VN Azerbajdžana: Dobitnici i gubitnici

Ovogodišnje izdanje VN Azerbajdžana proteklo je u pomalo neobičnom, rekli bismo čak i previše mirnom tonu. Posebice ako priču gledamo kroz kontekst uličnih utrka koje su same po sebi plodno tlo za razno razne vrste nedaća i nepredviđenih situacija. Nedaća i nepredviđenih okolnosti bilo je zapravo vrlo malo, barem što se tiče vozačkih i trkaćih incidenata, samim tim i na uličnim stazama gotovo neizbježnih, pravih sigurnosnih automobila pa i crvenih zastava.

U kontekstu rečenog o mirnom tonu utrke, spomenimo i izostanak prave borbe za pobjedu i sami vrh do koje je došlo uslijed Ferrarijevog debakla, a koja se nakon zanimljivog raspleta kvalifikacija svakako očekivala. Što se ostalih tiče, već uobičajeno, svatko je utrku završio s nekom svojom pričom i računicom…

Dobitnici:

Red Bull – u jeku neizvjesne i napete borbe koja se trenutno vodi između Red Bulla i Ferrarija, način na koji su Verstappen i Perez došli do prvog i drugog mjesta u utrci, doista je pravi jackpot. Već od starta vidjelo se kako projekcije o boljem tempu u utrci u odnosu na Ferrari, drže vodu. Ipak, u dosta smo primjera tijekom nedjeljne utrke vidjeli kako je sustizanje jedno, a pretjecanje nešto drugo, bez obzira na iznimno dugačku DRS zonu. Kako bi se ta priča u konačnici odvila ostaje nepoznato jer uslijed katastrofe koja je zadesila oba Ferrarijeva bolida, već od polovice utrke Red Bullovi vozači ostali su praktički bez konkurencije ostvarivši petu pobjedu u posljednjih pet utrka čime su nakon prilično turobne situacije s početka prvenstva, sada u zavidnoj poziciji i formi.

Mercedes – baš kao što su nekoć drugi s petoga mjesta čekali pogreške ili kvarove tada Mercedesovih i Red Bullovih bolida kako bi se dočepali postolja ili barem drvene medalje, tom se idejom sada vode vozači Srebrnih strijela. George Russell već je postao konstanta pa je tako u osmom ovosezonskom nastupu došao do već trećeg postolja. Mladi je Britanac zapravo u odnosu na start ostvario napredak za dva mjesta koja su mu poklonili momci iz Ferrarija pa se u tom kontekstu i nije previše oznojio. S druge strane i Hamilton je doduše uz nešto više akcije i muke kako s drugim vozačima tako i s leđima, hladnim sjedalom itd., došao do za Mercedes u ovome trenutku respektabilne četvrte pozicije čime se potvrdilo kako se na Mercedesovoj podužoj listi problema, ako ništa drugo, ne nalazi faktor pouzdanosti.

Pierre Gasly – iako je recimo to tako, degradiran odlaskom iz Red Bullove A u B momčad, Pierre Gasly zadržao je status vozača koji i dalje slovi kao brz i talentiran. U tekućoj sezoni doduše, ruže mu baš ne cvjetaju što se odrazilo i na rezultate koji su dosta skromni s čak pet odustajanja u prvih osam utrka. U Bakuu je to izgledalo dosta bolje što se vidjelo i po vrlo dobroj startnoj poziciji. Iako je potencijalno četvrto mjesto izgubio od Lewisa Hamiltona, Francuz je u konačnici zadovoljan jer je u nesumnjivo najboljem ovosezonskom nastupu, došao i do najboljeg plasmana u sezoni.

Daniel Ricciardo – napokon malo sreće i za posrnulog Australca. Koliko doduše osmo mjesto za vozača njegovog kalibra, može biti sreća. Uslijed dosta loših nastupa, što u kvalifikacijama, što u utrci, u Ricciardovom slučaju često se kemijalo i mudrijalo s alternativnim taktikama, izborom guma i sl., što nije uvijek davalo rezultat. Ovog puta startna pozicija nije bila previše loša, a i ideja sa startom na tvrdim gumama pokazala se dobrom. Tim više što se vjerojatno predviđeni izlazak sigurnosnog ili barem virtualnog sigurnosnog automobila dogodio u pravo vrijeme. Pitanje je ipak što bi se dogodilo da trojica vozača iz kruga osvajača bodova nisu završili utrku prije reda. No, činjenica kako se taktičkim manevrom probio ispred Norrisa i to što je napokon došao do pokojeg boda u trenutku kada su kritike čak i iz same momčadi sve glasnije, jedino je bitno.

