Varljiva Budućnost Yukija Tsunode

Jedna od najvećih priča nakon prve utrke Formule 1 u 2021. godini svakako je osvajanje devetog mjesta za rookie vozača momčadi AlphaTauri, Japanca Yukija Tsunodu. Time je 20-godišnjak iz Kanagawe u svojoj prvoj utrci u F1 zaradio i svoja prva dva boda u ukupnom poretku Svjetskog Prvenstva. Također, valja naglasiti kako je nakon 13. mjesta u kvalifikacijama za VN Bahreina, u samoj utrci hladno pretekao čak tri bivša svjetska prvaka – Fernanda Alonsa, Kimija Raikkonena i Sebastiana Vettela, oduševivši fanove Formule 1 širom svijeta. 

Nastupom u Bahreinu za momčad AlphaTaurija, Yuki Tsunoda je postao prvi japanski vozač na gridu Formule 1 nakon finala sezone 2014. godine u Abu Dhabiju, kada je boje zemlje izlazećeg sunca posljednji put branio, navijačima omiljeni samuraj za volanom, Kamui Kobayashi. Također, Tsunoda je osvojivši dva boda u ukupnom poretku prekinuo negativan niz  japanskih vozača od 9 godina bez osvojenog boda u Formuli 1. 

Japanski vozači kroz povijest Formule 1

Sjajan premijerni Yukija Tsunode u Bahreinu nas je motivirao da se malo pozabavimo japanskim vozačima kroz povijest Formule 1. Japanska industrija automobila s Toyotom i Hondom kao svojim najvećim perjanicama na svjetskom tržištu automobila, kao i u povijesti Formule 1 i MotoGP-a, uvijek je znala pozitivno iznenaditi svojim tehnološkim i inženjerskim dosezima. Prisjetimo se samo legendarnog McLarenovog bolida MP4/4 iz 1988. koji je bio pogonjen Hondinim turbo motorom, s kojim su Senna i Prost te sezone pomeli konkurenciju. O važnosti Yamahe i Suzukija za povijest MotoGP-a zaista ne treba trošiti riječi. Honda je, osim kao dobavljač pogonskih jedinica, u Formuli 1 od 2006. do 2008. bila prisutna i kao tvornička momčad na gridu, jednako kao i Toyota od 2002. do 2009. godine.

Statistika japanskih vozača u Formuli 1
- Prvi nastup: VN Nizozemske 1975 (Hiroshi Fushida)
- 21 vozač (18 vozača u F1 prvenstvu)
- 555 F1 utrka
- 3 pobjednička postolja
- Najbolji rezultat u ukupnom poretku: 8. mjesto 2004. (Takuma Sato)
- Ukupan broj osvojenih poena: 127
- Istaknuti predstavnici: Satoru Nakajima, Aguri Suzuki, Takuma Sato, Kamui Kobayashi

Što se tiče japanskih vozača u F1, moglo bi se slobodno reći kako su njihovi uspjesi dijametralno suprotni u odnosu na uspjehe njihovih pogonskih jedinica. Gore navedena statistika njihovih nastupa i uspjeha lijepo nam ilustrira koliko su vozači iz zemlje izlazećeg sunca bili neuspješni u Formuli 1. Također, uvijek ih je pratio glas nepouzdanih i opasnih vozača, koji jednostavno nemaju dovoljno kvalitete da bi ostvarili ikakav značajniji uspjeh, a pritom su uvijek spremni napraviti i poneku opasnu vratolomiju na stazi. Japanski vozači su također poznati po rušenju negativnih rekorda u F1. Nekadašnji šef ekipe Super Aguri F1 momčadi i bivši vozač Aguri Suzuki i dalje drži negativan rekord od 16 neuspješnih nastupa u predkvalifikacijama zaredom tijekom jedne F1 sezone. 

Satoru Nakajima & Aguri Suzuki

Nakon jednog desetljeća u kojem su japanski vozači bili samo simpatični i neuspješni epizodisti u Formuli 1, krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća na gridu se u momčadi Lotusa pojavio Satoru Nakajima, koji je te 1987. garažu dijelio s Ayrtonom Sennom. Nakajima se pojavio u kokpitu Lotusa prvenstveno zbog dugogodišnjeg Hondinog običaja da osim svojih pogonskih jedinica koje nude F1 momčadima, uvjetuju i zapošljavanje nekoga od japanskih vozača kojeg protežiraju. Nakajima je u Formuli 1 proveo pet sezona, ostvario nastup u 80 utrka, osvojio 16 bodova i odvezao jedan najbrži krug utrke, dok je njegov najbolji plasman četvrto mjesto u Adelaideu 1989. godine nakon što je utrku započeo s posljednjeg mjesta. Tijekom 1989. godine u Lotusu, Nakajima je jedan od rijetkih japanskih vozača koji je u jednoj sezoni vozio za momčad koja nije imala Hondine pogonske jedinice, što je bio dokaz njegovih solidnih vožnji u prethodne dvije sezone.

