Kako je počelo prije početka

Prva sezona Formule 1 vožena je 13. svibnja 1950. godine na Silverstoneu, a prvi pobjednik bio je Giuseppe „Nino“ Farina za volanom Alfa Romeo-e, koji je ujedno i osvojio prvi naslov svjetskog prvaka. Svi ovi podaci su točni, no to niti približno nije početak ovog sporta koji ima duboke, duboke korijene…

Formula 1 potječe iz Grand Prix prvenstva koje je prvu utrku imalo 27. lipnja 1906. u Le Mansu, ali i prije toga je bilo ovakvih utrka. Za pravi početak treba otići još 12 godina unazad, u 1894. Prva utrka u povijesti vožena je 22. srpnja 1894. u Francuskoj. Bila je to utrka koja se vozila na relaciji Pariz-Rouen pod sponzorstvom novina Le Petit Journal. Utrci je prethodilo četiri dana izložbi automobila i kvalifikacija za utrku, za što je publika pokazala velik interes. Bila je duga 127 kilometara, a prvi je ciljem u Rouenu prošao Jules-Albert de Dion. Iako je prvi stigao do cilja, nije dobio glavnu nagradu jer je njegovo vozilo bilo na parni pogon, pa mu je bio potreban ložač što nije ispunjavalo uvjete za glavnu nagradu. Tako je glavnu nagradu osvojio Albert Lemaitre u Peugeotu i time je on prvi pobjednik jedne automobilske utrke.

Bila je to jedina utrka te godine, a u narednim se broj povećavao. Najviše ih bilo je voženo upravo u Francuskoj. 1906. održana je prva utrka koja se službeno zvala Grand Prix (Velika Nagrada). Na već spomenutoj utrci u Le Mansu 27. lipnja 1906., pobijedio je Mađar Ferenc Szisz u Renaultu. Prvenstvo je zbog 1. svjetskog rata 1915. napustilo Europu, ali je bilo nastavljeno u SAD-u. Tamo je održavano dvije godine, a nakon uključenja SAD-a u rat, prvenstvo je prekinuto do 1919. Prva utrka nakon rata bila je Targa Florio u Italiji na kojoj je pobijedio Francuz Andre Boillot u Peugeotu. Do 1921. utrke su se održavale samo u Italiji, a i poslije se većina utrka tamo održavala.

Grand Prix sezona 1931. bila je prva sezona AIACR Europskog prvenstva. Naslov prvaka uzeo je talijanski vozač Ferdinando Minoia vozeći za momčad Alfa Romeo, Alfa Corse. Minoia je uzeo naslov unatoč tome što nije pobijedio niti na jednoj od tri utrke te sezone za razliku od Giuseppea Camparija koji je pobijedio u Italiji. Obojica su imali po devet bodova, ali pošto je Minoia imao veću kilometražu od Camparija, on je uzeo naslov. Iduće sezone naslov je uzeo legendarni Tazio Nuvolari koji je kao i Minoia bio u momčadi Alfa Corse. Tazio je pobijedio na prve dvije utrke, a na trećoj je bio drugi.

1933. i 1934. nije održavano Europsko prvenstvo, već su ponovo vožene utrke bez proglašavanja prvaka. 1933. najviše pobjeda uzeo je aktualni prvak AIACR Europskog prvenstva, Tazio Nuvolari, njih sedam. Najuspješnija momčad po broju pobjeda bila je Nuvolarijeva momčad Alfa Romeo, koja je ostvarila čak 19 pobjeda. Od utrka te sezone treba spomenuti Monegaški Grandes Épruves na kojem se po prvi puta startni grid određivao kvalifikacijskim vremenima, a ne izvlačenjem. 1934. je najviše pobjeda među vozačima imao Achille Varzi (6), a najviše pobjeda od momčadi ponovo je imala Alfa Romeo (18). 1935. nastavilo se AIACR Europsko prvenstvo, no nije dugo potrajalo. Održano je još pet prvenstava, ali se u onom posljednjem nije proglasio prvak zbog početka Drugog svjetskog rata. U tri od četiri prvenstva naslov je uzeo Nijemac Rudolf Caracciola u Mercedesu. Jedino od ta četiri prvenstva koje nije osvojio Caracciola bilo je ono 1936. kada je naslov uzeo njegov sunarodnjak Bernd Rosemeyer u bolidu Auto Uniona. Inače, da se naslov dodjeljivao 1939., uzeo bi ga također Nijemac, Hermann Paul Müller u Auto Unionu.

Uslijedila je već spomenuta stanka zbog Drugog svjetskog rata tijekom koje je održano sedam utrka, pet u Južnoj Americi, a dvije u Europi od kojih je jedna bila u državi u čijem je sastavu bila i Hrvatska – u Kraljevini Jugoslaviji. Bila je to prva utrka za vrijeme rata, a održana je u Beogradu 3. rujna 1939. Pobjednik je bio Tazio Nuvolari u Auto Unionu i to je bila ujedno i njegova posljednja pobjeda u njegovoj velikoj karijeri. Iako je za utrku tada bio pokazan velik interes, malo tko zna za nju. Nakon Drugog svjetskog rata održana su još četiri Grand Prix prvenstva prije 1950. i početka Formule 1. 1949., posljednja sezona Grand Prix prvenstva, vožena je po tzv. Formuli A u kojoj su bolidi mogli koristiti 1.5 litrene motore s kompresorom ili 4.5 litrene atmosferske. Ta formula je iduće godine preimenovana u Formulu 1 te je pod tim imenom pokrenuto novo FIA-ino automobilističko prvenstvo koje traje već dugih 65 godina. Time završava priča Grand Prix prvenstva i počinje nova priča koja još uvijek traje – priča o Formuli 1.

croatic f1