Pojava bliže rodbine veterana motorsporta u Formuli 1 kod navijača uvijek izaziva uglavnom pozitivne emocije, vezane uz nostalgiju i neka druga vremena.
Carlosa Sainza zato ne treba posebno predstavljati. Legenda rally utrka početkom devedesetih dva puta je uzeo titulu svjetskog prvaka. Dvije godine nakon druge titule (1994.) dobio je sina Juniora, koji je sa sedam godina počeo svoju karijeru u očevom karting centru u Madridu. Nanizao je titule prestižnih europskih i azijskih natjecanja, a 2010. sjeo je u prvi ozbiljniji bolid, bila je to Formula BMW.
Juniorski jednosjedi za tesanje iskustva
Odličnim nastupima u Sepangu 2010. u Formuli BMW, Carlos Sainz Jr. zapeo je za oko Helmutu Marku i pozvao ga u Red Bullov program za mlade vozače. Carlos je pobijedio na drugoj utrci tog vikenda, a vozio je samo kao gost. Bio je i blizu osvajanja naslova prvaka, ali nekoliko nesretnih završetaka utrke u europskom dijelu sezone, ipak su presudila za četvrto mjesto u poretku. Slijedilo je sudjelovanje u Formula Renault Winter Cupu 2011., a 2012. vozio je oba Formula 3 prvenstva (britansko i europsko).
U GP3 klasi 2013. nastupio je, kao član Red Bullove škole, logično, u momčadi Arden (vlasnici Christian Horner i Mark Webber). Prvi trkaći vikend u Catalunyi bio je prava noćna mora. U prvoj utrci se zajedno s momčadskim kolegom, Daniilom Kvjatom nastojao probiti do vrha poretka. No, teško upravljanje gumama došlo je na naplatu i “naši dečki” završili su tek na 15. i 20. mjestu. Druga utrka obećavala je više, ali na kraju je Carlos završio na sedmom mjestu, a kasnije je još bio i diskvalificiran zbog prelaganog bolida. Sljedeća utrka u Valenciji je bila solidna, ali onda opet sljedeća u Silverstoneu prilično nesretna. Na kraju, 10. mjesto u poretku vozača.
Iste godine, Carlos je paralelno s GP3 vozio i Formulu Renault 3.5, ali radi zgusnutog rasporeda utrka i veće fokusiranosti na GP3, propustio je dosta utrka u Formuli Renault. No, 2014. u momčadi DAMS odličnim vožnjama i nizanjem pobjeda osvaja naslov prvaka Formule Renault ispred Roberta Merhia.
Napokon Formula 1
Krajem studenoga 2014. godine, nakon što je već bio najavljen kao test vozač Red Bullovih momčadi, objavljeno je da će od 2015. godine zajedno s Maxom Verstappenom voziti u Toro Rossu. Solidna je bila uvodna utrka, deveto mjesto u Australiji. Desilo se tu i strašno izletavanje na trećem slobodnom treningu u Rusiji radi kojeg je bilo upitno hoće li Carlos uopće moći nastaviti vikend. Ipak, bilo je na sreću sve u redu. Sezonu je završio na 15. mjestu poretka vozača.
Sljedeće godine, 2016., solidno je skupljao bodove s odličnim šestim mjestom u Španjolskoj, SAD-u i Brazilu. Sezonu je završio na 12. mjestu s 46 bodova. Hrabrije je Carlos ušao u sezonu 2017., poput rizika sa suhim gumama u Kini i odličnog osmog mjesta na kraju te utrke. Slijedio je nesretni kontakt s Lanceom Strollom u Bahreinu i kaznom od tri mjesta na startu utrke. Zatim je stiglo odlično šesto mjesto u Monaku i to zadržavajući iza sebe svjetskog prvaka Lewisa Hamiltona. I dok se činilo da će to biti kruna sezone, Carlos u Singapuru osvaja odlično četvrto mjesto, ali i najavljuje prelazak u Renault za 2018. godinu.
No, nakon što se i to činilo kao normalan tijek i kraj sezone, na VN Japana je najavljeno da će Carlos zamijeniti lošeg Jolyona Palmera u Renaultu već od sljedeće utrke, VN SAD-a. Naravno, svemu tome je pogodovao i metež u Toro Rossu (izmjene Kvjat-Gasly-Hartley). U Renaultu je pokazao da itekako može konkurirati novom momčadskom kolegi, Nici Hülkenbergu. Sezonu je na kraju završio na do tada najboljem, devetom mjestu u poretku vozača. Sljedeće sezone, 2018. i prve pune u Renaultu, vozio je uz bok Hülkenbergu, s odličnim petim mjestom u Azerbajdžanu i desetim mjestom u ukupnom poretku.
Novo i nadamo se trajnije poglavlje
Sredinom ljeta 2018., Carlos je objavio da prelazi u momčad McLaren za 2019. godinu, zauzevši mjesto kolege zemljaka na odlasku iz sporta, Fernanda Alonsa. Težak je bio početak ove sezone za Carlosa, odustajanje u Australiji te sudari u Bahreinu i Kini. Ali nakon toga je uslijedilo pokazivanje istinskog talenta, pametne vožnje i dominacija sredinom poretka, tj. dokazivanje kao najboljeg od ostatka vozača iza nedohvatljive vodeće trojke. Šestim mjestom u Silverstoneu nakon teške borbe s direktnim konkurentom, Danielom Ricciardom, Carlos je svojoj momčadi preko radija spontano zapjevao hit iz osamdesetih grupe Sade, čiji naslov danas koristimo i za njegov nadimak – Smooth Operator. Kruni sezone svjedočili smo nedavno na VN Brazila i fenomenalnim podijem na trećem mjestu. Za kraj sezone je Carlos u zadnjem krugu VN Abu Dhabija prestigao Hülkenberga za 10. mjesto i potrebni bod da osigura odlično šesto mjesto u poretku vozača.
No, dolazak Carlosa u McLaren nije bio samo dokazivanje njegovih vozačkih sposobnosti, tj. nije samo to sjelo na svoje mjesto. Carlos je donio nešto što njegov kolega zemljak kojeg je zamijenio nema više niti u tragovima. To se prvenstveno odnosi na pozitivu i poboljšanje odnosa ljudi u momčadi. Odlaskom Alonsa, kako se i predviđalo, McLaren je prodisao. Nema više stresnog iščekivanja kada će Alonso ponovo kukati i okrivljavati ljude oko sebe te govoriti ružno preko radija i u medijima, tjerajući cijeli kolektiv na nelagodu i nezasluženu sramotu. Carlos Sainz Jr. i Lando Norris trenutno su najveća pozitiva na gridu Formule 1, i to je već ove, prve godine, dalo odličan rezultat četvrtim mjestom u poretku konstruktora.
