Ivan Blažičko: Čisto ili gemišt?

Gume, gume, gume kukaju jedni. Tooo, spektakl, neizvjesnost, viču drugi. Želim vidjeti vozače na 100 posto traži David Coulthard. Neka vozači počnu koristiti mozak, odgovara Bernie Ecclestone. Pretjecanja su bez veze, to je sve umjetno – tvrde zagovornici Formule kao nadsporta. Odlično je što imamo neizvjesnost do kraja utrke – govore navijači kojima Formula nije sveta krava. Najbolja momčad je hendikepirana, žrtva je Bernijeve urote – vrišti dio komentatora. Svima je isto, neki se prilagođavaju bolje, neki lošije – mirni su drugi. Može li se pronaći kompromis i zadovoljiti sve koji vole i prate Formulu 1, s različitih sportskih, emotivnih, stručnih, pa i intelektualnih polazišta? Mislim da ne može, pa se time uključivanje u „raspravu svih rasprava sezone 2013“ čini bespredmetnim. Čak i osobno nisam sasvim siguran na koju bi se stranu priklonio. Kao zagovornik natjecateljskog elementa, zadovoljan sam s bezbroj obračuna, preticanja i veseli me uistinu krajnja neizvjesnost do crno bijele zastave. Ali čak i meni, kad je nečega previše, kao pitstopova i raspadnutih guma u Barceloni, to ni s kruhom nije dobro. No ipak, neću nikome držati stranu. Pristajem na osnovnu premisu, svi imaju iste gume, pa da vidimo. Neki vole čisto vino, drugima je milija bevanda, a treći si narežu gemišt i svatko pronalazi za sebe neko zadovoljstvo.

Primjećujem samo neke trendove. Oni koji su početkom tisućljeća, u vrijeme zastrašujuće dominacije Michaela Schumachera i Ferrarija, kada se sve znalo sredinom veljače, bili najglasniji u tvrdnjama da je Formula 1 užasno dosadna, danas su jednako glasni u tvrdnjama da je ovo sve umjetno i da su gume, KERS, DRS i Bernie uništili smisao Formule 1.

A kako, zapravo, stoje stvari nakon pet utrka. Momčad koja najviše protestira zbog Pirellijevih guma, Red Bull, vodila je i lani, isto kao i sada. Samo su lani na kontu imali 109 bodova, 22 manje nego sada, a njihova je prednost u odnosu na drugoplasiranu momčad, lani je to bio McLaren, iznosila 11 bodova. Danas bježe drugoplasiranom Ferrariju 14. Sebastian Vettel ima uoči Monaca četiri boda prednosti ispred Kimija Raikkonena, dok je prije godinu dana u Monte Carlu startao izjednačen s Alonsom – i imao je 28 bodova i jednu pobjedu manje nego ove sezone. Mark Webber ima samo 6 bodova manje nego lani, a u Monaco stiže kao šesti dok je lani bio peti. Postoje, naravno dobitnici. To su, svakako, Ferrari i Lotus, Alonso, Kimi i Massa. Ferrari ima 54 boda više, Massa je donio 43, a Alonso + 11. Kimi je gotovo „poduplao“ zbroj – ima 85 bodova, 36 više nego 2012. I Lotus je time profitirao, + 27 u odnosu na prošlu sezonu. Iako se ne može pohvaliti rezultatima u prvih pet utrka, Romain Grosjean ni lani nije stajao mnogo bolje – imao je 35, a sada ima 26 bodova. Čak je i napredovao – lani osmi, sada je sedmi u poretku vozača. Mercedes i Force India napravili su bodovni korak naprijed. Bez obzira na promjenu momčadi, Lewis Hamilton je izgubio samo jedno mjesto i tri boda u poretku. Lani je bio treći, s 53 boda u mnogo boljem McLarenu, a sada je četvrti s 50 bodova u Mercedesu.

Na suprotnoj strani tezulje su McLaren i Williams. McLarenovih 29 u odnosu na lanjskih 98, te Williamsova nula u odnosu na 43 s jednom pobjedom, pokazuju dramatični pad i, u oba slučaja, potpuno pogrešan put u razvoju bolida za ovu sezonu. Naravno, odrazilo se to i na vozače – Button ima 38 bodova manje nego lani uoči Monaca, Maldonado minus 29, a Sergio Perez je lani imao 22 boda u Sauberu, a sada ima 12 u McLarenu. I Sauber je potonuo, s 41 na mršavih pet bodova, ali barem pruža znakove borbe i života. Caterham i Marussia nisu imali ništa prošle godine, i tu se ništa nije promijenilo ni ove. Kada se ovako, hladno statistički pogleda dosadašnji tijek sezone, sve one diskusije i prijepori s početka teksta postaju doista bespredmetni. Meta je ista, gotovo isto je i odstojanje, a sad, vi odlučite što vam više paše – čisto ili gemišt?