Prva sezona Formule 1 održala se 1950. godine i od tada je prošla kroz brojne veće i manje promjene i kontinuirano se razvijala prema sportu kakvog danas poznajemo, stoga nije jednostavno uspoređivati vozačke dosege kroz cijelu povijest najjačeg razreda svjetskog automobilizma. Prije svega, broj utrka danas je drastično veći nego u samim počecima, pa se tako u prvoj sezoni vozilo samo sedam utrka, dok ćemo sljedeće sezone po prvi puta gledati čak 24 utrke. Bolidi su danas neusporedivo pouzdaniji nego na početku utrkivanja, a na matematički učinak vozača utječu i pravila bodovanja. Nekada je pobjeda vrijedila osam bodova, dok danas vrijedi čak 25, dvostruko više vozača osvaja bodove u jednoj utrci, a veća je i razlika između broja osvojenih bodova za prvo i drugo mjesto.

Do početka devedesetih godina nisu se sve utrke računale u konačnom zbroju bodova, nego unaprijed određeni broj najboljih rezultata pojedinog vozača. Tako su se znale događati i situacije da su svjetskim prvacima postajali vozači koji to ne bi uspjeli da su se u konačnom zbroju računali rezultati u svim utrkama. Za određivanje najdominantnijih sezona pojedinih vozača za ovu su priliku korišteni sljedeći kriteriji: najveći postotak pobjeda u ukupnom broju utrka u sezoni, najveći postotak osvojenih od maksimalnog mogućeg broja bodova te najveća relativna razlika u broju osvojenih bodova između prvoplasiranog i drugoplasiranog vozača.

On the occasion of his birthday, we would like to remember the great Alberto Ascari.

Tap if you would have liked to have seen his victories with #ScuderiaFerrari in 1952 and 1953.#MuseiFerrari #Ferrari @ScuderiaFerrari pic.twitter.com/7Pu1DLRq6s

— Musei Ferrari (@MuseiFerrari) July 13, 2023

Prvi vozač za kojeg bismo mogli reći da je apsolutno dominirao u jednoj sezoni svjetskog prvenstva bio je Alberto Ascari u Ferrariju 1952. godine. On je slavio u 6 od 8 mogućih utrka sezone te je sa 75% pobjeda sve do prošle sezone držao rekord. U preostale dvije utrke nije osvajao bodove. S obzirom da su se za ukupan plasman računala četiri najbolja rezultata, ostvario je najveći mogući broj bodova, njih 36 (uz osam bodova za pobjedu, tu su uračunata i četiri boda za najbrži krug). Računamo li sve utrke, osvojio je 74% mogućih bodova. Osvojio je 50% bodova više od drugoplasiranog Nina Farine, a računamo li sve utrke, gotovo dvostruko više.

Juan Manuel Fangio osvojio je naslov prvaka četiri sezone zaredom, a najdominantnija je bila sezona 1954. u kojoj je slavio u 6 od 9 utrka, odnosno imao je 67% pobjeda, a vozio je za Maserati i Mercedes. Računalo se najboljih pet rezultata, a osvojio je 93% mogućih bodova te 67% bodova više od drugoplasiranog Josea Froilana Gonzaleza.

Sljedeći dominantan vozač bio je Jim Clark u Lotusu 1963. godine. Slavio je u 7 od 10 utrka, a samo jednu nije završio na postolju. Računalo se najboljih šest rezultata, pa je ostvario maksimalna 54 boda (devet bodova za pobjedu), a gledamo li sve utrke osvojio je 81% bodova. U konačnom je zbroju osvojio 86% mogućih bodova više od drugoplasiranog Graham Hilla. Dvije sezone kasnije također je bio uvjerljiv, a ostvario je jednu pobjedu manje.

Jim Clark on his Lotus 25 racing at Spa Francorchamps. Belgian Grand Prix, 1963.
Tumblr#formulawednesday #wednesday #thundermotorsports pic.twitter.com/afyrN1u7ir

— Thunder Motorsports (@thundermsports) June 7, 2023

Jackie Stewart je 1969. godine u Matri slavio u 6 od 11 utrka, ostvarivši učinak od 55% pobjeda. Osvojio je 78% mogućih bodova te prikupio 70% više bodova od drugoplasiranog Jackyja Ickxa. Dvije sezone kasnije ostvario je identičan učinak pobjeda, osvojio 77% mogućih bodova te zabilježio 88% više bodova nego drugoplasirani Ronnie Peterson. Između ove dvije sezone svjetskim je prvakom posthumno postao Jochen Rindt, a razlog osvojenog naslova unatoč pogibiji četiri utrke prije kraja, bila je i činjenica da je u prvih devet utrka ostvario pet pobjeda.

U iduća dva desetljeća nismo vidjeli izrazitu dominaciju jednog vozača, iako su u tome razdoblju naslove redom osvajali velikani Formule 1, kao što su: Emerson Fittipaldi, Niki Lauda, Nelson Piquet, Alain Prost i Ayrton Senna. To je upravo posljedica jake i stabilne konkurencije koja je vladala u to vrijeme, no znalo se dogoditi da se dvojica vozača izdvoje iznad ostalih te se do posljednje utrke bore za naslov, kao što je to često bio slučaj sa Sennom i Prostom.

Dominantan je, pomalo iznenađujuće, bio Nigel Mansell u Williamsu 1992. godine. Slavio je u prvih pet utrka sezone, ukupno rekordnih 9 puta u 16 utrka, što je učinak od 56% pobjeda. Ostvario je i rekordnih 14 najboljih startnih pozicija. U svim utrkama u kojima je došao do cilja, završio je na postolju. Osvojio je 93% bodova više od drugoplasiranog momčadskog kolege Riccarda Patresea.

