Koliko je vozača uspjelo vratiti naslov nakon višegodišnje dominacije: Lewis jedini zna kako se to radi

Prošlo je više od mjesec dana od iznimno uzbudljivog završetka sezone u Abu Dhabiju u kojoj je Max Verstappen osigurao svoj premijerni naslov, postavši četvrti najmlađi F1 pobjednik u povijesti, nakon Vettela, Alonsa i Hamiltona. Upravo je potonjeg nadmudrio i spriječio ga u naumu osvajanja osme titule svjetskog prvaka, čime bi prestigao velikog Michaela Schumachera. Mnoge stranice za klađenje, poput kladenjeonline.com, davale su prednost Lewisu, ponajviše zbog iskustva, no čelična volja i borbenost Nizozemca dovela ga je do najvećeg uspjeha dosadašnje karijere.

Lewisa drugi put u F1 karijeri čeka ovakva situacija u kojoj ima cilj povratka naslova nakon što ga je izgubio poslije višegodišnje dominacije. Prvi „verstappen“ bio mu je Nico Rosberg, no Hamilton je, nakon gubitka naslova 2016., uspio ga osvojiti 2017. i započeti novu dominaciju. Dovoljno je reći da nikome to nije pošlo za rukom tijekom povijesti… U nastavku analiziramo sve F1 vozače koji su se doveli u takvu situaciju – dakle, osvajali su trofej barem dvije godine u nizu te ga sezonu poslije izgubili. Nitko ga osim Lewisa nije uspio vratiti u drugoj sezoni.

1955. Alberto Ascari (pobjednik 1952. i 1953.) – poginuo tijekom sezone

Alberto Ascari ostao je poznat kao prva velika zvijezda Ferrarija, iako je prošlo skoro sedam desetljeća od njegove smrti. Nakon dvostrukog slavlja Alfa Romea u prve dvije sezone Formule 1, pojavio se Ascari u Ferrariju te uzeo dvije krune u sljedeće dvije sezone, čime je ostao jedini vozač Ferrarija uz Schumachera s back-to-back titulama. Nakon tih naslova, prešao je u Lanciju u kojoj nije bilježio takve rezultate, a u sezonu 1955. ušao je dvjema odustajanjima. Posebno je dojmljiva nesreća bila na VN Monaka kada je završio u moru, ali samo sa slomljenim nosom. Četiri dana kasnije, poginuo je na Monzi tijekom „prijateljske vožnje“ s Eugenijom Castelottijem. Imao je 36 godina.

1959. Juan Manuel Fangio (pobjednik 1954. – 1957.) – oprostio se 1958. godine

Ovaj Argentinac, prva velika zvijezda Formule 1 koju je osvajao čak pet puta i to s četiri različite momčadi (Alfa Romeo, Ferrari, Mercedes-Benz, Maserati), oprostio se od „oktanskog cirkusa“ kada je vidio da se više ne može boriti s mlađima i boljima. Nakon pet naslova, 1958. imao je već 47 godina te je njegovo vrijeme došlo kraju. Nakon višegodišnje dominacije osvojio je tek 14. mjesto u ukupnom poretku odvezavši samo dvije utrke do kraja.

1962. Jack Brabham (pobjednik 1959. i 1960.) – 9. mjesto (9 bodova)

Brabham je vjerojatno najpoznatiji po tome što je jedini pobjednik Formule 1 koji je slavio u bolidu vlastite momčadi – Brabham Racing Organisation. Bilo je to 1966. godine, no još ranije osvojio je dvostruku krunu natječući se u Cooperu. Upravo je prvu sezonu u svom Brabhamu odvezao 1962. godine kada je imao cilj vratiti naslov u svoje vitrine. Nažalost, trebale su dobre tri-četiri godine da automobil postane konkurentan.

1988. Alain Prost (pobjednik 1985. i 1986.) – 2. mjesto (87 bodova)

Drugu polovicu 80-ih i prvu polovicu 90-ih godina prošlog stoljeća najviše pamtimo po rivalstvu dvojice ponajvećih F1 vozača ikada, Alaina Prosta i Ayrtona Senne. Godine 1986., Prost je postao prvi vozač nakon 26 godina koji je obranio naslov, još od spomenutog Brabhama. Uspio ga je „skinuti“ jedan drugi Brazilac, Nelson Piquet Jr., no onda je 1988. započelo pravo rivalstvo Prosta i Senne, onda kada je Ayrton stigao u McLaren. Prva bitka pripala je Senni, a Prost se 1988. morao zadovoljiti drugom pozicijom. Nije mu bilo lako protiv Brazilaca tih godina…

1993. Ayrton Senna (pobjednik 1990. i 1991.) – 2. mjesto (73 boda)

U istu situaciju kao i Prost doveo se Ayrton Senna 1993. godine. Nakon što je slavio u spomenutoj 1988., na vrh je ponovno došao 1990. sa sedam bodova ispred Prosta te 1991. s čak 24 boda ispred Mansella. Kratkim odlaskom Prosta iz F1 1992. godine, Brazilac očito nije imao dovoljno motivacije te je tu sezonu završio na petoj poziciji prepustivši vrh Mansellu. Povratak Prosta godinu kasnije donio je i boljeg Sennu, no Francuz je u Williamsu bio prejak. Odnio je ukupnu pobjedu s čak 26 bodova prednosti ispred Senne.

