razlegne jedan golem uzdah. Veliko razočaranje i šok, manje za publiku, a više za nacističku hijerarhiju (bez Hitlera, ipak). Iznenađena njemačka gomila mogla je samo gledati kako talijanska kombinacija prva prolazi pokraj karirane zastave – neki su čak pomislili da je u pitanju greška organizatora i gledali unatrag duž staze za Mercedesima. (Von Brauchitsch je parkirao daleko, na kraju boksova, ne bi li sakrio svoje suze.)

Publika koja je očekivala njemačku pobjedu na VN Njemačke, nakon prvobitne ošamućenosti i male stanke, zapljeskala je Nuvolariju – dok su predstavnici Trećeg Reicha bili manje zadovoljni –  dužnosnici na cilju su već počeli dizati nacističku zastavu i pripremati proslavu. Usto, organizatori su imali snimku samo njemačke himne, ništa drugo nisu očekivali. Međutim, Tazio je uvijek u prtljagi imao singlicu s talijanskom himnom pa je skandal izbjegnut. Nema ni bogzna što kadrova ili fotografija pobjednika – koji je imao prosječnu brzinu veću od 120 km/h – jer snimatelji su snimali samo njemačke bolide i vozače. Kod dodjele priznanja Mantovano Volante ruku je na nacistički pozdrav digao vrlo ležerno; izgledalo je to više kao mahanje, s malo razdvojenim prstima i savijenim laktom. Da oko njega nisu nagurani kurtoazni nacisti, ništa ne bi ni asociralo na ‘Sieg Heil’.

Njemački GP 1935. naziva se najvećom Nuvolarijevom utrkom jer je sa svojom starom Alfom pobijedio devet njemačkih-ispod-čekića automobila. Mnogi se slažu da je to jedna od najvećih pobjeda u povijesti automotosporta, ali ni Alfa Romeo ni Scuderia Ferrari nisu mogli ponoviti takve uspjehe. Nisu, naime, sve do 1939. uspjeli razviti konkurentan automobil.

I OTAC I STRIC…

Tazio Giorgio Nuvolari rođen je na imanju Castel d’Ario pokraj Mantove 16. studenog 1892. Četvrti sin Artura Nuvolarija (1863-1938, dobrostojeći poljoprivrednik) i Elise Zorzi (1864-1943) bio je vrlo živahan i aktivan dječak.

Najavljivao je da će biti inženjer; jednom je od posteljine napravio padobran i skočio s krova kuće te iskusio prvi u nizu oporavaka od lomova i ozljeda. Nešto poslije preživljenog skoka, zainteresirao se za automobile, a sa šesnaest godina zaposlio se kao mehaničar.

Njegov je otac bio prilično dobar biciklist, dok je stric Giuseppe Nuvolari bio i prvak. Nekoliko je puta osvajao Talijansko državno prvenstvo, a pobijedio je i na međunarodnoj biciklističkoj utrci u Nici 1893. Poslije je prešao na motocikle i postao višestruki pobjednik talijanskog Prvenstva. Oduvijek je Tazio osjećao veliko divljenje prema svom stricu, pokušavajući ga slijediti. Više ga nije zanimalo studiranje –  sport mu je bio zanimljiviji.

Kao i stric Giuseppe, njegov je otac također vozio motocikle, dočim se Tazio u mladosti  bavio jahanjem. 1904. prvi put je vidio automobilsku utrku, na stazi Brescia. Bio je impresioniran brzinom i tadašnjim asovima: Vincenzom Lancijom, Feliceom Nazzarom, Alessandrom Cagnom, Victorom Hémeryjem i Leonom Durayem.

Te i sljedeće godine odigrale su se dvije vrlo važne epizode koju su ostavile trajan trag u njegovom životu: Prvo, stric Giuseppe naučio ga je voziti motocikl.  Drugo, jedne je noći Tazio ukrao očev automobil i odvezao se po mjesečini. Poslije je rekao: „Imao sam oko 13 godina. Koliko sam brzo vozio? Oko 30 km/h, ne više … „.

Kao 20-godišnjak uspio je (s)kupiti dijelove razmontiranog aviona koje je dovezao kući i prionuo sastavljati. Srušio se već u prvom pokušaju leta, a priča kaže da je upotrijebio neku vrstu sustava remenica za podizanje stroja na krov roditeljske kuće. Dok je njegov otac gledao, potpuno neometan, Tazio je zatražio da se presiječe uže … i sletio u podnožje zgrade, na plast sijena. Proliveno gorivo se zapalilo, a stog sijena izgorio.

Njegova velika strast prema motorima i automobilima te natjecateljski duh sve su brže rasli. Nađene su fotografije na kojima Tazio stoji na motociklu i juri po prašnjavoj cesti – ili kad nosi kapu i naočale za upravljačem SCAT–a, automobila koji, koliko se zna, nikada nije vozio na utrkama.

U 24. godini izborio je licencu za utrku motocikala – međutim, nekoliko mjeseci poslije u Italiju je stigao Prvi svjetski rat. Nuvolari se pridružio vojsci i ondje služio kao vozač hitne pomoći, kamiona i oficirskih automobila. Išlo je kako-tako sve dok vozilo puno ranjenih vojnika nije ‘parkirao’ u grabu pokraj ceste. Otpušten je iz motorizirane jedinice uz napomenu nadređenog oficira: „Zaboravi vožnju. Ti si previše opasan i nisi za ovaj posao“.

U studenom 1917. oženio se Carolinom Perinom (1894.-1981.), a u rujnu 1918. rodilo im se prvo dijete, sin Giorgio.

Prvi put je sudjelovao u motociklističkoj utrci 20. lipnja 1920. na Circuito Internazionale Motoristico u Cremoni. Na natjecanje se prijavio pod svojim drugim imenom – Giorgio – vozeći Della Ferrari, ali poput mnogih početnika, nije uspio završiti utrku.

MOTOCIKLISTIČKI ŠAMPION

Sljedeće je godine prvi put sjeo u trkaći automobil (Ansaldo Tipo-4) – i odmah pobijedio! Bila je to utrka izdržljivosti Coppa Verona, koja je više sličila na test proizvođača, a ne na službenu utrku. Ali, to su dvadesete godine…  

1922. Tazio se preselio iz Castel d’Arija u Mantovu – natječući se i dalje u motociklističkim i automobilskim utrkama. Ali, njegova je automobilska karijera ozbiljno počela tek 1927. kad je osvojio VN Rima za volanom svog privatnog Bugattija Tipo-35.

Nastavio je s motociklističkim utrkama tijekom 1920-tih, prvo kao amater, a kasnije i kao uspješan vozač. Do sredine desetljeća osvojio je talijansko prvenstvo u klasama motocikla od 350 i 500 ccm te pobjede u sportskim automobilima od 1500 i 2000 ccm.

Dakle, motociklima se utrkivao 1921-29., a 1924. i 1926. godine postao i prvak Italije. 1925-28. četiri je puta osvojio prestižnu Veliku nagradu nacija (Nations Grand Prix) – sve to na motociklu Bianchi 350.

Bila je 1923. godina kad je tridesetjednogodišnji Nuvolari pretvorio utrke – svoju najveću strast – u vlastiti posao. Na motociklima je zabilježio mnogo pobjeda, uz nešto manje sreće s automobilima. Utrkivao se na talijanskom Diattu, a nešto bolje se nosio s malim automobilom Chiribiri tipo Monza.

1925. pokazala se kao prekretnica za Nuvolarija i njegovu trkaću karijeru, nakon što je postao evropski motociklistički prvak do 350 ccm. Privukao je pažnju Enza Ferrarija, zato što je uspijevao držati korak s njegovom Alfom, iako je vozio na staroj, znatno slabijoj. Ferrari ga je primijetio ponajprije zbog kontroliranog proklizavanja na zavojima.

Bio je visok samo 160 cm i vrlo je rano je otkrio da nema tjelesne snage za  dovoljno efikasno upravljanje – umjesto toga, razvio je tehniku kojom je puštao automobil proklizavati sa sva četiri kotača, a zatim kontrolirao proklizavanje s pomoću gasa.

