Bellof je rođen 1957. u Njemačkom Giessenu i vrlo brzo se probio kroz juniorske kategorije, a karijeru je započeo u kartingu 1973. Njegova agresivna, ali precizna vožnja isticala se već u Formuli Ford gdje je 1980. dominirao i pobijedio u 8 od 12 utrka, a zatim i u Formuli 3, gdje je prvu sezonu završio kao viceprvak. U Formuli 2 je pobijedio odmah u svom prvom nastupu na Silverstoneu 1982. Bellof je pokazivao izniman osjećaj za granice automobila. Ono što ga je činilo posebnim bila je sposobnost da vozi na rubu kontrole, često brže od iskusnijih kolega. Pravi proboj dolazi u utrkama izdržljivosti u momčadi Porsche Factory Racing, kojoj se pridružio 1983., a već 1984. osvaja Svjetsko prvenstvo u utrkama izdržljivosti.

BELLOF I NURBURGRING – POSEBNA VEZA

Rekord koji je Stefan Bellof postavio na stazi Nürburgring Nordschleife 1983. godine i danas se smatra jednim od najimpresivnijih krugova u povijesti automobilizma. Vozeći Porsche 956, Bellof je postavio nevjerojatno vrijeme od 6:11,13 tijekom kvalifikacija za utrku izdržljivosti. Važno je naglasiti da je riječ o staroj, izuzetno opasnoj verziji staze, dugoj preko 20 kilometara, bez današnjih sigurnosnih standarda. Njegov krug bio je kombinacija brutalne brzine, savršene preciznosti i potpune neustrašivosti.

Taj rekord nije bio samo brz – bio je gotovo “nedodirljiv”. Ostao je najbrže službeno vrijeme na toj konfiguraciji staze više od 35 godina. Tek 2018. godine srušio ga je Timo Bernhard, ponovno za volanom Porschea, modela 919 Hybrid Evo. Bernhard je postavio vrijeme od 5:19.55, ali uz važnu razliku: taj bolid nije bio ograničen pravilima utrkivanja, bio je tehnološki ekstrem, razvijen bez restrikcija koje su vrijedile u Bellofovo vrijeme. Zbog toga mnogi i dalje Bellofov krug smatraju “pravim” rekordom u kontekstu utrkivanja. Njegovo vrijeme postavljeno je u realnim natjecateljskim uvjetima, s automobilom koji je morao zadovoljiti tadašnja pravila i izdržati utrku, što njegov podvig čini još impresivnijim. 

U očima ljubitelja motorsporta, taj krug nije samo broj – on je simbol jedne ere i dokaz koliko je Bellof bio ispred svog vremena.

FORMULA 1 I USPOREDBE S VELIKANIMA

Bellof je u Formuli 1 debitirao 1984. vozeći za Tyrrell Racing. Iako momčad nije bila među najjačima, Bellof je uspio impresionirati, posebno na kišnoj utrci za Veliku nagradu Monaka, gdje je briljantno napredovao kroz poredak, demonstrirajući talent koji su mnogi uspoređivali s Ayrtonom Sennom, tada također mladom zvijezdom u usponu. Na toj kišnoj utrci Monte Carlu, poslije starta s 20. mjesta završio je treći. Ispred njega nalazili su se još samo Alain Prost i Ayrton Senna. U trenutku prekida utrke Ayrton Senna je brzo sustizao Prosta i mnogi vjeruju da bi ga prestigao da utrka nije zaustavljena. Bellof je također vozio izvanredno i smanjivao zaostatak za vodećima.

Bellof je imao sirov, eksplozivan stil, riskantan, ali spektakularan. Mnogi stručnjaci vjeruju da bi, uz pravu momčad i više vremena, Bellof mogao postati svjetski prvak i jedan od najvećih u povijesti.

TRAGIČNA POGIBIJA I KRAJ KARIJERE

Bellofova karijera naglo je prekinuta 1. rujna 1985. tijekom utrke 1000 kilometara Spa na Circuit de Spa-Francorchamps u zavoju Eau Rouge. Bellof je vozio za privatni tim Porsche u sportskom prototipu i u jednom trenutku pokušao je napasti vodeći automobil Jackya Ickxa u zavoju Eau Rouge/Raidillon, jednom od najbržih i najopasnijih dijelova staze. Došlo je do kontakta i Bellofov Porsche 956 izgubio je kontrolu pri velikoj brzini, udario u zaštitnu ogradu i zapalio se. Sudar je bio izuzetno težak, a Bellof je zadobio fatalne ozljede. 

Jedna od najčešće prepričavanih anegdota o Stefanu Bellofu vezana je upravo uz dan njegove tragične pogibije. Prema riječima njegova brata, Bellof mu je tog jutra, gotovo usputno, rekao da je dobio ponudu od Scuderije Ferrari i da je dogovor bio pred samim zaključivanjem. Iako ta tvrdnja nikada nije službeno potvrđena od strane Ferrarija, ona je s vremenom postala dio legende koja okružuje Bellofa. U kontekstu njegove forme i reputacije u svijetu Formule 1 i utrka izdržljivosti, ideja da je bio na pragu prelaska u Ferrari djeluje gotovo logično. Upravo zato ta priča nosi dodatnu težinu ne samo kao anegdota, već i kao simbol svega onoga što je moglo biti, a nikada se nije ostvarilo.

Nakon smrti Stefana Bellofa na Spa, momčadi Formule 1 postale su nesklone dopuštati svojim skupim vozačima nastupe u utrkama koje nisu dio prvenstva. Kolega iz Formule 1 Jonathan Palmer ozlijeđen je u nepovezanoj nesreći tijekom slobodnog treninga na istom događaju, što je dovelo do toga da su mnoge momčadi postrožile ugovore vozača kako bi im zabranile nastupe izvan njihovih prvenstava.

Bellofa se često spominje kao dječjeg idola Michaela Schumachera. Schumacher, koji je bio gotovo 12 godina mlađi, odrastao je u vrijeme kada je Bellof bio na vrhuncu karijere. Često se spominje da je Bellof bio jedan od njegovih ranih uzora, posebno kao primjer njemačkog vozača koji može uspjeti na svjetskoj sceni. U širem smislu, Bellof se često vidi kao “izgubljeni talent” njemačkog motosporta, dok je Schumacher kasnije ostvario ono što mnogi vjeruju da je Bellof mogao: dominaciju u Formuli 1.

Godine 2010. Bellofova obitelj donirala je njegove trkaće uspomene lokalnom muzeju Sammler und Hobbywelt. Donirani predmeti uključivali su njegov karting iz ranih dana, trkaće kombinezone i kacige iz vremena u Porsche i Tyrrell Racing, kao i sve trofeje. U njegovu čast postoji i karting staza nazvana Motorsportarena Stefan Bellof, smještena u Oppenrodu. 

U kolovozu 2013. godine, uprava Nürburgringa odala mu je počast preimenovanjem dijela staze Nordschleife (ranije poznatog kao Pflanzgarten III) u “Stefan-Bellof-S”. Tijekom utrke 6 Hours of Spa-Francorchamps 2015., njemački vozač Timo Bernhard nosio je kacigu s Bellofovim dizajnom u znak obilježavanja 30. obljetnice njegove smrti.

Unatoč kratkoj karijeri, Bellof je ostao legenda. Njegov rekord na Nürburgringu, njegova neustrašivost i sirovi talent učinili su ga simbolom “što bi bilo kad bi bilo” u povijesti motorsporta. Često se spominje uz bok vozačima koji su definirali generacije, a njegova priča podsjeća na to koliko je sport opasan – ali i koliko briljantni talenti mogu ostaviti neizbrisiv trag u vrlo kratkom vremenu.

Anegdote o Stefanu Bellofu često se vrte oko iste ideje: da je bio vozač koji je brzinu imao “ugrađenu”, bez potrebe za savršenim uvjetima, dugim pripremama ili idealnim gumama. Iako se dio tih priča s vremenom pretvorio u mit, njihova pouka ostaje dosljedna – Bellof je pripadao rijetkoj skupini talenata koji su se mogli odmah prilagoditi bilo kojem automobilu i izvući maksimum iz njega. Upravo zato ga se i danas ne pamti samo po rezultatima, nego po dojmu da je mogao biti izniman čak i kada okolnosti nisu bile idealne, što ga čini simbolom sirove, gotovo instinktivne brzine u motosportu. Nije mu trebala savršena priprema da bi bio brz, brzo se prilagođavao bilo kojem autu i imao je prirodan “race pace” koji se teško objašnjava. Vozio je “na osjećaj”.

