Nostalgija: Jackie Stewart

Jackie Stewart (11.06.1939.), Milton, zapadni Dunbartonshire, Škotska. Kao dijete je bio okružen automobilima jer je njegov otac bio mehaničar koji je imao radionicu gdje je Jackie provodio slobodno vrijeme, a njegov brat Jimmy je bio profesionalni vozač. Zabilježio je i jedan nastup u Formuli 1, 1953. na VN Velike Britanije. Međutim, Jackie je bolovao od disleksije, te nije normalno mogao nastaviti školovanje, pa se počeo baviti gađanjem glinenih golubova. Postizao je izvrsne rezultate, a postao je britanski prvak u gađanju diskova sa sačmaricom. Poslije se ispostavilo da mu je pravilna tehnika disanja i mirna ruka uvelike pomogla u trkaćoj karijeri.

1961. je imao mogućnost okušati se u lokalnim utrkama, gdje je dominirao pa je godinu poslije odlučio uploviti u profesionalne vode. Počeo je testirati u Jaguaru E-type na Oulton Parku. Te je godine dobio priliku voziti Cooper T49 s kojim je pobijedio na Goodwoodu. 1963. je slavio čak 14 puta, te uvjerljivo pobijedio u prvenstvu. Uslijedio je događaj koji je uzdignuo Škotovu karijeru. Ken Tyrrell mu je ponudio da testira njegov novi bolid za Formulu 3, zajedno s F1 vozačem, Bruceom McLarenom, kojeg je, neočekivano, Jackie deklasirao svaki put kad bi Novozelanđanin postavio novo vrijeme. 1964. godine debitirao je u Formuli 3 s Tyrrellom. Na prvoj utrci održanoj na Snettertonu, staza je bila potopljena, no Jackie je opet, kao i Brucea, ponizio sve vozače na stazi, napravivši 25 sekundi prednosti u odnosu na drugog u prva dva kruga , što je bilo dovoljno da mu Cooper ponudi mjesto u Formuli 1. Izazvao je čuđenje među ljudima kad je odbio ponudu. Nastavio je stjecati iskustvo u Formuli 3. Poslije utrke na Le Mansu s Ferrarijem, testirao je za Lotus, kada je impresionirao Colina Chapmana i Jima Clarka, koji su mu ponudili mjesto u Formuli 1. Opet je odbio, ali je ipak na kraju sezone odvozio jednu utrku, jer je netko morao zamijeniti ozlijeđenog Clarka.

1965. započinje svoju karijeru u Formuli 1 u timu RBM, a momčadski kolega mu je bio prvak iz 1962., Graham Hill. U prvoj utrci je osvojio bodove, a onda je počeo pobjeđivati momčadskog kolegu, da bi ga nakon borbe za vodstvo u Monzi pobijedio. Odustao je te sezone tri puta, a u svakoj od ostalih 7 utrka je osvojio bodove. Godinu je završio na trećem mjestu u ukupnom poretku. Sljedeće je godine “zapovjedio” svim glavešinama u Formuli 1 da se sigurnosni uvjeti moraju poboljšati. Pobijedio je odmah u prvoj utrci sezone, u Monacu, s 40 sekundi prednosti pred drugoplasiranim. U sljedećoj, kišom potopljenoj utrci u Belgiji, Jackie se izvrtio te izletio sa staze. U jednom trenutku je ležao naopačke u slupanom bolidu, prekriven gorivom koje je još curilo, a u blizini nije bilo nikoga tko bi pomogao. Škota je spasila sreća, jer su ga Hill i Bondurant na vrijeme izvukli iz bolida. Od tada su mjenjač i prekidač za struju morali biti odvojeni. Pošto je sigurnost još uvijek bila na niskom nivou, a transport do bolnice dug, Stewart je na svaku utrku dovodio svog osobnog liječnika. Godina nije bila uspješna, ponajprije zbog nekonkurentnog bolida.

U privatnom je životu imao mnogo prijatelja iz Formule 1, ali je s Clarkom provodio najviše vremena. Iskusniji i uspješniji, bio je primjer za mladog Jackiea, koji ga je pokušao “kopirati” u svakom polju, te unaprijediti sebe kao osobu i vozača. 1967. je uspio zabilježiti samo 2 rezultata, jer je na preostalim utrkama morao odustati. Međutim, čovjek koji je par godina prije otkrio njegov potencijal, Ken Tyrrell, ga je pozvao da vozi za njegov tim. Jackie čak nije potpisao ni ugovor, već je poslije rukovanja počeo voziti u momčadi Matra. Bolid MS10 s Ford Cosworth motorom i boljim gumama od tadašnjeg Dunlopa, bio je konkurentan od prve utrke. Smrt Jima Clarka na Hockenheimu u “nebitnoj” Formula 2 utrci pogodila je svijet motorsporta, a posebno Jackiea, koji je tada proživljavao teške trenutke. Kroz sezonu je pokazivao kakva je klasa, a utrkom u Njemačkoj je sve vozače učinio prosječnima, kada je pobijedio s četiri minute prednosti pred Hillom. Sezonu je pomalo nesretno završio na drugom mjestu, jer mu je zadnju utrku bolid otkazao poslušnost, dok se borio s Grahamom za titulu.

