Prije nekoliko dana Ferrari je zaprijetio izlaskom iz Formule 1 ako uvjeti nakon 2020. godine neće biti povoljni za njih. Koliko god ta vijest zvučala ozbiljno, ne mogu se oteti dojmu da Ferrari blefira, jer je partnerstvo između Ferrarija i Formule 1 isprepleteno dugogodišnjim zajedničkim interesima. Osim toga, da bi vodstvo F1 ove prijetnje shvatilo ozbiljno, talijanska momčad bi trebala popraviti svoju pregovaračku moć. Kako? U ovom kratkom povijesnom pregledu prisjetiti ćemo se legendarnog Enza Ferrarija i njegovog načina pregovaranja.
Ferrari je sudjelovao u utrci 500 milja Indianapolisa samo jednom, davne 1952. godine, s Albertom Ascarijem za volanom. Nakon loših kvalifikacija, u utrci je Ascari vrlo brzo odustao. Unatoč neuspjehu, Enzo Ferrari je želio da se propeti konjić upiše u listu pobjednika 500 milja Indianapolisa. Te ambicije su ponovno došle do izražaja sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća. Unatoč vrlo uspješnom razdoblju, Ferrari nije bio osobito oduševljen turbo erom Formule 1.
Pravila za 1989. godinu su predviđala povratak prirodno aspiriranih motora, međutim prvotni pravilnik je odredio da oni mogu imati najviše osam cilindara. Enzo nije prihvatio tu ideju, želio je povratak na dvanaest cilindara. Također, Ferrari i Bernie Ecclestone su bili u stalnom sukobu, pa se legendarni Talijan odlučio “ubiti dvije muhe jednim udarcem”. Za razliku od većine Ferrarijevih prosvjeda, ovo nije bila samo prazna prijetnja. 1985. je Ferrari stupio u kontakt s američkom momčadi TrueSports. Oni su poslali svoj bolid i vozača Bobbyja Rahala na posebno testiranje u Fiorano. Rahal i Ferrarijev Michele Alboreto nekoliko su dana testirali bolid, nakon čega je talijanska momčad dala zeleno svjetlo za projekt Indianapolis.
Bolid pod nazivom Ferrari 637 je dovršen 1986. godine, a testiranja u Fioranu su pokazala da je vrlo konkurentan. Do tog trenutka raširile su se glasine o planu ulaska u IndyCar, no nitko nije znao je li ovo ozbiljna prijetnja ili još jedna igra Enza kojom bi dobio ono što želi u F1. FIA i F1 su očito bili vrlo zabrinuti mogućnošću prelaska svojeg najpoznatijeg tima u IndyCar, pa su se sredinom 1986. uputili u Maranello. Cilj je bio jasan, uvjeriti Ferrarija da ostane u F1. Tijekom sastanka se čuo prodoran zvuk paljenja bolida, a Enzo im je objasnio da se radi o Ferrariju 637. Navodno, dogovor o V12 motorima je postignut baš tada. Tko zna, možda se iza ove nove Ferrarijeve prijetnje krije neka zanimljiva priča.
odličan članak!!
malo povijesti, intrigantnosti, i onaj after read osjećaj promišljanja! njam
Nema više toga! Ode u povijest. Još malo i Ferrari V12 električni! A protivnici: McLarenRimac, Hass-Tesla, Red Bull Varta, Mercedes Bosch Siemens, Renault Ducellier, Force Magnetti Marelli itd.
da ferrari je bio u 80ima loš ali su čekali sve do 2000 naslov,,,sada su u krizi vettel nije kriv
Zanimljiv članak 🙂