Danas se Stefan Bellof pamti kao vozač koji je imao potencijal promijeniti povijest Formule 1 i čije ime i dalje izaziva poštovanje među ljubiteljima utrka diljem svijeta.

Naslovna fotografija: By 35mmMan – Stefan Bellof in the Tyrell-Ford – 1984 British Grand Prix

Objava Stefan Bellof – jedan od najvećih talenata njemačkog motorsporta pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Iako se očekivala kiša, vozače je iznenadila je samo na startu prve MX2 utrke, ali nakon jutarnjeg sunca i bočnog vjetra koji je organizatorima stvarao probleme s prašinom, staza je bila u savršenom stanju za odlične utrke.

Vozač Honda HRC Petronasa Jeffrey Herlings došao je do svoje 114. Grand Prix pobjede i šeste na ovoj stazi, ali “Bullet” ipak nije mogao zaustaviti Tima Gajsera u drugoj utrci, jer je Slovenac oduševio domaće navijače pobjedom u drugoj vožnji, svojom prvom za Monster Energy Yamaha Factory MXGP i prvom od upravo ove runde prošle godine. S posebnom Valentino Rossi posvetom na motoru, sigurno bi bio ponosan i „The Doctor”!

Tom Vialle imao je težak dan, ali je uspio dovesti I drugu Hondu HRC Petronas na postolje, dok Lucas Coenen i dalje drži vodstvo u prvenstvu, iako opet nije uspio doći do postolja na ovoj stazi.

Dan je bio uspješniji za drugog Red Bull KTM Factory Racing vozača, Sachu Coenena, koji je ostvario savršen vikend 1-1-1 i došao do pete Grand Prix pobjede u karijeri, dok je Guillem Farres (Triumph Racing Factory Team) bio drugi ukupno ispred Mathisa Valina (Kawasaki Racing Team MX2).

Bio je to još jedan nevjerojatan GP u Pietramurati, pun preokreta za sve glavne aktere, koji je sezonu MXGP-a odveo na četverotjednu pauzu s nezaboravnim trenucima i obećanjem još spektakularnijih utrka koje dolaze.

Herlings je ujutro na warm-upu pokazao dobru formu i bio najbrži, ispred aktualnog svjetskog prvaka Romaina Febvrea na Kawasaki Racing Team MXGP motoru. Maxime Renaux bio je treći za Monster Energy Yamaha Factory MXGP, dok se Lucas Coenen nije previše brinuo i zagrijavao tek na 22. mjestu.

Iako je Febvreu u subotu izmakla četvrta uzastopna kvalifikacijska pobjeda u Trentu zbog kvara, u prvoj mu se utrci posrećilo s mjestom na sredini rampe, odlično je startao i uzeo svoj drugi Fox Holeshot ove sezone. Ispred su bili Febvre, Gajser i Vialle, dok su Adamo i Benistant vozili četvrti i peti. Herlings se probijao naprijed i već u sedmom krugu bio šesti, a zatim krenuo u veliki povratak.

Do kraja utrke Herlings je odlučnim pretjecanjima došao do pobjede ispred Febvrea, dok su Vialle i Gajser završili treći i četvrti.

U drugoj utrci Febvre je imao loš start i završio tek 12., dok su De Wolf i Coenen vodili borbu za holeshot, koji je pripao De Wolfu. Gajser, Vialle i Renaux bili su u vrhu, a Herlings je ponovno krenuo u napad.

Coenen je preuzeo vodstvo nakon pada De Wolfa, ali je i sam kasnije pao, što je otvorilo put Gajseru do pobjede u drugoj utrci. Herlings je završio drugi u toj vožnji, ne pronašavši recept protiv inspiriranog Gajsera, a Vialle treći u ukupnom poretku.

U ukupnom poretku vodi s 231 bodom Lucas Coenen. na KTM-u, 4 boda ispred Jeffreya Herlingsa na HRC Hondi. Crvenu tablicu u klasi MX2 i 244 bodova čvrsto drži Simon Laengenfelder, no nakon ovog savršenog vikenda u Arcu i 60 bodova na kontu – Sacha Coenen mu se približio na 241.

Sezona se nastavlja nakon pauze od čak 4 tjedna, sljedeća postaja je staza Lacapelle Marival u Francuskoj krajem svibnja.

Objava MXGP: Prva pobjeda Tima Gajsera za Monster Energy Yamahu pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Rođen u švicarskom gradu Bülachu 1994. godine, Seewer je od malih nogu bio vezan za motocross. Jeremy se počeo baviti motocrossom u dobi od 7 godina. Bio je švicarski prvak u klasi 65cc 2005. godine, a u klasi 85cc 2008., prije nego što je prešao na Europsko prvenstvo MX2, gdje je 2013. završio drugi. Godine 2014. Seewer je debitirao na Svjetskom prvenstvu MX2, a sljedeće godine završio je peti. 

Švicarska nema tradiciju motocross dominacije poput Nizozemske ili Italije, što njegov put prema vrhu čini još impresivnijim. Već u ranim godinama pokazivao je tehničku preciznost i smirenost koje će kasnije postati njegov zaštitni znak. Dok su drugi mladi vozači često osvajali publiku agresivnim stilom, Seewer je gradio reputaciju vozača koji rijetko griješi.

Njegov proboj na svjetsku scenu dogodio se u MX2 kategoriji, gdje je ubrzo postao jedan od glavnih izazivača za naslov. Sezone 2016. i 2017. ostat će upamćene kao vrhunac njegove MX2 karijere, u obje je završio kao viceprvak svijeta. No, te su godine imale i jednu zajedničku točku: dominaciju Jeffreya Herlingsa. Mnogi će kasnije reći da je Seewer imao nesreću voziti u eri jednog od najtalentiranijih motocross vozača svih vremena. Unatoč tome, njegova sposobnost da konstantno pobjeđuje utrke i drži visok tempo kroz cijelu sezonu pokazala je da se radi o vozaču vrhunske klase. Posebno je impresivna bila 2017. godina, kada je ostvario više Grand Prix pobjeda i bio jedan od rijetkih koji su mogli parirati Herlingsu, te je u gotovo 70% utrka završio na postolju.

Godine 2018. debitirao je na Svjetskom prvenstvu MXGP, završivši osmi, dok je sljedeće godine sezonu završio na drugom mjestu ukupno. Godine 2020. ostvario je svoju prvu pobjedu u klasi MXGP, osvojivši prvu utrku VN Lombardije, a na kraju prvenstva uspio je ponoviti isti rezultat kao i 2019., osvojivši drugo mjesto ukupno. Godine 2021. pobjeđuje u Pietramurati i završava četvrti. Godine 2022. pobjeđuje u tri Grand Prixa i ponovno završava kao vice prvak klase MXGP. Na Svjetskom prvenstvu 2023. bio je ukupno treći za Yamahu, dok je prvenstvo 2024. završio s Kawasakijem na četvrtom mjestu.

Prelazak u jaču MXGP klasu bio je novi izazov. Veći motocikli, snažnija konkurencija i fizički zahtjevnije utrke natjerali su Seewera da dodatno razvije svoj stil i postupno je izgradio status jednog od najpouzdanijih vozača u prvenstvu. Njegova sezona 2020., u kojoj je završio treći u ukupnom poretku, bila je potvrda da može konkurirati najboljima, uključujući imena poput Tima Gajsera, Antonia Cairolija i Romaina Febvrea.

Ono što Seewera izdvaja nije nužno sirova brzina, već pametan način na koji upravlja utrkom. Njegova vožnja je čista, gotovo matematička, bez nepotrebnog rizika, ali dovoljno brza da ga stalno drži u borbi za vrh. U uvjetima koji mnogima predstavljaju noćnu moru, poput kiše i blata, Seewer često dolazi do izražaja. Dok drugi vozači griješe, padaju ili gube ritam, on ostaje stabilan i koristi svaku priliku za napredak kroz poredak. Upravo zbog toga često ostvaruje bolje rezultate u drugim vožnjama, kada fizički i mentalni umor počnu uzimati danak konkurenciji.