Novi bolid, Matra Cosworth MS 80,  pomeo je konkurenciju.  Iz te sezone se pamte dvije legendarne Jackieve pobjede. Prva je ona u Španjolskoj kad je drugoplasiranog ostavio iza sebe dva kruga, a u Monzi je pobijedio četvoricu unutar jedne sekunde, jer su Rindt, Beltoise i McLaren prešli ciljnu ravninu unutar 0,17 sekundi. U vrlo dominantnoj sezoni je osvojio 6 pobjeda i naslov svjetskog prvaka. Krajem godine, seli s rodbinom u Švicarsku. Jackie je do danas ostao jedini vozač koji je osvojio naslov u autu kompletno proizvedenom u Francuskoj.

1970. godine Matru je kupio američki Chrysler, i inzistirao je da se koriste njegovi V12 motori, dok su Tyrrell i Stewart htjeli da ostanu s Cosworthom, zbog dobrih odnosa s Fordom. Tyrrell 001 nije bio pretjerano brz jer su Lotus Colina Chapmana i Jochen Rindt letjeli stazom. Jackie je bio dobar prijatelj s Jochenom, no i njega je brzina odnijela. Ponovno veliki udarac za Škota, koji se od tada počeo ozbiljno zalagati za sigurnost, a često je držao govore pred vozačima. U vrijeme kad je poticao povećanje sigurnosti, nije bio shvaćen od strane mase. Ali njemu možemo zahvaliti za obavezne pojaseve u bolidima, za kacige spojene s prednje strane lica na ustima, a zaštitne ograde pokraj staze su postajale sve češći prizor. Zalagao se još za sigurnost u letenju, biciklizmu, saobraćaju itd.

Sljedeću je godinu počeo odlično, jer je bolid bio spreman na borbu za pobjedu od prve utrke. U novom Tyrrell-Cosworth 003 napravljenom posebno za njega, pokazao je svoj talent. Pobijedivši na šest utrka u sezoni, Škot je po drugi put postao prvak u Formuli 1. U dominantnom stilu sa 62 boda ukupno, i 29 bodova prednosti nad drugoplasiranim Petersonom.

U 1972. godini Jackie je postao lagano umoran od svega. Na svakoj utrci se dalo primijetiti da “preko volje” izlazi pred novinare, ali ni neke vožnje nisu bile sjajne predstave, kakve je Jackie znao priređivati. Završio je drugi u ukupnom poretku, te je ostvario četiri pobjede. Krajem godine je odlučio da će se povući kada sljedeća sezona završi, a odluka je ostala tajna.

1973. bila je odlična za Jackiea do zadnje utrke u prvenstvu. Francois Cevert bio je njegov momčadski kolega od 1971. te su postali vrlo dobri prijatelji, a mladi Francuz je upijao sve od svog iskusnog kolege. Škot je opet dominantno osvojio titulu, te je osigurao naslov tri utrke prije kraja.

Zadnja utrka, vožena na Watkins glenu, odnijela je još jedan život, upravo Cevertov. Jackie je opet izgubio dobrog prijatelja, trećeg u 5 godina, te je odlučio ne sudjelovati u utrci i povući se iz utrkivanja zauvijek.

1997. se vratio u Formulu 1, ali kao vlasnik momčadi Stewart grand prix. Iako nisu dugo ostali u najbržem oktanskom cirkusu, postigli su nekoliko dobrih rezultata. Prva godina je bila razočaravajuća, a na čak 10 utrka oba dva bolida nisu završila utrku. Najsjajniji trenutak sezone bilo je postolje Rubensa Barrichella u kišnom Monaku. 1998. bila je slična prošloj, no unatoč mršavih 5 bodova, napredovali su za jedno mjesto u konstruktorskom poretku. Zadnja, 1999. godina, bila je uvjerljivo najbolja za ovu momčad. Fordovi motori su bili bolji, a bolidi pouzdaniji. Rezultat toga je bilo četvrto mjesto u poretku konstruktora, te jedna pobjeda, koju je osvojio Johny Herbert. Jaguar je krajem godine kupio momčad, no kako nisu postizali željene rezultate, brzo su se povukli. 2005., ova momčad postaje današnje zvučno ime u Formuli 1, Red Bull Racing.

Sir Jackie Stewart zapamćen je pod nadimkom ’’Leteći Škot’’. Zalago se za sigurnost u sportu i poslije karijere. Nije bio omiljen među novinarima, zbog načina na koji im se obraćao, no imao je zanimljive izjave. Htio je promijeniti sport jer je izgubio mnogo dobrih prijatelja zbog nesigurnih bolida. Nekima je poznat po supruzi Hellen koja je utjecala na njegovu karijeru, pratila ga je na svim utrkama, i bila jedna od prvih dama u paddocku. Odvozio je ukupno 99 utrka, a stota bi bila ona u Watkins Glenu. U bogatoj karijeri zabilježio je 27 pobjeda, 17 pole positiona, 43 postolja i 15 najbržih krugova. Naslovom se okrunio tri puta, jedan s Matrom i dva s Tyrrellom.

Napisao: FelipeMassa_