1992 Monaco GP: Ayrton Senna vs Nigel Mansell. #F1

A great race between two of the greatest drivers in F1's history! @culture_f1 @F1_AyrtonSenna @F1#Formula1 #FormulaOne #Senna pic.twitter.com/9Ts96IoTHn

— Paul McGinnes (@PaulMcG92) December 16, 2023

Michael Schumacher svoj prvi naslov svjetskog prvaka osvojio je s Benettonom 1994. godine, a sezonu kasnije obranio je naslov prilično dominantno. Slavio je u 9 od 17 utrka, uz učinak od 53% pobjeda. Za razliku od prethodne sezone, kada je naslov osvojio sa samo bodom više od drugoplasiranog Damona Hilla, ovoga je puta prikupio gotovo 50% više bodova od Britanca. Sinonim za Schumacherovu dominaciju u Formuli 1 ipak je njegovo vrijeme provedeno u Ferrariju. U suradnji s Jeanom Todtom i Rossom Brawnom između 2000. i 2004. osvojio je pet naslova svjetskog prvaka zaredom i usput porušio brojne rekorde. Pritom se posebno ističu tri sezone.

U sezoni 2001. po treći put u karijeri je slavio u 9 od 17 utrka, ostvario 72% mogućih bodova te osvojio 89% više bodova od drugoplasiranog Davida Coultharda. U sljedećoj sezoni bio je još uvjerljiviji. Slavio je u rekordnih jedanaest utrka, uz učinak od 65% pobjeda, a svih sedamnaest utrka završio je na postolju. Osvojio je 85% mogućih bodova te 87% bodova više od drugoplasiranog momčadskog kolege Rubensa Barrichella. U osvajanju svog posljednjeg naslova svjetskog prvaka ponovno je srušio rekord po broju pobjeda u jednoj sezoni. Slavio je u 13 od 18 utrka, što je učinak od 72% pobjeda, osvojivši 82% mogućih bodova. Ostvario je i rekordnih sedam pobjeda zaredom unutar jedne sezone.

Sljedeću veliku dominaciju u Formuli 1 ostvario je Sebastian Vettel u Red Bullu s četiri naslova prvaka između 2010. i 2013. godine, a posebno su uvjerljive bile druga i četvrta sezona, dok se u preostale dvije sezone vodila napeta borba do posljednje utrke. Nijemac je 2011. godine postao najmlađi vozač koji je obranio naslov prvaka, preuzevši taj rekord od Fernanda Alonsa. Slavio je u 11 od 19 utrka u sezoni, što je učinak od 58% pobjeda. Osvojio je 83% mogućih bodova, odnosno 45% bodova više od drugoplasiranog Jensona Buttona.

OTD 2010: "You just wait Sunshine, you just wait…"

Sebastian Vettel becomes youngest ever F1 world champion.

Seb won at Abu Dhabi for his fifth victory of the season, taking the title by four points from Alonso.

He remains the youngest champion at 23 years, 134 days. pic.twitter.com/MHTX2GQT0n

— Dan – EngineMode11 (@EngineMode11) November 14, 2023

Svoj posljednji naslov prvaka osvojio je na još impresivniji način. Slavio je u 13 od 19 utrka, što je učinak od 68% pobjeda. Izjednačio je Schumacherov rekord po broju pobjeda u jednoj sezoni, a srušio je rekord po broju uzastopnih pobjeda, ostvarivši pobjedu u posljednjih devet utrka sezone. Osvojio je 84% mogućih bodova, odnosno 64% bodova više od drugoplasiranog Fernanda Alonsa, uz tada rekordnu razliku od 155 bodova.

Razdoblje između 2014. i 2020. godine obilježila je dominacija Lewisa Hamiltona i Mercedesa. Britanac je u pet od svojih šest pobjedničkih sezona s njemačkom momčadi slavio u više od 50% utrka, a najbolji učinak imao je u skraćenoj pandemijskoj 2020. godini, kada je najbolji bio u 11 od 17 utrka. U istoj je sezoni ostvario i najveću relativnu razliku ispred drugoplasiranog vozača, odnosno 56% više bodova od Valtterija Bottasa. Najbolji bodovni učinak imao je 2014. godine, kada je osvojio 81% mogućih bodova, dok je najbolji apsolutni rezultat ostvario 2019. godine, kada je osvojio 413 bodova. U većini sezona nije imao pretjerano izraženu dominaciju ispred drugoplasiranog vozača, s obzirom na to da su i njegovi momčadski kolege često bili superiorni u odnosu na ostale suparnike, a u najneizvjesnijoj 2016. godini do naslova je došao Nico Rosberg.

Lewis Hamilton is a SEVEN time WORLD CHAMPION!

2008
2014
2015
2017
2018
2019
2020 pic.twitter.com/HopuYCTGTd

— ESPN F1 (@ESPNF1) November 15, 2020

Momčad Red Bulla dočekala je novu dominaciju u Formuli 1, a ovoga puta u glavnoj je ulozi aktualni trostruki svjetski prvak Max Verstappen. Nakon prvog naslova osvojenog na dramatičan način u posljednjem krugu sezone, preostala dva naslova osvojena su prilično impresivno. U sezoni 2022. slavio je u rekordnih 15 od 22 utrke, što je učinak od 68% pobjeda. Osvojio je 76% mogućih bodova, odnosno 47% bodova više od drugoplasiranog Charlesa Leclerca.

O dominaciji Max Verstappena i svim rekordima koje je srušio u prošloj sezoni već smo imali prilike čitati u ranijem tekstu. Ostvario je nestvarnih 19 pobjeda u 22 utrke i s učinkom od 86% pobjeda u sezoni srušio 71 godinu star rekord Alberta Ascarija. U preostale tri utrke osvojio je dva druga i jedno peto mjesto. Slavio je u rekordnih deset uzastopnih utrka. Osvojio je 93% mogućih bodova i više nego dvostruko više bodova od drugoplasiranog momčadskog kolege Sergia Pereza. U apsolutnim brojkama, to su rekordnih 575 osvojenih bodova te razlika od 290 bodova u odnosu na drugoplasiranog vozača. Sve navedene dosege bit će gotovo nemoguće nadmašiti u budućnosti, no sljedeća sezona donosi nam rekordne 24 utrke pa uz preduvjet nastavka forme Nizozemca i austrijske momčadi nije nemoguće da neka od tih ostvarenja već u ovoj godini budu dodatno poboljšana.

