Nikako pa nikako, Nico

Svaka generacija svojeg Fisichellu (Buttona) ima, tj. potajnog favorita kojem zaista svi navijači žele da uspiju i ostvare velike rezultate u Formuli 1 pa čak i nauštrb onih za koje se stvarno navija i prati. Nico Hülkenberg je takvu karmu zaradio svojom skromnošću i prvim startnim mjestom u Brazilu 2010.

Karijera prije Formule 1 u rangu Lewisa Hamiltona i imenjaka Rosberga, solidni rezultati u samoj Formuli 1 te pobjeda na 24 sata Le Mansa, uvijek su bili zasjenjeni nezgodnim statističkim podatkom da Nico u Formuli 1 još uvijek nema barem ni podij.

Olakotna okolnost u toj nekoj “sramoti” bila mu je da bolidi koje je vozio nisu baš bili na razini borba za postolje, iako je Sergio Perez 2015. osvojio jedno 3. mjesto u Force Indiji kao Nicov momčadski kolega.

“Zahvaljujući” Nikiju Laudi nije potpisao za Mercedes ususret magičnoj turbo eri za momčad iz Brackleya, a u zraku je uvijek visio taj neki propušteni, nepotpisani ugovor za Ferrari.

Sa svojih 1,84 metara visine nije tipičan kepec poput ostatka grida pa zato nije baš ni san svakog inženjera pri dizajniranju bolida, ali prelaskom u Renault 2017. godine napokon se to činilo kao konkretan korak u karijeri s tvorničkom momčadi.

Bilo je to razdoblje kada se francuski proizvođač pokušavao ozbiljnije vratiti u vrh Formule 1. Rezultati su bili solidni za sredinu poretka, ali opet, konkurencija je Renaultu bila predaleko. Nico je donosio bodove, bio bolji od Palmera i Sainza, ali ne i Ricciarda.

Upravo te posljednje 2019. bila je na domaćem i kaotičnom Hockenheimu najveća prilika za osvajanje barem trećeg mjesta u utrci. Priliku je tada ugrabio Daniil Kvyat, pošto je Nico u naletu izletio u ogradu u posljednjem zavoju 41. kruga, počevši gubiti kontrolu kroz zloglasnu Sachskurve sekciju zavoja, dapače namočenu kišom.

Vrijedi još spomenuti i 4. mjesto u Belgiji 2016. u Force Indiji. Nažalost, krajem 2019. godine Nico odlazi iz Formule 1. Viđamo ga u zamjenskim ulogama za vrijeme COVID-19 sezona. Čak je i tamo bilo manjka sreće pa tako nije uspio ni startati utrku 2020. u Silverstoneu (prvu) zbog problema s kvačilom Racing Pointovog bolida.

Najbolji rezultat bilo je 7. mjesto također u Silverstoneu, ali u drugom grand prixu, startavši s odličnog trećeg mjesta! No, najbolja utrka bila je svakako za VN Kanade, gdje je Nico s 20. pozicije na startu došao do 8. mjesta na cilju. Opet, trud i iskustvo dolaze na vidjelo.

Koliko god mi je drag Mick Schumacher, dolazak Nice na njegovo mjesto u Haasu popraćen je s novom nadom oko osvajanja podija. Suck my balls duo je držao momčadi glavu iznad površine, a Hulkovi rezultati ponovo ne mogu proći nezapaženo. Vraća se u Sauber za sezonu 2025. godine te ujedno od sljedeće godine ponovo vozač tvorničke Audi momčadi.

Upravo za miran napredak u tvorničkoj momčadi, Nico će radi postignutog podija napokon krenuti mnogo opuštenije i bez tereta koji je sada pomalo zahvatio nesretnog Yukija Tsunodu. Kao i u spomenutom Kvyatovom slučaju, za taj podij bilo je potrebno malo kaosa u utrci, odvažnosti u taktici, kikseva najbržih i trud se napokon isplatio.

Ne, nećemo spominjati sreću, to je imao Norris sa svojom nezasluženom pobjedom poguranom prestrogom sudačkom odlukom njegovom momčadskom kolegi. Sreća je još i ta da će se ova utrka u Silverstoneu pamtiti baš po Nicovom podiju.

Drugi dio poretka prvenstva konstruktora nikad nije bio konkurentan kao ove sezone, posebice kada se usporedi s prošlom godinom, a s ovakvim Nicom, Sauber može bez problema uloviti Williams na visokom 5. mjestu poretka konstruktora.