1997. Michael Schumacher (pobjednik 1994. i 1995.) – diskvalifikacija (78 bodova)

Talent i znanje Michaela Schumachera F1 fanovi imali su prilike vidjeti još 1992. u Belgiji. Trebala je malo pasti snaga Prosta i Senne da Michael započne svoju veliku karijeru. Koliko god se F1 svijet ne želi rado prisjećati sezone 1994. zbog pogibije Senne na Imoli, ta je godina bila prva pobjedonosna za velikog Nijemca, unatoč kontroverzama zbog njegovog sukoba s Damonom Hillom u finalu na VN Australije. Isti je uspjeh ponovio godinu kasnije, ponovno u Benettonu, no onda je uslijedila nešto slabija sezona u Ferrariju. Velika mrlja na njegovu karijeru stigla je u posljednjoj utrci na Jerezu 1997. godine u obliku namjernog sudara s Villeneuveom, kasnijim pobjednikom. Zbog namjere izazivanja nesreće, Schumacher je dva tjedna kasnije diskvalificiran iz čitave sezone.

2001. Mika Hakkinen (pobjednik 1998. i 1999.) – 5. mjesto (37 bodova)

Hakkinen je bez premca najveći finski F1 vozač u povijesti, jedan od trojice s naslovom (Keke Rosberg, Kimi Raikkonen) te jedini s dva naslova. Nije mu bilo lako preko Lotusa doći do respektabilne ekipe McLarena, no uspio je u tome te je upravo u njihovom bolidu 1998. i 1999. stigao do trofeja. Godine 2000. izgubio je naslov od Schumachera koji je tada započeo veliku dominaciju te je pokušao odvesti još jednu sezonu u F1. Posljednja mu je utrka bila u Japanu 2001. godine, a te je godine ukupno bio peti.

2006. Michael Schumacher (pobjednik 2000. – 2004.) – 2. mjesto (121 bod)

Još 2004. godine „Schumijev“ niz nije se nazirao kraju. Tada je ostvario peti uzastopni naslov, no ljudi u FIA-i odlučili su se drukčije igrati. Donijeli su pravilo koje je nalagalo da isti set guma traje čitavu utrku. To je išlo na štetu Ferrariju koji se oslanjao na Bridgestone te se tako suptilno forsiralo ekipe da prigrle Michelin gume. Očito se Michael nije mogao prilagoditi novim gumama, budući da je odustao u šest od 19 utrka. Stvorila se tada nova mlada zvijezda, Fernando Alonso, koji je uzeo back-to-back titulu, a velikom Nijemcu nije preostalo ništa drugo nego otići u privremenu mirovinu.

2008. Fernando Alonso (pobjednik 2005. i 2006.) – 5. mjesto (61 bod)

Dakle, Fernando Alonso bio je 2005. godine najveća mlada zvijezda u povijesti F1 osvojivši naslov s tek napunjene 24 godine. Uspjeh je time bio veći što je u toj borbi nadvisio Schumachera. I to dvije godine uzastopce. Godine 2007. uslijedio je prebačaj u McLaren, a treći naslov u nizu pobjegao mu je za samo jedan bod na ludoj VN Brazila kada je Raikkonen stigao do jedinog naslova. Povratak u Renault godinu kasnije nije mu donio ponovnu borbu za naslov. Tu je sezonu završio tek na petoj poziciji, s 37 bodova manje od najboljeg Hamiltona.

2015. Sebastian Vettel (pobjednik 2010. – 2013.) – 3. mjesto (278 bodova)

Godine 2010. rodila se nova mlada zvijezda. Tada 23-godišnji Sebastian Vettel u novom je gigantu, Red Bullu, pobijedio Alonsa s četiri boda prednosti, što je samo bila uvertira za ono što je slijedilo 2011. godine – 11 pobjeda i 17 postolja u 19 utrka! Sezonu 2013. okončao je s devet uzastopnih pobjeda. Međutim, tada je na scenu stupio Lewis Hamilton u Mercedesu te je započela misija povratka naslova. Uslijedio je prelazak u Ferrari, no Mercedes je u međuvremenu sagradio opaki stroj.

2017. Lewis Hamilton (pobjednik 2014. i 2015.) – 1. mjesto (363 boda)

Tako je. Jedini koji je uspio vratiti naslov bio je Lewis Hamilton. Odlično se sjećamo 2016. godine i brojnih nadmetanja s momčadskim kolegom Nicom Rosbergom koji je kasnije i osvojio Svjetsko prvenstvo. Donekle na njegovu sreću, Nico je odlučiti prekinuti s F1 karijerom, a Lewis je ponovno postao kralj „oktanskog cirkusa“, iako mu je Vettel radio velike probleme do sredine sezone. Ove, 2022. godine predstoji mu mnogo teži posao, jer je Verstappen još uvijek u igri. Ponovno Lewis ima odličan bolid, no vidjet ćemo kako će nova pravila utjecati na izvedbe, ali i suradnja s Georgeom Russellom. Pisali smo u prvom dijelu prošle sezone kako Red Bull ima dobre šanse za prekidom Mercedesove dominacije, a austrijska momčad mogla bi biti još jača i ove sezone. Bit će uzbudljivo…