I inače je bio poznat po svom užurbanom stilu vožnje i ponašanja. Glava mu je uvijek bila vrlo blizu upravljača, ruke su mu neprestano radile, a laktovi su mu se dizali gore-dolje poput klipova. Kad je bio nadahnut, nije mogao mirno sjediti, već se činilo da skače u sjedalu.

NESLAVAN PRVI POKUŠAJ

Pozvan je na probnu vožnju 1. rujna 1925. u Monzu. Za test je dobio trijumfalni i dominantni GP-automobil tih dana – Alfu Romeo P2. Dobro se snašao, vozio sve brže i brže – brže od tadašnjih asova Giuseppea Camparija i Attilija Marinonija – vrlo blizu najboljeg kruga godine, koji je bio postavio nesretno stradali Antonio Ascari. No, u šestom krugu njegova je probna vožnja završila spektakularnim izlijetanjem sa staze. Zbog istrošenih guma i zaglavljenog mjenjača poletio je preko bodljikave žice u polje i zabio se u stablo.

Razderao je leđa i slomio nekoliko kostiju pa, nakon razgovora, ipak nije izabran u Alfin tim. U bolnici je trebao ostati cijeli mjesec, ali izašao je već nakon šest dana – da bi mogao nastupiti na motociklističkoj utrci u Monzi – samo dva tjedna  poslije. (Nuvolari je mogao zauzeti mjesto Ascarija, koji je poginuo na francuskom GP-u u Monthléryju, mjesec dana prije toga. No, Vittorio Jano, direktor Alfa Romea, nije ga htio uzeti u obzir sve do 1929-te.)

Dok je još bio u bolnici, liječniku je s pomoću skica pokazao točan položaj koji njegovo tijelo mora zauzeti na trkaćem motociklu. “Učinite mi uslugu da skinem sve ove zavoje, a zatim da ih ponovo postavim, ali na zadani položaj.” – rekao je liječniku.

MUMIJA NA MOTOCIKLU

I zaista, sa svježim ranama i zavojima, zamotan poput mumije, s jastukom pričvršćenim na trbuh, utovaren je u automobil i odvezen u Monzu. Nije se mogao pomaknuti ni korak, a kamoli se sagnuti – nije se čak mogao ni sam popeti na motocikl u takvom stanju.

Mehaničari su ga postavili na motocikl i – sa širokim osmijehom na licu Tazio je krenuo… Mogao je sjediti na motociklu, ali kako je padala kiša, bilo je i prekida, kad su ga mehaničari povremeno morali pridržavati da se ne prevrne.

Kako je imao potpisan ugovor s motociklima Bianchi i nije ih htio razočarati, najjednostavnije mu je bilo pobijediti u toj mučnoj utrci – ukupno 320 km s prosječnom brzinom od 80 km/h!

1926. imao je još tri nesreće, sve na svom Bianchiju 350. Na stazi Solitude kod Stuttgarta zbog magle je sletio sa staze i teško se ozlijedio. Život mu je bio u pitanju, ali ipak, samo nekoliko dana poslije već je bio na nogama – njegova upornost bila je izuzetna. Kako se osjećao bolje, krenuo je vlakom prema Italiji. Na graničnom prijelazu sreo je jednog od članova Bianchijevog tima koji je pošao prema Stuttgartu vidjeti što se dogodilo. Talijanski konzul je, naime, poslao u Rim vrlo zabrinut brzojav – jer neke su njemačke večernje novine izvijestile o Taziovoj pogibiji.

Ozlijedio se još jednom na motociklu, ljeti 1929. S dva slomljena rebra nastupio je u Alfi je na Coppa Ciano  – i završio je na drugom mjestu, s grudima imobiliziranim (opet) u gipsanom stezniku.

SCUDERIA NUVOLARI

1926. Tazio se natjecao na legendarnom Bianchiju Freccia Celeste od 350 ccm i bar jednom pobijedio na svim velikim natjecanjima. Bio je vrlo popularan – zvali su ga ‘Campionissimo na dva kotača’, međutim on je i dalje težio k automobilima. 1927., za volanom Bianchija tipo 20, sudjelovao je u prvoj Mille Miglia, osvojivši ukupno deseto mjesto. Najbolje rezultate postizao je s vlastitim, privatnim Bugattijem 35, s kojim je ostvario i dvije uvjerljive pobjede: VN Rima i Circuito del Garda.

1927-28. Tazio je učinio izbor: kako bi intenzivirao vlastitu aktivnost kao vozač automobila, osnovao je vlastiti trkaći tim u Mantovi – kupio je četiri GP Bugattija, a zatim dva preprodao Achilleu Varziju (Taziovom velikom rivalu i jednom od najboljih prijatelja) i Cesareu Pastoreu.

Debi Scuderije Nuvolari, 11. ožujka 1928., na samom početku sezone, bio je trijumf. Devet dana nakon rođenja drugog sina, Alberta, Tazio je osvojio GP Tripolija, postigavši svoju prvu veliku međunarodnu pobjedu.

Dva tjedna poslije osvojio je i Circuito del Pozzo u Veroni, pobijedivši prekaljenog veterana Pietra Bordina (koji će već sljedećeg mjeseca poginuti u nesreći, u toku treninga na Circuito di Alessandria). Nuvolari je i ondje nastupio, a pobjedu posvetio stradalom Bordinu.

Nadmašio je bio i već poznatog Achilea Varzija, bogataškog sina, iako si je ovaj mogao priuštiti bolju infrastrukturu. Bugattiji se nisu mogli mjeriti s Alfa Romeom P2, ali je ipak Nuvolari uspio dvaput pobijediti 1927. i četiri puta 1928. Uslijedile su mnoge manje pobjede sve dok na VN Italije 1928. nije nastupio na  svom prvom Grande Épreuve-u, završivši na trećem mjestu – to je bila tragična utrka u kojoj je poginuo  Emilio Materassi, a smrtno stradalo više od 20 gledatelja.

PRELAZAK U ALFA ROMEO

Jedna od najtežih godina u Nuvolarijevom životu i karijeri bila je 1929. Sam je upravljao svojim natjecateljskim aktivnostima, a to je bilo jako skupo. Ugovor koji je imao s Varzijem raskinut je ubrzo nakon toga; nesuglasice su bile prevelike. Pokušao je dati sve od sebe, izmjenjujući utrke automobila i motocikala, bio trgovac automobilima za Bianchi, SCAT, Alfa Romeo i Lanciju. Često se utrkivao s različitim automobilima (Bugatti, OM, Alfa Romeo, Talbot…), ali na taj način je imao malo uspjeha. 1929. može smatrati godinom za zaborav.

Prekretnica karijere zbila se 1930. Poslije onog neuspjeha 1925. u Monzi, Alfa Romeo više nije uzimala Tazija u obzir, ali kad su se vratili u utrke Vittorio Jano nije zaboravio na njega. Mali Veliki Čovjek potpisao je ugovor i ubrzo je pozvan na testiranje. Službeni debi nije mogao biti uzbudljiviji: osvojio je 4. Mille Miglia u rekordnom vremenu s prosječnom brzinom 108,5 km/h.

Te se godine povukao iz moto utrka, sporta u kojem je dugo briljirao, s četiri posljednja pothvata: među njima Lario Trophy, gdje je bio prvi ukupno, prvi u klasi i vozio najbrži krug. Njegov Bianchi 350 prešao je ciljnu crtu prije svih motocikala od 500 ccm!

ŠUNKA IZ IZLOGA

Prvi službeni automobilistički nastup imao je  na brdskoj utrci Trst-Opicina u lipnju 1930. te donio novoosnovanoj Scuderiji Ferrari prvu pobjedu uopće. Sa suvozačem Francescom Severijem 7,4-kilometarsku stazu svladao je prosječnom brzinom 95,1 km/h.