Već spomenuti Aguri Suzuki prvi je Japanac koji je ostvario mjesto na podiju, nakon što je u čuvenom finalu sezone 1990., na domaćoj utrci na VN Japana, osvojio sjajno treće mjesto za momčad Larrousse, na opće oduševljenje domaće publike na stazi u Suzuki. Osim trećeg mjesta u Japanu i tri šesta mjesta tijekom dvije godine, karijera je Agurija Suzukija je obilježena konstantnim izlijetanjima i ponekim bljeskom kao što je šesto mjesto u Njemačkoj u 1995. godine u bolidu Ligiera.

Sato & Kobayashi – Samuraji za volanom

Početkom novog tisućljeća Japanci su odlučili kako im uloga isključivo vezana za proizvodnju pogonskih jedinica za F1 momčadi nije dovoljna. Toyota je 2002. godine osnovala svoju F1 momčad koja se s više ili manje uspjeha natjecala sve do 2009. godine, dok je Honda od 2006. do 2008. imala ekipu koja je zapravo naslijeđena od momčadi British American Racing (BAR), u kojoj je Honda i do tada imala dominantnu ulogu. Krajem 2008. godine japanska tvrtka se povlači i doslovce poklanja svoje udjele u momčadi Rossu Brawnu. Ironično, sljedeće sezone Brawn GP osvaja vozački i konstruktorski naslov, dok se nakon tog nevjerojatnog uspjeha sama momčad prodaje, gle čuda, njemačkom gigantu Mercedesu.  

No, vratimo se samurajima za volanom. Takuma Sato je svoju karijeru u F1 započeo u momčadi Jordana 2002. godine u kojem osvaja zapaženo peto mjesto na VN Japana. Sljedeće godine postaje testni vozač za momčad BAR-Honde. Staza u Suzuku se za Takumu ponovo pokazala kao vrlo inspirativno mjesto, obzirom da je osvojio šesto mjesto pretekavši Michaela Schumachera. U ovoj utrci Sato je zamijenio svog prvog vozača Jacquesa Villeneuevea. Kao i tolika puta do tad, Honda je potpisala svog vozača za sezonu 2004. u kojoj je Sato briljirao. U toj sezoni završava devet puta među osvajačima bodova, pri čemu treba istaknuti tri četvrta mjesta i treće mjesto u Indianapolisu, što je njegov najbolji rezultat u karijeri. Osmim mjestom u ukupnom poretku na kraju 2004. postaje najbolje plasirani Japanac u povijesti F1. Nakon toga kreće Japančev značajan pad, obzirom da je Hondin bolid bio sve slabiji, stoga je 2006. potpisao za momčad bivšeg vozača Agurija Suzukija, Super Aguri F1 Team. Tamo se zadržao do 2008. ubilježivši po jedno osmo i šesto mjesto nakon čega se povukao iz F1 i svoju karijeri nastavio u američkom Indy Car prvenstvu. 

Kamui Kobayashi

Ako postoji neki vozač za kojim fanovi Formule 1 još uvijek žale, onda je to definitivno Kamui Kobayashi. Osim u pojedinim azijskim serijama, Kobayashi zapravo i nije imao posebno zapažene rezultate u nižim kategorijama. No poguranac koji mu je pružila Toyota je razlog njegovog iznenadnog pojavljivanja u F1, prvo u ulozi testnog vozača za japansku momčad. Jednako kao i u slučaju Takume Sata, Kobayashi je uskočio kao zamjena za ozlijeđenog Tima Glocka na VN Brazila 2009. U kaotičnim i kišnim uvjetima na stazi u Interlagosu, Kamui je svojoj beskompromisnom vožnjom odmah kupio navijače širom svijeta. Čvrsto držeći šestu poziciju nekoliko je krugova uspijevao odbijati napade kasnijeg svjetskog prvaka Buttona, koji ga je okarakterizirao kao vrlo agresivnog vozača. U ovoj utrci će Kamui pokazati nevjerojatnu moć pretjecanja na stazi, iako će samu utrku završiti izvan bodova na devetom mjestu. S obzirom na to da se Glock nije oporavio od ozljede, Japanac je nastupio i u Abu Dhabiju, gdje je potvrdio svoju kvalitetu i nakon samo dvije utrke u F1 osvojio prve bodove završivši utrku na šestoj poziciji, a pritom je u jednom trenutku uspio preteći Jensona Buttona.