Izvan staze, Seewer je poznat po svojoj smirenosti i profesionalnosti. Iako uvijek brutalno iskren, nije sklon konfliktima niti dramatičnim izjavama, što ga čini svojevrsnom suprotnošću nekim temperamentnijim vozačima u paddocku. Ta tiha, fokusirana osobnost često prolazi ispod radara, ali unutar sporta itekako je cijenjena. Njegov pristup karijeri, kontinuirani rad, prilagodba i strpljenje omogućili su mu da ostane konkurentan kroz više sezona, unatoč stalnim promjenama u timovima i brandovima motora.

U svojoj karijeri vozio je za tvorničke timove – Suzuki, Yamahu, Kawasaki, a posljednje dvije sezone je vozač Red Bull Ducati Factory Racinga. Jedna od zanimljivijih “nepisanih” priča njegove karijere jest status “vječnog viceprvaka”. Često se nalazio tik iza najvećih zvijezda, dovoljno blizu da ih ugrozi, ali ne uvijek i da ih nadmaši. Ipak, upravo ta uloga daje dodatnu težinu njegovim uspjesima. U sportu gdje mnogi vozači imaju kratke vrhunce i brzo nestaju, Seewer je dokaz da se vrhunska razina može održavati godinama. Jeremy Seewer možda neće biti prvi izbor kada se govori o najdominantnijim vozačima u povijesti motocrossa, ali njegova karijera predstavlja nešto jednako vrijedno, primjer kako se uz disciplinu, inteligenciju i dosljednost može ostati među najboljima na svijetu. U kaotičnom i nepredvidivom svijetu MXGP-a, upravo takvi vozači često su oni koji najduže traju i ostavljaju najstabilniji trag.

Jedan od najimpresivnijih, ali često nedovoljno istaknutih aspekata karijere Jeremyja Seewera jest njegov niz od 230 uzastopnih startova u utrkama Svjetskog prvenstva. U sportu gdje su ozljede gotovo neizbježne, a svaki vikend donosi nove rizike, takva brojka nije samo statistika  to je dokaz iznimne inteligencije,  izdržljivosti, discipline i mentalne snage. Za razliku od mnogih vozača koji kroz karijeru prolaze kroz česte pauze zbog lomova, operacija ili iscrpljenosti, Seewer je godinama uspijevao ostati konstantno prisutan na startnoj rampi. Motocross je specifičan po tome što i “manje” ozljede poput istegnuća, udaraca ili napuknuća kostiju mogu značajno utjecati na performanse ili čak onemogućiti nastup. Upravo zato njegov niz dobiva dodatnu težinu: on podrazumijeva ne samo izbjegavanje velikih ozljeda, već postoje i anegdote iz paddocka koje govore o njegovoj sposobnosti da vozi i kada nije potpuno spreman. U više navrata nastupao je s manjim ozljedama, bez velike medijske pompe, zadržavajući to uvijek za sebe, često završavajući utrke na visokim pozicijama unatoč fizičkim problemima. U sportu gdje mnogi talenti nestanu jednako brzo kako su se pojavili, njegova prisutnost iz utrke u utrku postaje svojevrsni simbol pouzdanosti. I upravo ta pouzdanost, jednako kao i brzina, čini ga jednim od najcjenjenijih vozača u MXGP paddocku.

Privatno, Jeremy Seewer je jedna od najposebnijih osoba koje sam upoznala. Iznimno skroman, pristojan, inteligentan i pažljiv čovjek, s nogama čvrsto na zemlji. Načitan i tehnički potkovan vozač, koji razumije motor i svijet mehanike. Upravo zato je bolno gledati njegovu “borbu” u Ducatiju. Iako se dobiti mjesto u novom tvorničkom teamu, uz Ducati koji je antologija motociklizma sam po sebi, činilo kao san, realnost je ipak nešto drugačija. Iako je Jeremy bio svjestan u što se upušta, i da će Ducatiju trebati nekoliko sezona da pokuša dostići brandove koji u motocross Paddocku postoje nekoliko desetljeća, ipak se nadao da će stvari teći malo brže. Znam koliki je rad, trud i vrijeme Jeremy uložio u razvoj motora, te se od srca nadam da će se njegovi savjeti i razumijevanje motora ipak početi više cijeniti i slušati. Do onda mu od srca želim da pronađe recept po kojem će opet moći uživati u utrkivanju, jer se šesterostruki viceprvak svijeta sigurno nije “zaboravio” voziti pri vrhu. Jeremy je u najboljoj formi svoje karijere, samo čekamo dan i motor na kojem će to moći i pokazati.

Ekskluzivni intervju s Jeremyem Seewerom za GP1 možete pogledati na ovoj poveznici:

Naslovna fotografija: Samo Vidic / Red Bull Content Pool

Objava MXGP: Jeremy Seewer – švicarska preciznost i sinonim za konstantnost pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Nakon što je kiša pala na stazu ranije tijekom tjedna, nedjeljno vrijeme bilo je suho i oblačno, pružajući gotovo savršene uvjete i za natjecatelje i za gledatelje, koji su stvorili nevjerojatnu atmosferu dok su posebno podržavali svoje lokalne vozače!

Jedan je vozač potpuno dominirao cijelim vikendom, Lucas Coenen za Red Bull KTM je ostvario rezultat 1-1-1 i osvojio svoju 17. Grand Prix pobjedu u karijeri, sedmu u najjačoj klasi, te sada prvi put u karijeri vodi u prvenstvu, s crvenom tablicom broj 5 na svom motociklu.

U MX2, povijest je ispisana za Triumph Racing Factory Team, a vodio ga je Južnoafrikanac Camden McLellan, koji je osvojio svoju prvu Grand Prix pobjedu  i za sebe i za britanskog proizvođača. Španjolski domaćin i njegov timski kolega Guillem Farres oduševio je domaću publiku sjajnom pobjedom u prvoj utrci, ali je nažalost na početku druge utrke zbog tehničkih razloga bio spriječen u borbi za ukupni plasman.

Dvojac Red Bull KTM Factory Racinga, Simon Längenfelder i Sacha Coenen, zaokružili su postolje, ali McLellan će biti taj koji će na svoj motor pričvrstiti svoju, i Triumphovu, prvu crvenu tablicu ikad, dok se okreću prema trećoj utrci sezone u Švicarskoj.

MX2 ukupni rezultati u Andaluziji : 

1. Camden Mc Lellan (RSA, TRI), 47 
2. Simon Längenfelder (GER, KTM), 40 
3. Sacha Coenen (BEL, KTM), 36 
4. Mathis Valin (FRA, KAW), 33 
5. Janis Martins Reisulis (LAT, YAM), 32 
6. Valerio Lata (ITA, HON), 31 
7. Liam Everts (BEL, HUS), 29 
8. Karlis Alberts Reisulis (LAT, YAM), 25 
9. Guillem Farres (ESP, TRI), 25 
10. Kay Karssemakers (NED, KAW), 23 

View this post on Instagram

A post shared by Dunlop Moto (@dunlopmoto)

MX2 – World Championship : 

1. Camden Mc Lellan (RSA, TRI), 99 
2. Simon Längenfelder (GER, KTM), 97 
3. Guillem Farres (ESP, TRI), 80 
4. Sacha Coenen (BEL, KTM), 78 
5. Mathis Valin (FRA, KAW), 76 
6. Janis Martins Reisulis (LAT, YAM), 76 
7. Liam Everts (BEL, HUS), 74 
8. Karlis Alberts Reisulis (LAT, YAM), 57 
9. Valerio Lata (ITA, HON), 48 
10. Jens Walvoort (NED, KTM), 40 

Lucas Coenen bez greške

Sve do kraja warm up-a klase MXGP, izgledalo je kao da je Jeffrey Herlings zadržao svoj savršeni rekord sezone s najboljim vremenom u svakoj sesiji, sve do samih posljednjih sekundi sesije kada ga je šokantan krug Alberta Forata doveo na vrh rezultata za Fantic Factory Racing MXGP s četiri desetinke prednosti! Tim Gajser bio je treći iza Herlingsa, dok je Foratov momčadski kolega Brent van Doninck zauzeo četvrto mjesto.

Dok je klasa MXGP jurila u prvi zavoj prve utrke, Tom Vialle osvojio je svoju prvu Fox Holeshot nagradu za Honda HRC Petronas, dok je njegov timski kolega Herlings zaobišao drugi zavoj na trećem mjestu iza Francuza i pobjednika kvalifikacijske utrke Coenena. Andrea Adamo je na svojem Red Bull KTM Factory Racingu startao na četvrtom mjestu ispred branitelja naslova Romaina Febvrea za Kawasaki MXGP Racing Team.