Te je godine pobijedio i u Brnu, Firenci, na Mille Migliji te Tourist Trophyju. Legenda kaže da je na tom Tourist Trophyju jedan od vozača izgubio kontrolu i automobilom uletio u izlog mesnice. Kad je to primijetio, Nuvolari se nakratko zaustavio i uzeo šunku iz razbijenog izloga. Za takvu marendu zaista treba imati petlje, ali i samopouzdanja – sve do neupitne pobjede.

Četiri mjeseca prije pobijedio je na utrci Mille Miglia, uz jedan legendarni (opet!) štiklec. Prije cilja u Bresciji, jutro se već bližilo, Varzi je vodio. Nuvolari ga je uporno pratio desecima kilometara, pri brzinama do 150 km/h – s isključenim svjetlima, da bi bio nevidljiv u Varzijevim retrovizorima. Neposredno prije nego što će preteći zatečenog Varzija, uključio je svjetla i jednostavno prošao, u pobjedu. Kontroverzan je to događaj jer priča drži vodu samo dok se ne uzme u obzir da se startalo pojedinačno i da je Tazio imao prednost i bez pretjecanja. Drugo, njegov suvozač Giovanni Battista Guidotti držao se ravnodušno prema toj ‘legendi’. U intervjuima je naglašavao da se pretjecanje dogodilo već pri danjem svjetlu te da je on sam bio pogasio svjetla.

Nuvolari je prvi vozač koji je prešao dugu i iznimno tešku rutu (1654 km od  Brescije do Rima i natrag) prosječnom brzinom od preko 100 km/h – i ta ga je činjenica učinila iznimno popularnim.

OD SADA SAMO AUTOMOBILI!

1930. je bila i posljednja Nuvolarijeva sezona motocikala – od sada će se koncentrirati isključivo na automobilske utrke, djelomično i zbog novih propisa koji zahtijevaju da prvenstvene GP utrke moraju trajati najmanje deset sati.

1931. bila je jedna od najaktivnijih godina za Nuvolarija. Osvojio je tri velike pobjede (Grande Épreuve) od dvadesetak utrka te sezone: Targa Florio, Veliku nagradu Italije i Coppa Ciano.

Na GP Italije u svibnju Nuvolari je zabilježen i među odustalima i među pobjednicima. Naime, dijelio je Alfu s Baconinom Borzacchinijem (utrka od 155 krugova, 1550 km) i, počevši kao deveti na gridu, odustao je zbog mehaničkih kvarova u 33. krugu. Ali, to nije bilo konačno odustajanje. Zamijenio se u kokpitu s Giuseppeom Camparijem i kao par su odnijeli pobjedu u utrci, iako na taj način Nuvolari nije osvojio bodove…

Sljedeća anegdota zabilježena je na utrci Targa Florio 1932… Za navigatora/mehaničara Đavolov je Sin zahtijevao čovjeka koji je lakši od njega(!) i zbog toga morao prihvatiti neiskusnog mladića. Dotični je momak poslije svjedočio: “Prije starta, Nuvolari mi je rekao da se bacim na pod automobila svaki put kad on zaurla – što je bio signal da je prebrzo ušao u zavoj i da moramo spustiti težište automobila. Cijelu sam utrku proveo na podu. Počeo je vikati u prvom zavoju i nije prestao do posljednjeg.“

1932. godine  Alfa Romeo proizvela je svoj vjerojatno najbolji automobil epohe: P3 ili B-tip, pravi klasik koji je pri prvom pojavljivanju otkrio nove mogućnosti automotosporta i ostao konkurentan tijekom podužeg razdoblja. Bio je to prvi punokrvni monoposto u Europi, gdje je vozač sjedio mnogo niže nego dotad. Njegova početna zapremina bila je 2650 ccm, ali je 1935. dobio motor od 3800 ccm – koji je testirao izdržljivost šasije do krajnjih granica (prvi pravi, za utrke građeni bolid, nastao u suradnji Nuvolarija, Janna i Ferrarija).

Nuvolarijeva je zvijezda jako zasjala – od šesnaest utrka, osvojio ih je sedam: GP Monaka, Francuske i Italije, Targa Florio, Circuito di Avellino, Coppa Ciano i Coppa Acerbo. Osvojio je i devet najbržih krugova, a jedina utrka koju nije uspio završiti bila je Mille Miglia.

PRVAK EUROPE

Trijumfalnu godinu upotpunila su dva naslova velikog prestiža: Talijansko vozačko prvenstvo i Europsko automobilističko prvenstvo – osvojeno na temelju dvije prvenstvene pobjede na GP-ima u Italiji i Francuskoj te drugog mjesta u Njemačkoj. (Pobijedio njegov epski suparnik Rudof Caracciola na Alfa Romeu.)

Ime mu se često viđalo na naslovnicama. Nekoliko mjeseci kasnije, neposredno nakon pobjede na Coppa Acerbu u srpnju, Mussolini ga je primio u Rimu i pozirao fotografima u kokpitu Alfa Romea P3.

1933. se definitivno pridružio Scuderiji Ferrari, nakon što je Alfa Romeo službeno prestala sudjelovati u utrkama i većinu svojih trkaćih nastojanja prepustila upravo Ferrariju. (Ondje je i ostao do 1937. – osim kratkog boravka u Maseratiju 1933-34. nakon što se bio posvadio s Il Commendatoreom.)

Unatoč Velikoj depresiji, s trkaćeg je aspekta ovo zasigurno bila pozitivna sezona, ipak obilježena mnogim nesuglasicama i napetošću.

Trebala je to postati najveća godina za Nuvolarija – nastavak sezone započeo je pobjedom na VN Tunisa i Mille Migliji. Krajem travnja u Monte Carlu izgubio je od svog starog suparnika Varzija, nakon jednog od najvećih dvoboja ikad viđenih. Duel je završio kad je Nuvolarijev motor eksplodirao u posljednjem krugu! Figlio del Diavolo, kojega su po stazi proganjali vatrogasci, pokušao je dogurati zapaljeni automobil do cilja – da bi se iscrpljen srušio 200 metara od ciljne crte i konačno bio diskvalificiran.

Spominjalo se i to da je Nuvolari bio umiješan u skandal oko namještanja utrka na GP Tripolija u svibnju 1933. – zajedno s Varzijem i Borzacchinijem, koji su se navodno urotili da namjeste utrku kako bi zaradili na libijskoj državnoj lutriji. Izvučeno je trideset ulaznica prije utrke – po jedna za svakog vozača – a nositelj karte koja odgovara pobjedničkom vozaču osvojio bi sedam i pol milijuna lira, dvostruko više od iznosa koji se dodjeljuje pobjedniku utrke. Međutim, vjeruje se da je ova priča fikcija koju je stvorio Alfred Neubauer, tadašnji šef tima Mercedes-Benza, poznati pripovjedač i zabavljač sa sklonošću intrigama.

U rujnu 1933. je stazi The Ards Circuit u Sjevernoj Irskoj potpuno dominirao na Tourist Trophyju, u kompresorskom MG K3 Magnette. Poslije su ga pitali sviđaju li mu se kočnice MG-a – odgovorio je da zapravo ne može reći, jer ih nije baš mnogo koristio.

ŽVAKAĆE GUME  & ODLAZAK IZ SCUDERIJE

Uslijedile su pobjede u Aleksandriji, Eifelrennen i GP Nimesa te  24 sata Le Mana u lipnju, sa suvozačem Raymondom Sommerom. Sommer je želio voziti većinu utrke jer je bio bolje upoznat sa stazom, a smatrao je i da će Mantovano Volante vjerojatno razbiti automobil. Nuvolari je uzvratio da je on vodeći vozač GP-a, a staza Le Mans je ima jednostavan raspored koji ga neće opterećivati, nakon čega  je Sommer popustio.

Uspostavili su vodstvo nakon dva kruga, ali spremnik za gorivo se oštetio, prisiljavajući ih da se zaustave u boksu, gdje su ga pokrpali žvakaćim gumama. Da, kaugumama! Bilo je potrebno nekoliko zaustavljanja kako bi se neprestano zamjenjivao improvizirani popravak, jer je više puta otpao. Nuvolari je vozio nadahnuto, oborivši rekord kruga devet puta i pobijedivši za otprilike 400 m pred drugoplasiranim – nakon dvadeset četiri sata utrkivanja…

Ipak, tada je odlučio rastati se od Scuderije Ferrari; do tog poteza dovelo ga je uvjerenje da bi samostalno mogao dobiti bolje automobile i zaraditi mnogo više.