Objava Od Ascarija do Verstappena – dominantno osvojene titule u Formuli 1 pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

VN Južne Afrike prvi se puta u kalendaru Formule 1 pojavila 1962. godine. Vozila se posljednji vikend u prosincu na stazi Prince George Circuit u East Londonu. Bio je to nastavak tradicije utrkivanja u Južnoj Africi, prekinute Drugim svjetskim ratom. Ovakav kasni termin održavanja jedne utrke Formule 1 neobičan je čak i iz današnje perspektive kada imamo 24 utrke u kalendaru i sezona završava početkom prosinca, no ne čudi ako uzmemo u obzir da je u Južnoj Africi tada početak ljeta. U East Londonu se vozilo i godinu kasnije, a utrka koja se trebala voziti na kraju 1964. godine prebačena je na tjedan kasnije te je tako postala prvom utrkom u 1965. godini, a održana je točno 1. siječnja.

@_F1_Retro: '#OnThisDay in 1965.

The new World Championship season got underway with Jim Clark driving his Lotus-Climax-33 to a dominant victory in the South African Grand Prix at East London.
John Surtees finished 2nd… pic.twitter.com/mWWS9cEgJM, see more https://t.co/hF8tMd4e7U

— Graham Hill News (@TT_GrahamHill) January 1, 2023

Takav potez značio je da su momčadi u novu sezonu ušle s prošlosezonskim bolidima, nemajući dovoljno vremena za razvoj novih. Treba naglasiti da je tada bilo uobičajeno da sezona počinje u svibnju, dva mjeseca kasnije nego u današnje vrijeme. Najbrži u kvalifikacijama bio je Jim Clark u Lotusu te nakon 85 krugova utrke i slavio s uvjerljivih pola minute prednosti ispred aktualnog svjetskog prvaka Johna Surteesa u Ferrariju i Grahama Hilla u BRM-u. Britanca nije omela ni krug prerano pogrešno pokazana crno-bijela ciljna zastava. Bila je to utrka u kojoj je debitirao Jackie Stewart, osvojivši šesto mjesto i jedan bod. Bila je to i prva utrka u Formuli 1 za proizvođača guma Goodyear, čime je prekinut monopol Dunlopa. Na iduću utrku, VN Monaka, čekalo se gotovo pet mjeseci, a Clark je dominirao većim dijelom sezone te osvojio svoj drugi naslov prvaka.

Iduće godine utrka u East Londonu vozila se na isti datum, no nije bila dijelom svjetskog prvenstva. Godinu kasnije VN Južne Afrike seli se na stazu Kyalami i ponovno postaje prvom utrkom svjetskog prvenstva, a vozila se dan nakon Nove godine. U sezoni 1968. utrka se održala u ponedjeljak, 1. siječnja. Ponovio se pole position i pobjeda Jima Clarka u Lotusu. Škotski vozač u toj je utrci srušio brojne rekorde. Vodio je u najviše utrka (43), proveo je najviše krugova u vodstvu (1943), ostvario najviše pole positiona (33), postigao najviše savršenih vikenda (pole position, pobjeda i najbrži krug – 11) i pobijedio u najviše utrka (25), čime je prestigao rekord Juana Manuela Fangia, koji je trajao 11 godina. Nažalost, bila je to i posljednja utrka Jima Clarka u Formuli 1. Tri mjeseca kasnije poginuo je u nesreći na stazi Hockenheim, u utrci Formule 2.

Jim Clark – Lotus – Kyalami, South African Grand Prix – 1968 pic.twitter.com/MIR81RuKr0

— Classic Formula 1 (@ClassicFormula1) January 24, 2015

VN Južne Afrike na stazi Kyalami ostala je u kalendaru Formule 1 do 1993. godine, s prekidom između 1986. i 1991. godine zbog politike apartheida, no prebačena je na ožujak, uz nekoliko iznimaka, i više se nije održavala na samom početku godine. U posljednje vrijeme pojavila se mogućnost povratka VN Južne Afrike i staze Kyalami u Formulu 1, no zbog stajališta tamošnje vlade prema ruskoj agresiji u Ukrajini, FIA je otklonila takav razvoj situacije u bliskoj budućnosti.

Naslovna fotografija: Wikipedia – autor: Ossewa

Objava Formula 1 na Novu godinu pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Osnivač momčadi Guy Anthony “Tony” Vandervell bio je britanski industrijalac i veliki zaljubljenik u svijet oktanskog sporta. Bogatstvo je stekao kao vlasnik tvornice za proizvodnju tankih zidnih (thin-wall) ležajeva od Babbitt legura. Samo ime Vanwall nastalo je kao izvedenica iz riječi Vandervell i Thinwall. Nakon Drugog svjetskog rata kupio je model Ferrarija 125 te ga je modificirao i nastupao u utrkama pod imenom Thinwall Special. Na taj je način ispitivao vrijednost svojih ležajeva, a istraživanje je provodio za British Racing Motors (BRM). Automobil se pokazao uspješnim, a Vandervell je bio u kontaktu i sa samim Enzom Ferrarijem te mu pružao detaljnu kritiku osobina svoga automobila.

Velika motivacija za ulazak u svijet Formule 1 Vandervellu je bila opsesija crvenim talijanskim automobilima i snažna želja da ih pobijedi. Vanwall je bio prvi u nizu konstruktora koje će Enzo Ferrari prozvati „garažistima“, nasuprot etabliranim tvorničkim momčadima. Prva utrka Formule 1 u kojoj je sudjelovao jedan bolid Vanwalla bila je VN Velike Britanije 1954., a vozio ga je Peter Collins. Zbog kvara na motoru nije završio utrku. Bolid su Vandervellu pomogli složiti dizajner Owen Maddock iz Coopera i inženjer Leo Kuzmicki iz Nortona. Taj bolid i dalje nije bio potpuno originalan proizvod, a dizajn šasije posuđivali su od Ferrarija i Maseratija. U prve dvije sezone nije bilo većih uspjeha, no zabilježili su nekoliko pobjeda u utrkama koje se nisu bodovale za svjetsko prvenstvo.