Iza njih, na izlazu iz prvog zavoja došlo je do grupnog sudara kada se Calvin Vlaanderen u jednom trenutku zapleo s Gajserom, oborivši vozača Red Bull Ducati Factory MX Teama na pod, pokupivši Jaga Geertsa, vozača MRT Racing Team Bete i Rubena Fernandeza, domaćeg heroja Honda HRC Petronasa.

Vialle je zadržao vodstvo u prvom punom krugu, pod pritiskom Coenena i Herlingsa. Zatim je Belgijac brzom vanjskom linijom prešao u vodstvo, ali je “Bullet” bio frustriran u svom prvom pokušaju da prestigne svog timskog kolegu. Morao je pričekati još jedan puni krug da bi napravio taj potez, no tada je Coenen već počeo pritiskati.

Maxime Renaux bio je ispred svog timskog kolege iz Monster Energy Yamaha Factoryja, Gajsera izvan prvih pet, a Kay de Wolf je bio osmi za Nestaan ​​Husqvarna Factory Racing. Coenen je postigao svoj najbolji tempo i osvojio Acerbis Fastest Lap tablicu u četvrtom krugu utrke, brzo povećavajući vodstvo, ali sigurno, suvereno i bez rizika.

View this post on Instagram

A post shared by MXGP (@mxgp)

DRUGA UTRKA KLASE MXGP

Odmah na početku druge utrke, dobar vikend Bena Watsona krenuo je nizbrdo, sudario se s Herlingsom i pao na startnoj ravnini. S vanjske strane bljesnuo je njegov domaći rival u prvenstvu Oriol Oliver, osvojivši svoju prvu Fox Holeshot nagradu u MXGP-u za Gabriel SS24 KTM uz navijanje svojih sunarodnjaka u publici.

Dva Red Bull KTM-a, Adamo i Coenen, bili su mu za petama, a ovaj put je Vlaanderen startao kao četvrti, iako ga je Herlings pretekao na tom mjestu nakon trećine kruga!

Prije nego što su prvi put prešli ciljnu liniju, i Coenen i Herlings su prošli Adama, a zatim su u uzastopnim krugovima prva dva jurišala pored Španjolca kroz valove, dok je Herlings pokušavao zadržati tempo mladog vozača. Zaostao je nešto manje od 12 sekundi na kraju, no i dalje je to bila dominantna izvedba za Coenena.

Febvre se do petog kruga probio na treće mjesto, ali činilo se da je Gajser pronašao veću brzinu i približio se svom dugogodišnjem rivalu, i vršio pritisak. U brzom desnom zavoju Francuz je naglo pao, nije se mogao ustati nekoliko minuta.  Iako nije nastavio utrku zbog jakog udarca u kojem si je izbio zrak, Febvre je nasreću ostao neozlijeđen.

Iza trećeplasiranog Gajsera, Adamo je zauzeo svoje najbolje četvrto mjesto sezone, a Vlaanderen odlično peto nakon što je pretekao Viallea. Renaux je također pretekao Francuza po drugi put u Grand Prixu, što mu je osiguralo šesto mjesto u utrci i ukupno četvrto na Grand Prixu iza njegovog timskog kolege Gajsera. 

Po prvi put ikada, Lucas Coenen dobio je crvenu tablicu u klasi MXGP. Sada vodi u klasi s osam bodova prednosti ispred Herlingsa, a Vialle zaostaje još pet. 

View this post on Instagram

A post shared by MXGP (@mxgp)

Febvre ostaje na četvrtom mjestu, s istim brojem bodova kao Renaux, a Gajser zaostaje samo bod. Još je uvijek sve otvoreno, ali Coenenov tempo na teškoj španjolskoj stazi sigurno je zabrinuo njegove suparnike, a sada karavana odlazi na stazu Frauenfeld u Švicarskoj gdje je on prije manje od dvanaest mjeseci ostvario svoju prvu pobjedu u klasi MXGP. 

I druga utrka sezone je pokazala kako je konkurencija ove sezone strašno jaka, i kako će se pobjednici ove sezone izmjenjivati.

Švicarska je na rasporedu već ovog vikenda, te ćemo uskoro vidjeti tko će se, nakon dvije pjeskovite utrke, pokazati kao najspretniji na tvrdom, uskom i tehnički zahtjevnom Frauenfeldu.

MXGP ukupni rezultati u Andaluziji:

1. Lucas Coenen (BEL, KTM), 50
2. Jeffrey Herlings (NED, HON), 44 
3. Tim Gajser (SLO, YAM), 35 
4. Maxime Renaux (FRA, YAM), 33 
5. Andrea Adamo (ITA, KTM), 32 
6. Tom Vialle (FRA, HON), 30 
7. Kay de Wolf (NED, HUS), 24 
8. Romain Febvre (FRA, KAW), 20 
9. Calvin Vlaanderen (NED, DUC), 19 
10. Alberto Forato (ITA, FAN), 19 

MXGP – World Championship:

1. Lucas Coenen (BEL, KTM), 102 
2. Jeffrey Herlings (NED, HON), 94 
3. Tom Vialle (FRA, HON), 89
4. Romain Febvre (FRA, KAW), 75 
5. Maxime Renaux (FRA, YAM), 75 
6. Tim Gajser (SLO, YAM), 74 
7. Andrea Adamo (ITA, KTM), 69 
8. Ruben Fernandez (ESP, HON), 51 
9. Calvin Vlaanderen (NED, DUC), 49 
10. Pauls Jonass (LAT, KAW), 40

Naslovna fotografija: MXGP

Objava MXGP u Andaluziji: Savršeni vikend za Lucasa Coenena pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Nakon prve utrke u Salti, Argentina je privlačila motocross karavanu tijekom kasnih 1980-ih i sredine 1990-ih na različitim lokacijama, uključujući staze Cosquín i Carlos Paz. Tada su se kao pobjednici izmjenjivali vozači iz SAD-a, Italije i Belgije, kao Trampas Parker, Dave Strijbos i Alessio Chiodi. Nakon 1995. utrka više nije bila redoviti dio kalendara gotovo dva desetljeća.

Svjetsko motocross MXGP prvenstvo vratilo se u Argentinu 2015. godine, i to na novu pozornicu u Villa La Angosturi u Patagoniji. Od tada je MXGP of Patagonia-Argentina postao važna i vozačima omiljena etapa prvenstva poznata po prekrasnim scenama i brzoj, zahtjevnoj stazi.

Na tom patagonskom terenu snage su odmjeravali neki od najvećih imena sporta: Max Nagl slavio je u MXGP klasi 2015. godine, a u klasi MX2 Dylan Ferrandis.

Tim Gajser je nekoliko puta dominirao u MXGP klasi, te se danas ističe kao najuspješniji vozač na Velikim nagradama Argentine s tri GP pobjede, dok su Jeffrey Herlings, Antonio Cairoli, Pauls Jonass i Jorge Prado također krasili pobjedničke liste u Argentini kroz godine.

Nakon nekoliko sezona u Villa La Angosturi do 2024., MXGP utrka preselila se 2025. godine na potpuno novu stazu Infinito Race Track u Córdobi. Razlog selidbe, tada službeni, uključivao je modernizaciju infrastrukture, širi kapacitet gledatelja i strateški razvoj motorsport scene u centralnoj Argentini. 

Córdoba nije ugostila MXGP utrku od 1994. godine, kada je posljednji put zanimanje motocross karavane bilo u Cosquínu. Tamo su prošle sezone slavili Maxime Renaux u klasi MXGP, i Kay De Wolf u klasi MX2. No, Cordoba je “svirala samo jedno ljeto”.

Velika nagrada Argentine u 2026. ulazi u novo poglavlje. Nakon godina održavanja utrke u Villa La Angosturi te kratkog razdoblja u Córdobi, organizatori su odlučili preseliti argentinsku rundu u San Carlos de Bariloche, jedan od najpoznatijih gradova argentinske Patagonije. Time se motocross spektakl vraća na jug zemlje, ali na potpuno novu, moderno osmišljenu lokaciju.

Zašto baš Bariloche?

