Događaji koji su obilježili VN Japana

VN Japana je kroz povijest ugostila mnoge spektakularne utrke, a neke od njih su zasigurno ušle u anale ovog sporta.

Fuji, 1976.

Lauda u zadnju utrku prvenstva ulazi s tri boda prednosti nad drugoplasiranim Huntom, kojem je potrebno osvojiti toliko više bodova od Austrijanca da bi osvojio prvenstvo. Prvi put se vozi u Japanu, na stazi Fuji, koja je potopljenja vodom. U prvom redu su Mario Andretti i James Hunt, a iza njih su Niki Lauda i John Watson. Hunt preuzima vodstvo, a Lauda ulazi u boks nakon samo nekoliko krugova te odustaje. Masa se uzburkala, nikome nije jasno što se događa. Reklo bi se da je Hunt tada odahnuo, no 5 krugova prije kraja mu se buši guma te pada na 5. mjesto. Ekspresnom vožnjom dolazi do trećeg mjesta te osvaja naslov, što je saznao tek kada je izašao iz bolida. Lauda je poslije utrke izjavio:

“Nisam znao u kojem smjeru ide auto. To je za mene bila granica. Za mene postoji nešto što je važnije od titule svjetskog prvaka.”

Suzuka, 1988., 1989. i 1990.

1988. – Senna je na pole positionu, Prost s njegove lijeve strane. Brazilac ima 7, a Francuz 6 pobjeda, za kojeg utrka nije mogla bolje započeti. Senna je loše startao zbog problema s bolidom, te pao na 12. mjesto. Ipak, slavlje nije dugo trajalo. Senna se kroz grid probijao munjevito brzo, pa je bilo samo pitanje vremena kada će dostići svog timskog kolegu. Evo ga, već se nalazi u Prostovim retrovizorima. Prolazi ga s lakoćom na ciljnoj ravnini te nakon 20 i kusur krugova Brazilac slavi svoj prvi naslov. “Do danas sam uvijek govorio da je moja najbolja utrka bila Estoril 1985. Od danas više nije”, izjavio je Senna.

1989. – Deja vu prošlogodišnje utrke, pa tako i sam start. Prost opet preuzima vodstvo, no ovaj put nije spreman tako lako prepustiti poziciju svom timskom kolegi. U 46. krugu Brazilac u predzadnjem zavoju kasno koči i postavlja se s unutarnje strane, što se ne sviđa Prostu, koji ga udara i lomi mu prednje krilo. Francuz odmah nakon sudara iskače iz auta, dok Brazilac traži da ga suci guraju kako bi se vratio u utrku. Tada je presjekao zadnju šikanu, zbog čega mu je nakon pobjede u utrci oduzet naslov. U režiji takvog scenarija su sudjelovali Alain Prost i Jean Marie Balestre.

1990. – Senna nije ništa htio prepustiti slučaju. Opet se nalazi na pole positionu, a do njega je stari neprijatelj Alain Prost, no sada u Ferrariju. Sve je jasno, ako ne završi utrku, Brazilac doma nosi drugu titulu. Senna opet loše starta, no ipak dovoljno dobro da drži korak za Prostom. Rekao je sebi prije utrke: Obećao sam sebi da ako izgubim prvo mjesto na startu, pokušat ću ga vratiti u prvom zavoju.
Prost je ostao bez zadnjeg, a Senna bez prednjeg krila. Obojica su u šljunku pokraj staze te izlaze iz bolida. Brazilac je osvojio svoj drugi naslov, na sličan način kao i Prost godinu prije. Slatka osveta!

Suzuka, 1994.

Još je jedan čovjek osim Senne bio sjajan po kiši, Michael Schumacher. Pošto je ime rainman već bilo zauzeto, prozvan je regenmeister (kišni majstor). Na Suzuki je lijevalo kao iz kabla, pa je praktički sigurna oklada bila pobjeda Schumija. No, Damon Hill se te nedjelje nije složio s tim. Odvozio je briljantnu utrku, jednu od najboljih u svojoj karijeri te pobijedio regenmeistera na njegovom teritoriju. Vrijednost te pobjede je najviše prepoznao sam Nijemac, koji mu je nakon utrke pružio ruku i čestitao. Ne baš čest prizor, no pokazao je dovoljno, a to da je Michael tijekom svoje karijere uvijek bio pravi sportaš.

Suzuka, 1998.

Sedmi put u 12 godina se prvak određuje u Suzuki, a sada su glavni akteri Mika Hakkinen u McLarenu i Michael Schumacher u Ferrariju. Za Nijemca je sve izgledalo odlično do samog starta utrke. Osvojio je pole position te je imao dovoljno konkurentan bolid za pobjedu na svojoj omiljenoj stazi. No, sreća mu nije bila naklonjena tog dana. Prvo mu se auto ugasio na startu, a onda je nakon izvanrednog proboja zadnja desna guma otkazala poslušnost. Hakkinen osvaja svoj prvi naslov i McLaren osvajaj konstruktorski naslov.

Suzuka, 2000.

Kao utrka ni po čemu posebna, no dogodilo se nešto što su milijuni Tifosija u svijetu čekali 21 godinu. Michael Schumacher osvojio je vozački naslov za Ferrari, što je zadnji put prije toga učinio Jody Scheckter 1979. godine. Bitka s Hakkinenom je kroz cijelu godinu bila napeta, no pitanje prvaka riješeno je utrku prije kraja, trećom uzastopnom pobjedom Michaela Schumachera. Legendarna slika je svakako ona na postolju s Jeanom Todtom.