Prekretnicu u razvoju momčadi predstavlja dolazak Colina Chapmana, vlasnika Lotusa i kasnijeg osnivača istoimene momčadi, jedne od najuspješnijih u povijesti Formule 1. Chapman je uz pomoć stručnjaka za aerodinamiku Franka Costina stvorio konkurentniji bolid, no i dalje su se mučili s pouzdanošću bolida. Prvi bodovi stigli su na VN Belgije 1956. godine. Harry Schell osvojio je četvrto mjesto. VN Francuske iste godine ostala je upamćena kao jedini vozački pokušaj Colina Chapmana u Formuli 1, no zbog sudara na treningu s momčadskim kolegom Mikeom Hawthornom nije uspio startati u utrku. Za momčad je u toj sezoni vozio i Maurice Trintignant, jedan od najdugovječnijih vozača iz ranog razdoblja Formule 1.

Kako bi postigao veće uspjehe, Vandervell se odmaknuo od tradicionalne britanske industrije, posluživši se Boschovom pumpom za ubrizgavanje goriva i Goodyearovim sustavom za kočenje. Uslijedile su dvije najuspješnije Vanwallove sezone u Formuli 1. Prvi plasman na podij ostvario je Tony Brooks na VN Monaka 1957. godine. Prva pobjeda stigla je iste godine na VN Velike Britanije, na stazi Aintree. Posebnost te pobjede bila je činjenica da su bolid dijelili Stirling Moss i Tony Brooks te je pobjeda upisana obojici. Bio je to treći i posljednji put da su pobjedu podijelila dvojica vozača u zajedničkom bolidu. To je ujedno i prva Velika nagrada koju je osvojio jedan britanski konstruktor, i to na domaćem terenu s dvojicom britanskih vozača. Do kraja sezone još je dvije pobjede upisao Stirling Moss, na VN Pescare i VN Italije te zauzeo drugo mjesto u poretku svjetskog prvenstva, iza Juana Manuela Fangia.

Sezona 1958. bila je još uspješnija. U sezoni koja je brojala ukupno 11 utrka, Moss i Brooks zabilježili su svaki po tri pobjede. Stirling Moss pobijedio je i na VN Argentine, vozeći za Cooper-Climax. Treći vozač momčadi bio je Stuart Lewis-Evans, ostvarivši dva plasmana na postolje. Ukupno šest pobjeda te još tri plasmana na postolje trojice vozača osigurali su momčadi mjesto u povijesnim knjigama Formule 1. Vanwallov zeleni VW 5 postao je prvi bolid osvajač konstruktorskog naslova prvaka, koji se prvi put počeo bodovati u toj sezoni. Ipak, Stirling Moss ostao je još jednom kratak u borbi za vozački naslov svjetskog prvaka. Zaostao je tek jedan bod iza bivšeg vozača Vanwalla Mikea Hawthorna, koji je postao svjetskim prvakom sa samo jednom pobjedom u sezoni. Nažalost, slavlje Vanwalla nije dugo trajalo. Stuart Lewis-Evans preminuo je uslijed ozljeda zadobivenih u nesreći na VN Maroka, posljednjoj utrci sezone. Bila je to i posljednja utrka Mikea Hawthorna, koji se ubrzo umirovio, a u siječnju iduće godine poginuo u prometnoj nesreći.

Vijest o smrti Lewisa-Evansa pogoršala je već narušeno zdravlje Tonya Vandervella te se odlučio povući iz svijeta Formule 1. Momčad bez njega nije bila ni sjena pobjedničke momčadi iz prethodnih sezona te su u iduće dvije sezone uspjeli nastupiti u samo dvije utrke. VN Francuske 1960. godine bila je posljednja utrka Vanwalla u Formuli 1. Odlazak Vanwalla iz Formule 1 označava i završetak ere dominacije bolida s prednjim motorom. Unatoč neslavnom kraju, Vanwall će ostati upisan kao prvi konstruktorski svjetski prvak, što mu osigurava posebno mjesto u povijesti Formule 1.

Naslovna fotografija: Kolekcija Vanwall bolida u Donington Grand Prix Collection muzeju (izvor: Wikipedia, John Chapman)

Objava Izumrli velikani F1 – istaknute momčadi iz prošlosti: Vanwall pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Momčad sa sjedištem u Silverstoneu u sezonu je krenula s djelomično izmijenjenom postavom. Tijekom prošlogodišnje ljetne stanke svoj odlazak iz Formule 1 najavio je Sebastian Vettel, a u Aston Martinu nisu oklijevali te je kao novi vozač ubrzo predstavljen Fernando Alonso, nezadovoljan u Alpineu. Rezervni vozač Nico Hülkenberg napustio je momčad i prešao u Haas, a njegovo mjesto u novoj sezoni dijele Stoffel Vandoorne i Felipe Drugovich. Potonji je na predsezonskom testiranju u Bahreinu mijenjao Lancea Strolla, jedinog preostalog prošlogodišnjeg člana vozačke postave, koji je doživio manju biciklističku nesreću.

Bolid AMR23 pokazao se vrlo brzim i pouzdanim, posebno u rukama dvostrukog svjetskog prvaka Fernanda Alonsa. Španjolac je na početku sezone nizao plasmane na pobjednička postolja te je svaku od prvih 12 utrka sezone završio u bodovima. S druge strane, Lance Stroll ne uspijeva držati korak s iskusnijim i uspješnijim kolegom, ali i dalje bilježi za svoje standarde vrlo solidne rezultate. Forma momčadi pala je u drugoj polovici polusezone, no kontinuirani plasmani obojice vozača među deset najboljih, uz samo dva odustajanja, pomogli su momčadi da sredinu sezone dočeka u aktivnoj borbi za treće mjesto konstruktorskog poretka. Ukupna bodovna zaliha prikupljena u dosadašnjem dijelu sezone uvjerljivo nadmašuje zbrojeni učinak momčadi u cijele prethodne dvije sezone, koje je završavala na sedmom mjestu konstruktorskog poretka.