Bariloche je poznat kao turističko središte, okružen Andama i jezerom Nahuel Huapi, s razvijenom prometnom i smještajnom infrastrukturom. Upravo su ti faktori odigrali ključnu ulogu u odluci promotora i lokalnih vlasti. Grad raspolaže međunarodnom zračnom lukom, velikim hotelskim kapacitetima i iskustvom u organizaciji velikih sportskih događaja, što omogućuje lakši dolazak timova, medija i navijača.

Osim logistike, važan element je i vizualni identitet utrke. Prijenosi MXGP-a emitiraju se u cijelom svijetu, a spektakularna patagonska kulisa daje utrci dodatnu globalnu atraktivnost. Time Bariloche dobiva priliku za snažnu turističku promociju, dok MXGP dobiva jedinstvenu prirodnu pozornicu.

Za potrebe utrke izgrađena je potpuno nova staza, dizajnirana prema suvremenim MXGP standardima. Konfiguracija uključuje kombinaciju brzih ravnica, tehničkih zavoja i skokova  a podloga je mješavina pijeska i zemlje. Staza u Barilocheu duga je 1.800 metara, s 21. zavojem i izraženim prirodnim visinskim razlikama (oko 20-25 metara ukupne elevacije). Upravo taj prirodni reljef daje joj poseban karakter. Projektirao ju je Gabriel Villada, dugogodišnji dizajner motocross i supercross staza u Južnoj Americi. Villada je poznat po tome što preferira “prirodni flow” staze umjesto umjetno prenaglašenih skokova i ekstremnih prepreka, a fokus na svojim stazama stavlja na ritam i mogućnost više linija u vožnji.

View this post on Instagram

A post shared by MXGP Argentina (@mxgpargentina)

Cilj dizajna bio je stvoriti stazu koja će biti izazovna za vozače, ali i pregledna za publiku. Planirani su široki gledateljski prostori te fan zona s popratnim sadržajima, čime se želi dodatno unaprijediti iskustvo posjetitelja.

Selidba u Bariloche dio je šire strategije razvoja MXGP-a u Južnoj Americi. Nakon uspješnih, ali logistički zahtjevnih godina u Villa La Angosturi te organizacijskog zaokreta prema Córdobi, tražila se lokacija koja može dugoročno zadovoljiti sve tehničke i komercijalne kriterije prvenstva.

Preseljenje VN Argentine u Bariloche simbolizira kontinuitet, ali i ambiciju. Argentina ostaje ključna postaja u kalendaru Svjetskog motocross prvenstva, često kao jedna od uvodnih rundi sezone, što utrci daje dodatnu težinu. Vozači ondje često prvi put odmjeravaju snage u novim momčadima, na novim motorima, pa Argentina često daje odgovore na pitanja koja muče sve ljubitelje motocrossa kroz zimski period.

Za navijače to znači novu lokaciju, novu atmosferu i novu priču u bogatoj povijesti argentinskog MXGP-a. Za sport, to je još jedan korak prema jačanju prisutnosti na latino američkom tržištu i potvrda da motocross u Argentini ima čvrstu i perspektivnu budućnost. 

Hoće li staza u Barilocheu biti jednako atraktivna kao protekle argentinske postaje, vidjet ćemo već 7. i 8. ožujka. Sat brzo otkucava…

Naslovna fotografija: mxgpargentina.com

Objava MXGP: Povijest Velike nagrade Argentine pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Gajser bez greške u MX1

U klasi MX1 glavnu je riječ vodio Tim Gajser, koji je u Mantovi potvrdio ono što je nagovijestio već drugim mjestom u Algheru. Slovenski vozač bio je uvjerljiv u obje vožnje i zasluženo osvojio ukupnu pobjedu Internazionali d’Italia.

U prvoj utrci Gajser je sjajno startao i vrlo brzo preuzeo kontrolu, vozeći precizno i bez nepotrebnih rizika. Iako su iza njega pritiskali Tom Vialle i Mattia Guadagnini, prednost je iz kruga u krug rasla. Druga vožnja donijela je nešto više posla, Gajser je startao slabije, morao se probijati kroz poredak, ali čim je došao na čelo, tempo je ponovno bio nedostižan za konkurenciju. Čak ga ni mala greška, odnosno prevrtanje pred kraj druge vožnje, nije koštala pozicije jer je stvorio dovoljan razmak da mu drugoplasirani Ruben Fernandez nije stigao prići.

Gajser je vozio “mekano”, sasvim opušteno i jako brzo, baš onako kako je izgledao u svojim najboljim danima na Hondi. Neupitno je da mu je nova Yamaha “legla”, iako ga još očekuje puno posla uoči prve MXGP utrke sezone u Argentini kada će se zajedno na rampi naći svi najbolji MXGP vozači na svijetu.

Aktualni svjetski prvak Romain Febvre, Lucas Coenen, Maxime Renaux i Pauls Jonass nisu nastupili u Mantovi, već su istog dana snage odmjerili u Francuskoj na stazi Pernes les Fontaines – a pobjedu je tamo odnio Gajserov momčadski kolega, Renaux. Yamahe su u predsezonskim utrkama pokazale brzinu i dominaciju. Kako će taj omjer snaga izgledati u MXGP-u, saznat ćemo za manje od mjesec dana, 8. ožujka na novoizgrađenoj stazi Bariloche.

“Ovakve utrke su važne za osjećaj na motoru i samopouzdanje. Nisam forsirao više nego što je trebalo, ali kad sam vidio da imam ritam, jednostavno sam vozio svoje krugove“, kratko je prokomentirao Gajser nakon utrke, vidno zadovoljan, ali i svjestan da je ovo tek zagrijavanje za ono što slijedi u MXGP sezoni.

View this post on Instagram

A post shared by Yamaha Racing (@yamaharacingcomofficial)

Iza njega su se u pojedinačnim vožnjama izmjenjivali poznati suparnici: Ruben Fernandez, Jeffrey Herlings i novopečeni MXGP vozač Tom Vialle – pri čemu je Herlings ostavio dosta nesigurniji dojam na Hondi HRC u ovoj ranoj fazi kalendarske godine, pogotovo jer se Herlings u očima mnogih smatrao favoritom zbog pjeskovite podloge. Manje sreće imao je Andrea Adamo, koji je u obje utrke, i u Algheru i u Mantovi, morao odustati zbog kvara na KTM-u dok je bio u borbi za vrh.

Längenfelder diktirao tempo u MX2

U MX2 klasi dan je pripao Simonu Längenfelderu, aktualnom svjetskom prvaku u klasi MX2, koji je s dvije sigurne pobjede potvrdio odličnu formu. Nijemac je oba puta startao među prvima i brzo nametnuo ritam koji nitko nije uspio pratiti do kraja. Iza njega su se vodile zanimljive borbe za preostala mjesta na postolju, a posebno se istaknuo Cas Valk, koji je zahvaljujući konstantnosti završio drugi u ukupnom poretku dana.

Mladi hrvatski vozač Šimun Ivandić, član kluba MK MX Karlovac, također se okušao u jakoj konkurenciji klase MX2 na utrci u Mantovi, no nažalost nije se uspio kvalificirati među 40 vozača za finalne vožnje. U svojoj kvalifikacijskoj skupini zauzeo je 23. mjesto te mu je nedostajala poneka sekunda za prolazak dalje. Iako pomalo razočaran, Šimunu ovakvi nastupi donose neprocjenjivo iskustvo i bez nastupa na najvećim pozornicama nema napretka.

U klasi MX125 gledatelji su svjedočili potpunoj dominaciji Moritza Erneckera, koji je osvojio sve četiri vožnje ovogodišnje serije. Njegov tempo bio je očito iznad konkurencije, a iako se iza njega vodila borba za ostale pozicije, pobjednik ni u jednom trenutku nije bio upitan.

Mantova kao i obično – savršena uvertira u MXGP sezonu

Druga runda u Mantovi još je jednom potvrdila zašto su Internazionali d’Italia važan dio predsezone. Vrhunski vozači, jaka konkurencija, odlična staza i velika podrška publike stvorili su pravi trkaći ugođaj. Za Tima Gajsera i ostale favorite ovo je bio idealan test forme, dovoljno ozbiljan da pokaže gdje stoje, ali bez pritiska koji nosi Svjetsko prvenstvo.

Ako je suditi po viđenom u Mantovi, sezona koja slijedi mogla bi biti izuzetno zanimljiva.