Početkom srpnja na VN Belgije pojavio se s Maseratijem 8CM koji je pripremio njegov osobni mehaničar Decimo Compagnoni. Tu su bili svi osvajači najvećih utrka od početka sezone: Achille Varzi je za Bugatti osvojio VN Tunisa, Nuvolari vozeći Alfu VN Monaka, a Luigi Fagioli (Maserati) VN Rima. Nastupili su i velikani kao što su William Grover-Williams, Louis Chiron, Giuseppe Campari i Jean-Pierre Wimille.

Iako je ždrijebom izvukao tek peti startni red, na kraju prvog kruga Tazio Nuvolari već je poveo s čak 43 sekunde boljim vremenom od Borzacchinija i Chirona, a nakon rekordnog drugog kruga, prednost je narasla na čak tri minute. Do kraja utrke, majstor iz Mantove mirno je kontrolirao situaciju te obranio pobjedu iz prethodne godine. U utrci dugoj gotovo 600 km došao je prvi na cilj – gotovo četiri minute prije Varzija koji je startao iz trećeg reda.

Osim toga pobijedio je na Coppa Ciano i na GP Nice –  završivši sezonu na španjolskom GP-u na stazi Circuito Lasarte, gdje je doživio tešku nesreću.

Godine 1933. Europsko automobilističko prvenstvo nije održano, što je Nuvolariju onemogućilo da potvrdi lanjski naslov – koji bi, prema bodovima, uvjerljivo odnio. 41-godišnji Nuvolari bio je u najboljem izdanju, ali predstojala su tmurnija vremena…

VELIKI „RESTART“

Notorna je već i mnogo puta ponavljana storija o ‘nultoj godini’ utrkivanja s okončanjem Velike depresije. Poslije dvije vrlo mršave sezone, 1934. sve se preokrenulo, ponajprije dolaskom Nijemaca. Njihovi superirorni Mercedesi i Auto Unioni zasjenili su svu konkurenciju, a Mantovano volante se u tim uvjetima  nastavio utrkivati gotovo cijelu sezonu, unatoč tomu što mu je jedna noga bila gotovo potpuno imobilizirana zbog pretrpljene nesreće. No, iako je morao propustiti mnoge utrke te sezone –  zabilježio je neke sasvim dobre rezultate.

Ni 1934. Evropsko automobilističko prvenstvo nije se održalo, a Tazio je trijumfirao na Velikim nagradama Modene i  Napulja (obje utrke neprvenstvene; na njima Nijemci nisu ni nastupili).

U travnju, u Aleksandriji na stazi nazvanoj po poginulom Pietru Bordinu, nakon što ga mu se ispriječio Alfa Romeo Carla Trossija, izgubio je kontrolu nad svojim Maseratijem i odletio u drvo, slomivši nogu. Je li ga to zaustavilo? Naravno da ne. Završio je ‘tek’ treći, iza dva Mercedesa.

Liječnici su, opet, preporučili dugo razdoblje oporavka, ali umjesto toga Nuvolari je dao modificirati svoj Maserati – da bi mogao koristiti sve tri papučice jednom nogom. Baš na vrijeme za sljedeću utrku – da zauzme peto mjesto na AVUS-u, iako je njegov Maserati u performansama bio ispod konkurenata.

Već u rujnu, uoči GP Španjolske, zadnjoj Grande Épreuve sezone testirao je Auto Union i činilo se jasnim da pokušava prijeći u njemački tim za 1935. Neki vozači Auto Uniona (najvjerojatnije ‘zvijezda’ Stuck) protivili su se dolasku Đavoljega sina. Pregovori  su prekinuti, a Nuvolari je shvatio da ga je Achille Varzi preduhitrio i već potpisao ugovor s momčadi iz Zwickaua (iako je Ferdinand Porsche više puta pokušao dovesti Nuvolarija).

Nakon toga nastupao je kao privatnik (na Maseratiju) sve dok se sam Mussolini nije umiješao u spor. S ponešto ‘uvjeravanja’ Ferrari je uzeo Đavoljeg Sina natrag u svoj tim, taman na vrijeme da 1935. ostvari Nemoguću pobjedu.

Nakon neuspješnog projekta ‘Bimotore’, Ferrari se posvetio doradama na Alfi P3. Ubrzo je Nuvolari ponovno počeo pobjeđivati: u prvoj utrci sezone ’35. u Pauu, te opet u Bergamu, Bielli i Torinu s moćnijom i izmijenjenom Alfom P3.

Zatim je došao VN Njemačke, 28. srpnja… i znamenita ‘Nemoguća pobjeda’.

*** KRAJ PRVOG DIJELA ***

Drugi dio priče o Nuvolariju pročitajte početkom sljedećeg tjedna na portalu GP1.hr

Naslovna fotografija: By Agence de presse Meurisse – Bibliothèque nationale de France, Public Domain, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=16836404

Objava Tazio Nuvolari – Mali veliki čovjek (1. dio) pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Područje Kvarnera ima svoju dugu tradiciju, sad već stoljetnu. Pisani nas tragovi vraćaju u prvo desetljeće, prije stotinu godina, kada bilježimo pojavljivanje prvih automobila i motocikala, a jedno od mjesta, koje je zarano upisano u oktansku kartu, svakako su Matulji. U ovim danima, da nema „novog normalnog“ i zlobuke tišine, odzvanjala bi zvona brojnih karnevalskih skupina koje su svoj prostor djelovanja, prezentacije, pozivanja u goste, pronašli upravo u svojevrsnom centru zvončara – Matuljima.

Za isti kraj, za samo mjesto, veže nas i duga tradicija ljubitelja brzina, mirisa benzina, vrsnih organizatora i još boljih natjecatelja u svim oblicima ovog atraktivnog sporta, bilo na dva ili četiri kotača. Vrijedi zato ona – Matulji prijestolnica zvončara i oktana !

Zimski period na svojevrstan način predstavlja zatišje, u mjesecima smo kada se analizira odrađeno, planira novo. A uz sve to uvijek se u znakovitim susretima oktanskih zanesenjaka rado vrati uspomena na neke davne godine o kojima čitamo u monografijama, o kojima znamo iz razgovora s nekadašnjim pregaocima ovog sporta, od kojih većine više nema među nama, ili pak smo osobno sudionici, u posljednjim desetljećima, koja nisu zanemariva.

Svako toliko dotaknemo se i ponekog jubileja, pa nimalo beznačajno zvuči činjenica da se ove godine u Hrvatskoj bilježi 115 godina automobilizma. Ipak, povod susreta, s jednim od prekaljenih zanesenjaka u brzine, predstavnikom, sad već one srednje generacije stalno aktivnih, bili su učestali napisi o pojedinim sportskim manifestacijama automobila i motocikala, ali isto tako spoznaja da, i u ovim čudnim, teškim i turobnim vremenima, ima novosti koje treba podijeliti sa širom javnošću. Za svaki uspjeh ili dobro realiziran projekt ne treba biti skroman, vrijedi ga prezentirati široka srca i na velika vrata.