Iako je momčad Toyote nakon 2009. godine izašla iz Formule 1, čime je Kamui izgubio dobar dio podrške, ipak dobiva poziv iz momčadi Petera Saubera. Nakon nekoliko odustajanja na početku sezone, Japanac se pribrao i došao do nekoliko zapaženih rezultata, uključujući sjajnu utrku u Japanu, kada je s 14. mjesta na startu završio utrku sedmi, prilikom čega je izveo nekoliko spektakularnih pretjecanja. Tada ga je legendarni komentator BBC-a Murray Walker okarakterizirao kao najboljeg japanskog vozača u dotadašnjoj povijesti. Samuraj za volanom svoj najbolji rezultat u karijeri ostvaruje gdje drugo nego na VN Japana 2012. godine kada se prvi i jedini put u svojoj karijeri popeo na postolje, osvojivši treće mjesto, čime se izjednačio sa sunarodnjacima Suzukijem i Satom. Kobayashi je završavao na 12. mjestu ukupnog poretka vozača u svakoj od tri svoje sezone u Sauberu.  

Iako je ostvario dobre rezultate vozeći nepouzdani i nekompetitivni bolid Saubera, imao veliku bazu navijača širom svijeta, mnogo puta pokazao svoj veliki potencijal na stazi, Kobayashi je ipak ostao bez vozačkog mjesta za sezonu 2013., unatoč činjenici da je preko javnog poziva od svojih fanova skupio između 8 do 10 milijuna dolara kako bi mogao kupiti vozačko mjesto u nekoj od kompetitivnijih momčadi. Pomalo ironično zvuči činjenica da su Japanci ponekad previše inzistirali na vozačima koji nisu dorasli zahtjevima Formule 1, dok je vozač koji je imao veliki potencijal i bio veliki miljenik navijača, ostao bez podrške velikih japanskih tvrtki i time se njegova karijera u F1 naprasno i prerano prekinula. U njegovom vremenu provedenom u ekipi Caterhama 2014. zbilja ne treba trošiti riječi. Treba još spomenuti kako je Kobayashi aktualni prvak u utrkama izdržljivosti i dvostruki pobjednik u utrci 24 sata Daytone.  

Tsunodina budućnost i perspektiva

Na gotovo identičan način kao i nekad i njegovi sunarodnjaci prije njega, Tsunoda je ušao u Formulu 1. Podsjetimo, nekoliko tjedana prije nove sezone, šefovi AlphaTaurija odlučili su kako će Daniil Kvjat svoje mjesto u kokpitu momčadi prepustiti mladom Japancu, inače vrlo snažnom protežiranom od strane Honde.

Nakon velikih uspjeha u nižim kategorijama u kartingu, mladi Japanac je izabran u Hondin program mladih vozača gdje je od 2016. sudjelovao u japanskoj Formuli 4. Tsunodin put prema AlphaTauriju je bio gotovo meteorski. Upravo preko Hondinih veza i Yukijevim odličnim vožnjama dolazi do interesa Red Bulla i njegove sive eminencije doktora Helmuta Marka. Danas, s nepunom 21 godinom, već na svom kontu ima dva boda i ujedno je najmlađi vozač na gridu.  

Usto postoji jedna vrlo zanimljiva činjenica povezana s mladićem iz Kanagawe. Tsunoda je visok svega 159 centimetara. Otprilike je slične visine kao i jedan bivši visoki dužnosnik sa zagrebačke Pešćenice. Za pretpostaviti je kako mu njegova visina i težina omogućuju puno bolje performanse bolida, no Tsunoda je to opovrgnuo u jednom od izjava. No, jedna njegova izjava s kraja prošle godine je ipak nešto zanimljivija. 

“Moj san je postati prvak svijeta u Formuli 1.”

Tsunoda je vrlo ambiciozan vozač, svjestan svog potencijala i jasno izražene želje za dokazivanjem. Konkurencije za to mu neće nedostajati u ovoj sezoni. Dokazao se u Bahreinu, no pravo je pitanje koliko u kontinuitetu može isporučivati ovakve vožnje. Budimo krajnje iskreni, staza u Sakhiru ne spada u elitu po izazovnosti, ponajviše jer je možemo okarakterizirati kao pistu s dvije linije koje označavaju samu stazu. Usto, tri svjetska prvaka koje je u utrci pretekao odvezli su možda i najslabije utrke u svojim karijerama. Njegov momčadski kolega Pierre Gasly, inače vrlo dobar vozač, također se nije proslavio u prvoj utrci sezone. Osim toga, ne treba zaboraviti kako je mladi rookie vrlo dobro naučio voziti po samoj stazi, jer je tamo obavio i predsezonska testiranja.