Rezultati nakon obje utrke prvenstva, u Algheru i Mantovi:

Prvenstvo MX1:

1. Tim Gajser (Yamaha) 88
2. Alberto Forato (Fantic) 68
3. Mattia Guadagnini (KTM) 66

Prvenstvo MX2:

1. Simon Langenfelder (KTM) 92
2. Scott Smulders (Husqvarna) 70
3. Cas Valk (TM) 68

Prvenstvo MX125:

1. Moritz Ernecker (KTM) 100
2. Emil Ziemer (KTM) 73
3. Riccardo Pini (TM) 59

Naslovna fotografija: Monster Energy Yamaha Factory MXGP

Objava MX Internazionali d’Italia: Gajserova dominacija u Mantovi pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Monte Carlo je ipak pobjeda koja ima posebnu težinu jer to je rally koji ne prašta greške. Brze izmjene podloge, snijeg, led, suhi asfalt i nepredvidivi vremenski uvjeti godinama su lomili i najveća imena sporta. Upravo zato Oliverova pobjeda ima dodatnu težinu, a posebno jer dolazi u ranoj fazi njegove karijere. Za obitelj Solberg taj je uspjeh još emotivniji jer Monte Carlo nosi simboliku koju njegov otac, legendarni Petter Solberg, nikada nije uspio pretvoriti u pobjedu. Oliver je tako, na neki način, ostvario san koji je generacijama bio prisutan u obitelji, ali nikada do kraja ispunjen.

Petter Solberg jedno je od najupečatljivijih imena u modernoj povijesti WRC-a. Svjetski prvak iz 2003., poznat po svom nadimku “Mr. Hollywood”, bio je vozač kojeg se ili obožavalo ili se protiv njega navijalo, ali ga se nikada nije ignoriralo. Manje je poznato da je Petter, iza sve karizme i showa, izrazito emotivna osoba. Kada je Oliver počeo ozbiljnije voziti rally, Petter je više puta priznao da mu je bilo teže gledati sina na brzinama na kojima je i sam nekad vozio, nego sjediti za volanom.

Jednom je čak rekao: “Lakše je riskirati vlastiti život nego gledati dijete kako to radi”.

Ako je Petter bio lice i energija obitelji, Pernilla Solberg bila je i ostala njezina ravnoteža. I sama bivša vozačica, odrasla u motorsport okruženju, Pernilla nikada nije bila samo “supruga i majka vozača”. U obitelji se često spominje kako je upravo ona bila ta koja je inzistirala da Oliver ima normalno djetinjstvo: školu, prijatelje i sportove izvan rallyja. Nije željela da se osjeća kao projekt ili nasljednik, nego kao dijete koje samo bira svoj put.

Kada je konačno rekao da želi biti rally vozač, podrška je bila potpuna ali i vrlo strukturirana. Iako je odrastao uz servisne parkove i brdske brzince, Oliver nije odmah krenuo očevim stopama. Okušao se u drugim sportovima, a rally je došao tek kada je sam shvatio da bez toga ne može.

Zanimljiva je i obiteljska anegdota da Petter nikada nije htio Oliveru “držati predavanja” o vožnji. Savjeti su dolazili tek kada bi ih sin zatražio. U suprotnom: tišina. Ta je dinamika pomogla Oliveru da razvije vlastiti stil, ali i da nauči nositi se s pritiskom prezimena koje u rallyju i autosportu znači puno.

Solbergovi većinu vremena provode u Švedskoj, daleko od glamura i reflektora. Njihov dom više nalikuje logističkom centru nego klasičnoj kući: alati, bilješke s testiranja, onboard snimke i planovi treninga dio su njihove obiteljske svakodnevice, a obične večere često se pretvore u analizu brzinskih ispita, ali jednako tako i u sasvim obične razgovore o životu.

Rally je prisutan stalno, ali nikada nije jedina tema. Oliverova pobjeda u Monte Carlu nije samo nova statistika u WRC povijesti. Ona simbolizira kontinuitet, ali i svojevrsnu evoluciju jednog rally nasljeđa: prijenos znanja, iskustva i strasti s roditelja na dijete, ali bez nametanja, bez uspoređivanja i bez kopiranja.

U svijetu u kojem su sportske dinastije rijetkost, Solbergovi su dokaz da talent može biti naslijeđen, ali uspjeh se mora zaslužiti.

A 94. izdanje Monte Carlo rallya, bilo je savršena pozornica za početak nove stranice te obiteljske priče. Ne znamo što nam budućnost nosi, ali smo sigurni da će talentirani Oliver velikim slovima nastaviti pisati povijest obitelji Solberg.

Objava Solbergovi: Obitelj koja živi rally i piše novu povijest pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Promjene u kalendaru, dolazak nekih novih momčadi, generacijska smjena u MXGP klasi i, iznad svega, dva transfera koji su protresli ovaj sport, daju naslutiti sezonu o kojoj će se još dugo pričati.

Najviše pažnje, logično, privlače dva poteza koja su obilježila kraj 2025: prelazak Tima Gajsera u tvorničku Yamahu nakon 12 godina u HRC-u i dolazak Jeffrey Herlingsa u redove HRC Honde na Gajserovo mjesto. Rijetko se događa da dva višestruka svjetska prvaka istovremeno mijenjaju tabore u kojima su osvojili svaki po 5 svjetskih naslova, a još rjeđe da to učine u fazi karijere u kojoj i dalje imaju jasne šampionske ambicije. Upravo zato sezona 2026. nosi posebnu težinu.

Gajserov odlazak iz Honde, s kojom je osvojio sve svoje naslove, mnoge je iznenadio, ali u Yamahi ga dočekuju s velikim očekivanjima. Čelni ljudi Monster Energy Yamaha Factory Teama otvoreno su priznali da su Gajsera vidjeli kao ključni dio dugoročnog projekta povratka na vrh MXGP-a.

“Tim donosi nešto što se ne može naučiti – osjećaj za utrku, mirnoću pod pritiskom i sposobnost da pobjeđuje čak i kada stvari nisu savršene“, izjavio je vlasnik momčadi Hans Corvers uoči prvih službenih testiranja.

“Već nakon nekoliko dana na motoru bilo je jasno da se radi o iznimnoj razini profesionalizma.”

A to smo, poznavajući Tima već godinama, znali. Veliki radnik i izniman talent, Tim je uvijek bio vozač koji se strašno brzo i s lakoćom prilagođavao novim uvjetima i situacijama, a to će mu u 2026. itekako biti prednost. Gajser u predsezoni djeluje smireno, gotovo tiho, ali vrlo fokusirano. Prelazak na Yamahin YZ450F nije sigurno bio lak nakon toliko godina na Hondi, no Slovencu nije strana uloga testiranja i unaprjeđivanja motora, a Gajser će s toliko iskustva svom novom teamu znati prenijeti sve svoje želje i potrebe.

YAMAHA SIGNS FIVE-TIME FIM MOTOCROSS WORLD CHAMPION TIM GAJSER

Gajser will join the Monster Energy Yamaha Factory MXGP team for the 2026 MXGP season and beyond!

"I'm ready to give it my all and hope we can fight for the title.”

Read the announcement … pic.twitter.com/yiBJLanA0b

— MXGP (@mxgp) January 1, 2026

Tim nam je rekao da se osjeća sjajno na Yamahi, i sigurno će si dati dovoljno vremena da razumije motor, da osjeti gdje može biti agresivan, a gdje mora pustiti da Yamaha radi za njega. Napreduju iz testa u test, a Tim je već sada promijenio neke stvari u treninzima kako bi svjesno gradio izdržljivost i konstantnost za dugu MXGP sezonu.

A kad Tim i Yamaha potpuno kliknu i postanu jedno, bit će to jedna prelijepa plava rapsodija u kojoj će uživati svi istinski ljubitelji ovog sporta.

Jedna od lijepih strana ove plave priče je i ta da je dugogodišnji glavni šef mehaničara u Hondi HRC i veliki stručnjak, Massimo Castelli, otišao s Timom u Yamahu. To će biti jedna velika Gajserova prednost, jer će imati uz sebe čovjeka koji nakon 12 godina zajedničkog rada potpuno razumije njegove potrebe i kojem može potpuno vjerovati kad je u pitanju njegov motocikl.