Sebastian Vettel – već je poznato kako staza u Bakuu odgovara iskusnom Nijemcu, a to je potvrdio i u ovosezonskom izdanju. Dobar na kvalifikacijama, živ i aktivan u utrci u bolidu koji je djelovao vrlo pristojno i konkurentno. Prizor je to koji bi svi simpatizeri kako Sebastiana Vettela, tako i momčadi Aston Martin željeli gledati češće. No nažalost, realnost je ipak nešto drugačija. Ne moramo i u ovom slučaju naglašavati kako i Seb Vettel spada u red onih koji su svoj najbolji ovosezonski rezultat postigli u velikoj mjeri pogurani odustajanjima Sainza, Leclerca pa i Tsunode, no to su problemi kojima će se baviti u Ferrariju i Alpha Tauriju. Vettelu svakako palac gore za vrlo uvjerljiv nastup.

Gubitnici:

Ferrari – iako će u Ferrariju i nakon ovog kiksa nesumnjivo konstatirati kako se trebaju okrenuti idućoj utrci i podići glavu gore, jer realno gledajući što im je drugo i preostalo, ovo je fail koji se ipak može gledati i u nekom širem kontekstu. Naime, osim značajnog bodovnog ako hoćete i psihološkog poguranca koji su dali izravnim konkurentima, malo po malo, počinju se u pitanje dovoditi i one značajke i vrijednosti koje su za mnoge bili Ferrarijev glavi forte u utrci za naslov(e), a to je prije svega pouzdanost Scuderijinog bolida. Kako je i rečeno, jedna loša utrka, makar bila i dvostruko loša, neće značiti kako je preko noći taj bolid od makine postao šklopocija, što uostalom potvrđuje i Red Bull koji je imao grozan start sezone. Ipak, vrijeme je za buđenje jer Leclercov zaostatak za Maxom već je prešao jednu utrku fore, a kako stvari stoje niti Perez više nije nimalo nebitan faktor.

Yuki Tsunoda – vozač koji osim onih Ferrarijevih ima ponajviše razloga za nezadovoljstvo svakako je mladi Japanac. Baš kao i njegov iskusniji momčadski kolega, i Tsunoda je već na kvalifikacijama pokazao kako Alpha Taurijevom bolidu očito dobro odgovara staza u Bakuu. Bez osobitih problema, Japanac se držao unutar zone osvajača bodova gdje bi vrlo vjerojatno i ostao da se njegova utrka nije upropastila uslijed već pomalo smiješnih problema s DRS sustavom koji je od početka sezone mučio dosta vozača. Tsunoda je ipak postao svojevrsni unikat kada je ova vrsta problema u pitanju jer mu se krilo otvaralo na pola zbog čega je morao u boks. Kada se na čudu od par milijuna dolara problem počeo rješavati sveprisutnim duct tapeom, daljnji je ishod bio očekivan.

Alfa Romeo – vrlo loš nastup za momčad Alfa Romea, ne samo zbog tehničkog kvara uslijed kojega je mladi Zhou morao odustati već i zbog cjelokupne forme tijekom trkaćeg vikenda. Znamo kako u momčadima tzv. sredine poretka forma podosta oscilira uvjetovana konfiguracijom staze, vremenskim uvjetima, čak i odabirom guma pa tako nešto previše i ne čudi. Bilo kako bilo, bolide Alfa Romea, a to se posebice odnosi na Valtterija Bottasa, navikli smo gledati u konkurentnijim i jednostavno rečeno boljim izdanjima.

Lance Stroll – u usporedbi sa svojim momčadskim kolegom, Strollova utrka bila je potpuno nekonkurentna i loša. Kanađanin tijekom čitave sezone izgleda prilično neuvjerljivo i nekako bljedunjavo čemu su i dokaz tek dva osvojena boda. Iako je Aston Martin daleko od bajnog i previše brzog bolida, u nedjelju je gledajući Vettelov primjer, došla i ta utrka na kojoj su stvari uvjetovane ovim ili onim razlozima izgledale vrlo solidno. Samim tim, Strollov loš nastup ima dodatnu težinu u onom negativnom kontekstu jer takvih prigoda kako stvari stoje, neće biti previše.

Kevin Magnussen – jedna od zanimljivijih i recimo to tako simpatičnijih priča s početka sezone bili su Haas i Kevin Magnussen. Tri plasmana u bodove u prve četiri utrke već su uvelike nadmašile sve ostvareno u prošloj groznoj i nekonkurentnoj sezoni pa se nekako očekivalo kako će tu solidnu formu u Haasu zadržati i dalje. Nažalost, čini se kako je K-Magova magija trenutno nestala jer i četvrtu utrku za redom Danac ostaje bez bodova, ovoga puta doduše ne svojom krivicom. Iako je nemoguće predvidjeti što bi se događalo do kraja, prema viđenom u tih trideset krugova koliko je proveo na stazi, Magnussen se imao malo čemu nadati.