POVRATAK AUTO MOTO DRUŠTVA MATULJI

Iza, danas 53-godišnjeg Deana Grpca, piše se punih 40 godina bavljenja oktanskim sportovima u svim oblicima. Već nizom godina, svaki slobodni trenutak upražnjava i kroz odgovorne funkcije i zadaće, pa je tako predsjednik Moto kluba Matulji racing, sportski direktor čak dvije automobilističke discipline – kružnih auto utrka i autocrossa Hrvatskog auto i karting saveza, te aktivni sportski sudac najvišeg ranga u djelovanju Automobilističkog sportskog kluba Kastavac. Ma koliko god često kontaktirali, dogovoreni susret, uz sve sada aktualne epidemiološke mjere, onako „s nogu“, krenuo je svojevrsnom ekskluzivom, „u glavu“, kako bi se kazalo:

“Privodimo kraju pripreme osnivanja  Udruge ljubitelja auto i moto sporta matuljskog kraja pod znanim i legendarnim imenom „Auto moto društvo Matulji“. Dogodit će se to u godini kada se bilježi 75 godina od osnutka tog društva, koje je desetljećima bilo sinonim, utemeljenje okupljanja mnogih znalaca i ljubitelja sporta po kojem je naš kraj poznat. Tim činom, na svojevrstan način, odat će se dužno poštovanje tradiciji imena i udruge čiji su članovi bili mnogi znani i trofejni sportaši, aktivisti, priznati sportski suci, bez kojih je svjevremeno bila nezamisliva realizacija bilo koje oktanske manifestacije, vrativši se u davnu prošlost na Učki ili Preluku, a potom znakovito i na Automotodrom Grobnik, svih ovih više od 40 godina”, kazuje Grbac.

Tko su osnivači i kako je zamišljen rad udruge?

“Iako je AMD Matulji osnovano davne 1946.godine, doživjelo je niz statusnih promjena prateći trendove načina i djelovanja auto i moto društva i klubova, saveza, potom novih i suvremenijih oblika rada, kroz promjenu imena, posebno od osamostaljenja Hrvatske. Na žalost u jednom je trenutku prestalo djelovati, u samim Matuljima ili okruženju nastajali su neki novi klubovi u kojima su aktivnošću nastavile generacije aktivista, stasale nove. Prilikom obilježavanja 70-godišnjice Društva, u znanom matuljskom Hangaru, obećali smo na scenu vratiti slavno ime i na određeni način objediniti djelovanje postojećih klubova. Tako će osnivačima nove udruge, sa sjedištem u Matuljima, biti Moto klub Matulji racing, Moto cross klub Kvarner, Autoklub Učka sport i Auto sportski klub Kastavac. Rukovodstvo će činiti čelni ljudi ovih klubova, a predsjednik i tajnik će se rotirati na čelu udruge svake dvije godine. Ovako okupljeni, pod istim krovom, na scenu ćemo vratiti neke zaboravljene, ili pak neke svjevremeno atraktivne i znane kultne matuljske manifestacije, osmišljavati nove projekte, nove sadržaje. Kadra imamo, volje imamo, ideja ne nedostaje, vjerujemo u pomoć svih onih kojima je ime AMD Matulji u srcu, u sjećanjima, u zapisu svojih predaka. Napominjem, nećemo biti novi sportski klub, objedinjavat ćemo postojeće na jedinsven način prikladan današnjim trendovima života i rada”, s velikom dozom optimizma najavljuje nam znakovitu novost Dean Grbac, jedan od onih kojima ne nedostaje obveza, ali ih zdušno prihvaća, i uz, i oko sebe, okuplja istomišljenike.

MATULJI IMAJU „SVOG“ NOVOG EUROPSKOG PRVAKA

U već spominjanim turbulentnim vremenima, što zbog administrativnih, što raznih drugih razloga, u jednom je trenutku došlo do odvajanja auto i moto sporta na dva kluba. Motociklistički, imenom „Matulji racing“, zasnovan prije 25 godina, uspješan je dan-danas i djeluje, iako bez pompozne prepoznatljivosti. No, prevarili bi se mišlju da je to tamo neka mala i neprepoznatljiva sportska sredina. Stoga, nametnulo se osnovno pitanje – što je danas MK Matulji racing?

“U duhu tradicije, nastavljajući slavne dane motociklizma u Matuljima, okrenuli smo se jednom drugačijem obliku rada. Naše klupske boje brani 27 vozača, jedan hrvatski, 25 Talijana i jedan Austrijanac. Zato se možda u nas manje o njima zna. Nastupaju na nizu međunarodnih utrka, kao i nacionalnim prevenstvima, a gledajući samo proteklu 2020.godinu ponosni smo na povijesni klupski rezultat – osvajanje dvostrukog naslova prvaka Europe na brdskim stazama. Naš motociklist, Talijan Stefano Bonetti osvojio je naslov prvaka Europe klase Superbike s BMW-om, te u konkurenciji starodobnih motocikala s Bimotom. Uz to nacionalni je prvak Italije klase Superbike. Bila je to kruna njegove dosadašnje karijere, a samo godinu ranije upisao je ukupnu pobjedu irske utrke „North West 200“ (200 milja) i izvrsno četvrto mjesto klase na legendarnom Otoku Manu. Uz vozače u svojim redovima okupljamo 24 suca motociklističkog sporta, koji su aktivni u realizaciji niza moto utrka, prvenstveno na Grobniku”, s ponosom kazuje Grbac, dugogodišnji FIM sudac, u funkciji predsjednika MK Matulji racing.

Nije zanemarivo spomenuti da je Grbac bio jednim od pratitelja izuzetno uspješnog motocikliste, prvog hrvatskog prvaka klase 250 ccm Dražena Srdoča s kojim danas, kao uspješnim gospodarstvenikom, dijeli radne prostore i obveze, a dijelili su i dječake strasti prema motociklima, niti ne znajući do kuda „svemir seže“. A u ozračju titule kontinentalnog prvaka povijest kazuje kako je svoju karijeru u tadašnjem AMD Matulji okrunio i jedini hrvatski europski prvak Zdravko Matulja davne 1982.godine.

TVORAC USPONA KRUŽNIH UTRKA

Bilo dva, bilo četiri kotača, kod našeg sugovornika nema razlike. Nizom je godina, kao vrstan sudac automobilističkog sporta najvišeg ranga, direktorovao  brojnim utrkama ne malog broja disciplina, kruga, brda, autocrossa, tehničkih disciplina, tijekom kojih je skupio 20-tak priznanja najuspješnijeg organizatora. U tim je utrkama predvodio sudačke timove koji su očito iza sebe ostavljali trag kvalitetne pripreme, ali i realizacije brojnih utrka. Sada djeluje u okvirima izuzetno uspješnog Auto sportskog kluba Kastavac, koji je 2020.godinu zaključio trećim uzastopnim priznanjem  najuspješnijeg organizatora utrka na kružnim stazama. Riječ je o znanoj međunarodnoj utrci „Nagrada Hrvatske“  na Automotodromu Grobnik, za koju će Klubu, čiji je partner u realizaciji iste „Udruga Staza Grobnik“, pripasti Zlatna plaketa HAKS-a.

Svoje iskustvo rukovođenja pojedinom utrkom, Dean Grbac posljednjih godina izuzetno uspješno objedinjava u funkciji jednog od sportskih direktora Hrvatskog auto i karting saveza. Tako je, od 2017. direktor discipline autocross, a s početkom 2020. preuzeo je i čelnu funkciju direktora domaćih auto utrka na kružnim stazama. Prošlogodišnja sezona, sve uzrokovano pandemijom virusa korona, bila je gotovo prepolovljena, autocross natjecanja, u Hrvatskoj predviđena u Gambetićima i Ozlju morala su biti otkazana, međutim „krug“ je preživio. I ne samo preživio, već oživio, dobio jednu novu dimenziju u samo jednoj, čak što više onoj teškoj sezoni. O čemu je riječ najbolje kazuje Grbac:

“Nakon proljetnog zatvaranja, na neki način obustave  sportskih aktivnosti, našli smo se pred zidom. U realizaciju naše utrke krajem srpnja na Grobniku bili smo uvjereni, ali da je bilo lako, nije nimalo. Dovoljno govori podatak da je naša Nagrada Hrvatske, inače sedmu godinu nakon obnavljanja ove utrke, izuzetno uspješno organizirana, iako bez gledatelja. Znakovit je podatak da je to bila prva kružna auto utrka u Europi nakon „korona“ zastoja, u vrijeme kad se još pola Europe nije „otvorilo“, uz 130 vozača iz 11 zemalja. Bodovana je za FIA CEZ Prvenstvo Srednjeeuropske zone, prestižnu seriju TCR Eastern Europe, hrvatsko i slovensko prvenstvo, uz vrhunski vozni park, ne samo turističkih bolida, već i formula” ističe Grbac.