Aston Martin jedna je od pozitivnih priča ove sezone Formule 1. Momčad koja je prethodne dvije sezone provela u donjem dijelu poretka sada se na krilima Fernanda Alonsa nalazi vrlo blizu samome vrhu. Već je sami početak sezone pokazao kako je ovogodišnji bolid konkurentniji od prethodnih, kako u kvalifikacijama, tako i u utrkama. Fernando Alonso u prve je tri utrke sezone nanizao tri plasmana na pobjedničko postolje, a u prvih osam utrka samo se dva puta nije penjao na pobjedničko postolje. Lance Stroll ne vozi na toj razini, no može se reći kako ima iznadprosječnu sezonu u usporedbi sa svojim dosadašnjim učinkom u Formuli 1. Ponajviše zahvaljujući iskusnom Španjolcu, koji izvlači maksimum iz svog bolida, Aston Martin se u jednom dijelu sezone nalazio na drugom mjestu poretka konstruktora, tek iza nedodirljivog Red Bulla.

U drugom dijelu polusezone uslijedio je određeni pad te momčad ne bilježi niti jedno postolje u posljednje četiri utrke polusezone, što je dovelo do pada na treće mjesto konstruktorskog poretka. Bez obzira na to, momčad je svakako nadmašila očekivanja uoči sezone. Slabiji rezultati još uvijek ne zabrinjavaju šefove momčadi. Mike Krack smatra kako oni nisu posljedica pada forme momčadi, već su posljedica nadogradnji i poboljšanja bolida ostalih momčadi, zbog čega su se Mercedes, Ferrari i McLaren pokazali bržima u posljednjih nekoliko utrka.

Najbolji nastup u dosadašnjem dijelu sezone momčad Aston Martina imala je na VN Australije, trećoj utrci sezone. Alonso je u utrku startao kao četvrti, a Stroll kao šesti. Kanađanin je na samome startu imao kontakt sa Charlesom Leclercom, što je dovelo do odustajanja vozača Ferrarija. Ubrzo smo vidjeli i crvenu zastavu, nakon izlijetanja Alexa Albona. u nastavku utrke borbu za prvo mjesto vodili su Max Verstappen i Lewis Hamilton, dok je Carlos Sainz prestigao Strolla, a svoju utrku vrlo je brzo završio i George Russell. Nova crvena zastava uslijedila je nakon što se Kevin Magnussen zabio u zid tri kruga prije kraja utrke.

Ponovni start utrke bio je kaotičan, s još četiri odustajanja. Alonso se izvrtio u kontaktu sa Sainzom, a Stroll je završio u šljunku, no obojica su uspjela nastaviti utrku. Pokazana je i treća crvena zastava, a nakon novog starta vozio se tek jedan krug. Slavio je Verstappen ispred Hamiltona i Alonsa, a Stroll je utrku završio na četvrtom mjestu. Zabilježena su dva incidenta s gledateljima. Krhotine nakon Magnussenovog sudara uzrokovale su ozljedu jednog navijača, dok se skupina navijača našla na stazi prije samog kraja utrke, što je uzrokovalo i četvrtu crvenu zastavu. Organizatori utrke i FIA naišli su na brojne kritike zbog načina na koji su upravljali utrkom tijekom crvenih zastava i ponovnih startova.

U Aston Martinu se nadaju kako će uz nove nadogradnje na bolidu u nastavku sezone ponovno doći bliže vrhu i bilježiti rezultate s početka sezone. Mike Krack očekuje još veću i neizvjesniju borbu u utrkama koje slijede, a dodao je i kako je uvjeren da će Alonso u nekoj od preostalih utrka ostvariti i toliko čekanu pobjedu. Iako su u Aston Martinu sigurni da mogu vratiti mjesto prvog pratitelja Red Bulla, čini se kako je Mercedes ipak ostvario preveliku prednost, iako ne nedostižnu, a velika borba mogla bi se voditi između Aston Martina i Ferrarija za treće mjesto u poretku konstruktora.

Već sami pogled na statistiku vozača upućuje na veliku razliku u kvaliteti. Alonso je uvjerljiv i u kvalifikacijama i u utrkama, a zanimljivo je da je Kanađanin jedini plasman u utrci ispred Španjolca ostvario na njegovoj domaćoj VN Španjolske. Alonso na pobjedu u Formuli 1 čeka još od te iste VN Španjolske 2013. godine, a iako je ostvario šest plasmana na pobjedničko postolje te se njegova 33. pobjeda iščekuje od početka sezone, ona se još nije dogodila. Najbolji rezultati su mu dva druga mjesta na VN Monaka i VN Kanade, a zabilježio je i četiri starta iz prvog startnog reda, no niti jedan pole position. Stroll je svoj najbolji plasman, odnosno četvrto mjesto, ostvario na već ranije spomenutoj kaotičnoj VN Australije, a upisao je i jedina dva odustajanja Aston Martina ove sezone: na VN Saudijske Arabije zbog kvara motora i na VN Monaka zbog kvara na kočnicama.

Ne uslijedi li značajan porast forme, Fernanda Alonsa u nastavku sezone očekuje borba s Lewisom Hamiltonom za treće mjesto u poretku vozača, dok bi Lanceu Strollu dohvatljivo moglo biti osmo mjesto Landa Norrisa. Što se tiče njihove budućnosti u momčadi, Španjolac ima potpisan višegodišnji ugovor, kakav mu Alpine nije htio ponuditi, te je njegov ostanak izgledan. S druge strana, prilično je izvjesno kako Kanađanin ima zajamčeno mjesto u momčadi dokle god je njegov otac vlasnik momčadi.