Na drugoj strani Paddocka, na crvenoj boji, nova priča piše se oko Herlingsa. Njegov dolazak u Hondu HRC označava početak ambicioznog projekta u kojem Honda želi ponovno, nakon pet Gajserovih titula, preuzeti vrh u MXGP-u. Iako Herlings iza sebe ima sezonu obilježenu ozljedama, unutar HRC-a nema dvojbi oko njegovog potencijala.

Welcome to Honda HRC, Jeffrey Herlings!
Five-time World Champion and the winningest GP rider in history joins the team on a multi-year deal.
Ready to chase even more incredible achievements in the MXGP class#Honda #MXGP pic.twitter.com/dBgki5Hrcq

— Honda HRC (@HondaMoto_HRC) January 7, 2026

Honda CRF450R traži drugačiji stil od onoga na koji je Herlings godinama navikao, no Nizozemac to vidi kao motivaciju.

“Znam da svi gledaju u mene i pitaju se koliko će mi trebati“, rekao je tijekom jednog od zatvorenih testova. “Iskreno, i ja sam si to pitanje postavio. Ali osjećam glad kakvu nisam dugo. Ovdje sam jer želim opet biti svjetski prvak i vjerujem da to s Hondom mogu.“

Ali, autorica ovog teksta misli da će se Gajsera ipak nešto pitati o tim Herlingsovim planovima!

Dok se dvije najveće zvijezde prilagođavaju novim bojama, MXGP klasa istovremeno dobiva svježu krv. Prelazak Kaya de Wolfa i Andree Adama iz MX2 donosi novu energiju i dodatni pritisak na već etablirane vozače. Mladi vozači već na zimskim pripremama pokazuju da ne dolaze učiti, nego se natjecati, dok povratak Toma Viallea u Europu, kao Herlingsovog momčadskog kolege u HRC-u, dodatno pojačava konkurenciju i interes publike, osobito na starom kontinentu.

Ne smijemo zaboraviti ni Lucasa Coenena na KTM-u koji će, baš kao i aktualni svjetski prvak Romain Febvre na Kawasakiju imati nešto lakši zadatak jer ne mijenjaju motocikl ni klasu, pa će ove sezone na poznatom terenu nadograđivati ono gdje su stali u 2025. Niti jednog od njih se nikako ne smije podcijeniti.

Sve to odvija se uoči sezone koja donosi i osvježeni kalendar, s povratkom nekih klasičnih lokacija poput Foxhilla i Montevarchija ali i jasnim naglaskom na globalnu prisutnost prvenstva utrkama u Argentini, Australiji, Kini… i nakon dugo vremena u Južnoj Africi.

MXGP EXPANDS TO FIVE CONTINENTS WITH SOUTH AFRICA RETURN IN JULY

The FIM Motocross World Championship is BACK on South African soil for the first time in 18 years, as Johannesburg is set to host the MXGP of South Africa on 4–5 July 2026!

The country first welcomed the… pic.twitter.com/vJdOl2iyLO

— MXGP (@mxgp) December 22, 2025

No, bez obzira na to gdje će se MXGP utrke sve voziti, jasno je da će fokus publike biti na borbi dva tabora: Yamahinog projekta s Gajserom kao nositeljem i Hondinog napada predvođenog Herlingsom.

Predsezonska testiranja zasad ne nude konačne odgovore niti glasna predviđanja, ali šalju jasnu poruku: i Gajser i Herlings djeluju motivirano, zdravo i, možda najvažnije, svjesni da ulaze u sezonu u kojoj više nema alibija, obojica će pokazati koliko je u motocrossu važan vozač u odnosu na motor, i bez obzira na boju. A vozač je najvažniji.

Ako je suditi po ovom zimskom periodu, MXGP 2026. neće biti sezona čekanja i kalkulacija. Bit će to sezona sudara velikih imena, novih ambicija i priča koje se ne pišu na papiru, nego u blatu, skokovima i borbama do posljednjeg kruga. A upravo takve sezone motocross pamti. Svim vozačima želimo sezonu bez ozbiljnih ozljeda, tako da svi možemo uživati u povijesnoj godini za MXGP.

HRC je agresivno krenuo u kampanju najavljivanja Herlingsa i moglo bi se reći da s najavama i snimkama s treninga i testiranja već ‘iskaču iz paštete’, dok je Monster Energy Yamaha uz Gajsera odabrala tiši i zadržaniji pristup. Red, rad, disciplina, profesionalizam i kompletan fokus bez puno pompe.

Tko će biti bolji, brži, jači? Tko će se bolje prilagoditi, tko će imati bolji pristup i tko će najbolje tempirati formu? Sve karte bit će na stolu već 8. ožujka na potpuno novoj stazi Bariloche u Argentini. Jedva čekamo!

Naslovna fotografija: Monster Energy Yamaha MXGP Factory Team

Objava NOVA ERA MXGP-a: GAJSER NA YAMAHI, HERLINGS U HRC-u pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Agostini je odrastao u obitelji u kojoj utrkivanje na motoru nije bilo poželjno, posebno ne ocu Aureliju, bogatom industrijalcu i čovjeku uvjerenom da su motocikli izazivanje sudbine. Zbog toga je Giacomo svoje prve utrke vozio u tajnosti, skrivajući to od oca. Kad je za ulazak u službena natjecanja trebao potpis roditeljske suglasnosti, došao je trenutak koji danas zvuči gotovo filmski – obiteljski odvjetnik, vjerujući da se radi o biciklizmu, uvjerio je oca da potpiše dozvolu. Tako je jedno nesporazumno “da” postalo početak jedne od najvećih karijera u povijesti sporta.

Prve uspjehe ostvario je na brdskim utrkama, a zatim i na talijanskim prvenstvima. U ranim danima karijere vozio je motocikl koji si je jedva mogao priuštiti: Moto Morini “Settebello” plaćen na rate. U to vrijeme bio je samo mladić koji je želio dokazati da može biti brz poput svog idola, talijanskog šampiona Tarquinija Provinija. Ironijom sudbine, upravo je Provini napustio tim, a Agostini je dobio ponudu da ga zamijeni. Za momčad Moto Morini osvojio je 1963. talijansko prvenstvo klase 175cc, a 1964. osvaja i klasu 350cc te postiže četvrto mjesto u svom prvom nastupu na Velikoj nagradi Italije. Radi tih rezultata, prelazi u momčad MV Agusta, te se već 1965. bori za naslov svjetskog prvaka u klasama 350cc i 500cc.

A kad je 1965. prešao u MV Agustu, počelo je razdoblje dominacije kakvo sport rijetko pamti. Agostini je bio pobjeđivačka mašina, ali i perfekcionist. U boksu se ponašao kao drugi mehaničar. Pregledavao je svaki šaraf, slušao zvuk motora kao da čuje nešto što drugi ne mogu čuti. Iako je s MV Agustom ostvario najveće uspjehe, odnos nikada nije bio potpuno gladak. Tvrdoglavo je odbio voziti legendarni, ali tehnički rizični “350 šestocilindraš”. Kasnije je ozbiljno razmišljao o prelasku u Suzuki, no zadržale su ga lojalnost i poštovanje prema inženjeru Arturu Magniju, pa je s momčadi ostao do kraja njihove ere u prvenstvu.

Od 1965, kao prva violina Aguste osvaja sedam uzastopnih naslova u klasama 500cc i 350cc te 10 puta utrku Isle of Man TT. Šokirao je svijet motociklizma 1972. kada je izjavio da se radi opasne staze više neće natjecati na Isle of Man TT, koja je tada bila najprestižnija utrka u kalendaru. Iako je Giacomo Agostini na Isle of Manu ostvario tih deset pobjeda, njegovi nastupi na kultnom, ali brutalno opasnom TT-u obilježeni su i dubokim nemirom. Svaki krug po uskim cestama otoka smatrao je “revolucijom u vlastitoj glavi”, jer je znao da se ondje pogreške ne opraštaju. Nakon smrti svog prijatelja i momčadskog kolege Gilberta Parlottija,

Agostini je otvoreno progovorio protiv TT-a, nazivajući ga “nepotrebno smrtonosnim”. Ta iskrenost, rijetka u to vrijeme, odredila je njegov kasniji odnos prema utrci. Poštovao ju je kao vozač, ali je podjednako odlučno zagovarao da se GP prvenstvo makne s otočnih cesta. Upravo na Isle of Manu Agostini je postavio neke od svojih najimpresivnijih vožnji, ali i spoznao gdje je granica između hrabrosti i ludosti.