U danima održavanja ove utrke neizvjestan je bio nastavak hrvatskog prvenstva. Već su bile odgođene, s naznakom otkaza, utrke u Banja Luci i Beogradu, posljednjih godina upisane u kalendar HAKS-a kao naše domaće prvenstvo. No, Grobnik i susreti s čelnicima nekih europskih asocijacija iznjedrili su gotovo nemoguće. Sve ostalo je – povijest?

“Razgovori su urodili plodom. Uz punu podršku Hrvatskog auto i karting saveza i našeg predsjednika Davorina Štetnera, ostvareno je, prvi put, gostovanje hrvatskih vozača i nacionalnog prvenstva u kolovozu na znanom Slovakiaringu u Slovačkoj, a potom kao završnica sezone, još jedan prvijenac na F1 stazi Hungaroring u Mađarskoj. Odaziv naših vozača bio je izuzetan, imali su pomoć Saveza u organiziranom prijevozu sportskih vozila, a mi smo s tri natjecanja i šest bodovnih utrka zaključili jednu izuzetnu sezonu Državnog prvenstva, koja će se, u okvirima HAKS-a, zasigurno pamtiti”, kazuje nam Grbac.

I vrijedi priznati – žargonski kazano „hrvatski krug“ se preporodio. Vozile su se utrke na dvije nove ino staze, u rezultatima četiri grupe hrvatskog prvenstva čak je 41 vozač iz 18 klubova, dosta novih, mladih vozača. Bilo je to utemeljenje da se nova sezona 2021., vjerujući da će se realizirati u onom znanom „starom nenormalnom“, pripremi što bolje.

Koje su nam novosti, što možemo očekivati?

HRVATI NA F1 STAZAMA EUROPE

“Naša gostovanja u Slovačkoj i Mađarskoj dala su nam podstreha da priču ponovimo. Uz puno razumijevanje domaćina na tim stazama, ponovo ćemo voziti na te dvije staze. No, priču širimo na još tri utrke koje se boduju za FIA CEZ, a upisane su u hrvatski kalendar 2021.godine. Novu sezonu otvaramo u Mađarskoj – Hungaroring 17. i 18.travnja, slijedi Red Bull Ring u Austriji 20-21.svibnja, Grobnik 23.-25.srpnja, Slovakiaring 21.-22.kolovoza, te Brno u Češkoj 3.-5.rujna. Sve to uz „live“ prijenose na Kreator TV-u i društvenim mrežama.  Postoji mogućnost još jedne domaće utrke na Grobniku krajem lipnja. Sve je veći interes vozača, pravilnik smo maksimalno uskladili s CEZ pravilima, obzirom da se dio utrka odvija u sklopu tih međunarodnih sustava, a posvetit ćemo dužnu pažnju teorijskoj pripremi svih vozača uoči sezone, ali i uoči svake utrke. Mogu kazati da je popularizaciji „kruga“ izuzetno doprinijela suradnja Automotodroma Grobnik i HAKS-a u realizaciji otvorenih trening vožnji hrvatskih licenciranih vozača s kojima nastavljamo i ove godine.”

I tako, mic po mic, vrijedi zamijetiti kako je „Nagrada Hrvatske“ bila pun pogodak. Ali u stilu one reklamne poruke – „niti to nije sve“ krajem prošle godine nametnula se, samo naoko sama od sebe, još jedna dobra priča.

Višegodišnjim nastojanjima uprave Automotodroma Grobnik, sredinom studenog, u „korona“ periodu, našom je stazom vožen prestižni europski Nascar, američki pojam i kult automobilističkih utrka. Bio je to probni balon, iza kojeg su sportski kao partneri stali upravo aktivisti ASK Kastavac i Automotodroma Grobnik, da bi utrka bila toliko dobra, bez pretjerivanja, da se samo koji mjesec kasnije već našla u redovnom kalendaru Euro Nascar serije za 2021.godinu sredinom rujna.

“Puno je posla još do tada. Uz sve spomenuto, puno radimo na pripremi Nagrade Hrvatske sredinom srpnja, koja bi trebala objedinjavati, uz sve dosad znane skupine vozila i neke nove, još atraktivnije. U klupskom pogledu jačamo sudačke redove s mladim i perspektivnim kadrom, partneri smo Autoklubu Ozalj u realizaciji CEZ autocrossa, koji bi se trebao održati krajem svibnja”, u jednom dahu zaključuje naš susret poduzetni i neumorni Dean Grbac.

Iz projekta u projekt, nema stajanja. Iz minute u minutu telefoni zvone, poruke, razgovori, k tome i redovan posao koji je u automobilističkoj i moto branši, Dean Grbac neumorno hita naprijed. Da zima, da pauza, da korona, … ma sve je to negdje u zraku, prisutno, ali – život ide dalje. Nema stajanja, pa tako već kroz koji tjedan, dobro mjesec-dva,  vrijedi očekivati puno dobrih vijesti s automobilističkih i motociklističkih staza Hrvatske, Europe,…

A k tome, uvijek i ona sveprisutna „mantra“ – pa Hrvatska je ove godine domaćin i WRC-a. Prvi put… Kud većih radosti za ljubitelje oktana.

Objava Razgovor s povodom: Dean Grbac, predsjednik MK Matulji racing i sportski direktor HAKS-a pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Tekst i fotografije: Miroslav Krpan

Povratak, u ne tako davnu prošlost. Prije četiri mjeseca sve je govorilo da bi 2020. godina mogla biti izuzetna automobilistička sezona s 50-tak natjecanja unutar 250 dana, što na domaćim stazama, što na inozemnim, a sve u okvirima raspisanog Prvenstva Republike Hrvatske ili HAKS kup natjecanja, u devet automobilističkih disciplina. I kad se nakon četveromjesečne zimske pauze krenulo izuzetno uspješnim međunarodnim izdanjem kumrovečkog rallyja, prvog vikenda u ožujku, nastupilo je neko nedorečeno, čudno vrijeme. Sve je jednostavno stalo, pa tako i autosport. Malo je tko vjerovao da će sve to trajati tako dugo, da će nakon dviju odluka o suspenziji natjecanja, ova potonja biti, prije koji dan povučena i da se od 5. lipnja u Hrvatskoj ponovo mogu održavati natjecanja, utrke koje mnogima život znače.

Vratio se nogomet, vraća vaterpolo, tenis na mala vrata, a proteklih se dana u redovima Hrvatskog auto i karting saveza užurbano pokušava objediniti raspis prvenstva u većini disciplina. No, posljedice nisu bezazlene.

U statusu odgođenih, a još teže otkazanih utrka, našlo se gotovo 30 manifestacija širom Hrvatske, a dio i inozemnih koje su bile prvotnim planom domaće sezone. Prionulo se izradi novog kalendara, za dio se priredbi još očekuje upis, ali prema svemu sudeći opstojnost hrvatskog prvenstva zadržat će kružne i brdske auto utrke, auto rally i autocross, ocjensko-spretnosne vožnje i utrke ubrzanja. Točno polovica, s početka godine najavljenih i očekivanih.

FORMULA DRIVER OTKAZANA

Sredinom ožujka uslijedili su otkazi i odgode, prvotno stidljivo, tek za one prve u ožujku i travnju. Potom sve dalje i dalje. Pomalo šokantno zazvučala je objedinjena informacija Autokluba Buzet Autosport, nositelja HAKS Kupa Formule driver, najmlađe, ali  najpropulzivnije i najbrojnije domaće automobilističke discipline, da se svih pet natjecanja: Buzet, Učka, Ogulin, Limski kanal i Grobnik – otkazuju za 2020. godinu. Stotine vozačica i vozača – ostaju tako na suhom. No, koliko god bi dio utjehu nastupa ove korona godine mogao naći u dijelom srodnim disciplinama – autoslalomu i kronometar vožnjama, mali su izgledi u tome obzirom da je šest od sedam slaloma, a potom i četiri od pet kronometara – otkazano. Trenutno opstaju samo slalom u Jajcu, u susjednoj BiH i kronometar na Automotodromu Grobnik. Ostaje nada da će se do kolovoza pronaći opcije organizacije još po dva natjecanja, kako bi i PH u ovim disciplinama bilo i formalno raspisano. Nada uvijek umire posljednja.