Ipak, ako pogledamo njegove kolege debitante, Mazepina i Schumachera koji su u ranoj fazi utrke izletjeli sa staze radi vrlo banalnih razloga, kao što su nedovoljna zagrijanost guma, možemo reći kako je Yuki, u odnosu na njih izgledao kao prekaljeni veteran. Osim toga, mladi Japanac vozi daleko konkurentniji bolid unutar mnogo ambicioznije ekipe.

Ako postoji određena momčad koja je mladim vozačima pružila najbolje uvjete za njihov razvoj u posljednjih 15 godina Formuli 1, onda je to svakako momčad Red Bull B, odnosno Torro Rosso a od prošle sezone AlphaTauri. Sjetimo se samo vozača koji su vozili za razvojnu momčad Red Bulla, poput kasnijeg četverostrukog prvaka Sebastian Vettela, Daniela Ricciarda ili današnje mlade nade Maxa Verstappena koji su vozeći za ovu simpatičnu ekipu brusili talent i napravili sjajne karijere u F1.  

Plusevi i minusi

Osvajač trećeg mjesta u ukupnom poretku Formuli 2 prošle sezone u momčadi Carlin odlično je odradio svoj debi u Formuli 1 pokazujući ogroman potencijal. Za razliku od njegovih kolega novaka Mazepina u Schumachera, pokazao je da ne puca pod pritiskom, dok je njegov bolid dovoljno dobar da izbrusi svoj talent i da marljivo osvaja bodove. Usto, za njegov rejting svakako će pomoći i pokoje pretjecanje bivših svjetskih prvaka na stazi kao što je to napravio u Bahreinu. Također je vrlo simptomatično što je novopečeni vozač Red Bulla Sergio Perez potpisao “samo” jednogodišnji ugovor. Ukoliko Tsunoda bude ostvarivao odlične rezultate do kraja ove sezone, postoji vrlo izvjesna mogućnost da ga Helmut Marko i Christian Horner presele u garažu prve momčadi i zahvale se Perezu. No u izjavi koju je dao nakon Bahreina, sveprisutni Helmut Marko je rekao kako neće žuriti sa Tsunodinom promocijom u A tim Red Bulla, kako ga na taj način ne bi potrošio što može biti svojevrsni dvosjekli mač za Yukija, posebno ako ova sezona bude iznad svih očekivanja. U tom slučaju bi Japanac izgubio jednu sezonu više. Sve to naravno ovisi i o stvarima na koje mladi Japanac ne može utjecati, a posebno na njegov status u Red Bullu nakon odlaska Honde. No u ovoj priči postoji i poneki nezanemarivi minusi.

Pretpostavimo da će nas i dalje oduševljavati svojim sjajnim vožnjama i da ovo dosad nije bila slučajnost. U tom slučaju postoje dva velika minusa za Tsunodu koje nemaju puno veze s njegovim sposobnostima na stazi. Prvi minus je taj što Honda, tvrtka koja je kroz povijest snažno protežirala većinu japanskih vozača i koja je na neki način snažno lobirala i  isposlovala Yukijev angažman u AlphaTauriju, odlazi iz Formule 1 sljedeće sezone. Time će Tsunoda gotovo sigurno izgubiti znatan dio podrške koja će mu biti potrebna u daljnjoj karijeri, jednako kao što se to dogodilo i s Kobayashijem. Drugi minus koji se ističe je odnos Red Bulla prema pojedinim vozačima. Već smo spomenuli kako je druga momčad Red Bulla savršen teren za razvoj mladih vozača, no ujedno taj isti teren može biti itekako sklizav u što su se uvjerili mnogi. Pravi primjer toga  je svakako njegov prethodnik Daniil Kvyat koji je čak tri puta vraćan u Torro Rosso da bi ga se na kraju jednostavno škartiralo u korist Japanca. Jednaku sudbinu dijeli njihov kolega Alex Albon kao i sad već zaboravljeni Sebastian Buemi i Jaime Alguersuari, vozači koji su imali potencijal no jednostavno se nisu snašli u pojedinim situacijama i kada je došlo vrijeme su odbačeni i zamijenjeni novim licima.  

Tsunoda je već ranije pokazao potencijal, jednako kao i u Bahreinu. Slijede vrlo izazove utrke u kojima može i dalje oduševljavati fanove F1 širom svijeta. No još je poprilično mlad i nema razloga za žurbu. Upravo su toga svjesni Helmut Marko i Christian Horner koji su u ovom trenutku ipak puno više fokusirani na Verstappena i borbu s Mercedesom i Lewisom Hamiltonom.

S velikim iščekivanjem očekujemo sljedeću utrku, VN Emilije-Romagne u Imoli. Jer osim velike borbe Verstappena i Hamiltona za naslov prvaka, s velikim zanimanjem ćemo pratiti razvoj talenta mladog Japanca Yukija Tsunode.