Malo je poznato da je Agostini bio izrazito praznovjeran. Imao je žutu majicu, koju je uvijek nosio ispod odijela i vjerovao da mu donosi sreću, iako su se tadašnje boje opreme uglavnom držale crnih i tamnih tonova. Na kacigu je stavljao medaljon Djevice Marije iz Lourdesa, a majka mu je dala još jedan s likom pape Ivana XXIII, bila je to kombinacija koja je pratila sve njegove najveće pobjede. Premda je sam sebe nazivao “sumnjičavim katolikom”, Agostini je vjerovao da mu ti simboli donose mir, sreću i fokus.

Njegova privatna strast prema uspomenama iz vlastite karijere danas “živi” u malom muzeju u Bergamu koji nije otvoren za masovni turizam, već u pažljivo uređenoj prostoriji u njegovoj kući. Agostinijev žuti broj 1, kacige, motori i trofeji pričaju priču o njegovoj karijeri, a posjetiti ga mogu samo oni koji se najave unaprijed, najčešće putem njegove kćeri, koja vodi obližnji Bed & breakfast. Iako je njegova GP karijera završila 1977., Agostini se nije mogao tek tako odmaknuti od brzine. Postoji jedna poznata anegdota kako je Enzo Ferrari, fasciniran njegovom smirenošću i osjećajem za brzinu, jednom prilikom u Maranellu rekao Agostiniju:

“Ti ne voziš motocikl, ti plešeš s njim. Takav čovjek bi trebao voziti i automobile.”

Ferrari je više puta pokušao nagovoriti Agostinija da prijeđe u Formulu 1 ili barem da vozi prototipove. Agostini je ispričao kako mu je “il Commendatore“ jednom pokazao novi Ferrarijev bolid i rekao: “Sjedni. Samo sjedni, pa ćeš vidjeti da ti se neće dati izaći iz njega.” Giacomo se nasmijao i sjeo, ali je nakon kratkog isprobavanja kokpita rekao da ga srce još uvijek vuče prema motorima. Na to mu je Ferrari odgovorio: “Šteta, ti bi mogao voziti što god poželiš. Ali razumijem, srce je najbolji mehaničar.” Probao je kratko automobilizam, do 1980. natjecao se u nekoliko automobilističkih prvenstava, kao što su Europska Formula 2 i Britansko prvenstvo Formule 1, s vlastitom momčadi i bolidom Williams FW06.

U motociklizam se vratio 1982. kao menadžer tima Marlboro Yamaha, koji pod njegovim vodstvom osvaja ukupno šest naslova u klasi 500cc, tri naslova konstruktora (1986., 1987. i 1988.) i tri naslova vozača s Eddiem Lawsonom, a upravo je Agostini bio menadžerska figura iza velikog Lawsona kad je ovaj osvajao Svjetska prvenstva s Yamahom. Tada je Agostini naučio da se pobjede doživljavaju drukčije kad stojiš iza momčadi, a ne na motociklu, ali i da je jednako teško slaviti i gubiti čak i onda kad ne držiš upravljač u rukama.

Najemotivniji trenutak njegove karijere nije bila ni jedna pobjeda, nego odluka da se povuče. Agostini je kasnije priznao da je danima plakao prije nego što je konačno rekao sebi da je vrijeme. Znao je da nije izgubio hrabrost, ali da refleksi više nisu što su bili.

“Kad osjetiš da ti nešto malo nedostaje, iako je to ‘malo’ jedva primjetno – to je kraj”, rekao je jednom prilikom.

Danas, desetljećima nakon posljednje utrke, Agostinijev utjecaj ostaje golem. Brojevi su i dalje tu, kao granice i rekordi koje novi naraštaji pokušavaju pomaknuti, ali njegova ostavština je više od statistike. Ona je u pričama o žutoj majici, o skrivenim utrkama, o medaljonima u kacigi i tihoj sobi prepunoj trofeja u Bergamu. Giacomo Agostini ostavio je svijetu moto utrka kombinaciju preciznosti, hrabrosti i strasti koja se još dugo neće ponoviti.

Nevjerojatnih 15 naslova svjetskog prvaka, najtrofejniji vozač moto utrka na svijetu. Il signore Giacomo Agostini.

Naslovna fotografija: Wikipedia – By Anefo

Objava Giacomo Agostini – život iza rekorda pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

HRC-ova ponuda bila je jedan od glavnih razloga zašto se Vialle vraća ‘kući’ nakon boravka u Americi, jer se prilika za vožnju tvorničkog CRF450R ne pruža često, a nije htio dopustiti da mu ta prilika isklizne iz ruku. Budući da je prelazak na veće motocikle bio tako važan korak, znao je da su prava oprema i pravo okruženje ključni za nastavak njegovog niza osvajanja trofeja.

U prilagodbi na klasu MXGP pomoći će mu starosjedioc na Hondi Ruben Fernandez, koji je produžio svoj ugovor s HRC-om, a glasine da će se dvojcu pridružiti i peterostruki svjetski prvak Jeffrey Herlings, izgleda da i nisu više glasine, nego tek puka formalnost koju moraju ispoštovati do isteka Herlingsovog ugovora s KTM-om krajem prosinca.

Koliki će veliki gubitak za HRC biti to što su nakon dugih 11 godina ostali bez peterostrukog prvaka svijeta Tima Gajsera, koji je poznat kao vrhunski profesionalac, radnik i vozač koji se jako brzo prilagođava na nove uvjete, pokazat će 2026. Jedva čekamo!

Francuz Vialle će svoj debi imati već 15. studenog na na Paris Supercrossu, gdje će imati priliku nastupiti pred domaćom publikom, zatim počinju pripreme za MXGP kampanju 2026. koja završava Motocrossom nacija u Erneeu u Francuskoj – stazi na kojoj je Vialle prethodno pobijedio u MXON-u 2023. godine.

“Mislim da je Tomov dolazak u Hondu HRC pravi uspjeh za tim. On je dvostruki svjetski prvak u motocrossu i dvostruki prvak SX-a, tako da mogućnost da se netko tako talentiran kao on pridruži timu u ovoj fazi karijere samo pokazuje da radimo sve prave stvari. Naravno, ovo će biti prvi put da će se utrkivati ​​na motoru od 450 ccm, ali tijekom svoje karijere suočavao se s promjenama i novim okruženjima, tako da smo svi uvjereni da će se moći prilagoditi Hondi CRF450R. Prvo ima utrku Paris SX, što je nešto novo za naš tim, pa ćemo svi tamo zajedno učiti, ali nakon toga će biti isključivo motocross i pripreme za Svjetsko MXGP prvenstvo.”

Marcus Pereira de Freitas – generalni direktor HRC-a za MXGP

“Ovo je velika promjena za mene, ali osjećao sam da je to prava promjena u ovom trenutku moje karijere. Imam puno iskustva u vožnji na svjetskim prvenstvima, pa sam uvijek pratio seriju i kako se stvari tamo odvijaju, a kada sam saznao da je Honda HRC zainteresirana za potpisivanje ugovora sa mnom, znao sam da neću dobiti bolju priliku. Vidio sam što su uspjeli postići na stazama, a izvan staza sam čuo samo dobre stvari o njima kao timu, pa se ovo činilo kao savršeno vrijeme za povratak u seriju svjetskih prvenstava i pokušaj nastavka mog prethodnog uspjeha na svjetskom prvenstvu u MXGP klasi. Znam da neće biti lako i da će biti puno učenja da se naviknem na Hondu CRF450R, ali siguran sam u svoje sposobnosti i jedva čekam da počnem!”

Tom Vialle – Honda HRC MXGP

Tom Vialle (rođen 28. listopada 2000. u Avignonu, Francuska)

2020.

1. FIM MX2 svjetski prvak u motocrossu

2021.

3. FIM MX2 svjetsko prvenstvo u motocrossu

2022.

1. FIM MX2 svjetski prvak u motocrossu

2023.

1. FIM MXoN prvak s Francuskom

AMA Supercross, Pro Motocross i SMX debi

2024.

2. SMX 250 svjetsko prvenstvo

2. AMA Pro Motocross 250 prvenstvo

1. AMA Supercross 250 East prvak

2025.

3. SMX 250 svjetsko prvenstvo

5. AMA Pro Motocross 250 prvenstvo

1. AMA Supercross 250 East prvak

Objava Službeno: Tom Vialle u HRC Hondi u klasi MXGP pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.