Momčad Red Bull Racing za mnoge je već godinama sinonim za dobre rezultate, pobjede, naslove, inovativna rješenja, mlade i talentirane vozače. Rekli bismo s punim pravom jer austrijska (sjedište i pogon u Velikoj Britaniji) je momčad od svoga dolaska u svijet Formule 1 u sezoni 2005. doista postigla mnogo. Istina, u svojoj ne tako dugoj povijesti natjecanja imali su određenih uspona i padova pa je tako nakon epohalnih rezultata koje su primjerice postizali u razdoblju od 2010. do 2013. uslijedio lagani pad, no i dalje su tu negdje, uvijek blizu vodećima.
Statistički gledano momčad Red Bulla već sada ubrajamo među top momčadi i u nekakvom povijesnom kontekstu, jer primjerice četiri konstruktorska i vozačka naslova, 62 pobjede, 62 najbolje startne pozicije i 170 pobjedničkih postolja uistinu su impresivni rezultati. Mlađi ljubitelji ovoga sporta i oni koji tek otkrivaju svijet Formule 1, možda će pomisliti kako je Red Bull na ovim pozicijama oduvijek, pa kako bismo mlađe naučili, a one iskusnije podsjetili, u ovome tekstu ćemo malo pročešljati obiteljsko stablo i korijene ove još uvijek relativno mlade momčadi.
Obiteljsko stablo relativno plitkih korijena
Što se samoga Red Bulla tiče, priča je naočigled prilično jednostavna jer povratak u 2005. pa čak i 1995., kada je vlasnik kompanije Dieter Matesich u suradnji sa Sauberom počeo ulaziti u svijet Formule 1 i nije tako daleka prošlost. Za razliku od nekih momčadi koje su imena i vlasnike mijenjale po nekoliko puta tijekom dugog niza godina, u slučaju Red Bulla priča zapravo i nije previše komplicirana i u povijesnom kontekstu je relativno jednostavna.
Ako ćemo stvari gledati od šukundjedova, priča o sadašnjem Red Bullovom obiteljskom stablu počinje još tamo negdje 1988. kada sin proslavljenog Jackiea Stewarta, Paul Stewart, kupuje momčad Gary Evans Motorsport i imenuje je u Paul Stewart Racing. Pod tim imenom momčad se natjecala u raznim nižim serijama natjecanja sve do 1996. godine i to prilično uspješno, osvojivši preko stotinu pobjeda i 12 naslova u različitim kategorijama.
Sve to bio je uvod za onaj najviši cilj, ulazak u prvenstvo Formule 1 koji se dogodio u sezoni 1997. Za razliku od brojnih drugih malih momčadi koje su s vremena na vrijeme znale kao padobranci ulijetati u prvenstvo često nošeni nerealnim ili nerealiziranim planovima i obećanjima, Stewart je prilično dobro pripremio teren. Potpisan je petogodišnji ugovor o isporuci pogonskih jedinica s Fordom, a u ekipu su angažirani tada perspektivni Rubens Barichello i Jan Magnussen, inače otac Grosjeanovog najboljeg prijatelja Kevina. Iako je u prvoj sezoni Barichello uspio doći do drugog mjesta u Monaku, ta je sezona baš kao i nadolazeća 1998. bila relativno neuspješna. Za momčad Stewarta 1999. godina u rezultatskom smislu je protekla odlično, a do tada partnerski odnos Forda i momčadi Stewart pretvoren je u novu momčad imena Jaguar Racing čiji je vlasnik postao Ford.
Kako ne bismo priču o povijesti momčadi Red Bull pretvorili u preopširnu storiju o djedovima i pradjedovima, dio obiteljskog stabla koje je izravno prethodilo nastanku Red Bullove F1 momčadi, eru Jaguara spomenut ćemo samo u kratkim crtama. Fordov marketinški eksperiment, kako bismo ga mogli nazvati, potrajao je ukupno pet sezona u kojima su postignuti rezultati izuzev možda onih u sezoni 2003. bili prilično skromni i svakako daleko od onoga za što su Fordu trebali poslužiti.
Ulazak u društvo, ali ne na mala vrata
U sezoni 2005. kako smo i spomenuli započinje samostalna Red Bullova priča koja je kao i manje više svi Mateschichevi projekti doživjela prilično strelovit uspon. Neki će možda reći kako utrošene četiri sezone uglavnom u sredini pa i donjem dijelu poretka nisu baš definicija strelovitog uspona, no svi koji malo duže i detaljnije prate ovaj sport znaju da za postizanje rezultata kakve je postigao Red Bull, četiri sezone pripreme zapravo i nisu puno, jer spomenute uvodne sezone iskorištene su baš za to, pripremu i slaganje momčadi.
