Mali Michael iz Kanade je zbog bolesti prikovan za invalidska kolica, ali je veliki fan Michaela Schumachera. Majka je htjela ugoditi svom bolesnom sinu, te je organizirala put iz Toronta u Montreal, mjesto gdje se održava utrka, kako bi mali Michael upoznao svog idola. To im nije uspjelo prvog dana, kada su čekali ispred paddocka. No majka je bila ustrajna u svojoj odluci te je saznala da Schumacher koristi drugi ulaz. Ponovno su rano ujutro majka, otac i sin čekali pokraj ulaza u paddock. Među mnogo ljudi koji su čekali na autogram, malotko je primijetio dijete u kolicima. Kad je Schumacher stigao, njegov asistent ga je napomenuo da već kasne na sastanak te da nema vremena za zaustavljanje. Ali Michael ga nije poslušao, probio se kroz gomilu ljudi kojima nije bilo jasno što se događa i došao do majke i oca sa sinom u invalidskim kolicima. Schumacher im je pružio ruku, zatražio kemijsku, potpisao se na kapu malog Michaela i zatražio da ga fotografiraju s dječakom. Zatim je kleknuo na koljena, zagrlio dječaka i rekao mu:
“Hej, tvoji roditelji su mi rekli da imamo isto ime. Ja sam Michael Schumacher i jako sam sretan što sam te upoznao.”
Sezona 1970. bila je jedna od najgorih u povijesti zbog pogiblje mnogih vozača. Tako je Bruce McLaren poginuo već pri samom početku sezone na testiranju, a manje poznati Piers Courage sredinom sezone nakon VN Nizozemske. Nakon 8 odvoženih utrka, Jochen Rindt je uvjerljivo vodio, s 5 pobjeda i 45 bodova, a drugi u poretku tada je bio Jack Brabham, s velikih 20 bodova zaostatka (tada je sustav bodovanja bio 9-6-4-3-2-1; u današnjem bi ta prednost iznosila 49 bodova). Jochen je jednom pitao svoju ženu Ninu: “Kad bih ti mogao ispuniti jednu želju, što bi to bilo?” Ona je na to odgovorila: “Htjela bi da se prestaneš utrkivati.” Rindt je poginuo na VN Italije, nakon izlijetanja u Parabolici pri velikoj brzini. Bio je to veliki udarac za formulu 1, pogotovo za njegovog tadašnjeg menadžera, Bernieja Ecclestonea. Dvije utrke prije kraja prvenstva, jedino je Jacky Ickx imao šansu osvojiti naslov, ali samo u slučaju da pobijedi u obje dvije utrke. No kako je Emerson Fittipaldi osvojio VN SAD-a, Jochen Rindtu je pripala titula. Bio je to prvi vozač koji je titulu osvojio posthumno. Da ironija oko Jochenovog pitanja ženi da joj ispuni jednu želju bude veća, on joj je obećao ako osvoji naslov te godine, da će se prestati utrkivati.
Nakon strašne nesreće Nikija Laude na Nurburgringu 1976., ostao je bez dijela uha. Već se nakon 41 dan vratio utrkivanju, a jednom se prilikom našalio na svoj račun. Njegov prepoznatljiv znak je crvena šilterica, koju nosi otkad je doživio nesreću. Nakon pitanja kako je na njega djelovala nesreća je odgovorio:
“Dobro je, nemam sad pola uha, ali barem ima mjesta za reklame!”
Odlicno Marko :thumbs:
Markoooooo :thumbs:
Samo nastavi tako 😆
Odlično.
Čekam 3/x.
,odličan članak..hvala Marko.
Nevjerojatno….nevjerojatno…
Zbog takvih su sitnica velikani F1 ono što pamtimo.
Odlican clanak,odlicni vozaci(gladijatori).
Bilo bi dobro kada bi svi ljubitelji f1 pogledali ovogodisnji dokumentarac 1(bas tako “1”),toplo preporucujem.
Dali mi možeš na Pm poslati link za skinut, tražim i tražim a neide 🙂
BTW članak je fantastičan. Samo da je malo duži .
Ljepo je kad netko upozna svog idola.
Ići će uvijek ovako po 3 crtice, jer ih nije lako naći, a na kraju krajeva ih ni nema mnogo.
Batice,može li i meni link?Hvala
Moze moze,solidna slika i audio,A radnja dusu dalo….
Nemojte puniti clanak zahtevima nego radije pp me ☺☺☺
Hvala.Dobio link.
Pojavi se jedan seronja,i svima u koloni dade minuse.Ala je ocajan.
ako može i meni link? hvala
r.i.p Jochen Rindt