Objava Aston Martin: Najugodnije iznenađenje prvog dijela sezone pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Zanimljiva je pozadina održavanja same utrke. Bila je to treća utrka sezone, a prvotno se trebala održati na stazi Autopolis u Japanu kao VN Azije, no planovi su propali te se nakon osam godina vratila VN Europe, a kao domaćin odabrana je staza Donington Park koja se bezuspješno pokušavala izboriti za domaćinstvo VN Velike Britanije. Poznata tvrtka iz svijeta video igara SEGA bila je naslovni sponzor utrke, a osim službenog trofeja, pobjednik je dobio i trofej u obliku njihove popularne maskote, ježa Sonica. Do danas je to ostala jedina utrka Formule 1 održana u Doningtonu, iako se staza koristila u drugim automobilističkim serijama, a do 2009. godine bila je i dio Moto GP-a.

Na početku posljednje sezone svoga velikog rivalstva Ayrton Senna u McLarenu i Alain Prost u Williamsu upisali su svaki po jednu pobjedu. Francuz je slavio na južnoafričkoj stazi Kyalami, dok je Brazilac bio najbrži na domaćem Interlagosu. Senna je vodio u prvenstvu zbog drugog mjesta u Kyalamiju, dok Prost nije završio utrku u Brazilu. U kvalifikacijama za treću utrku sezone bolje se snašao Prost te osigurao najbolju startnu poziciju. Iza njega su startali njegov momčadski kolega Damon Hill te Michael Schumacher u Benettonu, a Senna je ostvario tek četvrti najbrži rezultat kvalifikacija.

Utrku su obilježili kišni uvjeti. Prost je poveo ispred Hilla, a na treće se mjesto probio Karl Wendlinger u Sauberu koji je iskoristio borbu Schumachera i Senne na samome startu. Senna je mladog Nijemca prestigao u trećem zavoju, a odmah zatim ostavio je iza sebe i Wendlingera. Prestizanje Austrijanca s vanjske strane staze bilo je posebno impresivno. Zatim je Brazilac krenuo u lov na Williamsov dvojac. Hilla je ulovio u sedmom zavoju McLean’s, dok je Prost odolijevao do pretposljednjeg zavoja Melbourne Hairpin. Senna je u drugi krug utrke ušao kao vodeći vozač. U manje od jednoga kruga po kišnim je uvjetima prestigao četvoricu vozača i poveo u utrci. Bio je to vjerojatno najbolji prvi krug u povijesti Formule 1.

Staza se s vremenom počela sušiti, a Senna je zbog problema u boksu izgubio vodstvo. Vratio ga je fantastičnim taktičkim odlukama. Uvjeti na stazi bili su promjenjivi, a Senna je ostao na stazi kada su vozači Williamsa išli po kišne gume. To se pokazalo ispravnim potezom, budući da se staza ponovno počela sušiti, a Williamsi su se morali vratiti po gume za suho. Senna je tijekom utrke odradio četiri ulaska u boks, a Prost čak sedam. Brazilac je postavio najbrži krug utrke, a zanimljivo je da se to dogodilo u krugu u kojem je prošao kroz bokseve, što je posljedica položaja startno-ciljne linije i same konfiguracije staze, gdje ulaz u boks krati stazu i predstavlja svojevrsni prečac. Senna je na kraju slavio ispred Hilla i Prosta te je svoju prednost u poretku svjetskog prvenstva povećao na 12 bodova.

Do kraja sezone Prost je ipak uhvatio kontinuitet rezultata i proslavio svoj četvrti naslov prvaka. Bila je to ujedno i njegova posljednja sezona u Formuli 1. Ayrton Senna svoj četvrti naslov nije dočekao. Poginuo je u Imoli, nešto više od godinu dana nakon utrke u Doningtonu. Iza sebe je ostavio veliku sportsku baštinu, a VN Europe 1993. jedan je od najblistavijih trenutaka u njegovoj bogatoj i slavnoj karijeri.

Naslovna fotografija: Martin Lee, izvor: Wikipedia

Objava Na današnji dan 1993. godine: Najbolji krug u povijesti Formule 1 pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

U prve dvije utrke sezone borili su se s izvedbom i pouzdanošću bolida. Charles Leclerc u Sakhiru nije završio utrku zbog problema s motorom, a promjena pogonske jedinice rezultirala je kaznom u Džedi. Ferrarijev vozač nakon utrke je javno iskazao nezadovoljstvo izvedbom bolida, a Vasseur nudi vlastitu procjenu stanja u momčadi:

“U ovoj situaciji moramo misliti na momčad i o tome kako se poboljšati, no također mislim da moramo ostati mirni, nije baš sve pošlo krivo. U usporedbi s utrkom u Bahreinu, u Saudijskoj Arabiji smo poboljšali kratkoročnu brzinu u odnosu na konkurenciju, ne u odnosu na Red Bull, nego Aston Martin i Mercedes. Problem u utrci bila je brzina na tvrdim gumama, što se moglo vidjeti tijekom vikenda.”

Na pitanje je li Red Bull dohvatljiv u nastavku sezone, Vasseur je odgovorio:

“Mislim da je, moramo nastaviti pritiskati. Pogrešan je pristup razmišljati o zaostatku i hoćemo li ga moći smanjiti. Moramo se usredotočiti na sebe, znamo gdje smo slabi i to moramo popraviti. Vidjet ćemo kakav će biti ishod kada ostvarimo pristojan napredak. Kada počnete razmišljati kakav bi mogao biti potencijal razvoja u budućnosti, izgubite se.”

“Znamo što moramo poboljšati, to je u DNK našega sporta, ne samo zbog trenutne situacije, znamo da moramo raditi. Nastavit ćemo dalje i možete biti sigurni da ću jutro nakon svake utrke biti u svome uredu i ubijati se od posla”, dodao je.

Iako je potvrdio da su nadogradnje za sljedeću utrku u Australiji na putu, Vasseur je naglasio da je uoči velikih promjena na bolidu potrebno izvući maksimum iz postojećih postavki.

“Mislim da ćemo dobiti manje nadogradnje idući tjedan, no smatram da se ne smijemo oslanjati na njih. Osnovna misao kojom se vodimo tijekom vikenda jest da moramo biti na svom maksimumu, a to u ovome trenutku nije slučaj. Ne uspijevamo izvući 100% iz bolida u svakoj sesiji. Moramo se usredotočiti na to prije nego što počnemo razmišljati o nadogradnjama”, zaključio je Francuz.