Kratkoročne kombinacije s Cosworthom kasnije i Ferrarijem brzo su okončane i po tom pitanju već od sezone 2007. momčad ulazi u jedno od, kasnije će se pokazati, najučinkovitijih partnerskih odnosa u Formuli 1, onaj s Renaultom koji je donio četiri dvostruke titule u nizu. Tada kapitalni ulov također je bio i angažman već prilično iskusnog, ali za razvoj i uvod u priču itekako korisnog Davida Coultharda kojem su u početnim sezonama donekle pomagali novajlije poput Christiana Kliena, Vitantonia Liuzzija, Roberta Doornbosa te naposljetku Marka Webbera koji je kasnije postao jedan od Red Bullovih starosjedioca.
Uz vodstvo Christiana Hornera i magičnu dizajnersku palicu Adriana Neweya, momčad je malo po malo rasla i počela otklanjati određene sumnje koje su se pojavljivale kada je u pitanju cijeli projekt na koji neki i nisu gledali previše blagonaklono.
Dupli poker naslova i ne baš ljubljena hibridna era
Vozačka akademija i poligon za razvoj mladih vozača u obliku momčadi Toro Rosso, a sada Alpha Tauri, koja je zapravo još jedan strateški i itekako isplativ, ali ponekad dosta osporavan projekt, iznjedrila je mnoge vozače. No, u ovom kontekstu spomenut ćemo mladoga Nijemca koji je ovu tada još uvijek vrlo mladu momčad lansirao među velikane.
Iako su mnogi zakretali nosevima misleći kako će i Red Bull poput primjerice momčadi Brawn GP-a biti one hit wonder i zalogaj koji će veliki igrači brzo progutati, takav scenarij ne samo da se nije ostvario nego se dogodilo baš suprotno. Dugoročnim i smišljenim razvojem i planiranjem, momčad se podigla u vrh pa se više nisu događale neke pomalo smiješne situacije kada su nakon ostvarene pobjede organizatori očito nespremni na takav scenarij, Red Bullovoj momčadi u čast na pobjedničkom postolju znali odsvirati “God save the Queen”.
Dolaskom hibridne ere i kasnijim odlaskom dotadašnje ikone Seba Vettela u Ferrari, jedno je poglavlje zatvoreno, a Renaultovo nesnalaženje i inferiornost u odnosu na Mercedes, kasnije i sve očitije neslaganje, doveli su do određenih rezultatskih poniranja koja su uslijedila. Ipak, kada govorimo o rezultatskim kiksevima i “neuspjehu”, uvijek treba imati na umu kako su u Red Bullu od 2005. godine tek jednom završili sezonu izvan top tri momčadi u poretku konstruktora, što je podatak koji govori sam za sebe. Stoga, ne sumnjam kako bi takav oblik i takvu seriju neuspjeha i loših rezultata potpisali mnogi (pitanje postaviti McLarenu, ne daj bože Williamsu…).
Max i Honda umjesto Seba i Renaulta?
Nova era koja je započela ulaskom u partnerski odnos s Hondom trebala bi biti novi početak jedne uspješne i rezultatski plodne suradnje. Naznake za to vidjeli smo već i prošle sezone pa razloga za optimizam svakako ima. Nažalost, iz svima nam poznatih razloga do sada nismo uspjeli vidjeti jesu li u ovoj sezoni prva violina Max Verstappen i ekipa još uvijek donekle pritajeni ili su izazivači i favoriti u pravom smislu riječi, no vjerujem kako ćemo u budućnosti o momčadi crvenih bikova čuti još puno toga. Hoće li prema mišljenju većine relevantnih poznavatelja ovoga sporta, nova buduća zvijezda Formule 1 Max Verstappen i preporođena Honda, zasjeniti nekad super uspješnu kombinaciju Vettela i Renaulta ostaje za vidjeti, posebice nakon uvođenja toliko spominjanih novih pravila i nove ere, no o tom potom.
Za kraj, iako im se i danas (doduše sve rjeđe i rjeđe) osporavaju neke stvari i potezi kao što su postojanje B momčadi u istom prvenstvu, česta i prilično brutalna potrošnja vozača posebice onih mlađih, nerijetko i oštre i prilično izravne strelice upućene konkurentima, te za skeptike i hejtere vječito aktualan argument o nepostojanju povijesti, momčad Aston Martin Red Bull Racing kako se ova ekipa službeno zove, postao je itekako ozbiljan igrač i momčad koja je već sada postala neizostavan dio te iste povijesti Formule 1, sviđalo se to nekome ili ne. Cijelu tu uspješno, pragmatično, inovativno, mudro i atraktivno vođenu priču očito su prepoznali i brojni fanovi. No, budimo ipak do kraja iskreni, navijača kojih ima ponajviše zahvaljujući Maxu, nikada i nigdje ne nedostaje, no kako stvari stoje čini nam se kako se toj uspješnoj priči barem u neko dogledno vrijeme ne nazire kraj.
A eto..pa me vi neki sad popljuvajte..Seb jedini do sad pobijedio sa Toro Rossom..Seb jedini do sad bio Svjetski prvak sa Red Bullom..i to četiri puta. Hoće li to tko još uradit..barem nešto slično..i kad..vidjećemo.
vratite tyrell lotus brabbham