BUZET U OKVIRIMA DOBROSUSJEDSTVA

“To je vrlo teška, ali razumna odluka, u konkretnom kontekstu naše discipline. Ona će omogućiti svima da usmjere sve svoje napore prema 2021.godini. Iduća sezona brdskih utrka Starog kontinenta donijet će tako novi pogled unaprijed, posebno za potpuno predstavljanje Performance Factora  za vozila Kategorije I, kako u FIA Europskom prvenstvu i Kupu, tako i FIA Hill Climb Mastersu”, riječi su Imada Lohauda, predsjednika FIA komisije za brdske auto utrke.

Iz ovog je vidljivo da u 2020.godini neće biti Prvenstva Europe, pa tako niti već tradicionalne europske završnice u legendarnom Buzetu. No, Buzećani se ne predaju, pa u standardnom terminu sredinom rujna planiraju utrke hrvatskog i slovenskog prvenstva, kao prije nekih 30-tak godina. Bit će svojevrsni „retro look“ Buzetskih dana. Za sada, do konačne odluke o statusu CEZ natjecanja, koja se očekuje kroz desetak dana, smiješi se i opcija povijesnih vozila u okviru FIA CEZ Prvenstva Srednjoeuropske zone.

BIT ĆE TRKE PRIKO KRKE

I kad smo kod brda, upravo jedna brdska auto utrka, nakon 105 dana mirovanja i garažiranih „bolida“, probija oktansku tišinu i označit će nastavak „novog normalnog“ automobilizma u nas. Autoklub Mihovil Šibenik najavio je, a objavom Posebnog pravilnika i potvrdio, da će se “14. Nagrada Grada Skradina 2020.” održati na jednoj od najljepših staza u nas, uz pitoresknu Krku, 20. i 21. lipnja. I ono što je zanimljivo, slogan je „Bit će trke priko Krke“, simboličan je uvod u manifestaciju, ali i cjelovitu sezonu pred nama,  za koju još uvijek ne znamo koliko će, osim samih vožnji i ostvarenih rezultata na stazama, ličiti uobičajenim automobilističkih priredbama. No, kako sve u novom normalnom, tako i automobilizam. Pa ni nogomet nije ono što je bio. A bit će!!!

Prvenstvo Hrvatske na kružnim stazama trebale bi objediniti tri manifestacije, sa po dvije bodovne utrke. U Banja Luci (Bosna i Hercegovina) vozi se već krajem ovog mjeseca, 27. i 28. lipnja, slijedi, vjeruje se još jedna znakovita kružna međunarodna utrka na Automotodromu Grobnik 24. i 25. srpnja u organizaciji ASK Kastavac, a sve će se zaključiti 12. i 13.rujna u Beogradu (Srbija).

U Skradinu starta, a na Malački (zaleđe Kaštela) se nastavlja brdsko prvenstvo 11. i 12. srpnja (organizator Splitski autoklub). Iako bez europskog štiha, vjeruje se da će susjedi Slovenci, u istoj verziji kao i Buzećani, održati dobrosusjedske odnose bodovanjem nacionalnih prvenstva u Ilirskoj Bistrici 28. i 29. kolovoza. Slijedi uspon na Sljeme, sa zagorske strane (Stubičke Toplice) 4.-6.rujna (AK Ina Delta Zagreb), a potom 39.Buzetski dani 17.-19. rujna (AK Buzet). Završnica, uobičajeno u Dubrovniku 10. i 11. listopada (AK Dubrovnik Racing).

Rally je jedini upisao bodove u Kumrovcu, a još bi se pet natjecanja trebalo bodovati za Državno prvenstvo: 10.-12. rujna Nova Gorica (Slovenija), 24.-26. rujna Ina Delta rally Zagreb (AK Ina Delta), 1.-3. listopada Rally Poreč (AK Poreč Motorsport) i 24.-25. listopada Rally Idrija (Slovenija). Zgusnuti raspored nastojat će se narednih dana razrijediti, u interesu sudionika i adekvatne pripreme, ali najviše, obzirom na međunarodni status,  ovisno o odlukama FIA i CEZ koje će uslijediti u naredna dva tjedna.

SLALOMAŠI I KRONOMETRISTI – NA SUHOM

Autocross će objediniti tri natjecanja: 5. i 6. rujna Gambetići (AKORK Skok racing 1993), 26.-27. rujna Kaps (Slovenija) i 7.-8. studenoga Ribnik (AK Ozalj), dok bi temeljna disciplina ocjensko-spretnosnih vožnji ove godine mogla imati čak četiri natjecanja: 12. rujna Pakrac (AK Ina Delta Zagreb), 25. listopada Zagreb (AK Ina Delta), 14. studenog Zagreb (AMK Zanatlija Zagreb), te Dugo Selo (AK Dugo Selo), trenutno prijavljeno za 8. studenog za koje će se pokušati pronaći povoljniji termin, da se ne preklapa s kronometrom.

Četiri su utrke, dvije domaće i dvije inozemne u kalendaru HAKS Kupa utrka ubrzanja: 27.-28. lipnja Osijek (AK Slavonija Osijek), 18.-19. srpnja Živnice i 29.-30. kolovoza Mostar (obje u BiH) i 12.-13. rujna Osijek.

Sudbina autoslaloma (za sada 25. srpnja Plivska Jezera Jajce u BiH) i kronometar vožnji (za sada 8. studenog Automotodrom Grobnik u organizaciji AK RI autosport) ostaju u beznađu opstojnosti za raspis državnog prvenstva. Bit će šteta ako koronavirus uništi, uz formulu driver, i ove dvije discipline koje su okupljale veliki broj iznimnih automobilističkih zanesenjaka, kojima su, većini, brdo, krug ili rally – gotovo nedostupni. Na potezu su, usprkos svim nedaćama,  entuzijazam i dobra volja uvijek vrijednih sportskih djelatnika.

Bilo kako bilo bit će ovo godina za pamćenje. Kako u svakodnevici života, tako i u oktanskom svijetu. No, vrijedi vjerovati u budućnost, vrijedi živjeti “novo oktansko normalno”.

Objava Nastavlja se – ili počinje hrvatsko prvenstvo: Bit će trke priko Krke pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Aktualni državni prvak, riječki automobilist Dejan Kopajtić šampionski je protutnjao stazom Karting centra Poreč u Taru, na kojoj je otvorena ovogodišnja sezona kronometar vožnji. “Jubilarna 15.nagrada Tar-Vabriga 2019.”, u još jednoj dobroj organizaciji “bratskih” klubova AK “Poreč Motorsport” i AKORK “Skok racing 1993”, bila je drugo ovogodišnje automobilističko natjecanje nove sezone Hrvatskog auto i karting saveza, začete relijem u Kumrovcu, početkom ožujka. U okviru četverostrukog bodovanja – Prvenstva Republike Hrvatske, Prvenstva Auto i karting lige Zapad HAKS-a, Prvenstva Auto i karting saveza Istre te pozivnog Prvenstva Istarske rivijere, nastupila su 93 natjecatelja.

Dejan Kopajtić, član Autokluba Rijeka, svojim je trofejnim Yugom 1.6 nastavio tamo gdje je stao prošle sezone. Pobjeda u Taru, prije godinu dana, najavila je naslov državnog prvaka kojeg je potvrdio na Grobniku, a sada trijumfom na otvorenju nove sezone najavio obranu naslova prvaka Hrvatske. Superioran je bio u sve tri bodovne vožnje od kojih je drugu odvezao najboljim vremenom dana – 1:15,944 minute, da bi na kraju ostvario ukupnu prednost od 10,927 sekundi ispred najvećeg rivala, Zagrepčanina Vjekoslava Čička, koji u robusnom Fiatu 500 Suzuki već niz godina brani boje AK Buzet Autosport. Trećim se mjestom, u povijesnom prvom nastupu novopripremljenom “zujalicom” – pomalo neobičnim osobnim projektom Smart 4×4, proslavio Krčanin Lovro Badurina iz Karting kluba Rijeka. Zaostao je tek tri sekunde za drugoplasiranim. Među prvih deset plasirala su se i dva juniora, sedmim mjestom najuspješniji Karlo Pelicar (AKORK Skok racing 1993) u Peugeotu 106 i desetim mjestom u prvom automobilističkom nastupu Riječanin Renato Herc (AK RI autosport) za upravljačem Renault Clija Williams.