Objava Vasseur: Nije baš sve pošlo krivo pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Uoči VN Japana početkom mjeseca objavljeno je da će iduće sezone Francuz svoje sjedalo u AlphaTauriju zamijeniti onim u Alpineu, koje je ostalo upražnjeno odlaskom Fernanda Alonsa u Aston Martin. Francuski konstruktor razmatrao je nekoliko opcija za njegovog nasljednika te je odlučeno kako je 26-godišnji Gasly, koji već ima više od 100 odrađenih utrka u Formuli 1 te jednu pobjedu u Monzi 2020.godine, savršen izbor.

Szafnauer je pojasnio: „Kao što svi znaju, otprilike u vrijeme ljetne stanke počeli smo tražiti novog vozača, pri čemu smo se vodili određenim kriterijima. Tražili smo brzog, iskusnog, a istovremeno mladog vozača. Uzevši sve to u obzir, nije bilo mnogo kandidata, a Pierre je svakako takav vozač.“

S Alpineom se povezivalo i Daniela Ricciarda, koji je već vozio za momčad pod tadašnjim imenom Renault, a na kraju sezone napušta McLaren. Momčad iz Enstonea ipak se nije odlučila za povratak 33-godišnjeg Australca, koji je izjavio da nije iznenađen takvom odlukom.

„U početku smo razmatrali nekoliko vozača, uključujući i Daniela, no kako sam rekao, odlučili smo da je Pierre najbolji izbor. Iskusan je, brz i mlad, a kada je postalo izvjesno da nam je dostupan, odlučili smo se za njega“, rekao je Szafnauer.

Gaslyja će u Alpineu dočekati njegov sunarodnjak Esteban Ocon, a Szafnauer je uvjeren kako će dva vozača stvoriti snažno partnerstvo. Bilježe slične rezultate tijekom karijere, a postat će prvi francuski vozački par u momčadi s Renaultovom DNK još od Alaina Prosta i Renea Arnouxa 1982. godine.

„Poznaju se i međusobno utrkuju već dugi niz godina. Podjednakog su iskustva, obojica su vrlo brza i ambiciozna te smatram da će dobro funkcionirati zajedno“, zaključio je Szafnauer.

Objava Szafnauer objasnio zašto je odlučio angažirati Gaslyja pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Američka momčad do ljetne je stanke osvojila više bodova nego u cijele posljednje tri sezone zajedno i trenutno se nalazi na sedmome mjestu u poretku konstruktora. U novu eru Formule 1 ušli su turbulentno, no mogu biti zadovoljni razvojem sezone, posebno u usporedbi s posljednjih nekoliko godina.

HAAS F1 TEAM

Pobjede: 0
Postolja: 0
Bodovi: 34 (Magnussen 22, Schumacher 12)
Najbolji rezultat u kvalifikacijama: Magnussen 4. (Emilija Romagna – za sprint), Schumacher 6. (Kanada)
Najbolji rezultat u utrkama: Magnussen 5. (Bahrein), Schumacher 6. (Austrija)
Bodovi prošle godine nakon 13 utrka: 0

Momčad Genea Haasa prošlu je sezonu završila na posljednjem mjestu konstruktorskog poretka s nulom u rubrici bodova. Debitanti Mick Schumacher i Nikita Mazepin nisu uspjeli iz limitiranog bolida izvući bolji rezultat od 12. mjesta, stoga je momčadi jedino preostalo nadati se da će im nova tehnička pravila ići u korist te vjerovati u svoje mogućnosti slaganja bolida za novu sezonu.

Šef momčadi Guenther Steiner u više je navrata naglašavao kako su žrtvovali razvoj bolida za 2021. godinu s ciljem što bolje pripreme za novu sezonu s novim pravilima. Uoči sezone izražavao je blagi optimizam te najavljivao borbu za bodove i sredinu poretka. Očekivano, Ferrari je i dalje opskrbljivač motora za momčad, a dugogodišnji Ferrarijev zaposlenik Simone Resta ostao je na poziciji tehničkog direktora momčadi. Haas VF-22 prvi je bolid predstavljen uoči nove sezone.

Nažalost, u sezonu nisu krenuli mirno. Za vrijeme predsezonskih testiranja u Barceloni započela je ruska agresija na Ukrajinu. Haas je stavljen pod povećalo zbog povezanosti s ruskim kapitalom. Epilog svega bilo je raskidanje suradnje s vozačem Nikitom Mazepinom i naslovnim sponzorom Uralkalijem te promjena boja na bolidu. Dodatan problem bilo je kašnjenje opreme na drugo predsezonsko testiranje u Bahreinu. Mnogi su očekivali kako će novi momčadski kolega Micka Schumachera postati rezervni vozač Pietro Fittipaldi, no Haas se odlučio na iskustvo ispred mladosti te angažirao svog bivšeg vozača Kevina Magnussena.

Velik dio ljubitelja Formule 1 nije žalio kada je Magnussen krajem 2020. godine napustio Haas pa se pojavio skepticizam oko njegovog ponovnog angažmana. Danac je izjavljivao da je vrlo motiviran i da, unatoč originalno drugačijim planovima, jedva čeka povratak u Formulu 1. Što mogu Haas i Magnussen pokazali su već na prvoj utrci sezone u Bahreinu, gdje je Danac dohvatio petu poziciju, dok je mladi Nijemac zauzeo 11. mjesto, svoj tada najbolji rezultat u utrci Formule 1. Magnussen je bolje krenuo u sezonu te je još osvajao bodove u Jeddi i Imoli, dok se Schumacher više mučio s bolidom.