Pehistima otvorenja sezone zasigurno se mogu obilježiti dva vozača pazinskog Istra racing teama Igor Janko i prošlogodišnji viceprvak Hrvatske Dean Jurasić. Tehničke poteškoće na vozilima izbacile su ih iz prve desetorice, pa je Jurasić sa Škodom Felicijom u drugoj vožnji morao stati već u prvom krugu, dok je Janko svojim Yugom u trećoj vožnji “doštekao” do cilja, ali s lošim plasmanom.

Doris Labinjan (AK Istra racing team) četvrtu je godinu zaredom pobijedila na tarskom otvorenju sezone u konkurenciji vozačica, a najbolji veteran i ovoga je puta bio Goran Crnković (AK Opatija Motorsport). Bodovno izjednačene bile su dvije favorizirane klupske družine, ali prvom mjestu radovali su se članovi Autokluba Buzet Autosport ispred pazinskog AK Istra racing team, dok je pobjeda Kopajtića u klasi pet odlučila treće mjesto ekipno u korist AK Rijeka.

Kopajtić je uz pobjedu za PH ostvario i onu u Prvenstvu Regije Zapad (AiKLZ), dok je Čičko slavio ukupnu pobjedu Prvenstva AKSI. U Prvenstvu Istarske rivijere, među 41 sudionikom ponovo je najuspješniji bio Porečanin Marino Milokanović (Ford Fiesta ST).

Natjecanje je u prvom dijelu dana pratila lagana kišica, a potom suho i sunčano vrijeme uz znakovit broj ljubitelja brzina. Pokrovitelji natjecanja bili su Općina Tar-Vabriga i domicilna Turistička zajednica.

Sljedeće natjecanje kronometar vožnji je 28.travnja u Plomin Luci (općina Kršan).

Prvenstvo Hrvatske, konačni poredak “15. Nagrade Tar-Vabriga 2019.”:
1.Kopajtić (AK Rijeka, Zastava Yugo 1.6) 3:50,377 minuta (zbroj vremena tri vožnje)
2.Čičko (AK Buzet Autosport, Fiat 500 Suzuki) +10,927 sekundi
3.Badurina (KK Rijeka, Smart 4×4) +13,734
4.Krota (AK Buzet Autosport, Citroen AX) +17,637
5.Bogović (AK Buzet Autosport, Peugeot 106) +22,101
6.Bajerić (AK IRT Pazin, Inocenti Proto) +22,568
7.K.Pelicar (AKORK Skok racing 1993, Peugeot 106) +22,807
8.Medica (AK Buzet Autosport,Peugeot 106) +22,810
9.N.Hrvatin (AK IRT Pazin, VW Golf GTD) +23,479
10.Herc (AK RI autosport, Renault Clio Williams) +26,195

Autor teksta i fotografija: Miroslav Krpan

Objava Dejan Kopajtić pobjedom u Taru krenuo u obranu naslova pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

U subotu 6. travnja klub će proslaviti 30 godina postojanja i aktivnog rada. Svečani domjenak povodom velikog jubileja održati će se u hotelu Plaža u Omišu a druženje za sve simpatizere, potencijalne vozače ili buduće članove kluba biti će istu večer u caffe baru El Dorado u Dućama.

Zajedništvom, srčanošću i velikom strašću prema ovom atraktivnom sportu, AK Oneum je tijekom svojih 30 godina postojanja osvojio nagrade u gotovo svim disciplinama u kojima je nastupao, bilo da se radi o regionalnim ili državnim natjecanjima. Iako se vodstvo kluba od prvih trenutaka temeljilo isključivo na volonterskoj bazi, a financiranje kluba uvijek bilo na klimavim nogama, Oneum je opstao i izrastao u klub duge tradicije pobjeda i velikih imena ovoga sporta.

Danas klub broji preko 30 aktivnih vozača i preko 50 članova. Između 30 aktivnih vozača nalaze se i djeca koja tek rade svoje prve krugove na asfaltu, a natječući se u karting utrkama ostvaruju odlične rezultate.

Iako autosport u Hrvatskoj nije dovoljno prepoznat, a ni cjenjen kao što je to u ostatku Europe i svijeta, klub čini sve kako bi osvijestio svoju sredinu o izazovima i kompleksnosti ovoga sporta pa će tako i ove godine organizirati dvije utrke što je u Dalmaciji rijetkost, ali i potrebna atrakcija.

Autor: Antonio Tomić

Objava Auto klub “Oneum” Omiš slavi 30 godina djelovanja pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

“U prvih desetak dana na funkciji predsjednika ostvario sam jako dobru komunikaciju sa svima u savezu. Mislim da su ostali malo iznenađeni količinom mailova i poziva koje upućujem, ali tako sam naučen. Nisam jedan od onih koji će sjediti sa strane i gledati.”

Štetner je već nekoliko puta naglasio da mu je glavni cilj suradnja s organizatorima utrka u Hrvatskoj jer su upravo dobro organizirana natjecanja temelj autosporta.

“Onoliko smo jaki kao savez, koliko imamo jakih utrka i naravno, koliko imamo natjecatelja”, poručio je.

Ono što ga u ovom trenutku ne zadovoljava je situacija u kartingu. Prvenstvo Hrvatske u 2019. godini sastoji se od šest utrka, ali prema aktualnom kalendaru, nijedna od tih utrka neće se održati na teritoriju Republike Hrvatske.

“Karting je baza iz koje se kasnije crpe vozači. Ove godine imamo situaciju da zbog nesporazuma s vlasnicima staza i nekih drugih elemenata, nemamo utrke u Hrvatskoj.”

“To nije dobra situacija i već sam razgovarao s nekim gradonačelnicima koji u svojim gradovima imaju staze. Ovako nešto se ne bi smjelo ponoviti i već sada moramo raditi na sljedećoj godini”, najavio je Štetner.

Štetneru je namjera da Savez bude mnogo pristupačniji vozačima, ali i medijima. Zbog toga se već radi na novoj službenoj internet stranici te profilima HAKS-a na društvenim mrežama.

“Naš sport nije dobro prezentiran, počevši od službene stranice HAKS-a i zato je pokrenuta izrada svih promotivnih materijala.”

“Ponekad vlada pogrešna percepcija prema kojoj bi mediji nešto trebali pratiti sami od sebe. Međutim, organizatori ili vozači bi trebali dati određene informacije predstavnicima medija i na taj ih način pokušati zainteresirati. U nekim se situacijama nepravedno optužuje medije, ali vjerujem da se dijalogom ta situacija može popraviti.”

Nakon preuzimanja predsjedničke funkcije u Hrvatskom auto i karting savezu, Štetner je dobio brojne čestitke od čelnika saveza susjednih zemalja, ali i utjecajnih ljudi u Svjetskoj automobilističkoj federaciji, kao što je primjerice Mohammed Ben Sulayem iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Čestitka je stigla i iz ureda Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović.

“Predsjednici zahvaljujem na čestitkama. Ona je pokroviteljica velikog broja natjecanja i uvijek se trudi podržati sport i sportaše. Nadam se da ću svojom funkcijom uspjeti pomoći i njoj da dopremo do mladih sportaša”, izjavio je novi predsjednik HAKS-a.

U emisiji Štetner se dotaknuo i mnogih drugih tema, a snimku Svijeta autosporta pogledajte na YouTube kanalu Kreator TV-a.

Objava Davorin Štetner: Snaga HAKS-a mjeri se brojem jakih utrka i brojem natjecatelja pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.