Nakon nekoliko uvodnih utrka uslijedio je pad forme te je Magnussen zabilježio nekoliko odustajanja. S druge strane, Schumacher nije osvojio bodove u prvih devet utrka sezone. U Jeddi nije startao u utrku zbog nesreće u kvalifikacijama, a težak sudar imao je i u Monaku. Zbog toga su se pojavile sumnje u njegove mogućnosti i budućnost u Formuli 1, no to Micka nije obeshrabrilo. U Kanadi su oba vozača prošla u Q3, no nisu uspjeli doći do bodova. Nakon toga uslijedila je nova prekretnica u sezoni.

U sljedeće dvije utrke oba su vozača osvajala bodove. U Silverstoneu je Schumacher s 19. startne pozicije dogurao do osmoga mjesta, dok je Magnussen startao sa 17. pozicije, a utrku završio na 10. mjestu. U Austriji su ponovno oba vozača prošla u završnu rundu kvalifikacija, što su ovoga puta iskoristili te utrku završili na šestom i osmom mjestu. U posljednje dvije utrke prije ljetne stanke nisu osvajali bodove. U Mađarsku su došli s prvim većim preinakama na bolidu. Magnussenov bolid imao je značajno izmijenjeno podvozje i difuzor, dok su najočitije vizualne promjene doživjeli poklopac motora i otvori za hlađenje.

Usporedimo li statistiku dvojice vozača, možemo vidjeti da je Magnussen uvjerljiv u kvalifikacijama (11-2), dok je Schumacher uspješniji u utrkama (7-5). Nijemac je nakon početnih problema uhvatio formu, no nedovoljno da nadoknadi Dančev vrlo uspješan početak sezone. Magnussen je bodove osvajao u pet utrka te u obje sprint utrke, dok je Schumacher dva puta utrku završavao u bodovima. Danac je zabilježio četiri odustajanja u odnosu na Nijemčeva dva.

Što se tiče nastavka sezone, za očekivati je da će se vozači Haasa u još ponekoj utrci boriti za bodove. Tek treba vidjeti kakav će dugoročni utjecaj na rezultate momčadi imati nove promjene na bolidu. Do kraja sezone slijedi im borba u donjoj polovici konstruktorskog poretka, gdje će pokušati dostići Alfa Romeo, ali i obraniti se od AlphaTaurija i Aston Martina. Rekordnu 2018. godinu i 5. mjesto u poretku konstruktora s 93 osvojena boda teško će dostići, no ovo bi mogla biti druga najuspješnija sezona u povijesti momčadi u Formuli 1. Ono što je najvažnije, dvije prethodne neuspješne sezone već su odavno arhivirane.

Objava Analiza momčadi nakon prvog dijela 2022. – Haas pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

“FIA potvrđuje da je Michael Masi odlučio napustiti FIA-u i preseliti se u Australiju kako bi bio bliže svojoj obitelji te prihvatio nove izazove.”

“Nakon iznenadne smrti Charlieja Whitinga 2019. godine, u trogodišnjem je razdoblju vršio dužnosti direktora utrka Formule 1 i delegata za sigurnost, a zadatke za koje je bio zadužen izvršavao je profesionalno i predano.”

“FIA mu zahvaljuje na predanosti i želi sve najbolje u budućnosti.“

O Masijevoj ulozi kao direktora utrka često se raspravljalo, a mnogi su bili nezadovoljni njegovim odlukama. Posebno se izdvaja VN Abu Dhabija prošle godine, gdje su njegove odluke uzrokovale kontroverznu završnicu sezone.

Masi je nakon istrage smijenjen s položaja direktora utrka, uz mogućnost premještaja na neko drugo radno mjesto unutar organizacije.

Prema svemu sudeći, Masi je ipak odlučio napustiti FIA-u te pronaći novi posao u Australiji, gdje je u prošlosti vršio dužnost zamjenika direktora utrka u automobilističkoj kategoriji V8 Supercars.

Objava Michael Masi napušta FIA-u pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

VN Velike Britanije krenula je kaotično, a nakon ponovljenog starta i pada Maxa Verstappena u poretku, Leclerc je ubrzo zauzeo drugu poziciju. U 31. krugu prestigao je Sainza za vodstvo u utrci, no nakon sigurnosnog automobila u 39. krugu ostao je na tvrdim gumama, dok su ostali vozači u vrhu poretka otišli u boks po svježi set soft guma. Španjolac je ponovno preuzeo vodstvo, a Leclerc do kraja utrke nije uspio zadržati Sergia Pereza i Lewisa Hamiltona iza svojih leđa te je zauzeo četvrtu poziciju.

„Od sigurnosnog automobila nadalje, utrka je krenula nizbrdo. Prije toga bili smo vrlo brzi, no u prvom krugu mislio sam da je gotovo. Vidio sam oštećeno prednje krilo i pomislio kako to ne izgleda dobro. Nakon toga uspjeli smo pronaći ravnotežu i činilo se kako idemo prema pobjedi.“

„Kad se pojavio sigurnosni automobil, odlučili smo da ću ja ostati na stazi, a Carlos otići u boks. To nije ispalo dobro za mene i vrlo sam razočaran. S druge strane, ovo je ostvarenje sna za Carlosa, no što se moje utrke tiče, ne mogu sakriti razočaranje“, izjavio je Leclerc.

Vozač iz Monaka nije htio dovoditi u pitanje odluke svoje momčadi dok ne dobije sve informacije, a dodao je kako je barem uživao u borbi s Perezom i Hamiltonom u završnici utrke.

„Teško mi je komentirati izvana dok nemam sve detalje odluke. Naravno da sam frustriran jer mi je utrka nakon toga postala vrlo teška. Pokušavao sam sve da zadržim ostale bolide iza sebe, no razlika u gumama bila je prevelika.“

„Druga polovica utrke bila je zabavna, ali i vrlo zahtjevna. Morao sam izvlačiti maksimum iz svog bolida kako bih zadržao poziciju i mislim da sam napravio sve što sam mogao. Analizirat ću s momčadi da vidimo jesmo li mogli napraviti nešto bolje“, zaključio je Leclerc, koji nakon ove utrke ostaje treći u poretku svjetskog prvenstva vozača.

Objava Leclerc: Ne mogu sakriti nezadovoljstvo pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.